Mnogo mladih samoubojica ima u posljednje vrijeme.Priča radnog kolege Jože,svjedoči o tome,gdje je sin rekao ocu da mu kupi motor,a otac nije htio jer se bojao za sina da ne doživi prometnu nesreću,a sigurno mu je i bilo preskupo.Sin je napisao oproštajno pismo i objesio se.Napisao je očev neposluh kao razlog samoubojstva u oproštajno pismo.Strašno,zar ne?
Unutarnje duhovno nezadovoljstvo čovjeka dovodi do ovakvih samovoljnih završetaka života.Nepoznavanjem sebe samoga,ljudi idu do krajnosti u svemu.Ljudske oči vide mnoge lijepe stvari u životu,kao što je taj mladić vidio negdje taj motor i toliko ga žarko zaželio da je bio spreman i na najgore,što je nažalost i učinio.To se zove opsjednutost nečime što sigurno ne dolazi od Boga.
Biti vođen nekom negativnom duhovnom silom,kojih ima jako puno u nebeskim prostorima,danas je takoreći ponos a ne sramota.Taj ponos je usko vezan uz ljudsko nadmetanje u materijalnom,po gestu:"Ako imaju moje kolege što ne mogu imati i ja!"
Dali je ovo ispravno? Pa naravno da nije,jer biblijska priča o bogatašu govori o tome gdje je bogataš sa svojim žitom planirao mnoge stvari,a nije mario za svoju dušu,jer je mislio da će mu njegovo bogatstvo biti spas od svega i da će mu produžiti život.
Ali Bog mu reče:"Luđače još danas će ti se oduzeti duša!"
Što reći na ovo,što je zaključak? Umjerenost u svemu,kaže Riječ Božja.To je najispravnija formula za miran san.Jer što vrijedi čovjeku ako osvoji i cijeli svijet,a pri tom izgubi samoga sebe ili svoju dušu?-Rekao je Isus o bogatstvu.
Prije mog biblijskog krštenja,nikad nisam razgovarao sa djecom opširno o svemu i sa velikom ljubavi.Jesam ali to je bilo sve površno.Zato kažem da je najvažnije razgovarati sa djecom o svim problemima kroz koje prolaze,na duhovnoj a ne na svjetskoj razini sa velikom pažnjom i ljubavi koja je opisana u bibliji što je Bog uvijek ima za čovjeka.Najvažnjie je duhovno traženje sebe samoga,a ne tjelesno,jer tjelesno je prolazno,a duhovno je vječno.Smatram da tako treba učiti i svoju djecu.Blagoslov Božji svima vama.
Unutarnje duhovno nezadovoljstvo čovjeka dovodi do ovakvih samovoljnih završetaka života.Nepoznavanjem sebe samoga,ljudi idu do krajnosti u svemu.Ljudske oči vide mnoge lijepe stvari u životu,kao što je taj mladić vidio negdje taj motor i toliko ga žarko zaželio da je bio spreman i na najgore,što je nažalost i učinio.To se zove opsjednutost nečime što sigurno ne dolazi od Boga.
Biti vođen nekom negativnom duhovnom silom,kojih ima jako puno u nebeskim prostorima,danas je takoreći ponos a ne sramota.Taj ponos je usko vezan uz ljudsko nadmetanje u materijalnom,po gestu:"Ako imaju moje kolege što ne mogu imati i ja!"
Dali je ovo ispravno? Pa naravno da nije,jer biblijska priča o bogatašu govori o tome gdje je bogataš sa svojim žitom planirao mnoge stvari,a nije mario za svoju dušu,jer je mislio da će mu njegovo bogatstvo biti spas od svega i da će mu produžiti život.
Ali Bog mu reče:"Luđače još danas će ti se oduzeti duša!"
Što reći na ovo,što je zaključak? Umjerenost u svemu,kaže Riječ Božja.To je najispravnija formula za miran san.Jer što vrijedi čovjeku ako osvoji i cijeli svijet,a pri tom izgubi samoga sebe ili svoju dušu?-Rekao je Isus o bogatstvu.
Prije mog biblijskog krštenja,nikad nisam razgovarao sa djecom opširno o svemu i sa velikom ljubavi.Jesam ali to je bilo sve površno.Zato kažem da je najvažnije razgovarati sa djecom o svim problemima kroz koje prolaze,na duhovnoj a ne na svjetskoj razini sa velikom pažnjom i ljubavi koja je opisana u bibliji što je Bog uvijek ima za čovjeka.Najvažnjie je duhovno traženje sebe samoga,a ne tjelesno,jer tjelesno je prolazno,a duhovno je vječno.Smatram da tako treba učiti i svoju djecu.Blagoslov Božji svima vama.
