Gospodin je Pastir moj

Problemi u braku
 Cetiri koraka , koja su promjenila mnoge ljude, tako će tebe i tvog muza
, samo vjeruj u to i bit će ti.
1. Gledaj muža u oči, ali duhovnim očima, znači on ne mora uopće biti prisutan, i samo govori; opraštam ti, razumjem te, opraštam ti.
2. oprosti i ti meni na toliko toga čime sam te povrijedila, oprosti mi
3. znaj da ću te voljeti kao što te Bog voli, bezuvjetno,
nemoraš se truditi svejedno ću te voljeti,ti ne možeš ništa učiniti da te ja prestanem voljeti.
4. Zahvajuj Bogu što je tvog muža dao baš tebi, zahvaljuj.

To su četiri koraka koja mogu svakog promijeniti.
Zašto? Zato jer tada
mijanjas najprije sebe,
čim ga možeš pogledati duhom u oči,
ti se već mijenjaš.
Kad mu kažeš opraštam ti,
tu mu govoriš smiješ mi doći,
prihvaćam te.

Smiješ biti takav,ja te prihvaćam.
Kad mu nakon toga rečeš oprosti i ti meni, tada mu kažeš, daj da i ja smijem k tebi doći kraj tvoga srca.
Kad mu kažaš želim te voljeti kao sto te voli Bog, to je bezuvjetna ljubav.
Ti ne tražiš nikakve uvjete kad kažaš zahvaljujem Bogu što postojiš.
Ne brini kako će on to čuti.
Čuti će, kao što dijete čuje majku,
srcem, tako i ljudi čuju što ti kažeš.
Ne zamaraj se previše sa dugim molitvama jer Isus nije rekao :"Molitva te tvoja spasila", nego
"Vjera te tvoja spaslila".
Otvori se svojim duhom Bogu, i sabrano prođi ova četiri koraka koja su ti gore napisana.
Duh Sveti će dalje obaviti svoje.
To ti je kao kad zasadiš biljku u zemlju,
zaliješ je i ti tu više ništa ne možeš,
ali biljka raste, ne tvojom zaslugom, nego zaslugom Svemogućega Stvoritelja neba i zemlje.Gospodara gospodara, Kralja kraljeva.
Dodi Gospodine Isuse u nase zivote
I popravi sve sto je davao pokvario molim te Oce u Isusovo ime u ime koje je nad svakim imenom Amen.Aleluja!....
Samo vjeruj i bit će ti....

Blagoslov protestantske reformacije u braku

Godine 1835. katolički istoričar Aleksis De Tokvil u svom delu "Demokratija u Americi" otkriva da se kod Francuza (katolika) pokazalo da je bolje da roditelji izabiraju ženi bračnog saputnika, nego ona sama, jer "Kako su primetili da je onaj mali broj brakova iz naklonosti koliko ih je bivalo u njihovo vreme imao gotovo uvek koban ishod, odlučno su po tome zaključili da je u tome vrlo opasno slušati svoje srce. Slučaj im se činio vidovitiji nego izbor."

Besplatna Internet poslovna prilika!
Besplatno školovanje,korak po korak,
koje donosi stalni prihod!
Radite kod kuće na internetu!
Besplatni tečajevi pokazuju kako.
Pružamo besplatnu obuku za pokretanje vlastitog biznisa!
Klikni ovdje.

Isti uzrok bračne nesreće kada se brak formira na temelju nepobeđenih slabosti sopstvenog srca jeste uzrok nesreće i propasti savremenog braka. Emotivno i seksualno nezrele ličnosti donose odluku za bračnog partnera na osnovu nepobeđenih sebičnih i telesnih želja svog srca. Kada osećanja zaljubljenosti splasnu, partneri se jednog jutra probude pored osobe koju nikada nisu odlučili da vole, a osujećene sebične i telesne želje postaju uzrok međusobnom razočaranju i depresiji.

