Rimski zatvor je bio mjesto gotovo trenutačne duševne bolesti; trebalo je samo nekoliko noći u ovom smrdljivom, crnom mjestu da se izgubi um. Smješten u dubini zemlje, bio je mjesto ispunjeno smradom urina i povraćanja. Zatvorenici su dnevno primali samo jedno jelo koje se sastojalo od pljesnivog kruha i mlake, prljave vode koja je već bila korištena za druge, nespomenute stvari.
Svaki put kada bi čuvar donosio hranu pobrinuo bi se da zatvorenika udari u mjesto koje bi donijelo najviše štete i najviše boli. Rimski zatvorenici bi dan za danom sjedili u svom vlastitom izmetu. Tamo su bili i kukci i insekti koji su neprestano puzali po tijelu zatvorenika. Pauci bi ulazili i izlazili iz zatvorenikovih nosnica, dok bi se štakori slobodno kretali preko drugih privatnih područja zatvorenikova nezaštićenog tijela.
Oko ponoći, kada većina ljudi odustaje u svom očaju i tone u depresiju, Pavao i Sila su našli radost! Otkrili su je u trulom smradu zatvora i u vlazi beznađa. Otkrili su radost svojim stopalima vezanim u besmislenom i kanalizacijskom stanju vlastitog postojanja.
Pavao i Sila su izabrali štovati Isusa u najgorem trenutku svog života. Našli su radost! Nakon ovog... koji je tvoj izgovor?!
Kao kršćani, imamo odgovornost, mogao bih reći božansku dužnost, da idemo u susret najgorem što život pruža s drskom radošću!
Kada u teškom satu svog života odlučiš izbiti u neobuzdano obožavanje, pripazi! Nebo može početi potresati temelje tvog života kako bi te oslobodilo okolonosti koje te sputavaju.
A mnoštvo se pridružilo napadima na Pavla i Silu. Upravitelji su strgnuli s njih odjeću i naredili da ih išibaju. Nakon što su ih okrutno išibali, bacili su ih u zatvor, a tamničaru su naredili da ih dobro čuva. Budući da je dobio takvu zapovijed, tamničar ih je bacio u ćeliju u unutrašnjosti zatvora, a noge im stavio u klade. Negdje oko ponoći, Pavao i Sila su molili. Pjevali su i slavili Boga, a drugi zatvorenici su ih slušali. Odjednom je nastao jak potres i zatvorski su se temelji uzdrmali. Sva su se zatvorska vrata otvorila i svim su zatvorenicima spali okovi. Tamničar se probudio i vidio da su sva zatvorska vrata otvorena. Izvukao je mač i htio se ubiti jer je mislio da su zatvorenici pobjegli. No Pavao je povikao: »Ne diži ruku na sebe, svi smo tu!« Tamničar je naredio da donesu svjetiljke i pojurio unutra. Drhteći od straha, bacio se na koljena pred Pavla i Silu. Izveo ih je i rekao: »Gospodo, što moram učiniti da budem spašen?« Odgovorili su mu: »Vjeruj u Gospodina Isusa. Tako ćete i ti i svi tvoji ukućani biti spašeni.« Iznijeli su mu Gospodinovu poruku, kao i svima koji su živjeli u njegovoj kući. Iako je bila duboka noć, tamničar je uzeo Pavla i Silu i oprao im rane. Odmah nakon toga on i svi njegovi ukućani su se krstili. Tamničar je uveo Pavla i Silu u svoju kuću i dao im jesti. Svi su bili sretni jer su sada vjerovali u Boga.
Djela 16:22-34 SHP
https://bible.com/bible/2475/act.16.22-34.SHP
