Pobjeda nad smrću-Bijela haljina pravednosti-Krist mi predaje krunu i harfu-Dan Kristovog krunjenja-Sam Krist dolazi po nas-Božji narod oslobođen

Pobjeda nad smrću “On će otrti svaku suzu s njihovih očiju. Smrti više neće biti; neće više biti ni tuge, ni jauka, ni boli, jer stari svijet prođe.” (Otkrivenje 21,4) Mi imamo živog, uskrslog Spasitelja. On je polomio okove smrti pošto je ležao u grobu tri dana i pobjedonosno povikao iznad iznajmljenog Josipovog groba: “Ja sam uskrsnuće i život!” I On dolazi! Jesmo li Ga spremni dočekati? Jesmo li tako spremni da ćemo, ako budemo morali otići na počinak, otići u nadi u Isusa Krista? ... Životodavac će uskoro doći ... da polomi okove groba. On će izvesti zarobljenike. ... Posljednja njihova misao je bila o grobu i smrti, a sada objavljuju: “Gdje je, smrti, tvoja pobjeda? Gdje je, smrti, tvoj žalac?” Pandže smrti bile su posljednje što su osjetili. ... Kada su se probudili, boli je nestalo. “Gdje je, smrti, tvoja pobjeda?” I evo ih kako stoje; završni dodir besmrtnosti je na njima i oni odlaze u susret svojem Gospodinu na oblacima. Vrata Božjega grada otvaraju se na svojim šarkama ... i Božji otkupljenici ulaze u društvu serafina i kerubina. Krist im upućuje dobrodošlicu i daje im svoj blagoslov. “Dobro, valjani i vjerni slugo ... Uđi u veselje gospodara svoga!” Kakva je to radost? On vidi muku duše svoje i radostan je. ... Ovdje je onaj za kojega smo se po noći molili Bogu. Ovdje je onaj s kojim smo razgovarali na njegovoj samrtničkoj postelji, koji je svoju bespomoćnu dušu oslonio na Isusa. Ovdje je onaj koji je bio jadni pijanac. Mi smo njegove oči usmjerili prema Onome koji ga može spasiti i govorili smo mu da mu Krist može darovati pobjedu. I sada su krune besmrtne slave na njihovim glavama. (Ellen G. White Manuscript 18, 1894.) Tamo nema razočaranja, nema tuge, nema grijeha, nema nikoga tko bi rekao: Bolestan sam! Tamo nema pogrebne povorke, nema plača, nema smrti, nema razdvajanja, nema slomljenih srca; tamo je Isus, tamo je mir. ... U Njegovoj prisutnosti je obilje radosti, kraj Njegove desne ruke je obilje zadovoljstva. (The Sings of the Times, 8. veljače 1892.)

Bijela haljina pravednosti “Moj gospodine — odgovorih mu — to znaš ti. Ovo su — nato mi reče — oni što dolaze iz velike nevolje; oni su prali svoje haljine i obijelili ih u krvi Janjetovoj.” (Otkrivenje 7,14) Slavne će nagrade biti podijeljene kad se vjerni radnici okupe oko prijestolja Boga i Janjeta. ... Oni će stajati pred prijestoljem, prihvaćeni u Ljubljenome. Svi njihovi grijesi su izbrisani, svi njihovi prijestupi uklonjeni. I sada mogu gledati u nezaklonjenu slavu Božjeg prijestolja. ... U taj dan otkupljeni će blistati slavom Oca i Sina. Svirajući u svoje zlatne harfe, anđeli će dobrodošlicom dočekati Kralja i trofeje Njegove pobjede — one koji su oprali i ubijelili svoje haljine u krvi Janjetovoj. (9T, str. 285) Svi će biti sretna, ujedinjena obitelj, odjeveni u odjeću hvale i zahvaljivanja — u ruho Kristove pravednosti. Cijela priroda u svoj svojoj nenadmašnoj ljepoti, prinosit će Bogu stalni prilog hvale i obožavanja. Svijet će biti okupan u nebeskoj svjetlosti. Godine će prolaziti u radosti. Svjetlost Mjeseca bit će kao svjetlost Sunca, a svjetlost Sunca bit će sedam puta jača nego što je sada. Nad tim prizorom zajedno će pjevati jutarnje zvijezde, i svi sinovi Božji klicat će od radosti, dok će se Bog i Krist sjediniti u objavljivanju: “Smrti više neće biti!” ... Sukob je završen. Sve nevolje i razdori su došli kraju. Pjesme pobjede ispunjavaju cijelo Nebo dok svi otkupljeni stoje oko Božjeg prijestolja. Svi prihvaćaju riječi radosne pjesme: “Dostojno je, dostojno je Janje zaklano i živo, pobjedonosni osvajač!” “Poslije toga se, najedanput, pojavi pred mojim očima veliko mnoštvo, koje nitko nije mogao izbrojiti, iz svakog naroda i plemena, puka i jezika. Stajali su pred prijestoljem i pred Janjetom obučeni u bijele haljine, s palmama u rukama, i vikali jakim glasom: ‘Spasenje je djelo našega Boga, koji sjedi na prijestolju’, i Janjeta!” (Review and Herald, 26. studenoga 1903.)

