Poniznost

“Oholost ponizuje čovjeka, a ponizan duhom postiže čast.” (Izreke 29,23) Čovjek može uzdizati sebe, oholo se hvališući svojom snagom, ali za tren oka Bog ga može vratiti u ništavilo. Sotonino je djelo da čovjeka navede da slavi sebe i sposobnosti koje je dobio. Svaki čovjek preko kojega djeluje Bog mora naučiti da je živi, sveprisutni i svedjelatni Bog iznad svega i da mu je na uporabu dao sposobnosti i talente — intelekt da stvara, srce da bude sjedište Njegovog prijestolja, osjećaje da poteku kao blagoslov svima s kojima se druži, savjest preko koje će ga Sveti Duh osvjedočivati u grijeh, u pravdu i u sud. (The Youth’s Instructor, 28. ožujka 1905.) Oholost, neznanje i ludost prate jedna drugu. Gospodin je nezadovoljan kada se oholost pokaže među onima koji govore da su Njegov narod. (Testimonies for the Church, sv. 4, str. 634) Roditelji ... znam da vam je mnogo lakše da svoju djecu naučite oholosti nego poniznosti! (Testimonies for the Church, sv. 1, str. 134) Prije časti ide poniznost. Da popuni visoko mjesto pred ljudima, Nebo bira djelatnika koji ... pred Bogom zauzima nisko mjesto. Učenik koji najviše sliči djetetu najuspješniji je u radu za Boga. Nebeska bića mogu surađivati s onim koji ne želi uzvisiti sebe, već spasiti ljude. ... Nakon susreta s Kristom poći će raditi za one koji umiru u svojim grijesima. On je pomazan za svoju službu i imat će uspjeha tamo gdje bi mnogi učeni i umni pretrpjeli neuspjeh. ... Jednostavnost, zaboravljanje na sebe i dječja ljubav ispunjena povjerenjem — osobine su koje Nebo cijeni. To su osobine prave veličine. (Isusov život, str. 358) Salomon nikad nije bio tako istinski bogat, ni tako mudar, ni tako velik kao kad je priznao: “Ja sam još sasvim mlad te ne znam vladati.” (Izraelski proroci i kraljevi, str. 18)