Da bi osoba mogla razumno da izabira partnera i da sa njime gradi odnos na temelju prave ljubavi, koja služi drugome, ona treba prethodno da pobedi svoje sebične i telesne želje. Drugi rečima, ona treba da emotivno i seksualno sazri, a to znači da treba da prida pravilnu funkciju svojim sposobnostima, a ne da iz zloupotrebljava radi satisfakcije. Emotivno i seksualno nezrela ličnost više voli emocije i užitak koji joj partner izaziva nego samu njegovu ličnost. Emotivne i seksualne sposobnosti treba da budu oruđe izražavanja ljubavi prema saputniku, a ne da saputnik postane oruđe zadovoljavanja nepobeđene sebične i seksualne želje.

Katolici su pokušavali da problem reše onako kako ih uči katolička doktrina da u svemu postupaju - zabranama i prebacivanju sopstvene odgovornosti izbora na autoritet koji odlučuje umesto njih samih, dok su protestanti kroz ličnu zajednicu sa Bogom ostvarivali zadovoljenje svih potreba svoje duše, tako da nisu imali potrebu da žeđ duše dodatno zadovoljavaju kroz zloupotrebu osećanja i seksualnih doživljaja. Oni su živeli za saputnika, da bi mu služili, a ne da bi ga emotivno i seksualno iskorišćavali. U odnosu nesebične ljubavi, dublje poznanje saputnika pruža više povoda za izražavanje ljubavi, pa se saputnik vremenom još više zavoli, dok se u sebičnom odnosu saputnici jedan na drugoga navikavaju, a neutoljive želje donose razočarenje i međusobno prebacivanje.

Da mogućnost emotivnog i seksualnog sazrevanja ličnosti nije utopija jasno nam otkriva statistika iz perioda od kada je razvod braka postao legalan: U protestantskoj Engleskoj i Velsu je za 25 godina, od 1858. do 1883. bilo 4836 razvoda brakova, dok je u katoličkoj Francuskoj u samo jednoj 1887. godini bilo čak oko 5000 razvoda.

Aleksis De Tokvil je 1831. godine u Americi takođe zapazio razliku i objasnio zašto protestantkinje mogu slobodno da izabiraju saputnika a da u braku ostanu istinski srećne:

"U skoro svim protestantskim nacijama devojke su neizmerno samostalnije u svojim postupcima nego kod katoličkih naroda. ... Kad dođe vreme da izabere sebi muža, taj hladni i strogi razum, koji je slobodno posmatranje sveta uputilo i učvrstilo, upozorava Amerikanku da je lakomislen i nezavisan duh u braku povod večitog nemira, a ne zadovoljstva, da devojačke zabave ne mogu postati razonode udate žene i da su za ženu izvori sreće u porodičnom domu."

Ruski putopisac Karamzin opisuje Engleskinje toga doba, kako se nisu ukrašavale ni puderom ni šminkom, već plemenitošću svoga karaktera:

"Da, drugovi moji, ovde su žene skromne i poštene, pa prema tome i muževi su srećni. Engleskinje su, vaspitane u duhu domaćinskog života sa dobrim osobinama supruge, majke, koja svoju dušu ukrašava onim navikama i sklonostima koje će je čuvati od dosade i samoće, pa jedan čovek za onog drugog predstavlja dragoceno blago." (Nikolaj Mihailovič Karamzin, Pisma ruskog putnika)

I Dositej Obradović izražava oduševljenje njihovim poniznim i srdačnim duhom:

"Ta i po drugim zemljama ima lepotica, ali su svuda one većim delom ponosite, pa kada ih čovek vidi da se gorde i visoko o sebi misle, ne mari za njih i kaže: neka idu svojim putem. Al´ evo čuda ovde, jer one niti mare, niti misle, niti znaju da su prekrasne, nego gledaju na svakoga s takvim prirodnim i prostosrdačnim očima, a u isto vreme s otvorenim prijateljskim i blagim licem, baš kao da ga odavno poznaju."

