Pročitao sam to ponovno i ponovno. Niti jedan stih prije nije mi prouzrokovao takvu nesanicu.
Shvatio sam da sam ja jedan od ”mnogih”.
Nastavak Od:
Tri fatalna sna
Bio sam se kao i svi drugi slušatelji propovijedi, čitatelji Biblije i oni koji su odlazili u sinagoge u Isusovo vrijeme: izgubljen u snu, dok sam odlazio u pakao odjeven u crkvenu odjeću: „Bit će kao kad gladan sanja da jede, a probudi se prazna želuca; i kao kad žedan sanja da pije, pa se, iznemogao, suha grla probudi. Tako će se dogoditi mnoštvu naroda koji vojuju protiv Gore sionske“. (Izaija 29, 8) Samo sam sanjao o svojoj vječnoj sigurnosti.
No Bog me je, kao što se molim da učini za mnoge dok ovo čitaju, probudio kroz Njegovu Riječ. Nakon najveće propovijedi koja je ikada propovijedana, Isus je otkrio tri fatalna sna onih koji su religiozno izgubljeni: snovi kako su samo intelektualizam, emocionalizam i aktivizam čvrsto tlo za nadu u spasenje.
Ispravno učenje nije dovoljno
Najprije, Isus pokazuje nedovoljnost intelektualizma; onoga koji bi rekao „Znam i stoga sam spašen“. Isus kaže: „Neće svaki onaj koji mi kaže ”Gospodine, Gospodine” ući u kraljevstvo nebesko“. Ti muškarci i žene su se obraćali Isusu na ispravan način; ”Gospodin” (grčki ”kyrios”), bila je karakteristika Boga Staroga zavjeta; što On i jest.
Nazivajući Ga Gospodinom oni su dokazali svoju ortodoksnost, barem su tako mislili. Znali su nešto što bi svako Božje dijete trebalo znati. Nisu mu se obraćali kao običnom proroku ili religioznom učitelju; obratili su mu se kao uzvišenom veličanstvu. Poznavali su Pisma, znali koje knjige čitati i kakvu nauku slijediti. No obraćanje Bogu sa ”Gospodine” nije im otvorilo vrata kraljevstva nebeskog. Kao što je ovaj prizor pokazao na najjasniji mogući način: poznavanje pravilnih mantri, sihova ili učenja nije dovoljno za vječni život.
Osjećaji nisu dovoljni
Drugo, Isus pokazuje nedovoljnost emocionalizma; onoga koji bi rekao: „Osjećam, stoga sam spašen“. Obraćanje Isusu s ”Gospodine” pokazuje kako ovo nije bilo izgovoreno tek tako. Ljudi su Mu se obraćali entuzijastično, s očekivanjem i pouzdanjem. Govorili su empatično kako bi pokazali to da im je poznat Onaj kojeg su doživljavali kao svog Gospodina.
Bez sumnje, to je bio proizvod života koji su bili ispunjeni velikim osjećajima prema Isusu. Zasigurno, oni su imali odnos s Njime, barem su tako mislili. Isus za njih nije bio ”nepoznati sudac” ili ”udaljeno božanstvo”, već ”Gospodin”. Ako bi ih se pitalo osjećaju li prisnost prema Isusu, svi oni bi odgovorili sa: „naravno“. No, čuli su Isusov odgovor: „Nikada vas nisam poznavao; odlazite od mene“! To je dokazalo kako pozitivni osjećaji prema Kristu nisu sami po sebi adekvatan odgovor na Njegovu Riječ.
Aktivnost može biti varljiva
Konačno, Isus pokazuje varljivost samog aktivizma; onih koji bi rekli: „Učinio sam velike stvari za Isusa, stoga sam spašen“. Isus kaže: „Mnogi će me u onaj dan pitati: `Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili, u tvoje ime mnoga čudesa činili“? Oni su radili stvari u Isusovo ime. Obavljali su vidljiva, učinkovita djela za druge. Imali su životopis čudesa. Priznali su Isusa ispred svijeta. Ljudi su čuli za njihova proroštva, gledali su kako istjeruju demone, kao i druga moćna djela koja su činili u Njegovo ime; zbog čega su oni zaključili kako ovo vrijedi više nego što uistinu vrijedi. Oni su bili ”upotrijebljeni za Boga” i zasigurno je da su Njegovi. No ipak, čuli su, zajedno s onima koji su otvoreno mrzili Boga: „Nikada vas nisam poznavao, odlazite od mene“.
