Poziv na radost-14

Jošafat je bio jedan od dobrih momaka u svojoj generaciji. Bio je zaposlen reformiranjem svojeg kraljevstva i osiguravanjem pravde. Jošafat, kao Božji čovjek, je ljude pod svojim vodstvom ohrabrivao kako bi se bojali Boga i služili mu svim srcem svojim. H-m-m-m ... kad bismo barem danas mogli pronaći vođu njegovog kalibra!

Jošafat je činio ispravne stvari i živio časnim životom, kada BUM! Neprijatelj, koji se približio njegovoj zemlji i donio rat njegovom mirnom kraljevstvu, ga je uhvatio nespremnim. Kakav bezobrazluk tih neprijatelja!

Kakav bezobrazluk i tvojih neprijatelja, također!! Svi se mi suočavamo sa zastrašujućim neprijateljem i mogli bismo naučiti lekciju ili dvije od mladog kralja Jošafata. Jošafat je svoju pažnju usmjerio na traženje Gospoda. Nije tratio ni minute brinući se ili okrivljavajući Boga. Jošafat je odlučio kako će njegove oči ostati prikovane na Gospoda, bez obzira što neprijatelj juriša prema granicama Jude.

Želiš li pobijediti u bitci za radost, svoje ćeš oči držati na Gospodu. Nećeš tratiti nimalo vremena brinući se ili živcirajući se. Odlučit ćeš u svome srcu da će Gospod imati tvoju potpunu i nepodijeljenu pažnju, bez obzira na tvoje životne okolnosti.

Prečesto u bitkama, govorimo samo o bitkama ... raku ... nedostatku novaca ... bezobrazluku svekrve ... pobuni djeteta. Govori o Gospodu kada se nalaziš usred bitke! Odaberi dio Svetog Pisma i drži ga uza sebe!

Nakon ovih događaja, protiv Jošafata su zaratili Moapci i Amonci te s njima i neki od Meunjana .  Neki su ljudi došli i rekli Jošafatu: »Ogromna vojska ide na tebe iz Edoma . Dolaze s one strane Mrtvog mora. Već su u Haseson Tamaru!« (Taj grad zvao se i En Gedi.)  Jošafat se uplašio. Molio je BOGA za vodstvo. Proglasio je post u čitavoj Judi. Svi su se Judejci okupili da traže pomoć od BOGA. Iz svih su judejskih gradova došli tražiti BOGA.

Ljetopisi 2 20:1‭-‬4 SHP

Bože, ti si Bog moj, tebe tražim. Za tobom čeznem, čitavim bićem za tobom žudim, u zemlji suhoj, iscrpljenoj i bezvodnoj.  U Hramu sam tebe vidio, tvoju snagu i slavu promatrao.  Da, tvoja je ljubav bolja od života, moje će te usne slaviti.  Blagoslivljat ću te dok sam živ, dizat ću ruke u molitvi, tvoje ime prizivati.  Duša mi je sita k'o od jela najboljega, radosno te hvalim svojim usnama.

Psalmi 63:1‭-‬5 SHP

Poziv na radost-13.Što je naposljetku radost?

Što je, naposljetku, uopće radost? Postoji li jedna riječ koja je definira, a kojom možemo započeti opisivati intenzitet ove jednostavne, čarobne riječi? Mislim da ne postoji ... ali možda postoji beskonačan broj značenja koja se mogu pronaći u Božjoj Riječi za ovu moćnu riječ koja čini svekoliku razliku u životu kršćanina!

Radost je mir koji nadilazi razumijevanje.

Radost je gomila svjedoka koji divlje navijaju za tebe!

Radost je saznanje kako nas ništa ne može odvojiti od ljubavi Božje.

Radost je hodanje po vodi! Samo pitaj Petra!

Radost je pretvaranje vode u vino i hranjenje tisuće ljudi sa vrećicom hrane jednog malog darežljivog dječaka.

Radost su anđeli na padini iznad Betlehema jedne zvjezdane noći.

Radost je u veličini gorušičina zrna.

Radost su djeca ... svih oblika i veličina ... koji sjede na koljenu jednome kome se privrženo obraćaju s "Učitelju".

