Mt 7:21 »Neće svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’ ući u kraljevstvo nebesko, nego onaj koji vrši volju Oca mojega koji je na nebesima.
+ Mt 7: 22-23
Postoje ljudi,kršćani koji citiraju bibliju napamet,koji znaju gotovo svaku riječ zakona Božjeg iz Svetog Pisma objasniti,koji čak jako rado ispravljaju druge kršćane u njihovim nedostacima.U današnja vremena takvih ljudi koji spominju stalno ime Gospodnje ima sve više.Ti ljudi prizivaju čak i duhove u ime Gospodnje,ali srce im je daleko od njihovih riječi jer milosti i ljubavi ne upoznaše nikad.
Postoje čak i vjerski fanatici koji tumače pismo na jedan sasvim krivi način i onda pročitano primjenjuju u svojoj obitelji ili životu na jedan doista nasilnički i ružan način.Oni isto spadaju u ovu grupu koja štuje Gospodina usnama,a djela su im suprotna od riječi.
U Isusovo doba stari farizeji i takozvani pismoznanci bili su očiti primjer takvog ponašanja.Oni su se čak i molili na jedan sebičan način gdje se nisu ponizili pred Bogom u molitvi već su uzvišavali samoga sebe,i mislili loše o svome bližnjemu koji se moli pored njih.
Već sigurno nagađate da ovdje mislim na biblijski primjer molitve farizeja i carinika,evo tog teksta:
Luka 18,10 "Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik.
Luka 18,11 Farizej se uspravan ovako u sebi molio: `Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili - kao ovaj carinik.`
Luka 18,12 Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.`
Luka 18,13 A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: `Bože milostiv budi meni grešniku!`
Luka 18,14 Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen.
Ovaj tekst nas uči da nemožemo sami sebe uzvišavati pred Bogom već priznati da smo u grijehu,i priznati svoje slabosti i moliti boga da nas izliječi.Ovaj primjer pokazuje ujedno kako imati ispravan odnos sa Bogom.Farizej je naravno učinio sve suprotno volji Božjoj misleći da je otišao opravdan a u stvari nije.Ovo se zove DUHOVNA SLJEPOĆA,koju su farizeji posjedovali uvelike,tražeči Isusu i njegovim učenicima i najmanji propust i ne znajući zbog duhovnog slijepila da Bog osobno stoji pred njima u liku Isusa Krista.
Isus ih je nazvao zmijama otrovnicama i izvana lijepo okrećenim grobovima koji su iznutra puni truleža i svake nepravde jer su voljeli prva mjesta u sinagogama,voljeli su da ih ljudi štuju i ljube im ruke.A ono najvažnije milosti i ljubavi nisu imali jer su bili spremni svakome suditi i za najmanju grešku pošto su to i mogli jer su u ono vrijeme utjecali na Rim,koji je tada vladao.Vrebali su stalno gdje bi uhvatili i ubili Isusa,koji je znao da će se i to dogoditi jer je zato i došao na zemlju,izvojevati najveću pobjedu za moje i tvoje grijehe,dragi prijatelju,koji ovo čitaš,jer Njegovom svetom krvlju otkupio je grijehe svijeta za sve one koji vjeruju u Njega, a sotona koji je tada manipulirao farizejima,izgubio je je PRVU VELIKU BITKU protiv boga.Drugu bitku koju tek mora izgubiti,predstoji pred njim i svima onima koji su uz njega sa svojim nepokajanim grijesima. I na kraju bih rekao,ispunjavati volju Božju znači svakodnevno živjeti sa Bogom,moliti se Kristu Isusu,imati zdrav odnos sa Bogom,pokajati se za grijehe,obratiti se,držati 10 zapovijedi Božjih. Tražiti plodove duha svetoga-Ljubav,poštenje,istinu,krotkost,mir,darivanje, itd.Pustiti Boga da vodi naš život i ponijeti svoj križ,svoje svakodnevno breme,brige,poteškoće,probleme i rješavati ih sa Bogom i zahvaliti na njima jer su tu da ne otvrdne naše srce i da oholost i ponos ne preuzmu naš život.Naće tijelo je hram duha svetoga,zato ga pustite unutra.Mir Božji nek je sa vama.
BOG VAS MOŽE SPASITI:
Moguće je da cijelog života živite u zabludi...
Bankar i poslovni čovjek sjedili su u uredu jedan prema drugom. Poslovni čovjek, nagnut naprijed, nešto je ozbiljno govorio, ali ga je bankar odjednom prekinuo:
”Nemoguće! Apsurdno! Glupo!” Na usnama se ponosnog bankara pojavio izraz prezira.
”Ali zašto?”, upitao je poslovni čovjek.
