Neki dan sam pročitao da je u Francuskoj osamdesetih godina
prosječan ručak trajao 90 minuta. Ljudi su sjeli, razgovarali, jeli i
uživali u s
vome ručku. Danas prosječno ručak traje manje od 30 minuta.
Kako mudro iskoristiti vrijeme u kojem ima sve manje vremena? Kako u
vremenu, u kojem sve češće čujemo 'nemam vremena', maksimalno
iskoristiti vrijeme? Kako mudro iskoristi svoje vrijeme u vremenu u
kojem svakodnevno čujemo da je 'vrijeme novac.' Kako mudro iskoristiti
vrijeme u vremenu u kojem ljudi nemaju vremena ni jesti.
Zbog
limita vremena, poslušajmo samo tri načina kako možemo promašiti svoj
život. Prvi način kako možemo ne iskoristiti vrijeme i potratiti svoj
život je:
1. NE PREPOZNAVANJEM PROLAZNOSTI VREMENA
Promatrajući smrtnost čovjeka, Mojsije je razmišljao o kratkotrajnosti i
prolaznosti ljudskoga života te u Psalmu 90. zapisao stih koji govori
upravo o tome - o krhkosti i prolaznosti ljudskoga života. Čitam za nas
Psalam 90:10:
'Zbroj naše dobi sedamdeset je godina, ako smo
snažni i osamdeset; a većina od njih muke je i ništavnost; jer prolaze
brzo i mi letimo odavde.''
Volim dužinu našega života usporediti
sa skraćenom nogometnom utakmicom. Znamo da prema pravilima Fife
regularna utakmica traje 90 minuta, plus eventualno kraki produžeci -
dvije, tri ponekad 5 minuta. Obzirom da živimo 70 ili 80 godina očito je
riječ je o skraćenoj utakmici.
Ako smo i malo mudri mi se
povremeno moramo okrenuti prema semaforu kako bismo vidjeli: u kojoj smo
minuti, koliko je trenutni rezultat, i koliko je ostalo do kraja?
Računajmo do osamdesete minute pod uvjetom da nas trener prije ne
izvadi. Dogodi se ponekad promjena taktike, nezgoda, povreda - prekid i
zamjena. Moguće je izaći u 5., 15., 30, 45., 60. ili bilo kojoj drugoj
minuti. Jednostavno ne znamo kada. Jesmo li svjesni da utakmica traje i
da će doći kraj utakmice. Pratimo li vrijeme? Koliki je rezultat?
Kada se rimski vojskovođa vraćao s bojišta kao pobjednik, u
pobjedničkoj povorci u grad je ulazio on, njegove postrojbe,
zarobljenici i kola sa ratnim plijenom. Prema službenom protokolu
zajedno s njim u kolima morao je biti rob koji mu je stalno šaptao
'sjeti se da si smrtan!', sjeti se da si smrtan!' Narod ga je slavio,
veličao, bacao cvijeće po njemu a sluga mu je šaptao na uho: 'Memento
mortus! Memento mortus!'
Vidite, poštovanji slušatelji, tvrdnja
'Vrijeme je novac', tvrdnja u koju danas mnogi vjeruju i po kojoj danas
mnogi žive nije istinita. Ona ne stoji jer je naprosto činjenica, da za
nikakvu svotu novaca ne možemo kupiti ni jednu jedinu sekundu života.
Naš nobelovac Ivo Andrić je u pravu kada tvrdi: 'Ne prolazi vrijeme nego
mi.'
Prvi način kako možemo promašiti i potratiti svoj život je
NE PREPOZNAVANJEM PROLAZNOSTI VREMENA. Drugi način kako možeo ne
iskorsititi vrijeme koje nam je dano na raspolaganje je:
2. NE PREPOZNAVANJEM LOPOVA VREMENA
Spomenimo samo nekoliko modernih lopova današnjice. Prvi je televizor.