Radost su krdo svinja koja trče u vodu i utapljaju se!

Radost je djevica koja govori anđelu: "Neka mi bude po riječi tvojoj."

Radost je dijete kada imaš 90 godina!

Radost je potok u pustinji i put u divljini.

Radost je Njegova čarobna, nezasitna prisutnost u mom sasvim običnom životu.

Slava i snaga Siona

Pjesma hvale Korahovih potomaka.

'Velik je BOG, dostojan da ga slave, u gradu Boga našega, na Svetoj gori njegovoj.

Lijepo je smještena, na radost je svim ljudima svijeta. Gora Sion je poput visova

Safona , ona je grad Kralja velikoga. Bog se u njenim kulama pokazao kao

sigurna obrana. Kad su se kraljevi udružili, kad su zajedno na nju krenuli,

zaprepastili su se čim su je vidjeli pa su panično pobjegli. Obuzeo ih je

drhtaj, kao muke kod porođaja, kao kad istočni vjetar lađe iz Taršiša

razbija. Čuli smo priče, a sada smo vidjeli, grad BOGA Svevladara,

grad Boga našega: Bog ga je učvrstio dovijeka. Usred tvoga Hrama,

Bože, o tvojoj vjernoj ljubavi razmišljamo. Bože, tvoji hvalospjevi

i tvoje ime, do krajeva zemlje se šire. Tvoja desnica pravdu

izvršava. Raduje se brdo Sion, kliču Judini gradovi zbog

tvojih pravednih presuda. Prođite oko Siona, idite oko

njega, njegove kule prebrojite, dobro pogledajte

njegove bedeme, osmotrite mu tvrđave,

da o njima sljedećem naraštaju pričate.

Takav je naš Bog, zauvijek.

Dok ne umremo, on će nas voditi.' Psalmi 48:1-14

Zahvala za izobilje

Voditelju zbora. Davidov hvalospjev.

'Zaslužio si, Bože, da te na Sionu slavimo, da zavjete tebi izvršavamo. Tebi koji čuješ molitve,

tebi će doći svako ljudsko biće. Kad nas naši grijesi svladaju, ti ih uklanjaš i brišeš.

Blago onima koje si izabrao i doveo da borave u tvom Hramu! Uživamo u dobrima

tvog Doma, tvog svetoga Hrama. U svojoj nam pravednosti odgovaraš,

čudesnim nas djelima spašavaš. Bože, ti si naše spasenje,

ti si nada svim ljudima do krajeva zemlje i s dalekih mora.

Svojom silom planine postavljaš jer toliko si moćan.

Ti stišavaš huku mora, bijes njihovih valova

i bunu naroda. Čak i oni što žive nakraj

svijeta boje se tvojih znamenja.

Od istoka do zapada, ljudi ti kliču od radosti.

Za zemlju brineš, natapaš je vodom i činiš je plodnom.

Rijekama daješ vode, ljudima daješ usjeve. Zemljine oranice natapaš,

brazde poravnavaš; omekšavaš je pljuskom, urod joj blagoslivljaš. Godinu

ovjenčavaš svojim dobrima, tvoja kola prepuna su plodova. Divlji pašnjaci puni

su obilja, veseljem se kite brda. Livade su se stadima prekrile, a doline žitom odjenule.

Svi kliču i pjevaju od radosti.' Psalmi 65:1-13

Škola nevolje

Jednoga je dana neki čovjek, šetajući poljem, pronašao čahuru iz koje je uskoro trebao izaći mladi leptir. Sagnuo se i promatrao. Kada se na čahuri pojavio mali otvor, čovjek je odlučio sjesti i vidjeti što će se dogoditi. Nježno se tijelo mladoga leptira satima borilo provlačeći se kroz uski otvor. Odjednom, njegovo napredovanje kao da se zaustavilo. Leptir je uložio mnogo napora da dođe dotle i izgledalo je kao da dalje nije mogao. Čovjek se sažalio, pa je izvadio džepni nožić i oštrim vrhom lagano razrezao čahuru da mu pomogne. Leptir je sada lako ispuzio van. Imao je mršavo tijelo i skvrčena krila.

