Znamo da Bog čini da sve pridonosi dobru!

Postoji izreka u narodu, izreka koju smo svi vjerujem barem jedanput čuli, izreka koja glasi: 'Svako zlo za neko dobro!' Izreka ima svoje korijene u Svetome Pismu, točnije u poslanici apostola Pavla koji je u 28. stihu, 8 poglavlja poslanice Rimljanima zapisao:

         'Znamo da Bog čini da sve pridonosi dobru…'

 

Upravo izrečeno ili je najveće ohrabrenje, ili je najveća obmana ikada izrečena, jer kako izrečeno obećanje pomiriti, uskladiti s pitanjem Bože zašto? Ako Bog stvarno čini da sve pridonosi dobru, zašto onda moramo od liječnika čuti: 'Žao mi je, situacija je ozbiljna, NIJE DOBRO.'

Zašto je Bog dopustio da Job, za koga Pismo veli da je bio pravedan, u kratkom vremenu izgubi SVE, ako Bog čini da SVE pridonosi dobru? Vjerujem da svi toliko poznajemo Pismo i da smo upoznati s Jobovim slučajem. Job je u kratkom vremenu izgubio SVE za što živi ondašnji i današnji čovjek. Job je u elementarnoj nesreći izgubio svu djecu, izgubio je zdravlje, bankrotirao i izgubio ugled. Zašto je pravedan Job izgubio SVE ako Bog čini da SVE pridonosi dobru?

Ako naš temeljni stih 'Znamo da Bog čini da sve pridonosi dobru…' sagledamo u bliskom kontekstu, onda nam je pitanje ZAŠTO još glasnije.  Rimljanima 8:35-37:

 

'Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač? Zbog tebe –stoji pisano ubijaju nas cijeli dan; drže nas kao ovce određene za klanje.'

 

Kako ljubav Božju, ljubav Kristovu pomiriti, uskladiti s nevoljom, tjeskobom, progonstvom, gladi, pogibli, mačem, mučeništvom? Naravno da sve nabrojeno nije dobro i zbunjenost nastaje kada miješamo dobro i zlo. Ne zlo nikada nije dobro niti je dobro zlo.

Pavao ohrabruje progonjenu crkvu u problemima i piše, tvrdi da 'znamo da Bog sve pridonosi dobru…'. To ne znači da je sve nabrojeno dobro, to jednostavno znači da Bog sve, uključujući i manje dobro i loše i zlo koristi da pridonese dobru.

Odgovor na pitanje kako uskladiti Božju ljubav s nevoljom, tjeskobom, progonstvom, gladi, pogibli, mačem, mučeništvom nalazi se u definiciji dobra. Što je dobro?

Sjećam se jako dobro iako je prošlo već više od 20 godina od kada sam ležao ozbiljno bolestan s puno pitanja a malo odgovora na jednoj poznatoj klinici u Zagrebu na internom odjelu. U noći dovezli su i do mene smjestili čovjeka koji je radio, služio u tadašnjoj Vladi. Kasno u noći čovjek je dobio vrlo snažan psihotički napad, počeo se silno tresti zajedno s krevetom i stalno je ponavljao: 'Moram misliti na dobro, mora misliti na dobro!' Nakon deset minuta došao je dežurni liječnik koji mu je dao sedativ i čovjek je zaspao. Ujutro, nakon doručka upitao sam ga: 'Gospodine mogu vas nešto pitati?' 'Naravno', odgovorio je. Kada ste imali napad stalno ste glasno ponavljali. 'Moram misliti na dobro! Moram misliti na dobro! Što je dobro?'

 

Što je dobro?  Pavao nam daje jasan odgovor:

 

'Znamo da Bog čini da sve pridonosi dobru onih koji ga ljube; koji suBožjom odlukom pozvani, jer koje je predvidio, one je i predodredio da budu JEDNAKI SLICI NJEGOVA SINA…'

 

Prema Pavlovoj definiciji dobro je upoznati Isusa Krista i mijenjati se, biti sve sličniji Onomu koji je jasno rekao: 'Ja sam put, istina i život i nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.' To je izrazito visok Božji cilj za one koji Boga ljube, za one koji su Božjom odlukom pozvani.

Drugim riječima to znači da Bog u svojoj ljubavi, u životima onih koji Boga ljube, dopušta mnogo toga ne dobroga kako bi ih doveo do spoznaje Isusa Krista, i kako bi dovedene, spašene mijenjao da budu slični Njemu.

Vidite često puta u životu boli jer Bog voli! Jer želi spasiti, jer želi mijenjati. Često puta u životu boli jer nažalost  ne čujemo istinu da je samo jedan Dobri, a da mi nismo tako dobri kao što mislimo da smo dobri.

Prema Pismu cilj vjere nije bolji, lakši, zdraviji, bogatiji, duži život. Prema Pismu cilj vjere je vječni život. Progonjenoj crkvi, crkvi koju je organizirano i sustavno progonila Neronova administracija, crkvi koja je prolazila kroz progonstvo, vatru i visoke temperature, apostol Petar ljubljenima, vjernima piše o raznovrsnoj Božjoj milosti, o milosti koja dopušta ne dobro, o milosti koja dopušta i koristi visoke temperature. Visoke temperature povremeno moraju doći, one su neizbježan dio našega života jer je citat: 'cilj vaše vjere spasenje duše.' Tijelo je prolazno, starenje je nezaustavljivo-nepovratni proces, i bez vječnog smisla nemoguće je osmisliti ovaj kratki i krhki život. Bez vječnog pogleda nemoguće je imati jasan pogled sada i ovdje.