U Americi toga vremena se gotovo uopšte nisu čitali ljubavni romani između ostalog i zato što se smatralo da ponašanje saputnika ne može biti izgovor za nedostatak ljubavi prema njemu i za bračnu prevaru:

"Kod američkih pisaca takvo opravdanje ne bi moglo biti uverljivo za njihove čitaoce; njihovi običaji i zakoni to onemogućavaju, pa pošto se ne mogu nadati da će raspusnost biti dopadljiva, ti pisci je i ne prikazuju. Delom i tom razlogu treba pripisati što se mali broj romana objavljuje u Sjedinjenim državama. ... Često slušamo kako se filozofi i državnici žale da moral nije dovoljno ispravan, a i po književnosti se to svakodnevno sluti. U Americi sve knjige, ne izuzimajući ni romane, pretpostavljaju da je žena čedna, i niko ne priča o ljubavnim pustolovinama. ...

Inkvizicija nikad nije uspela da spreči da po Španiji kruže knjige protivne religiji većine. Carstvo većine u Sjedinjenim Državama uspeva više: oduzelo je ljudima čak i pomisao da ih objavljuju. ... Viđaju se vlade koje se upinju da moral zaštite time što osuđuju pisce razvratnih knjiga. U Sjedinjenim Državama nikoga ne osuđuju zbog takvih dela; jer niko nije ni u iskušenju da ih piše. Ne znači da su svi građani besporočni ali većina je moralno dosledna. ...

Amerika je zasigurno ona zemlja gde se bračna veza poštuje najviše na svetu i gde se stvorilo najviše i najispravnije shvatanje bračne sreće.

Tada nema devojke koja ne veruje da ne može postati supruga čoveku koji je voli; i zato su sva kršenja morala pre braka veoma retka. Jer, ma koliko strasti bile naivne, žena teško može da ubedi sebe da je muškarac voli kada je on sasvim slobodan da se njome oženi, a ipak odbija da to učini." (Aleksis De Tokvil, Demokratija u Americi, 1835. god)

Ovo je bilo iz ovog teksta, povodom dana reformacije 31.10, gde ima primera raznih blagoslova reformacije iz raznih sfera života:

Što znače Riječi Našeg Gospodina/ Bog vas želi spasiti

Mt 7:21 »Neće svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’ ući u kraljevstvo nebesko, nego onaj koji vrši volju Oca mojega koji je na nebesima.
+ Mt 7: 22-23