Čovjek je nastavio promatrati leptira, očekujući da će se krila svakoga trenutka raširiti, zablistati šarama i da će kukac poletjeti. Čak ga je podigao i odnio u svoje dvorište da ga tamo iz dana u dan promatra. Međutim, ništa se osobito nije događalo. Zapravo, leptir je ostatak svojega života proveo puzeći okolo, mršavoga tijela i zakržljalih krila. Nikada nije postao sposoban letjeti.

Ono što taj čovjek u svojoj dobroti i sažaljenju nije znao, jeste da je leptir morao bez ičije pomoći izaći iz čahure. Sama čahura, zatim tijesan otvor na njoj i, naravno, sva ona iscrpljujuća borba da se oslobodi, bio je prirodni način na koji je leptir trebao tekućine iz svojega tijela natjerati da napune njegova krila. Samo nakon takvoga truda kukac bi bio sposoban raširiti krila i poletjeti zrakom u slobodu.

Vjerovali ili ne, ponekad su teške životne borbe upravo ono što nam je potrebno. Netko tko trenutno prolazi kroz takvo što mogao bi se sada naljutiti, jer njemu je potrebna utjeha. Ali pričekajte i razmislite s nama.

Što bi bilo s vama kada bi vam od djetinjstva, kroz cijeli život, netko uvijek svojim zahvatima pomagao da na lak način izlazite iz teških problema? Uzmimo pouku iz svijeta prirode i razmislimo o leptiru. Zar ne bismo kroz život išli deformiranoga karaktera, zakržljale ličnosti, nesposobni za nošenje odgovornosti? Bez životnih borbi, bez pronalaženja rješenja znojem mi ne bismo bili dovoljno jaki. Ne bismo bili slobodni letjeti, puzali bismo kroz život. Ta, vjerojatno imate takvih primjera i u svojoj blizini, pa takve ljude smatrate razmaženima i bezličnima. A upravo oni kojima se divite, koji znaju što hoće i koji hrabro donose važne odluke, mnogo bi vam imali reći o svojim teškim trenucima u kojima su učili kako živjeti. Na sličan način se divite i leptirima krasnih šarenih krila. A upravo je svaki od njih imao tešku borbu da izađe iz čahure prije nego što je stekao takva krila za slobodan let.

Biblija bilježi životnu priču Mojsija, velikoga Božjeg čovjeka. Tamo kaže da je prije nego je postao Božji prorok Mojsije bio egipatski velikodostojnik. Kao bebu posvojila ga je faraonova kći, princeza. Tako je njegov život od samoga početka bio dosta lak. Mojsije je imao sve uvjete za odličnu naobrazbu na kraljevskome dvoru, najukusniju hranu, najfiniju odjeću i mnoštvo slugu koji su rješavali mnoge njegove probleme. Za to je vrijeme izraelski narod patio u egipatskome ropstvu. Kao stasaloga, Bog je Mojsija mogao pozvati da u punoj muževnoj snazi jednoga velikaša profesionalno obavi oslobađanje Izraelaca. Mojsije je mogao reći: “Bože, izabrao si pavoga čovjeka! Ja sam školovani vojskovođa. Samo reci i ja ću povesti svoje sunarodnjake u obećanu zemlju!” Međutim, ratoborni Mojsije tada nije bio sposoban biti vođa po Božjoj volji. On nije imao dovoljno životne žilavosti za ljudske slabosti, za razumijevanje, za podnošenje svih tereta i pokazivanje milosti prema narodu kakvu ima nebeski Otac. Zato je jednim brzim životnim preokretom Bog Mojsija poslao u naporno progonstvo i omogućio da sljedećih 40 godina života čuva ovce po vrletima Sinajskoga poluotoka. Tamo se egipatski princ mogao godinama mučiti s pitanjem što on radi tu sa glupim ovcama. Godinama ih je hranio, čistio, liječio, spašavao od zvijeri, sklanjao od vrućine i hladnoće. Dok su mu ruke postajale grublje od rada, a mišići žilaviji, lice mu je bilo sve samilosnije, njegovo je srce postajalo mekše, a oči su se sve češće podizale prema nebu tražeći Boga. Konačno, Mojsije je postao Božji čovjek, iskusni pastir za ljudsko stado, krotak za izvršenje Božje volje i hrabar za životne borbe. Tek tada pod njegovim je vodstvom Izrael stigao u obećanu zemlju.

