Na svadbenoj večeri

“Blago onima koji su pozvani na Janjetovu svadbenu gozbu!” (Otkrivenje 19,9)

Nježna i sveta zajednica koja postoji između Krista i Njegova naroda i u Starom i u Novom zavjetu prikazana je bračnom vezom. Kristovo razumijevanje radosti svadbenih svečanosti upućuje na radost onoga Dana kad će On dovesti svoju zaručnicu u Očev dom i otkupljeni s Otkupiteljem sjesti na večeru svadbe Janjetove. On kaže: “I kao što se ženik raduje nevjesti, tvoj će se Bog tebi radovati. Neće te više zvati Ostavljenom ... nego će te zvati Moja milina ... jer ti si milje Jahvino.” “On će se radovati tebi pun veselja, obnovit će ti svoju ljubav, kliktat će nad tobom radosno.” (Izaija 62,5.4; Sefanija 3,17) Kad je Ivan primio viđenje o nebeskim događajima, zapisao je: “Uto čuh nešto kao glas golemog mnoštva, kao šum velikih voda, kao prasak jakih gromova: Alleluja! Jer se domognu kraljevstva Gospodin, naš Bog, Svemogući. Veselimo se, kličimo od veselja i zahvalimo Bogu, jer dođe Janjetova svadba! Njegova se zaručnica opremila. Blago onima koji su pozvani na Janjetovu svadbenu gozbu!” (Otkrivenje 19,6.7.9)

U svakoj duši Isus je vidio čovjeka kome treba uputiti poziv za Njegovo kraljevstvo. (Isusov život, str. 110,111)

Kad primi kraljevstvo, doći će u svojoj slavi kao Kralj nad kraljevima i Gospodar nad gospodarima na spasenje svom narodu, koji će “sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom” (Matej 8,11; Luka 22,30) da sudjeluje u Janjetovoj svadbenoj gozbi. (Velika borba, str. 367)

Jest ćemo plodove s drveta života

“Svuda između gradskog trga i rijeke rastu stabla života koja rađaju dvanaest puta: svakog mjeseca daju svoj plod. Lišće od stabala služi za lijek poganima.” (Otkrivenje 22,2)

Iz prijestolja je tekla bistra rijeka, a na objema obalama rijeke bilo je stablo života. ... Plod je bio prekrasan; izgledao je kao zlato pomiješano sa srebrom. (Rani spisi, str. 36)

Plod drveta života u Edenskom vrtu imao je nadnaravne osobine. Jesti ga značilo je živjeti vječno. Ovaj plod je bio lijek protiv smrti. Njegovo lišće je davalo život i besmrtnost. ... Nakon pojave grijeha, nebeski Domaćin je presadio drvo života u nebeski raj. (Testimonies for the Church, sv. 8, str. 288)

Otkupljeni sveti, koji su ljubili Boga i držali Njegove zapovijedi na Zemlji, ući će kroz vrata u grad i imat će pravo na drvo života. Oni će slobodno jesti ploda s njega, kao i naši praroditelji prije pada u grijeh. Lišće tog besmrtno razgranatog drveta služit će za iscjeljivanje narodima. Tada će nestati sve njihove nevolje. Bolest, tugu i smrt nikada više neće osjećati jer će ih lišće drveta života izliječiti. Isus će tada vidjeti trud svoje duše i biti zadovoljan kada se otkupljeni, koji su bili podložni žalosti, teškom radu i nevoljama, koji su stenjali pod prokletstvom, okupe oko drveta života da jedu njegove besmrtne plodove na koje su naši praroditelji izgubili svako pravo kršeći Božje zapovijedi. Neće više biti nikakve opasnosti da ponovno izgube pravo na drvo života, jer će onaj koji je naveo naše praroditelje da sagriješe biti uništen drugom smrću. (The Youth’s Instructor, listopad 1852.)