Postoje ljudi,kršćani koji citiraju bibliju napamet,koji znaju gotovo svaku riječ zakona Božjeg iz Svetog Pisma objasniti,koji čak jako rado ispravljaju druge kršćane u njihovim nedostacima.U današnja vremena takvih ljudi koji spominju stalno ime Gospodnje ima sve više.Ti ljudi prizivaju čak i duhove u ime Gospodnje,ali srce im je daleko od njihovih riječi jer milosti i ljubavi ne upoznaše nikad.
Postoje čak i vjerski fanatici koji tumače pismo na jedan sasvim krivi način i onda pročitano primjenjuju u svojoj obitelji ili životu na jedan doista nasilnički i ružan način.Oni isto spadaju u ovu grupu koja štuje Gospodina usnama,a djela su im suprotna od riječi.
U Isusovo doba stari farizeji i takozvani pismoznanci bili su očiti primjer takvog ponašanja.Oni su se čak i molili na jedan sebičan način gdje se nisu ponizili pred Bogom u molitvi već su uzvišavali samoga sebe,i mislili loše o svome bližnjemu koji se moli pored njih.
Već sigurno nagađate da ovdje mislim na biblijski primjer molitve farizeja i carinika,evo tog teksta:
Luka 18,10 "Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik.
Luka 18,11 Farizej se uspravan ovako u sebi molio: `Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili - kao ovaj carinik.`
Luka 18,12 Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.`
Luka 18,13 A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: `Bože milostiv budi meni grešniku!`
Luka 18,14 Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen.
Ovaj tekst nas uči da nemožemo sami sebe uzvišavati pred Bogom već priznati da smo u grijehu,i priznati svoje slabosti i moliti boga da nas izliječi.Ovaj primjer pokazuje ujedno kako imati ispravan odnos sa Bogom.Farizej je naravno učinio sve suprotno volji Božjoj misleći da je otišao opravdan a u stvari nije.Ovo se zove DUHOVNA SLJEPOĆA,koju su farizeji posjedovali uvelike,tražeči Isusu i njegovim učenicima i najmanji propust i ne znajući zbog duhovnog slijepila da Bog osobno stoji pred njima u liku Isusa Krista.
Isus ih je nazvao zmijama otrovnicama i izvana lijepo okrećenim grobovima koji su iznutra puni truleža i svake nepravde jer su voljeli prva mjesta u sinagogama,voljeli su da ih ljudi štuju i ljube im ruke.A ono najvažnije milosti i ljubavi nisu imali jer su bili spremni svakome suditi i za najmanju grešku pošto su to i mogli jer su u ono vrijeme utjecali na Rim,koji je tada vladao.Vrebali su stalno gdje bi uhvatili i ubili Isusa,koji je znao da će se i to dogoditi jer je zato i došao na zemlju,izvojevati najveću pobjedu za moje i tvoje grijehe,dragi prijatelju,koji ovo čitaš,jer Njegovom svetom krvlju otkupio je grijehe svijeta za sve one koji vjeruju u Njega, a sotona koji je tada manipulirao farizejima,izgubio je je PRVU VELIKU BITKU protiv boga.Drugu bitku koju tek mora izgubiti,predstoji pred njim i svima onima koji su uz njega sa svojim nepokajanim grijesima. I na kraju bih rekao,ispunjavati volju Božju znači svakodnevno živjeti sa Bogom,moliti se Kristu Isusu,imati zdrav odnos sa Bogom,pokajati se za grijehe,obratiti se,držati 10 zapovijedi Božjih. Tražiti plodove duha svetoga-Ljubav,poštenje,istinu,krotkost,mir,darivanje, itd.Pustiti Boga da vodi naš život i ponijeti svoj križ,svoje svakodnevno breme,brige,poteškoće,probleme i rješavati ih sa Bogom i zahvaliti na njima jer su tu da ne otvrdne naše srce i da oholost i ponos ne preuzmu naš život.Naće tijelo je hram duha svetoga,zato ga pustite unutra.Mir Božji nek je sa vama.

BOG VAS MOŽE SPASITI:

 Moguće je da cijelog života živite u zabludi...

