Prelijepa domovina

“A da su pod tim još mislili na onu iz koje su izišli, još bi imali vremena da se vrate. A sad, oni teže za boljom, to jest za nebeskom (domovinom). Zato ih se Bog ne stidi, ne stidi se nazivati se njihovim Bogom. Zbilja im je pripravio grad.” (Hebrejima 11,15.16)

Strah da buduća baština ne izgleda previše materijalno, naveo je mnoge na simbolično tumačenje upravo onih istina koje nas navode da u njoj vidimo svoj dom. Krist je svojim učenicima potvrdio da im ide pripremiti stanove u kući svog Oca. Oni koji prihvate učenja Božje riječi neće biti potpuno neupućeni u vezi s nebeskom domovinom. A ipak “što oko nije vidjelo, što uho nije čulo, na što ljudsko srce nije pomislilo: to je Bog pripravio onima koji ga ljube” (1. Korinćanima 2,9). Ljudski jezik nije sposoban opisati nagradu pravednih. Ona će biti poznata samo onima koji je budu vidjeli. Nijedan ograničeni um ne može shvatiti slavu Božjeg raja.

U Bibliji je baština spašenih nazvana domovinom (Hebrejima 11,14-16). Tamo nebeski Pastir vodi svoje stado na izvore žive vode. Drvo života daje plod svakog mjeseca, a lišće stabla služi za lijek narodima. Tamo su potoci koji vječno žubore, bistri kao kristal, a uz njih lelujavo drveće baca svoje sjene na putove što ih je Gospodin pripravio za otkupljene. (Velika borba, str. 580)

Trava ima živu zelenu boju i nikada neće uvenuti. U zemlji će biti ruža, ljiljana i najraznovrsnijeg cvijeća. Ono nikada neće propasti, izblijedjeti ili izgubiti svoju ljepotu i miris.

Lav od kojega se ovdje moramo užasavati i plašiti, tamo će ležati zajedno s janjetom, a i sve ostalo na novoj Zemlji bit će u miru i skladu. Drveće na novoj Zemlji bit će ravno i dostojanstveno, bez mana. (The Youth’s Instructor, listopad 1852.)

Na novoj Zemlji neće biti hladnih vjetrova i nikakvih neugodnih promjena. Atmosfera će uvijek biti ugodna i zdrava. (Diary, 24. ožujka 1859.)

Prepoznat ćemo jedni druge

“Sad vidimo u ogledalu, nejasno, a onda ćemo licem u lice. Sad nesavršeno poznajem, a onda ću savršeno spoznati kao što sam spoznat.” (1. Korinćanima 13,12)

U nebeskim stanovima srest ćemo se da se više nikada ne rastanemo. Jedni druge ćemo poznavati u našem nebeskom domu. (The Sings of the Times, 20. lipnja 1911.)

Otkupljeni će se sresti i prepoznati one koji su njihovu pozornost usmjerili na uskrslog Spasitelja. Kakve će blagoslovljene razgovore voditi s tim dušama! “Bio sam grešnik!” reći će, “bez Boga i bez nade u svijetu, a ti si došao k meni i usmjerio moju pozornost na dragog Spasitelja kao moju jedinu nadu!” ... Drugi će reći: “Bio sam neznabožac u neznabožačkoj zemlji. Ti si ostavio svoje prijatelje i svoj udobni dom i došao me naučiti kako naći Isusa i vjerovati u Njega kao u jedinog pravog Boga. Pobacao sam idole i služio Bogu, i sada Ga gledam licem u lice. Spašen sam, spašen za cijelu vječnost, i mogu stalno gledati Onoga koga volim. ...”

Drugi će izražavati svoju zahvalnost onima koji su hranili gladne i odijevali neodjevene. “Kada je očaj odveo moju dušu u nevjerovanje,” reći će takvi, “Gospodin te je poslao k meni da mi uputiš riječi nade i utjehe. Donio si mi hranu da zadovoljim svoje tjelesne potrebe, a onda si mi otvorio Božju riječ da postanem svjestan svojih duhovnih potreba. Postupao si prema meni kao prema bratu. ... Uporno si me poučavao da na Nebu imam Oca koji me voli. Čitao si mi dragocjena Božja obećanja. Nadahnuo si me vjerom da će me On spasiti. Moje srce je omekšalo i slomilo se dok sam razmišljao o žrtvi koju je Krist dao za mene. ... I sada sam ovdje, spašen, spašen za cijelu vječnost, da uvijek živim u Njegovoj prisutnosti i slavim Onoga koji je dao svoj život za mene.”