Možda vam je teško, možda ne vidite ni malo dalje od problema koji su vas sada opteretili. Za početak sjetite se leptira i njegove borbe da se oslobodi čahure, te prekrasnih krila koje naporno stekne. A onda potražite Bibliju. Vidjet ćete na iskustvu mnogih da vaš trud nije uzaludan i da vas Bog ohrabruje da izdržite, jer se isplati.

Isusova radost smo ti i ja. Poziv na radost -12/ Gdje je janje?

Isus je prošao kroz iskušenja i teške neprilike dok je, kao čovjek, živio na zemlji. Križ je više od iskušenja i veličanstvenije od neugodnosti. Križ je bol! On je patnja! Najveća agonija ikad doživljena otkad je čovječanstva. Kako je Isus mogao podnijeti križ i muku tjelesne boli koja Mu je bila povjerena?

Podnio je križ, iako je prezirao bol poradi radosti koja je bila ispred Njega. Kakvu je to radost Isus vidio kada je bio na križu? Kakva je to izuzetna radost bila koja je držala Njegov fokus iznad, gotovo nepodnošljive, boli? Radost, koja je Isusu dala snage nastaviti dalje, bio si ti ... i ja. Mi smo Njegova radost i On je naša radost!

Isus je znao da mora umrijeti kako bismo mi mogli živjeti ... to je Njemu čista radost! Isus je znao da mora biti prikovan za križ kako bismo mi bili oslobođeni od boli, ovisnosti i depresije ... to je Njemu bila neopisiva radost! Isus je znao da Njegovo Tijelo mora podnijeti bol strahovite smrti kako bismo mi bili iscjeljeni ... i to nam je računao kao čistu radost!

Je li se Isusu sviđalo to što je morao proći? Ne ... Biblija nam govori da je to prezirao ... ali On je to učinio jer je tebe nazvao "Radost". Mi imamo radost jer imamo Njega!

'Stoga, budući da smo okruženi tolikim oblakom svjedoka, odbacimo svaki teret koji nas

ometa i grijeh koji lako zavodi i ustrajno do kraja istrčimo utrku koja je pred nama.

Uprimo pogled u Isusa, začetnika i usavršitelja naše vjere. On je radi radosti,

koja ga je čekala, podnio križ. Prihvatio je sramotu smrti na križu i sada je

zauzeo svoje mjesto s desne strane Božjega prijestolja. Sjetite se njega,

koji je podnio porugu i protivljenje grešnika, pa se nećete obeshrabriti

niti odustati. ' Hebrejima 12:1-3

'Opravdaj me, Bože! Zastupaj me na sudu protiv naroda bezbožnog, izbavi me od čovjeka

lukavog i nepravednog. Ti si, Bože, moj zaštitnik. Zašto si me odbacio? Zašto moram

žalostan tumarati dok me neprijatelj progoni? Pošalji svoju svjetlost i istinu, daj da

me vode i dovedu me do tvoje Svete gore, u tvoje prebivalište.

Tada ću prići Božjem žrtveniku; Bogu, svojoj najvećoj radosti,

i lirom ću te, Bože moj, slaviti. Zašto si žalosna, dušo moja?

Zašto si u meni nemirna? U Boga imaj povjerenja jer i dalje

slavim njega, spasenje svoje i Boga svog.' Psalmi 43:1-5

Gdje je janje?

Jedan stariji otac je na putu,praćen od rumenog mladića,njegovog jedinca.

Sa nježnim pogledom obuhvaća on svog sina,kom pripada njegova cijela

ljubav. Njih dvojica idu žrtvovati, kako je Bog rekao. Brdo leži već pred njima

gdje se mora sve desiti.

"Moj oče! Pogledaj,vatru i drva! -Ali gdje je janje za žrtvu paljenicu?"-

Abraham je trebao žrtvovati svog ljubimca. Zavezao ga je i polegao na

žrtvenik,gore na drva i uzima nož da žrtvuje svog sina.Iznenada on začuje

sa neba jedan glas:"Abrahame,Abrahame!-Ne spuštaj ruku na dječaka,reče

niti mu što čini! Sad evo,vidim da se Boga bojiš, jer nisi uskratio ni svoga

jedinca sina."Izak,ljubimac Abrahamov,bio je pošteđen.Bog je ali morao radi

grešnih ljudi, svog sina Gospodina Isusa Krista,na križu na Golgoti žrtvovati.