Na drvetu života raslo je najljepše voće koje su sveti mogli slobodno ubrati. ... Ni najuzvišeniji jezik ne može opisati nebesku slavu i neusporedivu dubinu Spasiteljeve ljubavi. (Rani spisi, str. 233

Prelijepa domovina

“A da su pod tim još mislili na onu iz koje su izišli, još bi imali vremena da se vrate. A sad, oni teže za boljom, to jest za nebeskom (domovinom). Zato ih se Bog ne stidi, ne stidi se nazivati se njihovim Bogom. Zbilja im je pripravio grad.” (Hebrejima 11,15.16)

Strah da buduća baština ne izgleda previše materijalno, naveo je mnoge na simbolično tumačenje upravo onih istina koje nas navode da u njoj vidimo svoj dom. Krist je svojim učenicima potvrdio da im ide pripremiti stanove u kući svog Oca. Oni koji prihvate učenja Božje riječi neće biti potpuno neupućeni u vezi s nebeskom domovinom. A ipak “što oko nije vidjelo, što uho nije čulo, na što ljudsko srce nije pomislilo: to je Bog pripravio onima koji ga ljube” (1. Korinćanima 2,9). Ljudski jezik nije sposoban opisati nagradu pravednih. Ona će biti poznata samo onima koji je budu vidjeli. Nijedan ograničeni um ne može shvatiti slavu Božjeg raja.

U Bibliji je baština spašenih nazvana domovinom (Hebrejima 11,14-16). Tamo nebeski Pastir vodi svoje stado na izvore žive vode. Drvo života daje plod svakog mjeseca, a lišće stabla služi za lijek narodima. Tamo su potoci koji vječno žubore, bistri kao kristal, a uz njih lelujavo drveće baca svoje sjene na putove što ih je Gospodin pripravio za otkupljene. (Velika borba, str. 580)

Trava ima živu zelenu boju i nikada neće uvenuti. U zemlji će biti ruža, ljiljana i najraznovrsnijeg cvijeća. Ono nikada neće propasti, izblijedjeti ili izgubiti svoju ljepotu i miris.

Lav od kojega se ovdje moramo užasavati i plašiti, tamo će ležati zajedno s janjetom, a i sve ostalo na novoj Zemlji bit će u miru i skladu. Drveće na novoj Zemlji bit će ravno i dostojanstveno, bez mana. (The Youth’s Instructor, listopad 1852.)

Na novoj Zemlji neće biti hladnih vjetrova i nikakvih neugodnih promjena. Atmosfera će uvijek biti ugodna i zdrava. (Diary, 24. ožujka 1859.)

Prepoznat ćemo jedni druge

“Sad vidimo u ogledalu, nejasno, a onda ćemo licem u lice. Sad nesavršeno poznajem, a onda ću savršeno spoznati kao što sam spoznat.” (1. Korinćanima 13,12)

U nebeskim stanovima srest ćemo se da se više nikada ne rastanemo. Jedni druge ćemo poznavati u našem nebeskom domu. (The Sings of the Times, 20. lipnja 1911.)

Otkupljeni će se sresti i prepoznati one koji su njihovu pozornost usmjerili na uskrslog Spasitelja. Kakve će blagoslovljene razgovore voditi s tim dušama! “Bio sam grešnik!” reći će, “bez Boga i bez nade u svijetu, a ti si došao k meni i usmjerio moju pozornost na dragog Spasitelja kao moju jedinu nadu!” ... Drugi će reći: “Bio sam neznabožac u neznabožačkoj zemlji. Ti si ostavio svoje prijatelje i svoj udobni dom i došao me naučiti kako naći Isusa i vjerovati u Njega kao u jedinog pravog Boga. Pobacao sam idole i služio Bogu, i sada Ga gledam licem u lice. Spašen sam, spašen za cijelu vječnost, i mogu stalno gledati Onoga koga volim. ...”