Kakva će to radost biti kada se ovi spašeni sretnu i pozdrave. Koliko će se oni koji su živjeli ne ugađajući sebi, već blagoslivljajući druge koji su bili u nepovoljnijem položaju od njih, radovati kada ih budu vidjeli. Njihovo srce će biti zadovoljno. (Review and Herald, 5. siječnja 1905.)

Obitelji će ponovno biti sjedinjene

“Ovako govori Jahve. Prestani kukati, otari suze u očima! Patnje će tvoje biti nagrađene: oni će se vratiti iz zemlje neprijateljske. Ima nade za tvoje potomstvo — riječ je Jahvina — sinovi tvoji vratit će se u svoj kraj.” (Jeremija 31,16.17)

Krist će doći s oblacima i velikom slavom. ... On će uskrisiti mrtve i preobraziti žive svete ljude iz slave u slavu. ... Karike obiteljskog lanca opet će se spojiti. (Isusov život, str. 523)

Predivnog li otkupljenja! Kako smo dugo o njemu govorili, dugo mu se nadali, razmišljali o njemu s nestrpljivim iščekivanjem. ...

Živi pravedni se preobražavaju “u jedan hip, u tren oka”. Na Božji su glas proslavljeni; sada su besmrtni i s uskrsnulim svetima odneseni u zrak u susret Gospodinu. Anđeli sakupljaju “svoje izabranike od četiri vjetra, od kraja zemlje do kraja neba” (Marko 13,27). Sveti anđeli donose malu djecu u naručje njihovim majkama. Prijatelji, dugo rastavljeni smrću, opet su sjedinjeni da se nikada više ne rastanu i s pjesmama radosti zajedno uzlaze do Božjega grada. (Velika borba, str. 554)

S neizrecivom radošću roditelji gledaju krune, ruho, harfe; sve to što su dobila njihova djeca. Dani nade i straha završeni su. ... Njihova djeca su spašena. (The Sings of the Times, 1. srpnja 1886.)

Tamo ćemo gledati na svim stranama prekrasno rajsko drveće, a usred njega drvo života. Tamo ćemo promatrati neograničenim pogledom ljepote obnovljenog Edena. Tamo ćemo spustiti kraj nogu našeg Izbavitelja krune koje je On stavio na naše glave i udarajući u svoje zlatne harfe, upućivat ćemo hvalu i zahvalnost Onome koji sjedi na prijestolju. ... O, kad biste svi bili među onima koji će ući kroz biserna vrata u grad našega Boga! O, kada biste kao ujedinjena obitelj vječno boravili u utočištu za umorne! Neka vam svima Bog pomogne da uspijete u utrci za krunu života! (Review and Herald, 3. rujna 1903.

Kao baštinici, baštinit ćemo kraljevstvo

“Dođite, blagoslovljeni Oca mog, i primite u posjed kraljevstvo koje vam je pripravljeno od postanka svijeta!” (Matej 25,34)

Pred spašenim je mnoštvom Sveti Grad. Isus širom otvara biserna vrata i narod koji je sačuvao istinu ulazi u grad. U njemu gledaju Božji raj, Adamov dom dok je još bio nevin. Tada se čuje glas, ljepši od svake glazbe koju je ikada čulo smrtno uho: “Vaša je borba završena!” “Dođite, blagoslovljeni Oca mog, i primite u posjed kraljevstvo koje vam je pripravljeno od postanka svijeta.”