Ondje je On visio da ponese svu krivicu i plati svu kaznu od svakoga koji u

Njega vjeruje. To je bilo nužno za moje i tvoje grijehe. Svaki koji prizna svoju

krivicu i izravno pred Bogom spomene,primit će oproštenje.

Što će ali učiniti Bog aku ti ovu žrtvu odbaciš? Tada ne preostaje ništa drugo

do suda,vječnog mraka. Zato nemoj ga odbiti, klekni na koljena i predaj

mu se! Kroz cijelu svjetsku povjest,kružila je to pitanje: "Gdje je janje?"

U Ivanu 1:29 dat je odgovor,tamo jedan prorok uzvikuje sa osjećajem:"Evo ja-

ganjca Božjega koji odnosi grijehe svijeta!" Druga polovica te rečenice je još

uvijek budućnost,ali janje žrtvovano na Golgoti,učinit će to jednog dana. Već

sada uzima grijehe onima koji u Njega vjeruju. Sve žrtvovane životinje u

razdoblju od 4000 godina,prije nego li je Gospodin Isus dao svoj život,bile su

predslika toga što će On učiniti za nas. Koliko li je samo tisuća životinja

bilo žrtvovano u svetilištu ili kasnije u hramu, 1.Kraljevima 8 poglavlju čitamo

o brojci od 22 000 goveda i 120 000 ovaca kao zahvalnicu i pričesnicu,koje su

od Kralja Solomuna bile ponuđene.Sve te žrtvovane životinje pitaše:" Gdje je

savršeno janje čija žrtva je dovoljna i savršena za uvijek? Koje li sreće da mi

imamo potpunu sigurnost i oproštaj naših grijeha! Heb.10.11-14.

Kroz janje spašen

U južnoj njemačkoj radio je jedan krovopokrivač visoko gore na krovu crkve.O-

kliznuo se i pao sa krova, gdje bi sigurno od pada bio smrvljen, da toga

trenutka kraj crkve nije prolazio jedan pastir sa svojim stadom ovaca.Krovo-

pokrivač je pao na jednu ovcu koja je na mjestu poginula dok je on sam ostao

potpuno neozlijeđen! Poslije je taj čovjek na zid te crkve okačio svoje slikovno

djelo,gdje je naslikano janje sa riječima ispod:

"Pogledajte Janje Božje!"

Na janjetu počiva moja duša,

divljenja vrijednog,

sve,sve moje grijehe,njegova krv

oprala je!

Odaberi biti radostan!-Poziv na radost 11

Kako se osoba može radovati kada doživljava pustošenje suđenja?Ovo zvuči preduhovno da bi bilo praktično. Što si to Duh Sveti umišlja, tko smo mi, zapravo? Neki oblici Majke Tereze i Pollyanne (op. dječja spisateljica koja u svemu vidi samo dobro) i Marry Poppins (op. izuzetna dadilja iz čuvenog istoimenog filma)?!

Odabirati biti radostan kršćanin usprkos izuzetnoj ljudskoj boli, većini se ljudi čini nedostižno i moćno ... a ostalima, potpuno nerealistično. Kako itko zdravog razuma može razmišljati o sudu kao o razlogu za radost?! Zašto ... pa to je ravno apsurdu! U najbolju ruku, nezamislivo ... osim ako, naravno, poznaješ Isusa. Tada, biti radostan u središtu razočarenja postaje vrlo realna i stvarna mogućnost!

Istina je ova: možemo biti radosni bez obzira na traume ili tragedije jer nas ništa ne može odvojiti od Njegove prisutnosti. I u Njegovoj je prisutnosti uvijek potpuna radost. Ni smrt ni bolest ne mogu nam umanjiti snagu i utjehu, ugodnost Njegove prisutnosti. Financijski krah, izazovi u vezama pa čak i slomljena srca nemaju moć micanja Njegove djece od Očeve ljubavi i zaštite. Razvod nam ne može onemogućiti pristup Njegovoj ljubavi, ni buntovna djeca nas neće držati podalje od onoga što On jest.

