Duhovna nevolja

Kad zapadnete u duhovnu nevolju.nemojte pitati za savjet vračare,gatare,astrologe ni čak neke duhovne vođe,jer biblija nas usmjerava na njenu Riječ.to jest na Božju Riječ,koja je jedina istinita i koja jedino oslobađa današnjeg čovjeka od straha za sutra.Moramo se usmjeriti na Boga Stvoritelja koji zna svaku našu misao,koji poznaje svaki atom našega tijela,bolje negoli mi to sami znamo.Jedino čitanjem Božje Riječi,možemo razlikovati laž od istine jer na kraju ovih vremena pojavit će se mnogi lažni proroci koji će za sebe tvrditi da su Krist Spasitelj,napravit će čak i neka čuda,samo da prevare masu naroda,zato i naš Gospodin Isus Krist kaže da budemo budni,da budemo spremni,jer jednom tko bude prevaren,bojim se da mu nema više povratka.

Mase ljudi dolaze k nama sa bliskog istoka,treba im pomoći naravno,ali pomoć sa oprezom i kontrolom uvijek je bolja od one bez kontrole.Mnogi od njih nedaju se uvesti u sisteme države,nedaju se evindetirati! Zašto? Što kriju? Po mome ovo nije samo izbjeglička kriza,već velika seoba naroda iz jednog kraja zemlje na drugi,zato je u ova vremena jako važno otvoriti one prave oči-duhovne,čiji recept se nalazi u bibliji.Nikome ne pišu na čelu njegove namjere,niti mu se zna sljedeći pokret koji će učiniti.Zato oprez i otvorimo četvore oči,pogotovo one duhovne.

U knjizi proroka Izaije,u starom zavjetu u osmom poglavlju u 19 i 20-tom stihu: Izaija 8,19 Reknu li vam: "Duhove pitajte i vrače koji šapću i mrmljaju" - dakako, narod mora pitati svoje "bogove" i za žive u mrtvih se raspitivati! -
Izaija 8,20 Uza Zakon! Uza svjedočanstvo! Tko ne rekne tako, zoru neće dočekati.

Znači tko god nam kaže: pitaj vračare i gatare,naš odgovor mora biti:Izaija 8,20 Uza Zakon! Uza svjedočanstvo! Tko ne rekne tako, zoru neće dočekati.

Prevare u svakodnevnom životu vrebaju na svakom uglu, i ako ne želimo biti prevareni i da demoni postanu dio našeg vjerovanja i dio našeg života i da ne budemo pod njihovim uticajem,moramo tražiti ono što Božja Riječ kaže,a to je zakon i svjedočanstvo jer su oni jedini izvor zaštite i istine.

Jedna od najuspješnijih sotonskih metoda je potkopavanje Božje Riječi,sumnja u Božju Riječ,a on to čini tako da napada ljudska čula,to jest tako što utiče na ljudske osjećaje i manipulira ih po svojoj zamisli.Kad ljudi idu kod vračara,oni idu zbog svojih porodičnih ili emotivnih problema,samo mnogi neznaju da sotona i demoni isto znaju neki dio istine pa da bi pridobili svoju žrtvu,najprije mu kažu dio istine a kad žrtva povjeruje onda teško nalazi izlaz iz te duhovne klopke,jer doći će sigurno više puta poslije prve seanse.Pravi i jedini izvor istine je biblija,ne samo izvor nego spas od straha,spas od pakla i put u vječni život,tko vjeruje bit će spašen.

Da,postoji Bog,evo zašto

Ako me pitate dali postoji Bog,postavit ću vam protupitanje,dali to  zaista želite  saznati? 

Bog se može naći,ali izvan zone naše udobnosti.

Ogranizacija našeg cijelokupnog života zavisi od toga dali vjerujemo u postojanje Boga.

 

Ako Bog ne postoji,možemo cijeli život biti usmjereni na pogrešan cilj i pogrešne vrijednosti,

međutim ako Bog ipak postoji,a mi negiramo Njegovo postojanje,izgubit ćemo mogućnost da živimo vječno u savršenom svijetu.

Dali je vjerovanje u Boga gubljenje vremena ili je nevjerovanje u Boga isprazan i promašen život,

prije nego što bilo što ozbiljno krenemo raditi u životu,moramo prvo odgovoriti na pitanje,dali Bog postoji?

Praktično svi ljudi na svijetu se stalno sreću sa pitanjem postojanja Boga.

To je pitanje našeg indetiteta,Tko smo mi? Odakle smo? Dali smo slučajno tu?

