četvrtak, 11. prosinca 2014.

Budite spremni i čekajte




“I reći će se u onaj dan: Gle, ovo je Bog naš, u njega se uzdasmo, on nas je spasio; ovo je Jahve u koga se uzdasmo! Kličimo i veselimo se spasenju njegovu.” (Izaija 25,9)

Dok slušam o strašnim nesrećama koje se događaju iz tjedna u tjedan, pitam se: Što sve to znači? Najužasnije katastrofe slijede jedna za drugom u kratkim razmacima. Koliko često slušamo o potresima i orkanskim vjetrovima, o razornim požarima i poplavama uz velike gubitke života i imovine! Očito je da su ove nesreće hiroviti izljevi naizgled neorganiziranih, poremećenih sila, ali se u njima može pročitati Božja namjera. One su samo jedno od sredstava kojima On nastoji probuditi muškarce i žene da shvate opasnost u kojoj se nalaze. ...
Božji sudovi se izlijevaju na Zemlju. Oni upućuju svečanu opomenu govoreći: “Zato i vi budite pripravni, jer će Sin Čovječji doći u čas kad se ne nadate.”
Živimo u vremenu završnih događaja zemaljske povijesti. ... Nemamo više vremena — ni trenutka — za gubljenje. Neka nas ne nađe da spavamo na straži. ... Uvjeravajmo muškarce i žene posvuda da se pokaju i pobjegnu od gnjeva koji dolazi. Pokrenimo ih da se smjesta pripreme jer tako malo znamo o svemu što nas čeka. ...
Gospodin će uskoro doći i moramo biti spremni i čekati Njegovo pojavljivanje. O, kako će biti slavno vidjeti kako Ga pozdravljaju oni koje je On otkupio! ... Kad bismo samo uspjeli vidjeti Kralja u svoj Njegovoj ljepoti, bili bismo zauvijek blagoslovljeni! Osjećam da moram glasno uzviknuti: “Idemo kući!” Približavamo se vremenu kad će Krist doći u sili i velikoj slavi da uzme svoje otkupljene u njihov vječni dom. ...
U velikom završnom djelu suočit ćemo se sa zbunjujućim okolnostima s kojima se nećemo znati snaći; ali ne smijemo zaboraviti da djeluju tri velike nebeske sile, da je božanska ruka na upravljaču i da će Bog ostvariti svoja obećanja. On će iz ovoga svijeta prikupiti narod koji će Mu služiti u pravdi.

petak, 5. prosinca 2014.

Budite spremni i čekajte

“I reći će se u onaj dan: Gle, ovo je Bog naš, u njega se uzdasmo, on nas je spasio; ovo je Jahve u koga se uzdasmo! Kličimo i veselimo se spasenju njegovu.” (Izaija 25,9)

Dok slušam o strašnim nesrećama koje se događaju iz tjedna u tjedan, pitam se: Što sve to znači? Najužasnije katastrofe slijede jedna za drugom u kratkim razmacima. Koliko često slušamo o potresima i orkanskim vjetrovima, o razornim požarima i poplavama uz velike gubitke života i imovine! Očito je da su ove nesreće hiroviti izljevi naizgled neorganiziranih, poremećenih sila, ali se u njima može pročitati Božja namjera. One su samo jedno od sredstava kojima On nastoji probuditi muškarce i žene da shvate opasnost u kojoj se nalaze. ...
Božji sudovi se izlijevaju na Zemlju. Oni upućuju svečanu opomenu govoreći: “Zato i vi budite pripravni, jer će Sin Čovječji doći u čas kad se ne nadate.”
Živimo u vremenu završnih događaja zemaljske povijesti. ... Nemamo više vremena — ni trenutka — za gubljenje. Neka nas ne nađe da spavamo na straži. ... Uvjeravajmo muškarce i žene posvuda da se pokaju i pobjegnu od gnjeva koji dolazi. Pokrenimo ih da se smjesta pripreme jer tako malo znamo o svemu što nas čeka. ...
Gospodin će uskoro doći i moramo biti spremni i čekati Njegovo pojavljivanje. O, kako će biti slavno vidjeti kako Ga pozdravljaju oni koje je On otkupio! ... Kad bismo samo uspjeli vidjeti Kralja u svoj Njegovoj ljepoti, bili bismo zauvijek blagoslovljeni! Osjećam da moram glasno uzviknuti: “Idemo kući!” Približavamo se vremenu kad će Krist doći u sili i velikoj slavi da uzme svoje otkupljene u njihov vječni dom. ...
U velikom završnom djelu suočit ćemo se sa zbunjujućim okolnostima s kojima se nećemo znati snaći; ali ne smijemo zaboraviti da djeluju tri velike nebeske sile, da je božanska ruka na upravljaču i da će Bog ostvariti svoja obećanja. On će iz ovoga svijeta prikupiti narod koji će Mu služiti u pravdi. (Testimonies for the Church, sv. 8, str. 252—254)

četvrtak, 4. prosinca 2014.