Sad je ostvarena Spasiteljeva molitva za Njegove učenike: “Htio bih da oni koje si mi dao budu gdje sam ja.” “Neporočne i razdragane pred njegovom slavom” (Juda 24), Krist predstavlja Ocu otkupljene svojom krvlju govoreći: “Evo, ja i djeca koju si mi dao.” “Ja sam ih sačuvao!” Čudesne li otkupiteljske ljubavi, radosti trenutka kad vječni Otac, gledajući otkupljene, bude vidio svoje obličje, a nesklad grijeha bude uklonjen, njegovo prokletstvo izbrisano i ljudsko ponovno usklađeno s božanskim!” (Velika borba, str. 555)

I tada će otkupljeni biti dočekani dobrodošlicom u domu koji im Krist pripravlja. ... Oni će se družiti s onima koji su nadvladali Sotonu i božanskom milošću izgradili savršeni karakter. Svaka grešna sklonost i nesavršenstvo koji su ih ovdje mučili, uklonjeni su Kristovom krvlju i njima su darovani savršenstvo i sjaj Njegove slave koja daleko nadmašuje Sunčev sjaj. Iz njih zrači moralna ljepota i savršenstvo Kristova karaktera svojom vrijednošću daleko nadmašujući sve vanjsko blještavilo. Oni su bez mane pred velikim bijelim prijestoljem i uživaju dostojanstvo i anđeoske časti. (Put Kristu, str. 135; 2005.)

Nema više grijeha

Neće biti više ništa prokleto. Prijestolje Božje i Janjetovo bit će u gradu. Sluge Božje klanjat će se Bogu i gledat će njegovo lice. A njegovo će ime biti na njihovim čelima.” (Otkrivenje 22,2-4)

Nestaje svaki trag prokletstva. ... Ostaje samo jedan podsjetnik: naš Otkupitelj će uvijek nositi ožiljke raspeća. Na Njegovoj izranjenoj glavi, na Njegovim rebrima, rukama i nogama vidljivi su jedini tragovi okrutnog djela što ga je grijeh počinio. Gledajući Krista u Njegovoj slavi, prorok kaže: “Zrake sijevaju iz njegovih ruku, ondje mu se krije sila.” (Habakuk 3,4) Ta probodena slabina iz koje je potekao grimizni mlaz koji je pomirio čovjeka s Bogom — u njoj je Spasiteljeva slava, “ondje mu se krije sila”. “Velik kad spašava”, zahvaljujući žrtvi otkupljenja, On je imao moć da izvrši kaznu nad onima koji su prezreli Božje milosrđe. Znakovi Njegova poniženja Njegova su najveća čast; kroz vječna će vremena rane s Golgote isticati Njegovu veličinu i objavljivati Njegovu moć. ...
Došlo je vrijeme koje su sveti ljudi s čežnjom očekivali otkako je plameni mač protjerao prve ljude iz Edena — vrijeme “za otkupljenje onih što su postali Božje vlasništvo” (Efežanima 1,14). Zemlja prvobitno dana čovjeku kao njegovo kraljevstvo, koja je izdajom prešla u Sotonine ruke i tako dugo držana pod vlašću ovog moćnog neprijatelja, velikim je planom otkupljenja čovjeku vraćena. Sve što je grijehom izgubljeno, ponovno je obnovljeno. ... Božja iskonska namjera pri stvaranju je ostvarena kad je učinjena vječnim obitavalištem otkupljenih. “Zemlju će posjedovati pravednici i živjet će na njoj dovijeka.” (Psalam 37,29) (Velika borba, str. 579,580)
Tada ćemo zajedno s Njime uživati u svoj slavi budućeg svijeta tijekom svih beskrajnih vjekova vječnosti. ... Ničega neće biti u Božjem kraljevstvu što bi moglo zasmetati ili uznemiriti. To je život obećan pobjednicima — život sreće i mira, život ljubavi i ljepote. ... Nema više grijeha, nema briga koje umaraju, ničega što bi ugrozilo mir njegovih stanovnika. (The Sings of the Times, 10. studenoga 1887.)