Dali imamo oca,to jest Stvoritelja, 

Kuda idemo? Kakav nam je kraj?

Bez odgovora na ova pitanja,čovjek živi u strahu i nemiru za sebe.

S druge strane odgovori na ova pitanja,mogu donijeti unutrašnji mir i radost življenja.

Marijanizacija kršćanstva

Što evanđeoski kršćani vjeruju o Mariji? Jeli istina da se oni ne mole Mariji i da ne štuju Mariju? Odakle tolika razlika Marijologije kod kršćanskih crkava?Kako bismo valjano odgovorili na ova pitanja,vrlo je važno odgovoriti na pitanje autoriteta vjere.

Autoritet vjere kod Rimokatoličke crkve je crkva sama,to jest takozvano crkveno učiteljstvo ili živući magisterij koji uključuje sveto pismo ili bibliju i dodaje crkvenu predaju odnosno tradiciju.Dok je u evanđeoskim protestanskim crkvama autoritet vjere i prakse samo pismo,ili kako su tu reformatori naglašavali:"Sola Scriptura".

Poslušajmo prvo što biblija ili sveto pismo sama govori o Mariji,majci Gospodina Isusa Krista.Biblija ne govori mnogo o Mariji i u čitavom Novom Zavjetu,ona se spominje samo devetnaest puta.U čitavome Novome Zavjetu,zapisano je tek nekoliko kratkih rečenica koje je Marija izgovorila.Zapisane su u Luki drugom pogvlavlju u takozvanom hvalospjevu Marijinom,u kojemu ona slavi svoga Gospodina i svoga Spasitelja.Čitam evanđelje po Luki drugo poglavlje od 46 do 49:

"Slavi duša moja Gospodina,duh moj kliče od radosti u Bogu spasitelju mome,jer milostivo pogleda na neznatnu službenicu svoju,gle odsad će je blađenom  zvati svi naraštaji,jer mi velike stvari učini silni čije je ime Sveto"

Marija o kojoj govori Novi Zavjet primjer je i žene i majke,koju će doista svi naraštaji blaženom zvati.Kada se prouči njezin u bibliji šturo opisan život,dolazi se do zaključka kako je Marija bila vrsna žena i jedinstven primjer žene po Božjem srcu.

Kada je Bog odlučio postati čovjekom,kada je Bog odlučio postati jedan od nas,Kad je Bog odlučio doći u naš svijet kako bi pokazao put i izlaz,On odabire mladu djevojku,Hebrejku Mariju da postane službenicom Božjom.

Sama činjenica da se Marija u Novom Zavjetu spominje samo devetnaest puta,i činjenica da Duh Sveti zapisuje njezinih nekoliko kratkih rečenica,govore nam i opisuju Mariju kao vrsnu ženu,kao ženu koja je primjer skrovitosti i poniznosti.Marija je ostala u skrovitosti,posljednji puta u Novome Zavjetu,spominje se u Djelima Apostolskim,gdje je spomenuta zajedno sa Apostolima i polubraćom Gospodina Isusa Krista.Nakon Djela 1-14 nastaje potpuna biblijska tišina što se tiče Marije. Nakon toga ona se ne spominje ni u jednoj poslanici,bez obzira od kojeg Apostola.Marija o kojoj govori Novi Zavjet doista je ostala u skrovitosti.

Odakle onda dolazi toliko snažan kult štovanja Marije?U Hrvatskoj je svaka deseta župa posvećena"blaženoj djevici mariji"Milijuni hodočasnika posjećuju Mariju Bistricu,Sinj,Trsat,Aljmaz,Remetek,Krasno,Pečno,Međugorje,kako bi se poklonili i pomolili majci božjoj bistričkoj,sinjskoj,međugorskoj itd.U narodu Marija je poznata kao kraljica Hrvata,majka božja,majka crkve,majka milosti,neba i zemlje.Na osnovu Svetoga pisma,diosta je nemoguće doći do spomenuti naslova i imena.Rene Laurentin jedan od najpoznatijih rimokatoličkih marijologa,sam je o tome u knjizi:"Pogledajte prije nego li potpišete" zapisao ovako;"Ovi naslovi su dvosmisleni,razlog za zbunjenost vjernika i za sablazan protestantima.Mnogi su se teolozi snažno oprli naslovu suotkupiteljice,za Mariju jer se čini da je stavljena u istu razinu sa Kristom.