Nije problem imati televizor. Problem je gledati televizor. Mudro je
gledati program a ne televiziju. Gledati ono što smo korisnoga izabrali
gledati a ne ono što nam prikazuju. Ako dnevno pred televizorom
provedemo samo 2 sata to je 62 sata mjesečno ili 722 sata godišnje.
Jedan predmet u školi slušate uglavnom oko 48 sati. Mjesec dana
televizije jedan predmet.
Kod mlađe generacije veći lopov vremena
od televizora je internet. Internet može biti i je koristan i
omogućava nam puno toga, ali ako nismo mudri i svjesni opasnosti
internet može biti veliki lopov vremena. Koliko li se samo vremena
provodi na portalima, faceu, you tubu, skypeu, twiteru i ne znam ja gdje
sve ne. Igrice su velika opasnost za najmlađe koje mogu našoj djeci
ukrasti veliki dio djetinjstva. Djeca danas bez problema mogu provesti
cijelo popodne u fiktivnom, nestvarnom svijetu. Razne razonode, hobiji,
sport mogu nam krasti nevjerojatno puno vremena. Bog nema ništa protiv
razonode, hobija i sporta, ali ako to prelazi neke normalne granice
događa se suptilna krađa povjerenog nam vremena.
Pored nabrojenog
moramo spomenuti još jednog velikog lopova vremena – a to je spavanje.
Nedavno sam čitao promidžbeni materijal proizvođača kreveta i madraca, i
shvatio da trećinu vremena provodimo u krevetu, trećinu života mi
prespavamo. To praktično znači da ako imate 60 godina da ste prespavali
20 godina svoga života. Dvadeset prespavali, dvadest radili, malo
televizije, sporta, hobija, razonode...
'Zbroj naše dobi
sedamdeset je godina, ako smo snažni i osamdeset; a većina od njih muke
je i ništavnost; jer prolaze brzo i mi letimo odavde.''
'Iskorišćujte vrijeme jer su ovi dani zli!' Kako ne iskoristi svoj život i vrijeme koje nam je povjereno?
1. NE PREPOZNAVANJEM PROLAZNOSTI VREMENA
2. NE PREPOZNAVANJEM LOPOVA VREMENA i za zaključak
3. NE PREPOZNAVANJEM CILJA, SVRHE VREMENA
Stari umirovljeni kapetan broda, sjedeći sa svojim prijateljima na
terasi, promatrajući more i brodove na pučini konstatirao je slijedeće:
'Cijeli svoj život plovim po svim svjetskim morima i nikada nisam sreo
ni jedan jedini brod koji nije plovio nekamo, koji nije plovio prema
nekoj konačnoj luci. Svaki je imao jasnu rutu i destinaciju.' Tako je to
nekad bilo, no, danas je i to drugačije.
Prije neki dan od jedne
gospodične koja plovi na Kruzerima, čuo sam da danas postoje i da su
sve popularniji kruzeri koji nemaju nikakve zadane destinacije. To su
brodovi puni putnika koji plove okolo bez bilo kakvog cilja dva tjedna i
onda se vraćaju na polaznu točku. To putovanje nazvali su: 'Trip to
nowhere!', ili u prijevodu: 'Putovanje nikamo!'
Nevjerojatno je ali istinito da današnji čovjek pokušava uživati i u izgubljenosti.
Siguran način kako potratiti svoj život, je ne prepoznavanjem Onoga
koji je stvorio vrijeme, koji nam je darovao i povjerio određeno
vrijeme, Onoga koji će nas iz vremena pozvati u vječnost.
Siguran
način kako možemo potratiti svoj život je ne prepoznavanjem Onoga koji
je u Betlehemu iz vječnosti ušao u vrijeme. Onoga koji nam je svojim
životom, svojom smrću na križu Golgote i uskrsnućem, otvorio i pokazao
siguran put u vječnost gdje nema više vremena.