Pobjeda nad smrću-Bijela haljina pravednosti-Krist mi predaje krunu i harfu-Dan Kristovog krunjenja-Sam Krist dolazi po nas-Božji narod oslobođen

Pobjeda nad smrću “On će otrti svaku suzu s njihovih očiju. Smrti više neće biti; neće više biti ni tuge, ni jauka, ni boli, jer stari svijet prođe.” (Otkrivenje 21,4) Mi imamo živog, uskrslog Spasitelja. On je polomio okove smrti pošto je ležao u grobu tri dana i pobjedonosno povikao iznad iznajmljenog Josipovog groba: “Ja sam uskrsnuće i život!” I On dolazi! Jesmo li Ga spremni dočekati? Jesmo li tako spremni da ćemo, ako budemo morali otići na počinak, otići u nadi u Isusa Krista? ... Životodavac će uskoro doći ... da polomi okove groba. On će izvesti zarobljenike. ... Posljednja njihova misao je bila o grobu i smrti, a sada objavljuju: “Gdje je, smrti, tvoja pobjeda? Gdje je, smrti, tvoj žalac?” Pandže smrti bile su posljednje što su osjetili. ... Kada su se probudili, boli je nestalo. “Gdje je, smrti, tvoja pobjeda?” I evo ih kako stoje; završni dodir besmrtnosti je na njima i oni odlaze u susret svojem Gospodinu na oblacima. Vrata Božjega grada otvaraju se na svojim šarkama ... i Božji otkupljenici ulaze u društvu serafina i kerubina. Krist im upućuje dobrodošlicu i daje im svoj blagoslov. “Dobro, valjani i vjerni slugo ... Uđi u veselje gospodara svoga!” Kakva je to radost? On vidi muku duše svoje i radostan je. ... Ovdje je onaj za kojega smo se po noći molili Bogu. Ovdje je onaj s kojim smo razgovarali na njegovoj samrtničkoj postelji, koji je svoju bespomoćnu dušu oslonio na Isusa. Ovdje je onaj koji je bio jadni pijanac. Mi smo njegove oči usmjerili prema Onome koji ga može spasiti i govorili smo mu da mu Krist može darovati pobjedu. I sada su krune besmrtne slave na njihovim glavama. (Ellen G. White Manuscript 18, 1894.) Tamo nema razočaranja, nema tuge, nema grijeha, nema nikoga tko bi rekao: Bolestan sam! Tamo nema pogrebne povorke, nema plača, nema smrti, nema razdvajanja, nema slomljenih srca; tamo je Isus, tamo je mir. ... U Njegovoj prisutnosti je obilje radosti, kraj Njegove desne ruke je obilje zadovoljstva. (The Sings of the Times, 8. veljače 1892.)

Bijela haljina pravednosti “Moj gospodine — odgovorih mu — to znaš ti. Ovo su — nato mi reče — oni što dolaze iz velike nevolje; oni su prali svoje haljine i obijelili ih u krvi Janjetovoj.” (Otkrivenje 7,14) Slavne će nagrade biti podijeljene kad se vjerni radnici okupe oko prijestolja Boga i Janjeta. ... Oni će stajati pred prijestoljem, prihvaćeni u Ljubljenome. Svi njihovi grijesi su izbrisani, svi njihovi prijestupi uklonjeni. I sada mogu gledati u nezaklonjenu slavu Božjeg prijestolja. ... U taj dan otkupljeni će blistati slavom Oca i Sina. Svirajući u svoje zlatne harfe, anđeli će dobrodošlicom dočekati Kralja i trofeje Njegove pobjede — one koji su oprali i ubijelili svoje haljine u krvi Janjetovoj. (9T, str. 285) Svi će biti sretna, ujedinjena obitelj, odjeveni u odjeću hvale i zahvaljivanja — u ruho Kristove pravednosti. Cijela priroda u svoj svojoj nenadmašnoj ljepoti, prinosit će Bogu stalni prilog hvale i obožavanja. Svijet će biti okupan u nebeskoj svjetlosti. Godine će prolaziti u radosti. Svjetlost Mjeseca bit će kao svjetlost Sunca, a svjetlost Sunca bit će sedam puta jača nego što je sada. Nad tim prizorom zajedno će pjevati jutarnje zvijezde, i svi sinovi Božji klicat će od radosti, dok će se Bog i Krist sjediniti u objavljivanju: “Smrti više neće biti!” ... Sukob je završen. Sve nevolje i razdori su došli kraju. Pjesme pobjede ispunjavaju cijelo Nebo dok svi otkupljeni stoje oko Božjeg prijestolja. Svi prihvaćaju riječi radosne pjesme: “Dostojno je, dostojno je Janje zaklano i živo, pobjedonosni osvajač!” “Poslije toga se, najedanput, pojavi pred mojim očima veliko mnoštvo, koje nitko nije mogao izbrojiti, iz svakog naroda i plemena, puka i jezika. Stajali su pred prijestoljem i pred Janjetom obučeni u bijele haljine, s palmama u rukama, i vikali jakim glasom: ‘Spasenje je djelo našega Boga, koji sjedi na prijestolju’, i Janjeta!” (Review and Herald, 26. studenoga 1903.)