Vi se morate ponovo roditi


U vrijeme Gospodina našeg Isusa Krista,bio je neki čovjek među Farizeijma imenom Nikodem,poglavar tadašnjih židova.On je noću došao Isusu i rekao mu:"Rabi,znamo da si učitelj koji je došao od Boga,jer niko nemože činiti ova čudesa koja ti činiš ako Bog nije s njim. A Isus je odgovorio te mu rekao:"Uistinu kažem ti,ako se tko ponovo ne rodi,ne može vidjeti Kraljestvo Božije!" Nikodem ga je upitao: "Kako se čovjek može roditi kad je star?" " Može li drugi put ući u utrobu majke svoje i roditi se?"Isus je odgovorio:" Uistinu uistinu kažem ti ako se tko ne rodi od Vode i Duha,ne može ući u Kraljestvo Božije!" "Što je rođeno od tijela,tijelo je,a što je rođeno od Duha,Duh je!" " Nemoj se čuditi što sam ti rekao: Vi se morate ponovo roditi,jer vjetar puše gdje hoće i čuješ mu šum,ali ne znaš odakle dolazi i kamo ide,tako je sa svakim koji je rođen od Duha!"

Nikodem je odgovorio i rekao:"Kako to može biti?" Isus mu je odgovorio i rekao:" Ti si učitelj Izraelov,i ti ne razumiješ?" " Uistinu uistinu kažem ti,govorimo što znamo,i svjedočimo što smo vidjeli,a ne primate našeg svjedočanstva.Ako sam vam govorio zemaljsko pa ne vjerujete,kako ćete onda vjerovati ako vam budem govorio nebesko?" "Nitko nije uzišao na Nebo osim onog koji je sišao s Neba,Sin Čovječji koji je u Nebu,kao ćto je Mojsije podizao zmiju u pustinji,tako mora biti podignut Sin Čovječji,da svaki koji u njega vjeruje ne propadne,nego ima Život Vječni.Jer je Bog tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina,da svaki koji u njega vjeruje ne propadne,nego da ima Život vječni,jer Bog nije poslao svoga Sina na svijet,da bi osudio svijet,nego da se svijet po njemu spasi.Tko vjeruje u njega nije osuđen,a tko ne vjeruje u njega već je osuđen jer nije vjerovao u Jedinorođenog Sina Božijeg,a ovo je ta osuda: Budući da je Svjetlo došlo na svijet,a ljudi su više ljubili tamu nego svjetlo jer su im djela bila zla,jer svaki koji čini zlo,mrzi svjetlo i ne dolazi k svjetlu,da se ne prekore djela njegova,ali onaj koji čini istinu,dolazi k svjetlu kako bi se očitovala djela njegova jer su u Bogu učinjena! Riječ je Božija. Amen.

Odbrojavanje do Armagedona

srijeda, 3. prosinca 2014.

Božja obećanja upućena su meni

“Pjevajte Jahvi, vjernici njegovi, zahvaljujte svetom imenu njegovu! Jer samo za tren traje srdžba njegova, a čitav život dobrota njegova. Večer donese suze, a jutro klicanje.” (Psalam 30,5.6)

Izbrisati Božja obećanja iz Božje riječi bilo bi isto kao ukloniti sunce s nebeskog svoda. Ne bi nam ostalo ništa čime bismo mogli rasvijetliti svoje iskustvo. Bog je stavio svoja obećanja u svoju Riječ kako bi nas naveo da razvijemo vjeru u Njega. Preko tih obećanja On povlači u stranu veo koji nam sakriva vječnost, omogućuje nam pogled u mnogo veću i sjajniju slavu koja očekuje pobjednike. I zato, otpočinimo u Gospodinu. Slavimo Ga što nam je dao tako slavna otkrivenja svojih namjera.
Uzduž svih naših putova Bog stavlja cvijeće svojih obećanja da bi uljepšao naše dane. Ali mnogi ne obraćaju pozornost na to cvijeće, birajući umjesto njega trnje i korov. Na svakom koraku oni plaču i nariču iako bi se mogli radovati u Gospodinu i zahvaljivati Mu što je put prema Nebu učinio tako ugodnim.
Dok promatramo Božja obećanja, nalazimo utjehu, nadu i radost jer nam ona prenose riječi Beskonačnoga. Da bismo pravilno cijenili ova dragocjena obećanja, moramo ih pomno proučavati i istraživati u pojedinosti. Koliko radosti bismo mogli unijeti u svoj život, koliko dobrote u svoj karakter kada bismo ta obećanja prihvatili kao da su upućena nama! I dok putujemo prema Nebu, razgovarajmo o blagoslovima koji su razasuti uzduž puta. Kada bismo razmišljali o stanovima koje Krist priprema za nas, zaboravili bismo male smetnje s kojima se suočavamo svakoga dana. Činilo bi nam se da udišemo ozračje nebeske domovine prema kojoj putujemo i bili bismo utješeni i umireni. ... Proslavimo Boga time što ćemo Isusa i Nebo utkati u svoj život. (The Youth’s Instructor, 23. siječnja 1902.)
Pouzdana Božja obećanja sačuvat će naša srca u savršenom miru. (Ellen G. White Letter 27, 1886.)

