Jer predao sam vam najprije ono što sam i primio: da je Krist, prema Pismima, umro za naše grijehe i da je bio pokopan, i da je treći dan, prema Pismima, uskrsnuo.
1. Korinćanima 15,3.4
Jedan je mladić nekoliko godina bio u različitim kršćanskim skupinama nadajući se da će pronaći pomoć u pogledu potištenosti od koje je patio. No nije mu bilo nimalo bolje; upravo suprotno – potpuno izgubivši zanimanje za čitanje Biblije tvrdio je da u njoj nije našao odgovor za svoje teškoće. Nije bilo ničega što bi mu Biblija mogla dati.
Kada ga je jedan prijatelj kršćanin upitao što je osnovna poruka Biblije, dugo je oklijevao s odgovorom. No potom je slavodobitno odgovorio: “Isus Krist je na križu umro za grešnike!”
To je doista prekrasna vijest za sve koji su svjesni da su promašili i kolika je njihova krivnja pred Bogom. Ali velik je korak između priznanja vlastite krivnje sebi i bezostatnog priznanja Bogu, što je jedini način na koji je moguće osloboditi se svojih teškoća. Taj sažaljenja vrijedan čovjek šest je godina znao za mogućnost spasenja, ali je nije iskoristio. Nije htio ni govoriti o tome. Šutnja je bila bolno duga.
Zašto nije otvoreno došao pred Boga u pogledu svog života, kao što su učinili mnogi prije njega? Je li postojao neki osobit grijeh kojeg se nije htio odreći? Njegov prijatelj kršćanin ozbiljno se pomolio Bogu ištući Njegovu pomoć. Na posljetku se mladić počeo ispovijedati Bogu i moliti. Grijeh koji ga je mučio bila je nepomirljivost.