Na nama je odabrati radost u situacijama kada je ona, u prirodnom svijetu, posljednja moguća reakcija. Kada smo ljuti na ljude ..., razočarani životom ..., u mukama žalosti ... ili izmučeni depresijom ... Jakov nam ukazuje na zdraviju alternativu: RADOST!

Životne prilike nam mogu ukrasti sreću, ali nam nikad ne mogu ukrasti radost! Stoga, sljedeći put kada prema tebi dolazi iskušenje ili sud, nemoj dozvoliti depresiji da uđe, umjesto toga, počni brojiti sve razloge radi kojih možeš biti kršćanin zasićen i ispunjen radošću.
Radost je, uistinu, lakmus test koji određuje, ostajući u Božjoj prisutnosti, jesmo li ili nismo postavili pravi kurs.

'Braćo moja i sestre, budite radosni kad se suočite s raznim kušnjama!

Neka ta ustrajnost djeluje u vama da postanete savršeni i potpuni,

da vam ništa ne nedostaje. Ispitivanje vaše vjere

izgrađuje u vama ustrajnost. '

Jakovljeva 1:2-4

'BOG je moje svjetlo i moj spas, neću se bojati. BOG je bedem mog života,

neću strahovati. Kad me okruže zlikovci, kad napadnu krvoloci, posrnut će

i pasti svi neprijatelji i protivnici. Ako vojska na mene krene, neću se bojati.

Ako rat povedu protiv mene, u Boga ću se pouzdati. Samo jedno BOGA

molim i uvijek ću to tražiti: da stalno u BOŽJEM domu boravim, da

ljepotu BOŽJU gledam i savjete od njega tražim. On će me štititi

u opasnosti, sakriti u svom šatoru , podići visoko na stijenu.

Porazit ću sve protivnike i radosno BOGU prinijeti žrtve,

pjevat ću i svirati njemu u čast.' Psalmi 27:1-6

Gospodinova radost je tvoja snaga! Poziv na radost 10

 

Uistinu je radost Gospodinova tvoja snaga, i đavao zna da će te pretvoriti u slabog, plačljivog, zajedljivog, nedjelotvornog kršćanina, ako ti uspije ukrasti radost.
Znaš li da zdravlje nije ono što đavao želi? Shvaćaš li da đavlu nije ni najmanje stalo do tvog braka ili do tvojih financija? Ni tvoja djeca đavlu ništa ne znače! Ono što đavao želi jest tvoja radost, a način na koji pokušava ukrasti tvoju radost je preko tvog zdravlja, braka, financija i tvoje djece.
Đavao zna kako ne može opovrgnuti tvoje spasenje ili tvoj oprost koji ti je Isus darovao. Stoga, pokušava ukrasti što god ti je najvrednije, a do čega njegove pohlepne male ruke mogu doći. Sotona je nemilosrdan i on će učiniti sve što god može kako bi ti lagao i tako te na kraju obmanjivao na štetu tvoje radosti.
Dopusti mi da te danas izazovem da se suočiš s tužiteljem braće, licem u lice, i da mu priopćiš u njegovo malo ružno lice: "Sotono ... ne možeš!! Nećeš!! Nikad mi nećeš ukrasti radost!"
Kada odlučiš suprotstaviti se neprijatelju radošću, radi koje je Isus umro kako bi ti je darovao, tada ćeš postati moćna sila u današnjem svijetu. Bog može upotrijebiti radošću ispunjene kršćanine koji su dovoljno odvažni držati se svoje radosti bez obzira što se događa s njihovim životnim (ne) prilikama.

9Tada su namjesnik Nehemija, svećenik i učitelj Ezra, ali i Leviti koji su poučavali narod, svima rekli: »Ovaj je dan svet vašem BOGU. Ne tugujte i ne plačite!«

Jer, sav je narod plakao slušajući riječi Zakona.

