Ja sam grešnik

Vjerodostojna je ova riječ i vrijedna potpunog prihvaćanja: Krist Isus došao je na svijet spasiti grešnike, od kojih sam prvi ja. 1. Timoteju 1,15

U doba kolonijalizma je jedan Europljanin koji se naselio kod Rta dobre nade naišao na nekog Crnca gdje čita Bibliju. Podrugljivo mu je dobacio: "Ta knjiga nije za takve kao što si ti." "Je, gospodine", reče mu ovaj. "Kako znaš?" – "Po tome što je u njoj moje ime." – "Tvoje Ime? Kako to? Gdje je?" – "Ovdje," odvrati Crnac pokazavši mu naš današnji biblijski redak: "Krist Isus došao je na svijet spasiti grešnike" – "To sam ja; grešnik! Zbog toga je ta knjiga i za mene." U današnjem retku Pavao sebe određuje kao "prvoga", to jest kao najistaknutijeg od grešnikâ. Ta prosudba samog sebe iskazuje golemu promjenu koja se dogodila u njegovu srcu. Prije toga je u svojoj religijskoj revnosti progonio Kristove istinske učenike sve do smrti. No tada mu se ukazao Gospodin i bio je nadjačan Njegovom slavom. Mislio je da treba uništiti Kristove sljedbenike, no potom je u Njemu našao svog Spasitelja i ispovjedio vjeru u Njega, Gospodina slave. Od tog trenutka sav njegov život bio je, u punoj zahvalnosti, posvećen njegovu Gospodinu i Otkupitelju. Njegovo poslanje bilo je propovijedati Krista kao Spasitelja mnogim narodima. Nepoznati Crnac s Rta dobre nade i apostol Pavao imaju zajedničko jedno: obojica su uvidjeli da su grešnici i obojica su našla oproštenje i spasenje u Isusu Kristu.

Smiluj mi se Bože

Smiluj mi se, Bože, po dobrostivosti svojoj; i po velikoj milosti svojoj izbriši moje prijestupe ... i od grijeha me moga očisti. Jer priznajem prijestupe svoje: i grijeh moj je svagda preda mnom. Protiv tebe, tebe jedinog, ja sam sagriješio, i učinio to zlo u tvojim očima. Psalam 51,1-4

Vjernici koji su priznali svoju krivnju Isusu Kristu i primili ga u svoj život kao svog Spasitelja i Gospodina, time nisu postali bolje osobe. Sposobnost da čine zlo još uvijek prebiva u njima. Može im se dogoditi da – ako se njihovo srce odvrati od Boga i Njegove riječi – slažu, ukradu i počine preljub. Povijest kralja Davida, koji je napisao pedeset i prvi psalam, dovoljan je dokaz toga. David je bio istinski vjernik. Bog ga je čak bio nazvao čovjekom "po svome srcu" (1. Samuelova 13,14). No postao je preljubnik, licemjer, lažljivac i ubojica – što je nezamislivo! No Bog ne ostavlja svoju djecu da se, kad zastrane, sami bave svojim problemom. On im pristupa govoreći njihovu srcu i savjesti, tako da se pokaju za svoju pogrešku i priznaju svoju krivnju. David je to učinio. Bog mu je poslao proroka Natana, koji ga je upitao: "Zašto si prezreo zapovijed GOSPODINOVU učinivši zlo u njegovim očima?" To je navelo Davida da prizna: "Sagriješio sam protiv GOSPODINA." Zbog toga mu je bilo zajamčeno: "GOSPODIN je uklonio tvoj grijeh" (2. Samuelova 12,9.13). David je, svakako, trebao pretrpjeti posljedice svoga grijeha (jer Bog ih ne uklanja svaki put), no ponovno se mogao radovati u svom zajedništvu s Bogom i nastaviti živjeti pod Njegovim blagoslovom.

Bog želi spasenje za sve!

Naš Spasitelj, Bog ... hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine. Jer jedan je Bog, i jedan je posrednik između Boga i ljudi: čovjek Krist Isus, koji je sebe samoga dao kao otkupninu za sve, za svjedočanstvo u svoje vrijeme. 1. Timoteju 2,3-6

Kad sam se jednom vozio taksijem, vozač mi je rekao: "Ja sam musliman, ali samo na papiru." Vjerojatno je time htio reći da on nije fanatik. To je dobro, ali ima li kakve vrijednosti imati vjeru koja je samo prazno slovo na papiru? Ispričao sam mu o svom životu: "Ja sam mnogo godina bio kršćanin, ali samo na papiru. No već trideset godina sam istinski kršćanin. Po Božjoj milosti vjerujem da je Isus Krist moj Spasitelj i Gospodin. On je na križu umro za moje grijehe." "Nitko ne može spasiti sâm sebe. Trebamo Krista, našeg Otkupitelja. Kada sam samo imenom bio kršćanin, bio sam izgubljen kao i svatko drugi. Čovjeku je potrebno oproštenje njegovih grijeha. Treba mu Božja milost, koja je u Osobi Isusa Krista došla ponuditi spasenje svima. Budući da sam u svome srcu istinski povjerovao u Njega, znam da je On postao moj zamjenik pred Bogom. Kaznu koja me išla zbog mojih grijeha, Isus Krist je nosio za mene na križu. "Sada imam osobni odnos s Isusom Kristom i Bogom Ocem. To je mnogo, mnogo bolje negoli samo ‘na papiru’ biti članom neke religijske zajednice." Taksist je sa zanimanjem slušao moju priču. Budući da ponekad zna dugo čekati putnike pa mu zna biti dosadno, rado je prihvatio dva traktata koje sam mu ponudio.

Nepomirljivost

Jer predao sam vam najprije ono što sam i primio: da je Krist, prema Pismima, umro za naše grijehe i da je bio pokopan, i da je treći dan, prema Pismima, uskrsnuo.

1. Korinćanima 15,3.4

Jedan je mladić nekoliko godina bio u različitim kršćanskim skupinama nadajući se da će pronaći pomoć u pogledu potištenosti od koje je patio. No nije mu bilo nimalo bolje; upravo suprotno – potpuno izgubivši zanimanje za čitanje Biblije tvrdio je da u njoj nije našao odgovor za svoje teškoće. Nije bilo ničega što bi mu Biblija mogla dati.
Kada ga je jedan prijatelj kršćanin upitao što je osnovna poruka Biblije, dugo je oklijevao s odgovorom. No potom je slavodobitno odgovorio: “Isus Krist je na križu umro za grešnike!”
To je doista prekrasna vijest za sve koji su svjesni da su promašili i kolika je njihova krivnja pred Bogom. Ali velik je korak između priznanja vlastite krivnje sebi i bezostatnog priznanja Bogu, što je jedini način na koji je moguće osloboditi se svojih teškoća. Taj sažaljenja vrijedan čovjek šest je godina znao za mogućnost spasenja, ali je nije iskoristio. Nije htio ni govoriti o tome. Šutnja je bila bolno duga.
Zašto nije otvoreno došao pred Boga u pogledu svog života, kao što su učinili mnogi prije njega? Je li postojao neki osobit grijeh kojeg se nije htio odreći? Njegov prijatelj kršćanin ozbiljno se pomolio Bogu ištući Njegovu pomoć. Na posljetku se mladić počeo ispovijedati Bogu i moliti. Grijeh koji ga je mučio bila je nepomirljivost.