Što evanđeoski kršćani vjeruju o Mariji? Jeli istina da se oni ne mole Mariji i da ne štuju Mariju? Odakle tolika razlika Marijologije kod kršćanskih crkava?Kako bismo valjano odgovorili na ova pitanja,vrlo je važno odgovoriti na pitanje autoriteta vjere.
Autoritet vjere kod Rimokatoličke crkve je crkva sama,to jest takozvano crkveno učiteljstvo ili živući magisterij koji uključuje sveto pismo ili bibliju i dodaje crkvenu predaju odnosno tradiciju.Dok je u evanđeoskim protestanskim crkvama autoritet vjere i prakse samo pismo,ili kako su tu reformatori naglašavali:"Sola Scriptura".
Poslušajmo prvo što biblija ili sveto pismo sama govori o Mariji,majci Gospodina Isusa Krista.Biblija ne govori mnogo o Mariji i u čitavom Novom Zavjetu,ona se spominje samo devetnaest puta.U čitavome Novome Zavjetu,zapisano je tek nekoliko kratkih rečenica koje je Marija izgovorila.Zapisane su u Luki drugom pogvlavlju u takozvanom hvalospjevu Marijinom,u kojemu ona slavi svoga Gospodina i svoga Spasitelja.Čitam evanđelje po Luki drugo poglavlje od 46 do 49:
"Slavi duša moja Gospodina,duh moj kliče od radosti u Bogu spasitelju mome,jer milostivo pogleda na neznatnu službenicu svoju,gle odsad će je blađenom zvati svi naraštaji,jer mi velike stvari učini silni čije je ime Sveto"
Marija o kojoj govori Novi Zavjet primjer je i žene i majke,koju će doista svi naraštaji blaženom zvati.Kada se prouči njezin u bibliji šturo opisan život,dolazi se do zaključka kako je Marija bila vrsna žena i jedinstven primjer žene po Božjem srcu.
Kada je Bog odlučio postati čovjekom,kada je Bog odlučio postati jedan od nas,Kad je Bog odlučio doći u naš svijet kako bi pokazao put i izlaz,On odabire mladu djevojku,Hebrejku Mariju da postane službenicom Božjom.
Sama činjenica da se Marija u Novom Zavjetu spominje samo devetnaest puta,i činjenica da Duh Sveti zapisuje njezinih nekoliko kratkih rečenica,govore nam i opisuju Mariju kao vrsnu ženu,kao ženu koja je primjer skrovitosti i poniznosti.Marija je ostala u skrovitosti,posljednji puta u Novome Zavjetu,spominje se u Djelima Apostolskim,gdje je spomenuta zajedno sa Apostolima i polubraćom Gospodina Isusa Krista.Nakon Djela 1-14 nastaje potpuna biblijska tišina što se tiče Marije. Nakon toga ona se ne spominje ni u jednoj poslanici,bez obzira od kojeg Apostola.Marija o kojoj govori Novi Zavjet doista je ostala u skrovitosti.
Odakle onda dolazi toliko snažan kult štovanja Marije?U Hrvatskoj je svaka deseta župa posvećena"blaženoj djevici mariji"Milijuni hodočasnika posjećuju Mariju Bistricu,Sinj,Trsat,Aljmaz,Rem etek,Krasno,Pečno,Međugorje,ka ko bi se poklonili i pomolili majci božjoj bistričkoj,sinjskoj,međugorsko j itd.U narodu Marija je poznata kao kraljica Hrvata,majka božja,majka crkve,majka milosti,neba i zemlje.Na osnovu Svetoga pisma,diosta je nemoguće doći do spomenuti naslova i imena.Rene Laurentin jedan od najpoznatijih rimokatoličkih marijologa,sam je o tome u knjizi:"Pogledajte prije nego li potpišete" zapisao ovako;"Ovi naslovi su dvosmisleni,razlog za zbunjenost vjernika i za sablazan protestantima.Mnogi su se teolozi snažno oprli naslovu suotkupiteljice,za Mariju jer se čini da je stavljena u istu razinu sa Kristom.