Bankar i poslovni čovjek sjedili su u uredu jedan prema drugom. Poslovni čovjek, nagnut naprijed, nešto je ozbiljno govorio, ali ga je bankar odjednom prekinuo:
”Nemoguće! Apsurdno! Glupo!” Na usnama se ponosnog bankara pojavio izraz prezira.
”Ali zašto?”, upitao je poslovni čovjek.
”Zašto? Ti, čovjek s razumom, još pitaš zašto? Kakve li gluposti?” I bankar se stao podrugljivo smijati.
”Da, gospodine moj”, odvratio je drugi, ”pitam te zašto?”
Lice bankara se namrgodilo i glas mu se ispunio ljutnjom: ”Zašto? I ti mi hoćeš reći da će smrt Isusa Krista, koji je umro za mene na križu, da će ta smrt zadovoljiti Boga? Bježi od mene s tim svojim teorijama! Ako želimo biti spašeni, onda spasenje trebamo izboriti vlastitim snagama”, bankar je bijesno udario nogom o pod.
”Vidim”, odgovorio je poslovni čovjek. ”Sad vidim u čemu je problem. Ti misliš da imaš pravo odrediti vlastiti put i tako odbacuješ plan koji je pripremio sam Bog.
”Što misliš reći?”, upitao je bankar upitna izraza lica.
”Evo slušaj! Recimo da neki čovjek dođe k tebi i kaže: ‘Gospodine bankaru, u velikoj sam nevolji. Želio bih da mi posudite nešto novca?’ Reci mi, tko bi od vas dvojice imao pravo postaviti uvjete ugovora prema kojem će se posuditi novac: ti, kao bankar i vlasnik, ili onaj čovjek u nevolji?”
”Naravno, ja. On bi trebao ispuniti moje uvjete prije nego dobije novac”, odgovorio je bankar.
”Točno. I to ti je, gospodine moj, tvoj položaj. Ti si siromašan, bespomoćan grešnik, izgubljen i uništen, a Bog je, recimo, taj veliki bankar. Ti mu dolaziš i tražiš milost i oproštenje. Imajući na umu da si sada ti onaj čovjek u nevolji, a Bog veliki bankar, hajde, reci mi, tko bi od vas dvojice imao pravo odrediti uvjete po kojima ćeš primiti Njegovo spasenje?”
”Hm! Nisam do sada to gledao na taj način”, odgovorio je bankar uz prizvuk iznenađenja. ”Pa naravno, nemam ja pravo postavljati uvjete. Bog ima to pravo, samo On.”
”A ipak si stvarao svoj vlastiti plan, zaboravljajući da ih jadnik ne postavlja, već prihvaća. A sve to vrijeme Bog, taj Veliki bankar, nudio ti je spasenje prema svom planu. Hoćeš li sada ostaviti svoj plan i prihvatiti Njegov? Jesi li spreman susresti Boga pod Njegovim uvjetima?”
”Neka mi Bog pomogne, hoću”, odgovorio je ponizno bankar, jer mu je novo svjetlo osvijetlilo dušu.

Oswald Smith


   Nadvladavanje naravi

Prošlo je mnogo vremena i riječ Jahvina bi upravljena treće godine Iliji: " Idi, pokaži se Ahabu, jer želim pustiti kišu na lice zemlje." I ode Ilija da se pokaže Ahabu.
1. Kraljevima 18 :1-2

Kako je ovaj put bio grozan !
Gospodin je tri godine skrivao proroka Iliju. U to vrijeme idolopoklonički kralj Ahab pokrenuo je sve kako bi pronašao ovog čovjeka Božjeg kojeg je krajnje mrzio. Htio ga je pogubiti. No Ilija je bio spokojan u Božjim rukama.
A sada Gospodin šalje Iliju od sebe. " Idi, pokaži se Ahabu !" To znači ići u lavlju jamu ! To znači otvorenih očiju otrčati u smrt !
" I ode Ilija." Možda smo u iskušenju počeli govoriti o herojskoj neustrašivosti tog snažnog muškarca.
Međutim, uopće ne vjerujem da je Ilija bio neustrašiv. Uvjeren sam da je i u njegovu srcu vladao strah i užas. No odlučujuće je to da se nije predavao ovom strahu. On je nadvladao svoju narav.
Ovo je važna strana evanđelja: postoji sila za nadvladavanje vlastite naravi.
Kad je lijepa Potifareva žena htjela zavesti mladog Josipa, krv mu se sigurno uzburkala. No on se tome nije predavao, već je rekao: " Pa kako bih ja mogao učiniti tako veliku opačinu i sagriješiti protiv Boga !" To je nadvladavanje naravi.
Kad je Jeremija bio pozvan za proroka, u duhu je gledao nevolje u koje će ga ovaj poziv odvesti pa je prestrašeno izjavio:
" Dijete sam !" No onda se ipak, kao poslanik živoga Boga, okrenuo protiv čitavog svijeta. To je nadvladavanje naravi !
Ovako nešto moguće je zahvaljujući Isusu koji je našu staru narav ponio u smrt da bi s njime živjeli po novoj naravi.

Gefällt mir

Love

Haha

Wow

Trauri