”Zašto? Ti, čovjek s razumom, još pitaš zašto? Kakve li gluposti?” I bankar se stao podrugljivo smijati.
”Da, gospodine moj”, odvratio je drugi, ”pitam te zašto?”
Lice bankara se namrgodilo i glas mu se ispunio ljutnjom: ”Zašto? I ti mi hoćeš reći da će smrt Isusa Krista, koji je umro za mene na križu, da će ta smrt zadovoljiti Boga? Bježi od mene s tim svojim teorijama! Ako želimo biti spašeni, onda spasenje trebamo izboriti vlastitim snagama”, bankar je bijesno udario nogom o pod.
”Vidim”, odgovorio je poslovni čovjek. ”Sad vidim u čemu je problem. Ti misliš da imaš pravo odrediti vlastiti put i tako odbacuješ plan koji je pripremio sam Bog.
”Što misliš reći?”, upitao je bankar upitna izraza lica.
”Evo slušaj! Recimo da neki čovjek dođe k tebi i kaže: ‘Gospodine bankaru, u velikoj sam nevolji. Želio bih da mi posudite nešto novca?’ Reci mi, tko bi od vas dvojice imao pravo postaviti uvjete ugovora prema kojem će se posuditi novac: ti, kao bankar i vlasnik, ili onaj čovjek u nevolji?”
”Naravno, ja. On bi trebao ispuniti moje uvjete prije nego dobije novac”, odgovorio je bankar.
”Točno. I to ti je, gospodine moj, tvoj položaj. Ti si siromašan, bespomoćan grešnik, izgubljen i uništen, a Bog je, recimo, taj veliki bankar. Ti mu dolaziš i tražiš milost i oproštenje. Imajući na umu da si sada ti onaj čovjek u nevolji, a Bog veliki bankar, hajde, reci mi, tko bi od vas dvojice imao pravo odrediti uvjete po kojima ćeš primiti Njegovo spasenje?”
”Hm! Nisam do sada to gledao na taj način”, odgovorio je bankar uz prizvuk iznenađenja. ”Pa naravno, nemam ja pravo postavljati uvjete. Bog ima to pravo, samo On.”
”A ipak si stvarao svoj vlastiti plan, zaboravljajući da ih jadnik ne postavlja, već prihvaća. A sve to vrijeme Bog, taj Veliki bankar, nudio ti je spasenje prema svom planu. Hoćeš li sada ostaviti svoj plan i prihvatiti Njegov? Jesi li spreman susresti Boga pod Njegovim uvjetima?”
”Neka mi Bog pomogne, hoću”, odgovorio je ponizno bankar, jer mu je novo svjetlo osvijetlilo dušu.
”Nemoguće! Apsurdno! Glupo!” Na usnama se ponosnog bankara pojavio izraz prezira.
”Ali zašto?”, upitao je poslovni čovjek.
”Zašto? Ti, čovjek s razumom, još pitaš zašto? Kakve li gluposti?” I bankar se stao podrugljivo smijati.
”Da, gospodine moj”, odvratio je drugi, ”pitam te zašto?”
Lice bankara se namrgodilo i glas mu se ispunio ljutnjom: ”Zašto? I ti mi hoćeš reći da će smrt Isusa Krista, koji je umro za mene na križu, da će ta smrt zadovoljiti Boga? Bježi od mene s tim svojim teorijama! Ako želimo biti spašeni, onda spasenje trebamo izboriti vlastitim snagama”, bankar je bijesno udario nogom o pod.
”Vidim”, odgovorio je poslovni čovjek. ”Sad vidim u čemu je problem. Ti misliš da imaš pravo odrediti vlastiti put i tako odbacuješ plan koji je pripremio sam Bog.
”Što misliš reći?”, upitao je bankar upitna izraza lica.
”Evo slušaj! Recimo da neki čovjek dođe k tebi i kaže: ‘Gospodine bankaru, u velikoj sam nevolji. Želio bih da mi posudite nešto novca?’ Reci mi, tko bi od vas dvojice imao pravo postaviti uvjete ugovora prema kojem će se posuditi novac: ti, kao bankar i vlasnik, ili onaj čovjek u nevolji?”
”Naravno, ja. On bi trebao ispuniti moje uvjete prije nego dobije novac”, odgovorio je bankar.
”Točno. I to ti je, gospodine moj, tvoj položaj. Ti si siromašan, bespomoćan grešnik, izgubljen i uništen, a Bog je, recimo, taj veliki bankar. Ti mu dolaziš i tražiš milost i oproštenje. Imajući na umu da si sada ti onaj čovjek u nevolji, a Bog veliki bankar, hajde, reci mi, tko bi od vas dvojice imao pravo odrediti uvjete po kojima ćeš primiti Njegovo spasenje?”