Krist mi predaje krunu i harfu “Već mi je pripravljen vijenac pravednosti koji će mi u onaj Dan dati Gospodin, pravedni sudac, i ne samo meni nego i svima koji budu željeli njegov dolazak.” (2. Timoteju 4,8) Prije nego što će ući u Sveti Grad, Spasitelj svojim sljedbenicima daje simbole pobjede i oznake njihovog kraljevskog dostojanstva. Sjajni redovi su oblikovali savršeni četverokut oko svog Kralja, čiji se veličanstveni stas uzdiže visoko iznad svetih i anđela, a Njegovo ih lice obasjava dobrostivom ljubavlju. Svaki je pogled ovog bezbrojnog mnoštva spašenih uprt u Njega, svako oko promatra slavu Onoga komu je “lice bilo neljudski iznakaženo te obličjem više nije naličio na čovjeka”. Na glave pobjednika Isus svojom vlastitom desnicom stavlja vijenac slave. Za svakoga ima krunu na kojoj je ispisano njegovo “novo ime” (Otkrivenje 2,17) i natpis: “Posvećen Jahvi!” U svakoj se ruci nalazi pobjednička palma i blistava harfa. A onda, na znak anđela koji daju ton, svaka ruka vješto dodiruje žice budeći zanosnu glazbu s bogatim skladnim akordima. Neiskazani zanos obuzima svako srce i svaki se glas uzdiže u pjesmi zahvalnosti. “Njemu, koji nas ljubi i koji nas je otkupio od grijeha svojom krvlju, i učinio nas kraljevstvom svećenika za Boga, svog Oca — njemu slava i vlast u vijek vjekova!” (Otkrivenje 1,5.6) (Velika borba, str. 554,556) O, kakva li je neizreciva radost vidjeti Onoga koga smo voljeli — vidjeti u slavi Onoga koji nas je tako volio da je dao sebe za nas — gledati te ruke koje su jednom bile probodene za naše spasenje kako se šire da nas blagoslove i pozdrave! (The Sings of the Times, 2. studenoga 1882.) Oni koji ... stavljaju sebe u Božje ruke ... gledat će Kralja u svoj Njegovoj ljepoti. Vidjet će Njegovu nenadmašnu privlačnost i udarajući u svoje zlatne harfe, ispunit će cijelo Nebo bogatom glazbom i pjesmama Janjetu. (Review and Herald, 15. lipnja 1905.)

Dan Kristovog krunjenja “Velika su i divna tvoja djela, Gospodaru, Bože, Svemogući! Pravedni su i ispravni tvoji putovi, Kralju naroda!” (Otkrivenje 15,3) Toga dana izbavljeni će blistati slavom Oca i Njegovog Sina. Svirajući u svoje zlatne harfe, nebeski anđeli ukazat će dobrodošlicu Kralju i trofejima Njegove pobjede — one koji su se oprali i ubijelili svoje haljine u krvi Janjetovoj. Odjeknut će i pjesma pobjede ispunjavajući cijelo Nebo. Krist je pobijedio. On ulazi u nebeske dvore u pratnji svojih otkupljenih, svjedoka da Njegove patnje i žrtva nisu bile uzaludne. (Review and Herald, 22. studenoga 1906.) Visoko iznad grada, na temeljima pretopljenog zlata stoji prijestolje, visoko i uzdignuto. Na njemu sjedi Božji Sin, a oko Njega su podanici Njegova kraljevstva. Nema jezika niti pera koje bi opisalo Kristovu moć i veličanstvo. Slava vječnog Oca okružuje Njegova Sina. Sjaj Njegove pojave ispunjava Božji grad i razlijeva se izvan vrata, preplavljujući cijelu Zemlju svojim blještavilom. Najbliži prijestolju su oni koji su nekada revnovali za Sotoninu stvar, ali koji su, kao glavnje istrgnute iz ognja, pošli za svojim Spasiteljem u dubokoj, iskrenoj privrženosti. Do njih su oni koji su usavršili kršćanski karakter usred prijevara i nevjerstva, koji su štovali Božji zakon kada ga je kršćanski svijet proglasio ukinutim, i milijuni iz svih vremena koji su zbog svoje vjere podnijeli mučeničku smrt. A iza njih je “veliko mnoštvo, koje nitko nije mogao izbrojiti, iz svakoga naroda i plemena, puka i jezika ... pred prijestoljem i pred Janjetom, obučeni u bijele haljine, s palmama u rukama” (Otkrivenje 7,9). Njihova je borba završena, a pobjeda izvojevana. Trčali su utrku i postigli cilj. ... U nazočnosti okupljenih stanovnika Zemlje i Neba otpočinje završna krunidba Božjeg Sina. (Velika borba, str. 571,572)