Držite zapovijedi

“Blago onima koji tvore zapovijesti njegove da im bude vlast nad drvetom života i da uđu na vrata u grad.” (Otkrivenje 22,14 — DK)

Sukob je pred nama. Jedina sadašnja sigurnost bilo koga od nas je jedinstvo s Kristom u Bogu. Mi moramo nastojati ući na vrata u Grad. Međutim, ova vrata se neće lako pokrenuti na svojim šarkama. Ona neće propustiti sumnjive karaktere. Mi već sada moramo težiti za vječnim životom revnošću koja je u skladu s vrijednošću nagrade koja je pred nama. Neće novac, imanje ili položaj, već posjedovanje karaktera nalik na Kristov otvoriti pred nama vrata Raja. Neće dostojanstvo ili intelektualna dostignuća zadobiti za nas krunu besmrtnosti. Jedino će krotki i ponizni, koji su Boga učinili svojim jedinim blagom, dobiti taj dar. ...
Ponovno stvoriti dušu, izvesti svjetlo iz tame, ljubav iz neprijateljstva, svetost iz pokvarenosti, to može učiniti samo Svemogući Bog. Ovo djelo Beskonačnoga u kojemu On, uz pristanak ljudskog bića, čini da život postane potpun u Kristu, da karakter bude savršen, znanost je vječnosti.
Koja je čast ukazana Kristu? Da bez služenja silom, bez uporabe nasilja sjedini volju ljudskog bića s Božjom voljom. To je istinska znanost iznad svih znanosti, jer se uz njezinu pomoć obavlja velika promjena u umu i karakteru — promjena koja se mora dogoditi u životu svakog ljudskog bića koje želi proći kroz vrata Božjega grada. (Letter 155, 1902.)
Tada će oni koji su držali Božje zapovijedi udisati dah besmrtnosti ispod drveta života, i tijekom beskrajnih vjekova stanovnici bezgrešnih svjetova će u vrtu radosti promatrati uzor savršenog djela Božjeg stvaranja, netaknutog prokletstvom grijeha — uzor onoga što bi postala cijela zemlja da je čovjek ispunio Stvoriteljev slavni plan. (Patrijarsi i proroci, str. 41)

Hodite neprestano s Bogom

“Henok je hodio s Bogom, potom iščeznuo; Bog ga uze.” (Postanak 5,24)

Kada Bog uzme vjernike svoje Crkve na Nebo, bit će to zato što su ovdje na Zemlji živjeli s Njime, primajući s Neba snagu i mudrost i osposobivši se da Mu ispravno služe. Oni koji budu uzeti na Nebo, bit će muškarci i žene koji se sada mole skrušeno i ponizno, čija srca nisu puna taštine. U svojem postupanju prema vjernima i nevjernima oni su predstavljali Krista. (Ellen G. White Manuscript 11, 1901.)
Oni koji ne nalaze nikakvog uživanja u razmišljanju i razgovorima o Bogu u ovom životu, ne bi u tome uživali ni u životu koji će doći, kada će Bog biti uvijek prisutan i boraviti sa svojim narodom, dok će oni koji rado razmišljaju o Bogu doći na svoje udišući čisto nebesko ozračje. Oni koji na Zemlji vole razmišljati o Nebu, bit će sretni u svetom okruženju i zadovoljstvima. ...
Dok su bili na svijetu, nisu smatrali da pripadaju sebi pa je Bog stavio svoj pečat na njih kao znak da pripadaju Njemu. Nebo će pripadati onima koji čeznu za njim svim srcem, koji ulažu napore u skladu s vrijednošću cilja za kojim teže. Oni koji će zadobiti Nebo usmjerit će svoje misli prema onome što je na Nebu. (Review and Herald, 13. svibnja 1890.)
“Blago onima koji su čista srca jer će Boga gledati.” (Matej 5,8) Henok je tri stotine godina čistio svoju dušu da bi bio u skladu s Nebom. Tijekom tri stoljeća on je hodio s Bogom. On je stajao na pragu svijeta vječnosti, i samo ga je korak dijelio od zemlje blagoslova, a sada su se portali otvorili i hod s Bogom, koji je tako dugo trajao na Zemlji, nastavio se kad je prošao kroz vrata Svetoga Grada, kao prvi čovjek koji je tamo ušao. (Patrijarsi i proroci, str. 64)

Štovanje kipova/idola

Idolopoklonstvo (štovanje kipova) Idolopoklonstvo je jedan od najopasnijih grijeha. Sveto Pismo na mnogo mjesta kaže da će konačna sudbi...