Iznenađujući nadzor
Što je nedostajalo? Isusov odgovor mogao bi nas zapanjiti: Oni nisu bili činitelji Riječi. „Neće svatko onaj tko mi kaže ”Gospodine” ući u kraljevstvo nebesko, već onaj tko vrši volju moga Oca, koji je na nebesima“. Umjesto da budu činitelji Božje Riječi, oni su bili ”radnici bezakonja”. Nazivali su Ga ”Gospodine”, ali nisu činili ono što im je On rekao da čine. (Luka 6, 46)
Znali su Riječ Božju, iz poruka propovijedi i iz Biblije, no nisu joj bili poslušni. Oni su bili oni za koje Isus govori u idućem stihu, da su izgradili kuće na pijesku, jer su čuli Njegovu Riječ, no nisu izvršili ono što Ona kaže:
„Naprotiv, tko god sluša ove moje riječi, a ne vrši ih, bit će kao lud čovjek koji sagradi kuću na pijesku. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću i ona se sruši. I bijaše to ruševina velika“. (Matej 7, 26-27)
Oni su razmišljali, osjećali i djelovali poput svetaca, no njihovi su životi bili obilježeni sebičnošću i grijehom. Slušali su Propovijed na gori, ali nisu prestali s požudom, nisu prestali s preljubom ni s mržnjom prema svojoj braći, nisu se odrekli ljubavi prema novcu, nisu opraštali bližnjima, nisu se odrekli svojih strahova i nisu bili milosrdni u svojim prosudbama; što su trebali činiti iz ljubavi prema Isusu. Nisu se zamarali time da pitaju, traže ili kucaju za pomoć od Duha. (Matej 7, 7-11) Njihova pravednost nije bila veća od pravednosti farizeja. (Matej 5, 20)
Oni su uzalud mislili, kao što sam i sam godinama mislio, zbog čega me i sada muči to koliko danas ljudi tako misli, da je slušanje dovoljno, da je osjetiti dovoljno, da bi javno izražavanje vjere bilo dovoljno. Oni su lutali, kao u snu, vjerujući u činjenicu da je ono što su čuli, osjećali ili činili bilo dovoljno, iako su nastavljali prakticirati grijeh.
Jakov, koji isprva nije vjerovao kada je čuo kako njegov brat propovijeda ovu propovijed, kasnije potiče crkvu na to da se probude iz sna neposlušnosti: „Zato odložite svaku prljavštinu i preostalu zloću i sa svom krotkošću primite usađenu riječ koja ima moć spasiti duše vaše. Budite vršitelji riječi, a ne samo slušatelji, zavaravajući sami sebe“. (Jakovljeva 1, 21-22) Kasnije on takvu vjeru naziva beskorisnom, mrtvom i demonskom. (Jakovljeva 2, 14-26)
Tvoje će biti dovršeno
Opravdani smo po vjeri, kao što reformisti misle, no ne po vjeri koja je sama. Uistinu usvojiti Božju Riječ znači slušati je s namjerom, kroz radosnu vjeru u našeg razapetog i uskrsnulog Gospodina i aktivno pouzdanje u Njegovog Duha. Razmislite o tome da ako otkrivena Riječ u evanđelju i pisana Riječ uskoro ne promijene vaše ponašanje (što se može dogoditi sporije nego što očekujete), ako se promjena vaše unutarnje osobe ne očituje u vašem vanjskom životu, vi ćete biti oni što lutaju u snu i oni koji zaista ne poznaju Isusa.
Zapamtite, Božja nas Riječ u svojoj prirodi, ispravlja, opominje i uvježbava nas u pravednosti, kako bismo bili ”dovršeni i opremljeni za svako dobro djelo”. (2. Timoteju 3, 16-17) Ona doseže u naše domove, naša radna mjesta, naš svijet, djeluje u svakom centimetru naših srca i vrijedi za svaki segment naših života. Biblija je knjiga koju trebamo slušati, jer to je knjiga iz koje govori Bog.
Te Božje Riječi nisu nam na teret. To su riječi vječnog života, a ljupka poslušnost Riječi znači prebivanje u Isusovoj ljubavi i punini naše radosti. (Ivan 15, 9-11) Pismo ne sadrži bezlične upute za svakodnevni život, već živu Riječ djeci od njihovog Oca, strateške zapovjedi od Generala vojnicima, potrebne upute od Pastira ovcama, zavjete koji život daju od Mladoženje mladenki. Ako Ga volimo, slušat ćemo Ga. (Ivan 14, 15)
Stoga, iako ona od nas zahtjeva razmišljanje (ispravno učenje je važno), vjera koja spašava ne počiva na razmišljanju; iako ona od nas zahtjeva osjećaj (moramo voljeti Gospodina svim svojim srcem), ona nije određena našim osjećajima; iako zbog nje možemo činiti velika čuda, ona nas poziva na osobne plodove svetog života, koji će potvrditi javna prikazivanja. Istinska vjera stvara muškarce, žene i djecu koji, u jedinstvu s Isusom i novim srcima, radosno čine volju Boga onako kako to želi činiti dijete: da Mu udovolji. (2. Korinćanima 5, 9)
Isus je odgovorio: "Napisano je ... čovjek ne bi trebao živjeti samo od kruha, nego od svake riječi koja dolazi iz Božijih usta" (Mt 4, 4). Svaki put kad je Isus odgovarao na pitanje, rekao je: "Napisano je ...". Isus se usprotivio sotoni i mi bismo trebali učiniti isto. To je naš temelj! Nije važno u kakvim se okolnostima nalazimo i u kakvim se točno situacijama nalazite ili kako se osjećate u svakom trenutku - Riječ Božja uvijek mora imati zadnju riječ u svakoj fazi našeg života. 