Krist mi predaje krunu i harfu “Već mi je pripravljen vijenac pravednosti koji će mi u onaj Dan dati Gospodin, pravedni sudac, i ne samo meni nego i svima koji budu željeli njegov dolazak.” (2. Timoteju 4,8) Prije nego što će ući u Sveti Grad, Spasitelj svojim sljedbenicima daje simbole pobjede i oznake njihovog kraljevskog dostojanstva. Sjajni redovi su oblikovali savršeni četverokut oko svog Kralja, čiji se veličanstveni stas uzdiže visoko iznad svetih i anđela, a Njegovo ih lice obasjava dobrostivom ljubavlju. Svaki je pogled ovog bezbrojnog mnoštva spašenih uprt u Njega, svako oko promatra slavu Onoga komu je “lice bilo neljudski iznakaženo te obličjem više nije naličio na čovjeka”. Na glave pobjednika Isus svojom vlastitom desnicom stavlja vijenac slave. Za svakoga ima krunu na kojoj je ispisano njegovo “novo ime” (Otkrivenje 2,17) i natpis: “Posvećen Jahvi!” U svakoj se ruci nalazi pobjednička palma i blistava harfa. A onda, na znak anđela koji daju ton, svaka ruka vješto dodiruje žice budeći zanosnu glazbu s bogatim skladnim akordima. Neiskazani zanos obuzima svako srce i svaki se glas uzdiže u pjesmi zahvalnosti. “Njemu, koji nas ljubi i koji nas je otkupio od grijeha svojom krvlju, i učinio nas kraljevstvom svećenika za Boga, svog Oca — njemu slava i vlast u vijek vjekova!” (Otkrivenje 1,5.6) (Velika borba, str. 554,556) O, kakva li je neizreciva radost vidjeti Onoga koga smo voljeli — vidjeti u slavi Onoga koji nas je tako volio da je dao sebe za nas — gledati te ruke koje su jednom bile probodene za naše spasenje kako se šire da nas blagoslove i pozdrave! (The Sings of the Times, 2. studenoga 1882.) Oni koji ... stavljaju sebe u Božje ruke ... gledat će Kralja u svoj Njegovoj ljepoti. Vidjet će Njegovu nenadmašnu privlačnost i udarajući u svoje zlatne harfe, ispunit će cijelo Nebo bogatom glazbom i pjesmama Janjetu. (Review and Herald, 15. lipnja 1905.)

Dan Kristovog krunjenja “Velika su i divna tvoja djela, Gospodaru, Bože, Svemogući! Pravedni su i ispravni tvoji putovi, Kralju naroda!” (Otkrivenje 15,3) Toga dana izbavljeni će blistati slavom Oca i Njegovog Sina. Svirajući u svoje zlatne harfe, nebeski anđeli ukazat će dobrodošlicu Kralju i trofejima Njegove pobjede — one koji su se oprali i ubijelili svoje haljine u krvi Janjetovoj. Odjeknut će i pjesma pobjede ispunjavajući cijelo Nebo. Krist je pobijedio. On ulazi u nebeske dvore u pratnji svojih otkupljenih, svjedoka da Njegove patnje i žrtva nisu bile uzaludne. (Review and Herald, 22. studenoga 1906.) Visoko iznad grada, na temeljima pretopljenog zlata stoji prijestolje, visoko i uzdignuto. Na njemu sjedi Božji Sin, a oko Njega su podanici Njegova kraljevstva. Nema jezika niti pera koje bi opisalo Kristovu moć i veličanstvo. Slava vječnog Oca okružuje Njegova Sina. Sjaj Njegove pojave ispunjava Božji grad i razlijeva se izvan vrata, preplavljujući cijelu Zemlju svojim blještavilom. Najbliži prijestolju su oni koji su nekada revnovali za Sotoninu stvar, ali koji su, kao glavnje istrgnute iz ognja, pošli za svojim Spasiteljem u dubokoj, iskrenoj privrženosti. Do njih su oni koji su usavršili kršćanski karakter usred prijevara i nevjerstva, koji su štovali Božji zakon kada ga je kršćanski svijet proglasio ukinutim, i milijuni iz svih vremena koji su zbog svoje vjere podnijeli mučeničku smrt. A iza njih je “veliko mnoštvo, koje nitko nije mogao izbrojiti, iz svakoga naroda i plemena, puka i jezika ... pred prijestoljem i pred Janjetom, obučeni u bijele haljine, s palmama u rukama” (Otkrivenje 7,9). Njihova je borba završena, a pobjeda izvojevana. Trčali su utrku i postigli cilj. ... U nazočnosti okupljenih stanovnika Zemlje i Neba otpočinje završna krunidba Božjeg Sina. (Velika borba, str. 571,572)