Ovaj nedostatak ravnoteže i pretjerivanja sa punim pravom šokira protestante.Štovanje Marije ne dolazi iz biblije,već dolazi iz naroda.Korijeni Marijologije su nisko psihološke a ne biblijsko teološke naravi.Gotovo svi narodi na svim kontinentima štuju majku s djetetom.Kod Kineza ona se naziva Šigma ili sveta majka,kod germana ona je Herta ili majka s djetetom na rukama.Kod Skandinavaca Edisa kod Etrušćana Idisa,kod Indijaca,Indrani.U Grčkoj nailazimo na opće poznatu Afroditu ili Efešku Dijanu,koju je štovala cijela Azija i svekoliki svijet i sa kojom je Apostol Pavao imao mnogo problema u Efezu.U Aziji nalazimo Kibel dok je u Egiptu štovana Izida.Čak i u Izraelu,starozavjetnom božjem narodu,bilježimo štovanje "nebeskoj kraljici",u vrijeme proroka Jeremije,kada je Izrael zaboravio i kada se je udaljio od svoga Boga od Jahve,Kralja nad kraljevima.Iako je štovanje Marije među narodom prisutno u ranoj povijesti crkve,crkva je isto počela službeno absorbirati tek u petom stoljeću.Na petom općem saboru u Konstantinu,553 godine,Marija je nazvana trajnom djevicom.Lateranski sinut je naglasio da je Marija bila djevica,prije,za vrijeme i poslije Isusovog rođenja.Tradicija o trajnom Marijinom djevičanstvu koje se temelji na predaji filozofije i učenju Toma Aflinskog,proturječno je sa evanđeljima koje jasno naučavaju da je Isus imao braću i sestre.Čitam evanđelje po Mateju 13:54 do 56:Nije li ovo sin tesarov? Ne zove li se majka njegova Marija, i braća njegova Jakov, Josip, Šimon i Juda Sestre njegove nijesu li sve kod nas? "

Marija,prema Pismu je začela kao djevica po Duhu Svetome,ali Marija nije ostala djevica. 

Sljedeća doktrina u toj stoljetnoj evoluciji Marijologije,koje je dovelo do Marijanizacije kršćanstva,je doktrina o bezgrešnom začeću koje se pojavljuje tek 1854 godine.Papa Pio deveti u spisu Inefabilis Deus potvrđuje da je Marija u trenutku svoga začeća,očuvana od svake ljage istočnoga grijeha,i da nikad nije sagriješila.Na žalost i ova se doktrina proturječno sudara sa Svetim Pismom,koje jasno dijagnosticira da su SVI sagriješili i lišeni su Slave Božje.Ovo SVI uključuje i Mariju,majku našega Gospodina Isusa Krista.Konačno sama Marija u Luki drugom poglavlju,hvali i slavi svoga Spasitelja:

""Slavi duša moja Gospodina,duh moj kliče od radosti u Bogu spasitelju mome,jer milostivo pogleda na neznatnu službenicu svoju,gle odsad će je blađenom  zvati svi naraštaji,jer mi velike stvari učini silni čije je ime Sveto"

Nakon što je u petom stoljeću nazvana "vazda djevica" i nakon što je 1854 godine nazvana bezgrešnom djevicom,u 20 stoljeću,drugi vatikanski sabor proglašava je SUOTKUPITELJICOM I SUPOSREDNICOM.Ne tako daleke 1950 godine,Papa Pio 12 u Dobni izjavljuje da je Marija nakon svoga života na zemlji,bila tijelom i dušom uznesena u nebesku slavu,kada POSTAJE KRALJICOM NEBA I ZEMLJE.

Što reći za zaključak u vremenu ekumenskog dijaloga? Ne želeći povrijediti nikoga ipak treba istine radi jasno reći.Da Sveto pismo biblija između vječne riječi,utjelovljene riječi i pisane riječi stavlja znak jednakosti.Udaljavanjem od pisane riječi,udaljavamo se od utjelovljene riječi,udaljavamo se od vječne riječi.Pismo je jasno,postoji samo jedan Bog,samo jedan savršeni posrednik,samo jedan bezgrešni otkupitelj i samo jedan Kralj kraljeva.Pavao je to u prvoj poslanici Timoteju zapisao ovako:"Bog hoće da se svi ljudi spase i da dođu do potpune spoznaje istine jer jedan je Bog i jedan je posrednik između Boga i ljudi,čovjek Krist Isus koji dade samog sebe kao otkup mjesto sviju.Blaženi i jedini vrhovnik,Kralj kraljeva i Gospodar gospodara koji je jedini besmrtan.Njemu čast i vječna vlast.