Ovaj nedostatak ravnoteže i pretjerivanja sa punim pravom šokira protestante.Štovanje Marije ne dolazi iz biblije,već dolazi iz naroda.Korijeni Marijologije su nisko psihološke a ne biblijsko teološke naravi.Gotovo svi narodi na svim kontinentima štuju majku s djetetom.Kod Kineza ona se naziva Šigma ili sveta majka,kod germana ona je Herta ili majka s djetetom na rukama.Kod Skandinavaca Edisa kod Etrušćana Idisa,kod Indijaca,Indrani.U Grčkoj nailazimo na opće poznatu Afroditu ili Efešku Dijanu,koju je štovala cijela Azija i svekoliki svijet i sa kojom je Apostol Pavao imao mnogo problema u Efezu.U Aziji nalazimo Kibel dok je u Egiptu štovana Izida.Čak i u Izraelu,starozavjetnom božjem narodu,bilježimo štovanje "nebeskoj kraljici",u vrijeme proroka Jeremije,kada je Izrael zaboravio i kada se je udaljio od svoga Boga od Jahve,Kralja nad kraljevima.Iako je štovanje Marije među narodom prisutno u ranoj povijesti crkve,crkva je isto počela službeno absorbirati tek u petom stoljeću.Na petom općem saboru u Konstantinu,553 godine,Marija je nazvana trajnom djevicom.Lateranski sinut je naglasio da je Marija bila djevica,prije,za vrijeme i poslije Isusovog rođenja.Tradicija o trajnom Marijinom djevičanstvu koje se temelji na predaji filozofije i učenju Toma Aflinskog,proturječno je sa evanđeljima koje jasno naučavaju da je Isus imao braću i sestre.Čitam evanđelje po Mateju 13:54 do 56:Nije li ovo sin tesarov? Ne zove li se majka njegova Marija, i braća njegova Jakov, Josip, Šimon i Juda Sestre njegove nijesu li sve kod nas? "
Marija,prema Pismu je začela kao djevica po Duhu Svetome,ali Marija nije ostala djevica.
Sljedeća doktrina u toj stoljetnoj evoluciji Marijologije,koje je dovelo do Marijanizacije kršćanstva,je doktrina o bezgrešnom začeću koje se pojavljuje tek 1854 godine.Papa Pio deveti u spisu Inefabilis Deus potvrđuje da je Marija u trenutku svoga začeća,očuvana od svake ljage istočnoga grijeha,i da nikad nije sagriješila.Na žalost i ova se doktrina proturječno sudara sa Svetim Pismom,koje jasno dijagnosticira da su SVI sagriješili i lišeni su Slave Božje.Ovo SVI uključuje i Mariju,majku našega Gospodina Isusa Krista.Konačno sama Marija u Luki drugom poglavlju,hvali i slavi svoga Spasitelja:
""Slavi duša moja Gospodina,duh moj kliče od radosti u Bogu spasitelju mome,jer milostivo pogleda na neznatnu službenicu svoju,gle odsad će je blađenom zvati svi naraštaji,jer mi velike stvari učini silni čije je ime Sveto"
Nakon što je u petom stoljeću nazvana "vazda djevica" i nakon što je 1854 godine nazvana bezgrešnom djevicom,u 20 stoljeću,drugi vatikanski sabor proglašava je SUOTKUPITELJICOM I SUPOSREDNICOM.Ne tako daleke 1950 godine,Papa Pio 12 u Dobni izjavljuje da je Marija nakon svoga života na zemlji,bila tijelom i dušom uznesena u nebesku slavu,kada POSTAJE KRALJICOM NEBA I ZEMLJE.
Što reći za zaključak u vremenu ekumenskog dijaloga? Ne želeći povrijediti nikoga ipak treba istine radi jasno reći.Da Sveto pismo biblija između vječne riječi,utjelovljene riječi i pisane riječi stavlja znak jednakosti.Udaljavanjem od pisane riječi,udaljavamo se od utjelovljene riječi,udaljavamo se od vječne riječi.Pismo je jasno,postoji samo jedan Bog,samo jedan savršeni posrednik,samo jedan bezgrešni otkupitelj i samo jedan Kralj kraljeva.Pavao je to u prvoj poslanici Timoteju zapisao ovako:"Bog hoće da se svi ljudi spase i da dođu do potpune spoznaje istine jer jedan je Bog i jedan je posrednik između Boga i ljudi,čovjek Krist Isus koji dade samog sebe kao otkup mjesto sviju.Blaženi i jedini vrhovnik,Kralj kraljeva i Gospodar gospodara koji je jedini besmrtan.Njemu čast i vječna vlast.