Drugi će izražavati svoju zahvalnost onima koji su hranili gladne i odijevali neodjevene. “Kada je očaj odveo moju dušu u nevjerovanje,” reći će takvi, “Gospodin te je poslao k meni da mi uputiš riječi nade i utjehe. Donio si mi hranu da zadovoljim svoje tjelesne potrebe, a onda si mi otvorio Božju riječ da postanem svjestan svojih duhovnih potreba. Postupao si prema meni kao prema bratu. ... Uporno si me poučavao da na Nebu imam Oca koji me voli. Čitao si mi dragocjena Božja obećanja. Nadahnuo si me vjerom da će me On spasiti. Moje srce je omekšalo i slomilo se dok sam razmišljao o žrtvi koju je Krist dao za mene. ... I sada sam ovdje, spašen, spašen za cijelu vječnost, da uvijek živim u Njegovoj prisutnosti i slavim Onoga koji je dao svoj život za mene.”

Kakva će to radost biti kada se ovi spašeni sretnu i pozdrave. Koliko će se oni koji su živjeli ne ugađajući sebi, već blagoslivljajući druge koji su bili u nepovoljnijem položaju od njih, radovati kada ih budu vidjeli. Njihovo srce će biti zadovoljno. (Review and Herald, 5. siječnja 1905.)

Obitelji će ponovno biti sjedinjene

“Ovako govori Jahve. Prestani kukati, otari suze u očima! Patnje će tvoje biti nagrađene: oni će se vratiti iz zemlje neprijateljske. Ima nade za tvoje potomstvo — riječ je Jahvina — sinovi tvoji vratit će se u svoj kraj.” (Jeremija 31,16.17)

Krist će doći s oblacima i velikom slavom. ... On će uskrisiti mrtve i preobraziti žive svete ljude iz slave u slavu. ... Karike obiteljskog lanca opet će se spojiti. (Isusov život, str. 523)

Predivnog li otkupljenja! Kako smo dugo o njemu govorili, dugo mu se nadali, razmišljali o njemu s nestrpljivim iščekivanjem. ...

Živi pravedni se preobražavaju “u jedan hip, u tren oka”. Na Božji su glas proslavljeni; sada su besmrtni i s uskrsnulim svetima odneseni u zrak u susret Gospodinu. Anđeli sakupljaju “svoje izabranike od četiri vjetra, od kraja zemlje do kraja neba” (Marko 13,27). Sveti anđeli donose malu djecu u naručje njihovim majkama. Prijatelji, dugo rastavljeni smrću, opet su sjedinjeni da se nikada više ne rastanu i s pjesmama radosti zajedno uzlaze do Božjega grada. (Velika borba, str. 554)

S neizrecivom radošću roditelji gledaju krune, ruho, harfe; sve to što su dobila njihova djeca. Dani nade i straha završeni su. ... Njihova djeca su spašena. (The Sings of the Times, 1. srpnja 1886.)

Tamo ćemo gledati na svim stranama prekrasno rajsko drveće, a usred njega drvo života. Tamo ćemo promatrati neograničenim pogledom ljepote obnovljenog Edena. Tamo ćemo spustiti kraj nogu našeg Izbavitelja krune koje je On stavio na naše glave i udarajući u svoje zlatne harfe, upućivat ćemo hvalu i zahvalnost Onome koji sjedi na prijestolju. ... O, kad biste svi bili među onima koji će ući kroz biserna vrata u grad našega Boga! O, kada biste kao ujedinjena obitelj vječno boravili u utočištu za umorne! Neka vam svima Bog pomogne da uspijete u utrci za krunu života! (Review and Herald, 3. rujna 1903.

Kao baštinici, baštinit ćemo kraljevstvo

“Dođite, blagoslovljeni Oca mog, i primite u posjed kraljevstvo koje vam je pripravljeno od postanka svijeta!” (Matej 25,34)

Pred spašenim je mnoštvom Sveti Grad. Isus širom otvara biserna vrata i narod koji je sačuvao istinu ulazi u grad. U njemu gledaju Božji raj, Adamov dom dok je još bio nevin. Tada se čuje glas, ljepši od svake glazbe koju je ikada čulo smrtno uho: “Vaša je borba završena!” “Dođite, blagoslovljeni Oca mog, i primite u posjed kraljevstvo koje vam je pripravljeno od postanka svijeta.”