”Hm! Nisam do sada to gledao na taj način”, odgovorio je bankar uz prizvuk iznenađenja. ”Pa naravno, nemam ja pravo postavljati uvjete. Bog ima to pravo, samo On.”
”A ipak si stvarao svoj vlastiti plan, zaboravljajući da ih jadnik ne postavlja, već prihvaća. A sve to vrijeme Bog, taj Veliki bankar, nudio ti je spasenje prema svom planu. Hoćeš li sada ostaviti svoj plan i prihvatiti Njegov? Jesi li spreman susresti Boga pod Njegovim uvjetima?”
”Neka mi Bog pomogne, hoću”, odgovorio je ponizno bankar, jer mu je novo svjetlo osvijetlilo dušu.
Oswald Smith
Nadvladavanje naravi
Nadvladavanje naravi
Prošlo je mnogo vremena i riječ Jahvina bi upravljena treće godine Iliji: " Idi, pokaži se Ahabu, jer želim pustiti kišu na lice zemlje." I ode Ilija da se pokaže Ahabu.
1. Kraljevima 18 :1-2
1. Kraljevima 18 :1-2
Kako je ovaj put bio grozan !
Gospodin je tri godine skrivao proroka Iliju. U to vrijeme idolopoklonički kralj Ahab pokrenuo je sve kako bi pronašao ovog čovjeka Božjeg kojeg je krajnje mrzio. Htio ga je pogubiti. No Ilija je bio spokojan u Božjim rukama.
A sada Gospodin šalje Iliju od sebe. " Idi, pokaži se Ahabu !" To znači ići u lavlju jamu ! To znači otvorenih očiju otrčati u smrt !
" I ode Ilija." Možda smo u iskušenju počeli govoriti o herojskoj neustrašivosti tog snažnog muškarca.
Međutim, uopće ne vjerujem da je Ilija bio neustrašiv. Uvjeren sam da je i u njegovu srcu vladao strah i užas. No odlučujuće je to da se nije predavao ovom strahu. On je nadvladao svoju narav.
Ovo je važna strana evanđelja: postoji sila za nadvladavanje vlastite naravi.
Kad je lijepa Potifareva žena htjela zavesti mladog Josipa, krv mu se sigurno uzburkala. No on se tome nije predavao, već je rekao: " Pa kako bih ja mogao učiniti tako veliku opačinu i sagriješiti protiv Boga !" To je nadvladavanje naravi.
Kad je Jeremija bio pozvan za proroka, u duhu je gledao nevolje u koje će ga ovaj poziv odvesti pa je prestrašeno izjavio:
" Dijete sam !" No onda se ipak, kao poslanik živoga Boga, okrenuo protiv čitavog svijeta. To je nadvladavanje naravi !
Ovako nešto moguće je zahvaljujući Isusu koji je našu staru narav ponio u smrt da bi s njime živjeli po novoj naravi.
Gospodin je tri godine skrivao proroka Iliju. U to vrijeme idolopoklonički kralj Ahab pokrenuo je sve kako bi pronašao ovog čovjeka Božjeg kojeg je krajnje mrzio. Htio ga je pogubiti. No Ilija je bio spokojan u Božjim rukama.
A sada Gospodin šalje Iliju od sebe. " Idi, pokaži se Ahabu !" To znači ići u lavlju jamu ! To znači otvorenih očiju otrčati u smrt !
" I ode Ilija." Možda smo u iskušenju počeli govoriti o herojskoj neustrašivosti tog snažnog muškarca.
Međutim, uopće ne vjerujem da je Ilija bio neustrašiv. Uvjeren sam da je i u njegovu srcu vladao strah i užas. No odlučujuće je to da se nije predavao ovom strahu. On je nadvladao svoju narav.
Ovo je važna strana evanđelja: postoji sila za nadvladavanje vlastite naravi.
Kad je lijepa Potifareva žena htjela zavesti mladog Josipa, krv mu se sigurno uzburkala. No on se tome nije predavao, već je rekao: " Pa kako bih ja mogao učiniti tako veliku opačinu i sagriješiti protiv Boga !" To je nadvladavanje naravi.
Kad je Jeremija bio pozvan za proroka, u duhu je gledao nevolje u koje će ga ovaj poziv odvesti pa je prestrašeno izjavio:
" Dijete sam !" No onda se ipak, kao poslanik živoga Boga, okrenuo protiv čitavog svijeta. To je nadvladavanje naravi !
Ovako nešto moguće je zahvaljujući Isusu koji je našu staru narav ponio u smrt da bi s njime živjeli po novoj naravi.
