Isus kaže:" Ovce moje slušaju glas moj.."
Ivan 10, 27
Jedan moj prijatelj ispričao mi je ljupku priču. Svome malom sinu pričao je o Isusu kao Dobrom pastiru. A onda mu je na kraju rekao: " I ti možeš postati Isusovom ovčicom."
Dječak je šutio. No kad je navečer ležao u svom krevetu, molio se: "Spasitelju dragi, ako me več želiš pretvoriti u neku životinju, onda radije daj da postanem konj !"
Takvi smo mi ljudi ! Mi uvijek želimo biti nešto uzvišenije i veće. Neznatnost koja se veže uz kraljevstvo Božje ne sviđa nam se. "Ovčica" se dječaku učinila nekako beznačajnom. Zato je radije htio postati velikim konjem.
Znači da je naš Gospodin morao imati dobre razloge što nas ljude uspoređuje s ovcama. Jer On ne naziva samo svoje ljude ovcama, već to kaže za sve. On razlikuje jedino zalutale i izgubljene ovce od onih spašenih koje pripadaju njegovu stadu.
A zbog čega nas naziva ovcama ? Vjerojatno zato što nemamo potrebno čulo za orjentaciju. Mi se jedva snalazimo na stazama ovoga svijeta. A kad se radi o vječnom cilju našeg života, tu smo potpuno bespomoćni. Zato nam je potreban pastir. I blago nama ako je Isus postao naš pastir ! Jer mi ni nakon svih životnih borbi ne dospjevamo dalje od djece koja pjevaju:"Isusova ovčica, najljepša je sličica koju nosim ja, na radost Dobrom pastiru..."
No Isus, uskrsli Isus, i sada prolazi ulicama svijeta kojima se razliježe njegov pastirski glas. Do mnogih ovaj glas uopće ne dopire zbog buke svijeta. Buke koju sami podižu, ali i oni oko njih. Međutim Isus kaže:"Moje ovce slušaju glas moj."
WILHELM BUSCH
FUTURENET-MODERNE INTERNETMARKETING
"Sam Duh svjedoči zajedno s našim duhom da smo djeca Božja. Ako smo djeca, onda smo i baštinici: baštinici Božji, a subaštinici Kristovi." Poslanica Rimljanima 8:16-17a
Ivan 10, 27
Jedan moj prijatelj ispričao mi je ljupku priču. Svome malom sinu pričao je o Isusu kao Dobrom pastiru. A onda mu je na kraju rekao: " I ti možeš postati Isusovom ovčicom."
Dječak je šutio. No kad je navečer ležao u svom krevetu, molio se: "Spasitelju dragi, ako me več želiš pretvoriti u neku životinju, onda radije daj da postanem konj !"
Takvi smo mi ljudi ! Mi uvijek želimo biti nešto uzvišenije i veće. Neznatnost koja se veže uz kraljevstvo Božje ne sviđa nam se. "Ovčica" se dječaku učinila nekako beznačajnom. Zato je radije htio postati velikim konjem.
Znači da je naš Gospodin morao imati dobre razloge što nas ljude uspoređuje s ovcama. Jer On ne naziva samo svoje ljude ovcama, već to kaže za sve. On razlikuje jedino zalutale i izgubljene ovce od onih spašenih koje pripadaju njegovu stadu.
A zbog čega nas naziva ovcama ? Vjerojatno zato što nemamo potrebno čulo za orjentaciju. Mi se jedva snalazimo na stazama ovoga svijeta. A kad se radi o vječnom cilju našeg života, tu smo potpuno bespomoćni. Zato nam je potreban pastir. I blago nama ako je Isus postao naš pastir ! Jer mi ni nakon svih životnih borbi ne dospjevamo dalje od djece koja pjevaju:"Isusova ovčica, najljepša je sličica koju nosim ja, na radost Dobrom pastiru..."
No Isus, uskrsli Isus, i sada prolazi ulicama svijeta kojima se razliježe njegov pastirski glas. Do mnogih ovaj glas uopće ne dopire zbog buke svijeta. Buke koju sami podižu, ali i oni oko njih. Međutim Isus kaže:"Moje ovce slušaju glas moj."
WILHELM BUSCH
FUTURENET-MODERNE INTERNETMARKETING
BOGATO NASLIJEĐE U KOJEMU MOŽEMO UŽIVATI
"Sam Duh svjedoči zajedno s našim duhom da smo djeca Božja. Ako smo djeca, onda smo i baštinici: baštinici Božji, a subaštinici Kristovi." Poslanica Rimljanima 8:16-17a
Previše kršćana svoje duhovne živote živi na taj način. Ne obaziru se na raskošno bogatstvo naslijeđa koje ne može propasti (1.Pet 1:4), već tragaju za ostacima svjetovne mudrosti i sakupljaju otpad. Kao da im bogatstva Božje milosti (Ef 1:7) nisu dovoljna, kao da im "sve što je potrebno za život i pobožnost" (2.Pet 1:3) nije dovoljno, nego pokušavaju nadomjestiti sredstva koja im već pripadaju u Kristu. Provode svoje živote u besmislenom sakupljanju senzacionalnih iskustava, novih učenja, pametnih gurua ili čega drugog što mogu dodati svojim zalihama duhovnih iskustava. Zapravo je sve to krajnje beskorisno. Međutim, usprkos tomu, neki ljudi se toliko zaokupe takvim razonodama da ne mogu pronaći vrata koja vode do istine koja bi ih oslobodila. Oni trate blago zbog smeća.
Kada je kršćanima uopće palo na pamet da im je potrebno nešto povrh Krista? Zar On nije dovoljan? Je li Njegov dar spasenja manjkav? Svakako da nije. Mi smo djeca Božja, subaštinici Kristovi, a stoga i oni koji uživaju u bogatom naslijeđu koje ljudski um ne može čak ni zamisliti (Rim 8:16-17). Kršćani su bogati iznad svake mjere. Svi pravi kršćani baštinici su zajedno sa samim Kristom.