Sad je ostvarena Spasiteljeva molitva za Njegove učenike: “Htio bih da oni koje si mi dao budu gdje sam ja.” “Neporočne i razdragane pred njegovom slavom” (Juda 24), Krist predstavlja Ocu otkupljene svojom krvlju govoreći: “Evo, ja i djeca koju si mi dao.” “Ja sam ih sačuvao!” Čudesne li otkupiteljske ljubavi, radosti trenutka kad vječni Otac, gledajući otkupljene, bude vidio svoje obličje, a nesklad grijeha bude uklonjen, njegovo prokletstvo izbrisano i ljudsko ponovno usklađeno s božanskim!” (Velika borba, str. 555)

I tada će otkupljeni biti dočekani dobrodošlicom u domu koji im Krist pripravlja. ... Oni će se družiti s onima koji su nadvladali Sotonu i božanskom milošću izgradili savršeni karakter. Svaka grešna sklonost i nesavršenstvo koji su ih ovdje mučili, uklonjeni su Kristovom krvlju i njima su darovani savršenstvo i sjaj Njegove slave koja daleko nadmašuje Sunčev sjaj. Iz njih zrači moralna ljepota i savršenstvo Kristova karaktera svojom vrijednošću daleko nadmašujući sve vanjsko blještavilo. Oni su bez mane pred velikim bijelim prijestoljem i uživaju dostojanstvo i anđeoske časti. (Put Kristu, str. 135; 2005.)

Nema više grijeha

Neće biti više ništa prokleto. Prijestolje Božje i Janjetovo bit će u gradu. Sluge Božje klanjat će se Bogu i gledat će njegovo lice. A njegovo će ime biti na njihovim čelima.” (Otkrivenje 22,2-4)

Nestaje svaki trag prokletstva. ... Ostaje samo jedan podsjetnik: naš Otkupitelj će uvijek nositi ožiljke raspeća. Na Njegovoj izranjenoj glavi, na Njegovim rebrima, rukama i nogama vidljivi su jedini tragovi okrutnog djela što ga je grijeh počinio. Gledajući Krista u Njegovoj slavi, prorok kaže: “Zrake sijevaju iz njegovih ruku, ondje mu se krije sila.” (Habakuk 3,4) Ta probodena slabina iz koje je potekao grimizni mlaz koji je pomirio čovjeka s Bogom — u njoj je Spasiteljeva slava, “ondje mu se krije sila”. “Velik kad spašava”, zahvaljujući žrtvi otkupljenja, On je imao moć da izvrši kaznu nad onima koji su prezreli Božje milosrđe. Znakovi Njegova poniženja Njegova su najveća čast; kroz vječna će vremena rane s Golgote isticati Njegovu veličinu i objavljivati Njegovu moć. ...
Došlo je vrijeme koje su sveti ljudi s čežnjom očekivali otkako je plameni mač protjerao prve ljude iz Edena — vrijeme “za otkupljenje onih što su postali Božje vlasništvo” (Efežanima 1,14). Zemlja prvobitno dana čovjeku kao njegovo kraljevstvo, koja je izdajom prešla u Sotonine ruke i tako dugo držana pod vlašću ovog moćnog neprijatelja, velikim je planom otkupljenja čovjeku vraćena. Sve što je grijehom izgubljeno, ponovno je obnovljeno. ... Božja iskonska namjera pri stvaranju je ostvarena kad je učinjena vječnim obitavalištem otkupljenih. “Zemlju će posjedovati pravednici i živjet će na njoj dovijeka.” (Psalam 37,29) (Velika borba, str. 579,580)
Tada ćemo zajedno s Njime uživati u svoj slavi budućeg svijeta tijekom svih beskrajnih vjekova vječnosti. ... Ničega neće biti u Božjem kraljevstvu što bi moglo zasmetati ili uznemiriti. To je život obećan pobjednicima — život sreće i mira, život ljubavi i ljepote. ... Nema više grijeha, nema briga koje umaraju, ničega što bi ugrozilo mir njegovih stanovnika. (The Sings of the Times, 10. studenoga 1887.)