“Zaista, kažem vam, između rođenih od žene nije ustao veći od Ivana Krstitelja.” (Matej 11,11)
Visoka trska koja je rasla pokraj Jordana, povijajući se na svakom povjetarcu, bila je vjerna slika rabina koji su stajali kao kritičari i suci Krstiteljeve zadaće. Njih su i u jednom i u drugom pravcu kolebali vjetrovi omiljenog narodnog mišljenja. Nisu se željeli poniziti i prihvatiti Krstiteljevu vijest koja ispituje srca, a ipak iz bojazni od naroda nisu se usudili otvoreno usprotiviti njegovom djelovanju. Međutim, Božji vjesnik nije bio tako strašljiva duha. Mnoštvo koje se okupljalo oko Krista bilo je svjedok Ivanova rada. Čuli su njegovo neustrašivo ukoravanje grijeha. Samopravednim farizejima, saducejima, kralju Herodu i njegovom dvoru, knezovima i vojnicima, carinicima i seljacima Ivan je govorio s podjednakom otvorenošću. Nije bio trska koja se ljulja, povijajući se na vjetrovima ljudskog veličanja i predrasuda. U tamnici je bio isti u svojoj vjernosti Bogu i u revnosti za pravdom kao kad je propovijedao Božju vijest u pustinji. U svojoj vjernosti načelu bio je čvrst kao stijena. ...
U objavljivanju Ivanova rođenja Zahariji, anđeo je izjavio: “Bit će doista velik pred Gospodinom.” (Luka 1,15) Po ocjeni Neba, što to čini veličinu? Ne ono što svijet smatra veličinom. ... Moralna vrijednost je ono što Bog cijeni. Ljubav i čistoća osobine su koje On najviše vrednuje. U Gospodnjim očima Ivan je bio velik kad se pred poslanicima Velikog vijeća, pred narodom i svojim učenicima suzdržao od traženja počasti za sebe i uputio na Isusa kao na Obećanoga. Njegova nesebična radost u Kristovoj službi predstavlja najuzvišeniju plemenitost koja je ikada otkrivena u jednom čovjeku. (Isusov život, str. 167,168)
Visoka trska koja je rasla pokraj Jordana, povijajući se na svakom povjetarcu, bila je vjerna slika rabina koji su stajali kao kritičari i suci Krstiteljeve zadaće. Njih su i u jednom i u drugom pravcu kolebali vjetrovi omiljenog narodnog mišljenja. Nisu se željeli poniziti i prihvatiti Krstiteljevu vijest koja ispituje srca, a ipak iz bojazni od naroda nisu se usudili otvoreno usprotiviti njegovom djelovanju. Međutim, Božji vjesnik nije bio tako strašljiva duha. Mnoštvo koje se okupljalo oko Krista bilo je svjedok Ivanova rada. Čuli su njegovo neustrašivo ukoravanje grijeha. Samopravednim farizejima, saducejima, kralju Herodu i njegovom dvoru, knezovima i vojnicima, carinicima i seljacima Ivan je govorio s podjednakom otvorenošću. Nije bio trska koja se ljulja, povijajući se na vjetrovima ljudskog veličanja i predrasuda. U tamnici je bio isti u svojoj vjernosti Bogu i u revnosti za pravdom kao kad je propovijedao Božju vijest u pustinji. U svojoj vjernosti načelu bio je čvrst kao stijena. ...
U objavljivanju Ivanova rođenja Zahariji, anđeo je izjavio: “Bit će doista velik pred Gospodinom.” (Luka 1,15) Po ocjeni Neba, što to čini veličinu? Ne ono što svijet smatra veličinom. ... Moralna vrijednost je ono što Bog cijeni. Ljubav i čistoća osobine su koje On najviše vrednuje. U Gospodnjim očima Ivan je bio velik kad se pred poslanicima Velikog vijeća, pred narodom i svojim učenicima suzdržao od traženja počasti za sebe i uputio na Isusa kao na Obećanoga. Njegova nesebična radost u Kristovoj službi predstavlja najuzvišeniju plemenitost koja je ikada otkrivena u jednom čovjeku. (Isusov život, str. 167,168)