10Nehemija im je još rekao: »Idite i jedite najbolju hranu i pijte slatko vino,8,10 Najbolja hrana je doslovno »masno« jer se to smatralo najboljim, a slatko je vino vjerojatno ono pomiješano s medom. a dio pošaljite onima koji nemaju ništa spremljeno. Ovaj je dan svet našem BOGU. Ne žalostite se jer je BOŽJA radost vaša snaga.«

11Leviti su smirivali narod govoreći: »Budite tiho, umirite se, jer je ovo sveti dan. Ne žalostite se!«

12I sav je narod otišao jesti, piti, dijeliti hranu i slaviti s velikom radošću jer su razumjeli riječi koje su im objavljene.

Nehemija 8:9-12

1»Govorim vam istinu. Tko ne uđe k ovcama u tor kroz vrata, nego potajno, nekim drugim putem, kradljivac je i razbojnik. 2Tko pak uđe kroz vrata, pastir je stada. 3Čuvar, koji stoji na vratima, otvara mu, a ovce se odazivaju na pastirov glas. On svoje ovce zove imenom i izvodi ih. 4Kad izvede sve svoje ovce, stane pred njih i vodi ih. Ovce idu za njim jer poznaju njegov glas. 5No one neće nikada ići za onim kojeg ne poznaju. Naprotiv, pobjeći će od njega jer im je njegov glas stran.« 6Isus je ispričao ovu usporedbu, ali ljudi nisu shvatili što im je želio reći.

7Zato im je Isus ponovio: »Govorim vam istinu. Ja sam vrata ovcama. 8Svi koji su došli prije mene bili su kradljivci i razbojnici. No ovce ih nisu ni slušale. 9Ja sam ta vrata. Tko uđe kroz mene, spasit će se. Ulazit će i izlaziti i nalaziti sve što mu je potrebno. 10Kradljivac dolazi samo da ukrade, ubije i uništi. Ja sam pak došao da im dam život, i to život u izobilju.

Ivan 10:1-10

Poziv na radost 9

Nadahnut

Razmišljajući o križu na Kalvariji, znamo da je Isus umro kako bi nam bili oprošteni grijesi. Bez trunke sumnje znamo, da je Isus umro za svaku pogrešnu odluku koju ćemo ikad donijeti. Ponizno prihvaćamo činjenicu kako je križ bio nužan za naš oprost i da živimo vječno s Bogom.

Kao da je to jedino djelo Kalvarije, koje bi bilo dovoljno. Bilo je i više nego dovoljno! Ubačena vječnost s oprostom je najveći dar ikad poklonjen tijekom ljudske povijesti. Međutim, Kalvarija je učinila i više od toga. Isus je bio na križu kako ti više ne bi bio žrtva depresije i tuge. Isus je umro zato da ti možeš iskusiti Njegovu radost za života u središtu ratne zone, na planetu Zemlji.

Kad je Isus visio na križu, visio je ondje ne samo za tvoje spasenje, nego i za tvoju radost. Da sam ja na tvojem mjestu, ne bih se zadovoljio ničim manjim od radosti! Dužan si to samom sebi ... svojoj obitelji ... svojim susjedima ... svojoj Crkvi ... i Isusu, da hodiš u radosti jer je On umro

kako bi ti je poklonio! 

'A on je zapravo uzeo naše bolesti i podnosio naše boli dok smo mislili da ga Bog

kažnjava i da mu nanosi bol. Zbog naših je prijestupa bio izranjavan, zbog naših zlodjela

satran. Njega je snašla kazna koja nas je iscijelila. Ozdravljeni smo njegovim ranama.

Svi smo zalutali kao ovce, svatko je išao svojim putem.

A BOG je svu našu krivnju natovario na njega. ' Izaija 53:4-6

'Slavite BOGA! Zahvaljujte BOGU jer je dobar, njegova ljubav traje zauvijek.

Tko može ispričati sva BOŽJA velika djela, tko mu može dovoljno zahvaliti?

Sretni su oni koji vrše njegove zapovijedi, koji uvijek čine što je ispravno. Sjeti me se,

BOŽE, kad pokazuješ naklonost svom narodu, u pomoć mi pritekni i spasi me.

Daj da vidim napredak tvojih izabranika, da se radujem s tvojim narodom, da se ponosim

tvojim nasljednicima.' Psalmi 106:1-5