Nastanak zla

Mnogi ljudi čude se što pohlepa za novcem i materijalnim vrijednostima vladaju na svijetu,a ne pitaju se pri tom odakle u čovjeku toliko zla,odakle tolika pohlepa,odakle tolika mržnja prema drugim ljudima,odakle tolika nepravda? Zašto neki imaju previše i čak u izobilju dok drugi jedva prežive iz dana u dan? Koja sila pokreće čovjeka da tako postupa? Odgovor ne leži nigdje vani i nije vidljiv prostim okom ,jer svi mi tražimo neke vidljive dokaze,valjda nam je to urođeno,ali odgovor je zaista nevidljive prirode i duhovnog je karaktera,a zove se zlo! Svi mi primjećujemo kad je netko dobar,pun ljubavi,razumijevanja i znamo reć:"Joj kako li je ovaj čovjek dobar pun ljubavi"-isto tako vidimo odmah kad je netko zao,ali zlo se nekako tretira kao nešto normalno iako svi znamo da nije i jednostavno prelazimo preko toga bez da dublje razmišljamo o tome ili da idemo na izvor ili nastanak zla,za koje jedino u bibliji  možemo naći objašnjenje i nigdje drugdje,koju nažalost malo ljudi koristi onako kako bi trebalo.
Kako je zlo nastalo,pročitat ćete ako otvorite ovaj  link-

Nastanak zla-klikni na sliku po vlastitom izboru.

Pet filmova koje bi svaki kršćanin trebao pogledati

1. Nezapaljiv (1. i 2. dio)

2. Hrabar

3. Ljubav dolazi nježno

4. Ja sam Gabriel

5. Put kršćanina

                                              Odluke
„Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vas stavljam: život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Život, dakle, biraj, ljubeći Jahvu, Boga svoga, slušajući njegov glas, prianjajući uz njega, da živiš ti i tvoje potomstvo.“ (Ponovljeni zakon 30,19)
U Ponovljenom zakonu čitamo kako je Bog izveo Izraela iz Egipta, vodio ga kroz pustinju i sve do granica Obećane zemlje. U 28. i 29. poglavlju Mojsije nabraja sva zavjetna obećanja i sve obveze. Obećanja i obveze uvijek idu zajedno. Nikada se ne mogu razdvojiti. Obveza poslušnosti i vjernosti Bogu uvijek je povezana sa zavjetnim obećanjima.Mojsije je sada na kraju svog života. Spreman je krenuti na svoje posljednje putovanje. Ali, prije no što će predati vlast u ruke svom nasljedniku Jošui, poziva svoj narod da se okupi i odluči hoće li krenuti putem života ili putem smrti.Odluke su tkivo života. Svi mi dolazimo do raskrižja svakoga dana. Odluke što ih donosimo određuju ne samo našu sudbinu toga dana već i našu vječnu sudbinu.S tom se temom srećemo u cijeloj Bibliji, a ne samo u Mojsijevim knjigama ili u Isusovom učenju o dva puta. I Jošua je pozivao Izraelce: „Međutim, ako vam se ne sviđa služiti Jahvi, onda danas izaberite kome ćete služiti: možda bogovima kojima su služili vaši oci s onu stranu Rijeke, ili bogovima Amorejaca u čijoj zemlji sada prebivate. Ja i moj dom služit ćemo Jahvi.“ (Jošua 24,15) I prorok Jeremija je dao sličnu izjavu kad je rekao: „Evo stavljam pred vas put života i put smrti“ (Jeremija 21,8).Kojim putem ćeš ti poći? To je pitanje koje odjekuje iz Isusove priče o dva puta. To je najvažnije pitanje koje se može postaviti. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)