Prema Pavlu Krist na nebu priprema stanove, a na zemlji priprema stanare. Naše jaukanje i žalovanje Njega neće zaustaviti u Njegovoj spašavajućpj ljubavi jer su vrata u nebo još uvijek uska i niska, što znači da je onih koji ulaze malo i da se treba sagnuti, a svi znamo da je to najteže. Vrlo vjerojatno je Jobu od svega najteže palo to što je izgubio ugled.

Recimo u zaključku ovako. Kada nevolje dođu a doći će. Mi se rađamo kao pala bića, u palo tijelu, u pali svijet. Bolje nije bilo i bolje neće biti jer uvijek nešto dođe da nismo bez brige. 'Nije dobro' je dio života. Kada nevolje dođu važno je razumjeti to veliko obećanje apostola Pavla:

 

 'Znamo da Bog čini da sve pridonosi dobru onih koji ga ljube…'

 

Kada nevolje dođu, kada se sve trese važno je stajati na tri nepromjenjive istine: Bog je Bog i Bog je Dobar, jedini Dobar, stalno Dobar, nepromjenjivo Dobar! Bog nešto radi u mom životu, mijenjam se, i treće, za vjerne najbolje tek dolazi. Ivan je za kraj o toj budućoj realnosti zapisao ovako:

 

'Ljubljeni, sada smo djeca Božja, a što ćemo biti još se nije očitovalo. Ali ZNAMO kad se to očituje, bit ćemo mu slični, jer ćemo ga vidjeti onakva  kakav jest.'   1.Iva 3:2

 

Što je dobro?

Dobro je upoznati Krista, mijenjati se na Njegovu sliku, i na kraju nakon najveće nevolje - sresti GA.

p. Damir Pintarić

Vjeruj bez ako i ali!

 Strah i nevjera nisu intelektualne, već emocionalne reakcije srca i proizlaze iz nedostatka vjere u Boga. To znači da korijen nevjere nije u umu, nego u srcu. 

Nažalost, vjerska generalizacija dogodila se u vjeri. Autentična vjera znači prihvaćanje Božje vjerodostojnosti - "... jer je vjeran koji je dao obećanje" (Heb 10,23). Vjera znači da stvari prepuštamo Isusu, uzdižemo se u povjerenju i slijedimo ga prema njegovoj riječi. "Pouzdanje u Gospoda" temeljno je biblijsko načelo i toga treba slijediti sa stavom "Gledajte, čak i ako me ubije, čekam ga" (Job 13:15).

Isus očekuje da mu na ovaj način vjerujemo. Kako znamo to? Pa, dao je vrlo impresivnu izjavu u Lukinu evanđelju: "... i ubit će neke od vas. I svi će vas mrziti zbog mog imena. A niti jedna dlaka s glave ne bi trebala biti izgubljena ”(Luka 21, 16-18).

Očekuje naše povjerenje bez obzira na to što dolazi.Vjera nije samo odobravanje riječi ili stručnjak za podučavanje. Možemo biti biblijski ispravni, ali prazni u stvarnom povjerenju u Boga.Vjera znači djetetovo povjerenje u Isusa i potpunu predaju našega života Njemu.Uvjeti poput "vjerujem u vas kad odgovarate na ovu molitvu" pokazuju potpuno nepoznavanje onoga što vjera doista znači. 

Znate, Bog ne radi uvijek ono što očekujemo. Zato bismo mu trebali vjerovati! Ako bi On odgovarao na svaku molitvu onako kako bismo željeli ili u vrijeme u kojem bismo željeli da bude, tada vjera ne bi bila potrebna. Moramo se stalno podsjećati da je Bog Bog, a mi nismo. 

Ako inzistiramo na tome da znamo zašto Bog nešto radi ili ne čini i to je uvjet našeg povjerenja u Njega, tada nemamo istinske vjere. Bog ne prihvaća uvjete za naše povjerenje u Njega. On je tvorac svemira! Ne klanja se obrascima našeg malog svijeta misli kako bi nas uvjerio da vjerujemo. Ako ne vjerujemo, to je uvijek naš gubitak, a ne njegov. Neka nikada ne sumnjamo u Boga i Njegovu dobrotu prema nama. 

Hebrejima 11:16 kaže: „Ali bez vjere nemoguće je ugoditi Bogu; jer tko želi doći k Bogu, mora vjerovati da jest i daje svoju nagradu onima koji ga traže. " 

Psalam 34: 9 također kaže: " Kušajte i pogledajte koliko je Gospodin dobar. Blago onomu koji mu vjeruje! " 

Ako stvarno vjerujemo da On postoji, tada smo u osnovi prepoznali da je On dobar i da nas voli. 

Kao dijete u naručju oca, naša je duša u stanju pronaći mir. "Tko sjedi pod okriljem Svevišnjeg i ostaje pod sjenom Svemogućega, govori Jahvi: Moje pouzdanje i moj dvorac, moj Bože, kojemu se nadam."