Sam Krist dolazi po nas “Jer će sam Gospodin sa zapovjedničkim zovom, s glasom arkanđela i sa zvukom trube Božje sići s neba, i najprije će uskrsnuti umrli u Kristu. Zatim ćemo mi živi, mi preostali, biti skupa s njima odneseni u zrak na oblacima u susret Gospodinu. I tako ćemo zauvijek biti s Gospodinom. Stoga, tješite jedan drugoga tim riječima!” (1. Solunjanima 4,16-18) Isus dolazi, dolazi na oblacima i s velikom slavom. Pratit će Ga mnoštvo blistavih anđela. Kada dođe, proslavit će one koji su Ga voljeli i držali Njegove zapovijedi i uzeti ih k sebi. Nije zaboravio ni njih ni svoje obećanje. (Review and Herald, 22. studenoga 1906.) Ubrzo se na istoku pojavljuje mali crni oblak. ... Božji narod zna da je to znak Sina Čovječjega. U svečanoj tišini oni ga netremice promatraju dok se približava Zemlji ... dok ne preraste u veliki bijeli oblak, kojemu donji dio sliči na razgorjelu vatru, a nad kojim lebdi duga saveza. Isus se približava kao silni pobjednik. ... Kako se živi oblak približava, svako oko vidi Kneza života. Trnov vijenac sad ne nagrđuje Njegovu svetu glavu, na njoj počiva kruna slave. Njegovo lice nadmašuje sjajem zasljepljujuću svjetlost podnevnog sunca. “Na svom ogrtaču — na boku — nosi napisano ime: ‘Kralj kraljeva’ i ‘Gospodar gospodara’.” (Otkrivenje 19,16) ... Nebesa se svijaju kao svitak, Zemlja drhti pred Njim, a sve se gore i svi otoci pokreću sa svojih mjesta. ... Usred posrtanja Zemlje, bljeskova munja i tutnjave gromova, glas Božjeg Sina poziva svete koji spavaju. ... Uzduž i poprijeko cijele zemlje mrtvi će čuti ovaj glas i oni koji ga čuju, oživjet će. ... Ali svi ustaju u svježini i snazi vječne mladosti. ... Živi pravedni se preobražavaju “u jedan hip, u tren oka”. Na Božji su glas proslavljeni; sada su besmrtni i s uskrsnulim svetima odneseni u zrak u susret Gospodinu. (Velika borba, str. 550—554) Kakav je to bio slavni sastanak! (Rani spisi, str. 232)