Mlade samoubojice

Mnogo mladih samoubojica ima u posljednje vrijeme.Priča radnog kolege Jože,svjedoči o tome,gdje je sin rekao ocu da mu kupi motor,a otac nije htio jer se bojao za sina da ne doživi prometnu nesreću,a sigurno mu je i bilo preskupo.Sin je napisao oproštajno pismo i objesio se.Napisao je očev neposluh kao razlog samoubojstva u oproštajno pismo.Strašno,zar ne?
Unutarnje duhovno nezadovoljstvo čovjeka dovodi do ovakvih samovoljnih završetaka života.Nepoznavanjem sebe samoga,ljudi idu do krajnosti u svemu.Ljudske oči vide mnoge lijepe stvari u životu,kao što je taj mladić vidio negdje taj motor i toliko ga žarko zaželio da je bio spreman i na najgore,što je nažalost i učinio.To se zove opsjednutost nečime što sigurno ne dolazi od Boga.
Biti vođen nekom negativnom duhovnom silom,kojih ima jako puno u nebeskim prostorima,danas je takoreći ponos a ne sramota.Taj ponos je usko vezan uz ljudsko nadmetanje u materijalnom,po gestu:"Ako imaju moje kolege što ne mogu imati i ja!"
Dali je ovo ispravno? Pa naravno da nije,jer biblijska priča o bogatašu govori o tome gdje je bogataš sa svojim žitom planirao mnoge stvari,a nije mario za svoju dušu,jer je mislio da će mu njegovo bogatstvo biti spas od svega i da će mu produžiti život.
Ali Bog mu reče:"Luđače još danas će ti se oduzeti duša!"
Što reći na ovo,što je zaključak? Umjerenost u svemu,kaže Riječ Božja.To je najispravnija formula za miran san.Jer što vrijedi čovjeku ako osvoji i cijeli svijet,a pri tom izgubi samoga sebe ili svoju dušu?-Rekao je Isus o bogatstvu.
Prije mog biblijskog krštenja,nikad nisam razgovarao sa djecom opširno o svemu i sa velikom ljubavi.Jesam ali to je bilo sve površno.Zato kažem da je najvažnije razgovarati sa djecom o svim problemima kroz koje prolaze,na duhovnoj a ne na svjetskoj razini sa velikom pažnjom i ljubavi koja je opisana u bibliji što je Bog uvijek ima za čovjeka.Najvažnjie je duhovno traženje sebe samoga,a ne tjelesno,jer tjelesno je prolazno,a duhovno je vječno.Smatram da tako treba učiti i svoju djecu.Blagoslov Božji svima vama.

Bezuvjetna vjera

“Čovjek povjerova riječi koju mu reče Isus, te ode.” (Ivan 4,50)

U gradu Kafarnaumu sin kraljevog činovnika ležao je na smrt bolestan. Otac ga je uzalud pokušavao spasiti. Ubrzanim koracima palači se približio glasnik i zatražio da vidi plemića. Rekao mu je da upravo dolazi iz Jeruzalema i da u Galileji postoji Božji prorok za kojega neki kažu da je dugoočekivani Mesija. ... Možda bi On mogao izliječiti dijete. Dok je slušao, izraz na licu plemića promijenio se iz očaja u nadu. ...

Nada rođena u njegovom srcu rasla je dok se spremao na put. Još prije svitanja on se već nalazio na putu prema Kani Galilejskoj, mjestu u koje je izgleda otišao i Isus. ...

Našavši Isusa, zamolio Ga je da dođe u Kafarnaum i izliječi njegovog sina. “Ako ne vidite čudesne znakove, vi nipošto nećete vjerovati!” odgovorio mu je Isus. U izvjesnoj mjeri kraljev činovnik je doista vjerovao jer inače ne bi krenuo na tako dalek put u to kritično vrijeme. Međutim, Isus je želio učvrstiti njegovu vjeru.

Slomljena srca otac je povikao: “Gospodine, siđi prije nego mi umre dijete!” Plašio se da bi svaki trenutak koji prolazi mogao staviti njegovo dijete izvan moći Iscjelitelja. ... Želeći razviti u njemu savršenu vjeru, Spasitelj je odgovorio: “Idi, tvoj je sin živ!”

“Čovjek povjerova riječi koju mu reče Isus, te ode.” Dobivši obećanje da smrt koje se plašio neće zadesiti njegovog sina, plemić nije postavio nijedno pitanje niti je tražio ikakvo objašnjenje. On je vjerovao! Stalno iznova je ponavljao riječi: “Tvoj je sin živ!”

A sila riječi koje je Otkupitelj izgovorio sijevnula je kao munja od Kane do Kafarnauma i dijete je bilo izliječeno. ...

Promatrači kraj njegove bolesničke postelje promatrali su suspregnuta daha borbu između života i smrti. I kada je u jednom trenutku nestala visoka groznica, bili su puni čuđenja. Znajući koliko je otac bio zabrinut, oni izlaze pred njega s radosnom porukom. On im je postavio samo jedno pitanje: Kada se dijete počelo osjećati bolje? Oni su mu rekli i on je bio zadovoljan. ... Sada je njegova vjera bila okrunjena sigurnošću. ...

U našoj službi za Krista nama je potrebno više ovakve bezuvjetne vjere ovog kraljevog činovnika. ... Onome tko se bezuvjetno oslanja na Spasitelja, vrata Neba širom su otvorena i preplavljuje ga slava s Božjeg prijestolja.