Jest ćemo plodove s drveta života

“Svuda između gradskog trga i rijeke rastu stabla života koja rađaju dvanaest puta: svakog mjeseca daju svoj plod. Lišće od stabala služi za lijek poganima.” (Otkrivenje 22,2)

Iz prijestolja je tekla bistra rijeka, a na objema obalama rijeke bilo je stablo života. ... Plod je bio prekrasan; izgledao je kao zlato pomiješano sa srebrom. (Rani spisi, str. 36)

Plod drveta života u Edenskom vrtu imao je nadnaravne osobine. Jesti ga značilo je živjeti vječno. Ovaj plod je bio lijek protiv smrti. Njegovo lišće je davalo život i besmrtnost. ... Nakon pojave grijeha, nebeski Domaćin je presadio drvo života u nebeski raj. (Testimonies for the Church, sv. 8, str. 288)

Otkupljeni sveti, koji su ljubili Boga i držali Njegove zapovijedi na Zemlji, ući će kroz vrata u grad i imat će pravo na drvo života. Oni će slobodno jesti ploda s njega, kao i naši praroditelji prije pada u grijeh. Lišće tog besmrtno razgranatog drveta služit će za iscjeljivanje narodima. Tada će nestati sve njihove nevolje. Bolest, tugu i smrt nikada više neće osjećati jer će ih lišće drveta života izliječiti. Isus će tada vidjeti trud svoje duše i biti zadovoljan kada se otkupljeni, koji su bili podložni žalosti, teškom radu i nevoljama, koji su stenjali pod prokletstvom, okupe oko drveta života da jedu njegove besmrtne plodove na koje su naši praroditelji izgubili svako pravo kršeći Božje zapovijedi. Neće više biti nikakve opasnosti da ponovno izgube pravo na drvo života, jer će onaj koji je naveo naše praroditelje da sagriješe biti uništen drugom smrću. (The Youth’s Instructor, listopad 1852.)

Na drvetu života raslo je najljepše voće koje su sveti mogli slobodno ubrati. ... Ni najuzvišeniji jezik ne može opisati nebesku slavu i neusporedivu dubinu Spasiteljeve ljubavi. (Rani spisi, str. 233

Prepoznat ćemo jedni druge

“Sad vidimo u ogledalu, nejasno, a onda ćemo licem u lice. Sad nesavršeno poznajem, a onda ću savršeno spoznati kao što sam spoznat.” (1. Korinćanima 13,12)

U nebeskim stanovima srest ćemo se da se više nikada ne rastanemo. Jedni druge ćemo poznavati u našem nebeskom domu. (The Sings of the Times, 20. lipnja 1911.)

Otkupljeni će se sresti i prepoznati one koji su njihovu pozornost usmjerili na uskrslog Spasitelja. Kakve će blagoslovljene razgovore voditi s tim dušama! “Bio sam grešnik!” reći će, “bez Boga i bez nade u svijetu, a ti si došao k meni i usmjerio moju pozornost na dragog Spasitelja kao moju jedinu nadu!” ... Drugi će reći: “Bio sam neznabožac u neznabožačkoj zemlji. Ti si ostavio svoje prijatelje i svoj udobni dom i došao me naučiti kako naći Isusa i vjerovati u Njega kao u jedinog pravog Boga. Pobacao sam idole i služio Bogu, i sada Ga gledam licem u lice. Spašen sam, spašen za cijelu vječnost, i mogu stalno gledati Onoga koga volim. ...”

Drugi će izražavati svoju zahvalnost onima koji su hranili gladne i odijevali neodjevene. “Kada je očaj odveo moju dušu u nevjerovanje,” reći će takvi, “Gospodin te je poslao k meni da mi uputiš riječi nade i utjehe. Donio si mi hranu da zadovoljim svoje tjelesne potrebe, a onda si mi otvorio Božju riječ da postanem svjestan svojih duhovnih potreba. Postupao si prema meni kao prema bratu. ... Uporno si me poučavao da na Nebu imam Oca koji me voli. Čitao si mi dragocjena Božja obećanja. Nadahnuo si me vjerom da će me On spasiti. Moje srce je omekšalo i slomilo se dok sam razmišljao o žrtvi koju je Krist dao za mene. ... I sada sam ovdje, spašen, spašen za cijelu vječnost, da uvijek živim u Njegovoj prisutnosti i slavim Onoga koji je dao svoj život za mene.”

Kakva će to radost biti kada se ovi spašeni sretnu i pozdrave. Koliko će se oni koji su živjeli ne ugađajući sebi, već blagoslivljajući druge koji su bili u nepovoljnijem položaju od njih, radovati kada ih budu vidjeli. Njihovo srce će biti zadovoljno. (Review and Herald, 5. siječnja 1905.)

Hodite neprestano s Bogom

“Henok je hodio s Bogom, potom iščeznuo; Bog ga uze.” (Postanak 5,24) Kada Bog uzme vjernike svoje Crkve na Nebo, bit će to zato što su ovdje na Zemlji živjeli s Njime, primajući s Neba snagu i mudrost i osposobivši se da Mu ispravno služe. Oni koji budu uzeti na Nebo, bit će muškarci i žene koji se sada mole skrušeno i ponizno, čija srca nisu puna taštine. U svojem postupanju prema vjernima i nevjernima oni su predstavljali Krista. (Ellen G. White Manuscript 11, 1901.) Oni koji ne nalaze nikakvog uživanja u razmišljanju i razgovorima o Bogu u ovom životu, ne bi u tome uživali ni u životu koji će doći, kada će Bog biti uvijek prisutan i boraviti sa svojim narodom, dok će oni koji rado razmišljaju o Bogu doći na svoje udišući čisto nebesko ozračje. Oni koji na Zemlji vole razmišljati o Nebu, bit će sretni u svetom okruženju i zadovoljstvima. ... Dok su bili na svijetu, nisu smatrali da pripadaju sebi pa je Bog stavio svoj pečat na njih kao znak da pripadaju Njemu. Nebo će pripadati onima koji čeznu za njim svim srcem, koji ulažu napore u skladu s vrijednošću cilja za kojim teže. Oni koji će zadobiti Nebo usmjerit će svoje misli prema onome što je na Nebu. (Review and Herald, 13. svibnja 1890.) “Blago onima koji su čista srca jer će Boga gledati.” (Matej 5,8) Henok je tri stotine godina čistio svoju dušu da bi bio u skladu s Nebom. Tijekom tri stoljeća on je hodio s Bogom. On je stajao na pragu svijeta vječnosti, i samo ga je korak dijelio od zemlje blagoslova, a sada su se portali otvorili i hod s Bogom, koji je tako dugo trajao na Zemlji, nastavio se kad je prošao kroz vrata Svetoga Grada, kao prvi čovjek koji je tamo ušao. (Patrijarsi i proroci, str. 64)