Poziv na radost 5

Pavao i Sila su bili tučeni sve dok nisu bili krvavi i puni modrica. Njihova odjeća je bila nasilno strgnuta s njihovih tijela i bila im je potrebna medicinska pomoć. Pavao i Sila, ova dva velika čovjeka koja su putovala drevnim svijetom navješćujući evanđelje Isusa Krista, su bila bačena u rimski zatvor dok su im stopala bila zaključana u okovima.

Rimski zatvor je bio mjesto gotovo trenutačne duševne bolesti; trebalo je samo nekoliko noći u ovom smrdljivom, crnom mjestu da se izgubi um. Smješten u dubini zemlje, bio je mjesto ispunjeno smradom urina i povraćanja. Zatvorenici su dnevno primali samo jedno jelo koje se sastojalo od pljesnivog kruha i mlake, prljave vode koja je već bila korištena za druge, nespomenute stvari.

Svaki put kada bi čuvar donosio hranu pobrinuo bi se da zatvorenika udari u mjesto koje bi donijelo najviše štete i najviše boli. Rimski zatvorenici bi dan za danom sjedili u svom vlastitom izmetu. Tamo su bili i kukci i insekti koji su neprestano puzali po tijelu zatvorenika. Pauci bi ulazili i izlazili iz zatvorenikovih nosnica, dok bi se štakori slobodno kretali preko drugih privatnih područja zatvorenikova nezaštićenog tijela.

Oko ponoći, kada većina ljudi odustaje u svom očaju i tone u depresiju, Pavao i Sila su našli radost! Otkrili su je u trulom smradu zatvora i u vlazi beznađa. Otkrili su radost svojim stopalima vezanim u besmislenom i kanalizacijskom stanju vlastitog postojanja.

Pavao i Sila su izabrali štovati Isusa u najgorem trenutku svog života. Našli su radost! Nakon ovog... koji je tvoj izgovor?!

Kao kršćani, imamo odgovornost, mogao bih reći božansku dužnost, da idemo u susret najgorem što život pruža s drskom radošću!

Kada u teškom satu svog života odlučiš izbiti u neobuzdano obožavanje, pripazi! Nebo može početi potresati temelje tvog života kako bi te oslobodilo okolonosti koje te sputavaju.

A mnoštvo se pridružilo napadima na Pavla i Silu. Upravitelji su strgnuli s njih odjeću i naredili da ih išibaju. Nakon što su ih okrutno išibali, bacili su ih u zatvor, a tamničaru su naredili da ih dobro čuva. Budući da je dobio takvu zapovijed, tamničar ih je bacio u ćeliju u unutrašnjosti zatvora, a noge im stavio u klade.  Negdje oko ponoći, Pavao i Sila su molili. Pjevali su i slavili Boga, a drugi zatvorenici su ih slušali. Odjednom je nastao jak potres i zatvorski su se temelji uzdrmali. Sva su se zatvorska vrata otvorila i svim su zatvorenicima spali okovi. Tamničar se probudio i vidio da su sva zatvorska vrata otvorena. Izvukao je mač i htio se ubiti jer je mislio da su zatvorenici pobjegli. No Pavao je povikao: »Ne diži ruku na sebe, svi smo tu!«  Tamničar je naredio da donesu svjetiljke i pojurio unutra. Drhteći od straha, bacio se na koljena pred Pavla i Silu. Izveo ih je i rekao: »Gospodo, što moram učiniti da budem spašen?«  Odgovorili su mu: »Vjeruj u Gospodina Isusa. Tako ćete i ti i svi tvoji ukućani biti spašeni.« Iznijeli su mu Gospodinovu poruku, kao i svima koji su živjeli u njegovoj kući. Iako je bila duboka noć, tamničar je uzeo Pavla i Silu i oprao im rane. Odmah nakon toga on i svi njegovi ukućani su se krstili. Tamničar je uveo Pavla i Silu u svoju kuću i dao im jesti. Svi su bili sretni jer su sada vjerovali u Boga.

Djela 16:22‭-‬34 SHP

https://bible.com/bible/2475/act.16.22-34.SHP

Badava ste dobili,badava i dajte!

„Badava ste dobili, badava i dajte!“ (Mt 10:8b)

„Ne uzimajte sa sobom ništa“, kaže Isus apostolima dok ih odašilje u službu. I dodaje kako im ne treba nositi novac, jer će ih njihova služba hraniti. Važno je razabrati kako Isus ne spominje ni plaću, ni materijalnu korist. Štoviše, on jasno kaže da je poslanik vrijedan svoje prehrane. Gospodin tako apostolima kaže dvije važne stvari. Jedna je da će on providjeti za njihove potrebe. A druga je da im ništa materijalno nije potrebno. Koliko je to u suprotnosti s mnogima koji sebe danas nazivaju apostolima! Takvi su došli ljudima da sami sebi budu na blagoslov. Oni nisu „bezazleni kao golubovi“, nego otrovni i opasni kao zmije. Ako tvoji crkveni vođe uživaju u obilju, a žive na račun vjernika koje poučavaju, vrijeme je da ih prosudiš prema Božjoj riječi!