Božji narod oslobođen “Otkupljeni od Gospoda vratit će se po njemu i doći će u Sion pjevajući. Glavu će njihovu obasjavati radost vječna, veselje i radost prate ih, briga i uzdisanje bježe.” (Izaija 35,10 — Šarić) U ponoći Bog pokazuje svoju moć da izbavi svoj narod. Pojavljuje se sunce u punom sjaju. Znakovi i čudesa brzo se nižu. Zli s užasom i čuđenjem gledaju prizor, dok pravedni u svečanoj radosti promatraju znakove svog izbavljenja. Čini se da se sve u prirodi poremetilo. ... Pojavljuju se tamni, teški oblaci i bučno se sudaraju. Usred razbješnjelog neba svijetli je prostor neopisive slave, odakle dolazi Božji glas kao glas mnogih voda govoreći: “Svršeno je!” (Otkrivenje 16,17) Taj glas potresa nebesa i zemlju. Nastaje silan potres, “kakav nikad ne bi otkada se ljudi pojaviše na zemlji — tako velik bijaše taj potres, tako snažan” (Otkrivenje 16,17.18). Kao da se nebeski svod otvara i zatvara. Kao da na trenutak kroz njega bljesne slava s Božjeg prijestolja. Planine se tresu poput trske na vjetru, a odlomljene stijene padaju na sve strane. ... Grobovi se otvaraju i bude se “mnogi koji snivaju u prahu zemljinu; jedni za vječni život, drugi za sramotu, za vječnu gadost” (Daniel 12,2). Svi koji su umrli u vjeri u poruke trećeg anđela izlaze proslavljeni iz svojih grobova da čuju Božji savez mira s onima koji su održali Njegov Zakon. ... S neba se čuje Božji glas koji objavljuje dan i sat Isusova dolaska i proglašava vječni savez sa svojim narodom. Poput tutnja najjačeg groma prolamaju se Zemljom Njegove riječi. Božji Izrael stoji slušajući, pogleda uprtog prema gore. Njihova su lica obasjana Njegovom slavom i sjaje kao Mojsijevo lice kad je sišao sa Sinaja. Zli ne mogu gledati u njih. A kad je izrečen blagoslov nad onima koji su štovali Boga svetkujući Njegovu subotu, prolama se pobjednički usklik. (Velika borba, str. 547—550)

Budite spremni i čekajte

---

“I reći će se u onaj dan: Gle, ovo je Bog naš, u njega se uzdasmo, on nas je spasio; ovo je Jahve u koga se uzdasmo! Kličimo i veselimo se spasenju njegovu.” (Izaija 25,9) Dok slušam o strašnim nesrećama koje se događaju iz tjedna u tjedan, pitam se: Što sve to znači? Najužasnije katastrofe slijede jedna za drugom u kratkim razmacima. Koliko često slušamo o potresima i orkanskim vjetrovima, o razornim požarima i poplavama uz velike gubitke života i imovine! Očito je da su ove nesreće hiroviti izljevi naizgled neorganiziranih, poremećenih sila, ali se u njima može pročitati Božja namjera. One su samo jedno od sredstava kojima On nastoji probuditi muškarce i žene da shvate opasnost u kojoj se nalaze. ... Božji sudovi se izlijevaju na Zemlju. Oni upućuju svečanu opomenu govoreći: “Zato i vi budite pripravni, jer će Sin Čovječji doći u čas kad se ne nadate.” Živimo u vremenu završnih događaja zemaljske povijesti. ... Nemamo više vremena — ni trenutka — za gubljenje. Neka nas ne nađe da spavamo na straži. ... Uvjeravajmo muškarce i žene posvuda da se pokaju i pobjegnu od gnjeva koji dolazi. Pokrenimo ih da se smjesta pripreme jer tako malo znamo o svemu što nas čeka. ... Gospodin će uskoro doći i moramo biti spremni i čekati Njegovo pojavljivanje. O, kako će biti slavno vidjeti kako Ga pozdravljaju oni koje je On otkupio! ... Kad bismo samo uspjeli vidjeti Kralja u svoj Njegovoj ljepoti, bili bismo zauvijek blagoslovljeni! Osjećam da moram glasno uzviknuti: “Idemo kući!” Približavamo se vremenu kad će Krist doći u sili i velikoj slavi da uzme svoje otkupljene u njihov vječni dom. ... U velikom završnom djelu suočit ćemo se sa zbunjujućim okolnostima s kojima se nećemo znati snaći; ali ne smijemo zaboraviti da djeluju tri velike nebeske sile, da je božanska ruka na upravljaču i da će Bog ostvariti svoja obećanja. On će iz ovoga svijeta prikupiti narod koji će Mu služiti u pravdi.