Sam Krist dolazi po nas “Jer će sam Gospodin sa zapovjedničkim zovom, s glasom arkanđela i sa zvukom trube Božje sići s neba, i najprije će uskrsnuti umrli u Kristu. Zatim ćemo mi živi, mi preostali, biti skupa s njima odneseni u zrak na oblacima u susret Gospodinu. I tako ćemo zauvijek biti s Gospodinom. Stoga, tješite jedan drugoga tim riječima!” (1. Solunjanima 4,16-18) Isus dolazi, dolazi na oblacima i s velikom slavom. Pratit će Ga mnoštvo blistavih anđela. Kada dođe, proslavit će one koji su Ga voljeli i držali Njegove zapovijedi i uzeti ih k sebi. Nije zaboravio ni njih ni svoje obećanje. (Review and Herald, 22. studenoga 1906.) Ubrzo se na istoku pojavljuje mali crni oblak. ... Božji narod zna da je to znak Sina Čovječjega. U svečanoj tišini oni ga netremice promatraju dok se približava Zemlji ... dok ne preraste u veliki bijeli oblak, kojemu donji dio sliči na razgorjelu vatru, a nad kojim lebdi duga saveza. Isus se približava kao silni pobjednik. ... Kako se živi oblak približava, svako oko vidi Kneza života. Trnov vijenac sad ne nagrđuje Njegovu svetu glavu, na njoj počiva kruna slave. Njegovo lice nadmašuje sjajem zasljepljujuću svjetlost podnevnog sunca. “Na svom ogrtaču — na boku — nosi napisano ime: ‘Kralj kraljeva’ i ‘Gospodar gospodara’.” (Otkrivenje 19,16) ... Nebesa se svijaju kao svitak, Zemlja drhti pred Njim, a sve se gore i svi otoci pokreću sa svojih mjesta. ... Usred posrtanja Zemlje, bljeskova munja i tutnjave gromova, glas Božjeg Sina poziva svete koji spavaju. ... Uzduž i poprijeko cijele zemlje mrtvi će čuti ovaj glas i oni koji ga čuju, oživjet će. ... Ali svi ustaju u svježini i snazi vječne mladosti. ... Živi pravedni se preobražavaju “u jedan hip, u tren oka”. Na Božji su glas proslavljeni; sada su besmrtni i s uskrsnulim svetima odneseni u zrak u susret Gospodinu. (Velika borba, str. 550—554) Kakav je to bio slavni sastanak! (Rani spisi, str. 232)

Božji narod oslobođen “Otkupljeni od Gospoda vratit će se po njemu i doći će u Sion pjevajući. Glavu će njihovu obasjavati radost vječna, veselje i radost prate ih, briga i uzdisanje bježe.” (Izaija 35,10 — Šarić) U ponoći Bog pokazuje svoju moć da izbavi svoj narod. Pojavljuje se sunce u punom sjaju. Znakovi i čudesa brzo se nižu. Zli s užasom i čuđenjem gledaju prizor, dok pravedni u svečanoj radosti promatraju znakove svog izbavljenja. Čini se da se sve u prirodi poremetilo. ... Pojavljuju se tamni, teški oblaci i bučno se sudaraju. Usred razbješnjelog neba svijetli je prostor neopisive slave, odakle dolazi Božji glas kao glas mnogih voda govoreći: “Svršeno je!” (Otkrivenje 16,17) Taj glas potresa nebesa i zemlju. Nastaje silan potres, “kakav nikad ne bi otkada se ljudi pojaviše na zemlji — tako velik bijaše taj potres, tako snažan” (Otkrivenje 16,17.18). Kao da se nebeski svod otvara i zatvara. Kao da na trenutak kroz njega bljesne slava s Božjeg prijestolja. Planine se tresu poput trske na vjetru, a odlomljene stijene padaju na sve strane. ... Grobovi se otvaraju i bude se “mnogi koji snivaju u prahu zemljinu; jedni za vječni život, drugi za sramotu, za vječnu gadost” (Daniel 12,2). Svi koji su umrli u vjeri u poruke trećeg anđela izlaze proslavljeni iz svojih grobova da čuju Božji savez mira s onima koji su održali Njegov Zakon. ... S neba se čuje Božji glas koji objavljuje dan i sat Isusova dolaska i proglašava vječni savez sa svojim narodom. Poput tutnja najjačeg groma prolamaju se Zemljom Njegove riječi. Božji Izrael stoji slušajući, pogleda uprtog prema gore. Njihova su lica obasjana Njegovom slavom i sjaje kao Mojsijevo lice kad je sišao sa Sinaja. Zli ne mogu gledati u njih. A kad je izrečen blagoslov nad onima koji su štovali Boga svetkujući Njegovu subotu, prolama se pobjednički usklik. (Velika borba, str. 547—550)