Pavao i žar njegova života
Apostol Pavao bio je revan. Nepoznati autor pokušao je je sljedećim prikazom oslikati žar njegova života:
Čovjek je to koji ne mari hoće li steći prijatelje, koji se ne nada i ne želi steći zemaljska dobra, koji se ne boji gubitka svjetovnih dobara, koji se ne boji izgubiti život, koji se ne boji smrti. Čovjek je to bez posebnog položaja, bez posebno povoljnih prilika u životu, bez zemaljske domovine. Čovjek je to koji ima samo jednu misao u svojem umu - Kristovo evanđelje; čovjek je to koji ima samo jedan cilj - Božju slavu. Zadovoljan je ako ga smatraju Kristovom ludom. Neka ga slobodno nazivaju zanesenjakom, fanatikom, brbljavcem ili bilo kojim drugim neobičnim nazivom kojeg svijet može smisliti da ga oslovi. Ali neka to slobodno bude podrugljiv naslov. Čim ga počnu nazivati trgovcem, domaćinom, građaninom, bogatašem, svjetskim putnikom, učenim čovjekom, pa čak i mudracem, s njegovim je karakterom gotovo.
On mora govoriti ili će umrijeti, a čak i ako umre, on će govoriti. Nema mira, nego juri zemljom i morem, preko kamenjara i bespuća pustinje. Glasno viče i ne štedi se, i ništa ga ne zaustavlja. U zatvorima on diže svoj glas, a ne ostaje tih ni u olujama na moru. Pred mračnim saborima i kraljevima na prijestolju , on svjedoči za istinu. Ništa ne može utišati njegov glas, ništa osim smrti, a čak i na samoj samrti, prije negoli će oštrica odvojiti glavu od njegova tijela, on govori, moli se, svjedoči, ispovijeda, preklinje, ratuje, i na kraju blagoslivlja okrutne ljude.
Apostol Pavao bio je revan. Nepoznati autor pokušao je je sljedećim prikazom oslikati žar njegova života:
Čovjek je to koji ne mari hoće li steći prijatelje, koji se ne nada i ne želi steći zemaljska dobra, koji se ne boji gubitka svjetovnih dobara, koji se ne boji izgubiti život, koji se ne boji smrti. Čovjek je to bez posebnog položaja, bez posebno povoljnih prilika u životu, bez zemaljske domovine. Čovjek je to koji ima samo jednu misao u svojem umu - Kristovo evanđelje; čovjek je to koji ima samo jedan cilj - Božju slavu. Zadovoljan je ako ga smatraju Kristovom ludom. Neka ga slobodno nazivaju zanesenjakom, fanatikom, brbljavcem ili bilo kojim drugim neobičnim nazivom kojeg svijet može smisliti da ga oslovi. Ali neka to slobodno bude podrugljiv naslov. Čim ga počnu nazivati trgovcem, domaćinom, građaninom, bogatašem, svjetskim putnikom, učenim čovjekom, pa čak i mudracem, s njegovim je karakterom gotovo.
On mora govoriti ili će umrijeti, a čak i ako umre, on će govoriti. Nema mira, nego juri zemljom i morem, preko kamenjara i bespuća pustinje. Glasno viče i ne štedi se, i ništa ga ne zaustavlja. U zatvorima on diže svoj glas, a ne ostaje tih ni u olujama na moru. Pred mračnim saborima i kraljevima na prijestolju , on svjedoči za istinu. Ništa ne može utišati njegov glas, ništa osim smrti, a čak i na samoj samrti, prije negoli će oštrica odvojiti glavu od njegova tijela, on govori, moli se, svjedoči, ispovijeda, preklinje, ratuje, i na kraju blagoslivlja okrutne ljude.
William MacDonald.
