Osiguranje od krađe

U Božjoj brizi je vjernik sigurno očuvan i sačuvan.

W.Brockhaus citira:

Nijedna sila ne može pružiti ruke,nijedna snaga ne povlači Očevu ruku od nas, vječna milost vezuje veza.

Osiguranje od pljačke i krađe.

Gospodin Isus,osigurava nas u Ivanu 10.27,28-29

'Moje ovce slušaju moj glas. Ja ih poznajem i one idu za mnom. Ja im darujem vječni život.

One neće nikada umrijeti niti će ih itko istrgnuti iz moje ruke. Moj Otac, koji mi ih je i dao,

veći je od svega. Nitko ih ne može istrgnuti iz ruke moga Oca. ' Ivan 10:27-29

Starateljstvo

Bog garantira pobrinuti se sigurno za Božju djecu i Božje nasljedstvo.

Biblija kaže u 2.Timotej 4:18

'Gospodin će me spasiti od svakoga zla i odvesti me u svoje Nebesko kraljevstvo. Njemu

slava neka bude zauvijek! Amen. '

Timoteju 2 4:18

U prvoj Petrovoj poslanici 1:3-4,Biblija kaže:
'za nasljedstvo koje Bog ima za svoju djecu. Ono se za vas čuva na Nebu, gdje je nepokvarljivo, neuništivo i neprolazno. Neka bude blagoslovljen Bog, Otac našega Gospodina Isusa Krista! On nas je u svom velikome milosrđu odlučio ponovo roditi za živu

nadu, po uskrsnuću Isusa Krista od mrtvih, '

Petrova 1 1:3-4

Zamislite Božja obećanja kao jedan neuništivi sef,u kome se čuvaju najtajniji dokumenti

neke države,koji ni pod koju cijenu ne smiju dospijeti u ruke neprijatelju! I Taj sef bude

na primjer bezbroj puta na silu otvaran,ali ga nitko nije otvoriti mogao,osim onoga koji je

dostojan da ga otvori. Naravno ovo je samo jedna bezazlena usporedba i znamo tko je

dostojan,da otvori ovaj sef.Isus Krist je jedino dostojan,jer je Svet,pravedan i savršen.
Dakle Božja obećanja su poput neuništivog sefa,istinita i On će ih izvršiti u pravo vrijeme.

U drugoj poslanici

Timoteju,Bog daje obećanje svome narodu,svojoj djeci na vječno spasenje od svakog zla i

vječno nasljeđe u Božjem kraljestvu! Za ovo se itekako isplati trpjeti na ovoj zemlji,za ovo

se itekako isplate sve nevolje koje su nas snašle i koje će nas tek snaći,jer Božje Kraljestvo

je neprolazno,vječna radost,vječna nagrada,vječni duhovni blagoslov! U prvoj poslanici

Korinćanima 2:9,Bog opisuje vjernim ljudima,Božje nasljedstvo:

'No kao što piše u Svetom pismu: »Nijedno oko nije vidjelo,

nijedno uho nije čulo,

nijedan um nije pomislio, ono što je Bog pripremio onima

koji ga vole.« '

Korinćanima 1 2:9

Ljudi dragi nismo na

ovoj zemlji da bi uživali samo u svim blagodatima zemlje,u odmoru u samozadovoljavanju

svojega tijela! Jer naš grijeh kojim smo duboko zaraženi je toliko moćan da koliko god mi

novaca ili zlata posjedovali,ne možemo izbjeći svakodnevne sukobe,razdor u obitelji,svađe,

zlo,nepravde,ubojstva,ratove,mržnje.

Čovjek je u stalnoj trci za vlasti i moći u svijetu,za borbom za teritorij i taj grijeh a i mnoge druge,

prenio je i na životinje,koje se također bore za teritorij i markiraju mjesto gdje su prošle.Dođe li

neka druga na to mjesto,doživljava sukobe od one koja je to mjesto već markirala! Dakle stalno

traje borba u svijetu za lakšim životom,za novcem,za teritorijem,za zlatom i ljudska povijest je

zbog trčanja za bogatstvima svijeta,koja na kraju krajeva nisu naša,jer su nam data na korištenje

kao i sve drugo,krvlju ispisana i zavijena u crno od pamtivjeka!

Bog pita zbog toga čovjeka u Svojoj Riječi."Što imaš a da nisi primio?

Dakle ne postoji ništa materijalnog,što ćemo odavde sa ove zemlje koja propada i koja će

propasti do kraja,ponijeti sa sobom! Sve što vidimo i imamo nije naše i ništa ne posjedujemo

do kraja,već samo koristimo,dakle naša duša,tijelo,naš život,naša zemlja,svemir,zvijezde,

sve vidljivo i nevidljivo,ništa nije naše,već sve samo koristimo. Dakle nemojmo trčati za

materijom,novcem zlatom,za prolaznim i propadljivim vrijednostima koje ne daju vječni život,

već za Božjom Riječi,za učenjem Kristovim,koji je rekao da ako

postanemo Njegovi učenici,spoznat ćemo istinu i istina će nas osloboditi!

Osloboditi od čega? Pitate sigurno. Od ropstva grijeha,od vječne smrti u paklu!!!

Da,pakao je vječan,(klikni na crvena slova)
isto kao što je naša duša
vječna i isto kao

što je i Kraljestvo Božje vječno!

Dakle pokaj se i obrati! padni na koljena u svojoj sobi i pozovi

Isusa u svoj život,prepusti ga njemu i uzdaj se u njega!

Isus je rekao:" Što vrijedi čovjeku ako osvoji i cijeli svijet a da pritom dušu svoju izgubi?"

Isuse trebam te!

Ovih smo dana toliko puni sebe, bez da smo toga svjesni, a zapravo smo očajnički potrebni biti ispunjeni Kristom. Često nam je teško raspoznati koliko su naši putovi različiti od Njegovih, jer, bez obzira na to u kakvom smo domu rasli, kršćanskom ili nekršćanskom, zbog našeg grijeha koji prebiva u nama i zbog toga jer smo odrasli u Crkvi unutar naše kulture, usvojili smo navike, ponašanja, načine razmišljanja i rasuđivanje iz mnogih izvora koji nisu Isus Krist, bez našeg saznanja.

To je bio Pavlov cilj: "Ta meni je živjeti Krist" (Filipljanima 1:21). Pavao nije oduvijek živio u Kristu. Počeo je živjeti tako tek kada mu se On obratio na putu za Damask i uvjerio ga u njegov grijeh, i kada mu je, milošću omogućeno vidjeti Isusa kakav je On bio (Djela 9:1-19). Učini Isusa svojom molitvom i zavapi k Njemu. Zamoli Isusa da ti daruje sposobnost traženja Njega prvog kao što je On zapovjedio u Evanđelju po Mateju 6:25-33. "Isuse, trebam Te. Ne mogu živjeti bez Tebe. Isuse, Ti nisi samo zamisao, popis onog što se smije i što se ne smije činiti, doktrina ili uzrok. Ja trebam tebe i ja želim tebe! Želim te poznavati toliko dobro, tako da tebe poznajem bolje nego ikog drugog—moju obitelj, moje prijatelje, mojeg najboljeg prijatelja,—čak i bolje od samog sebe. Želim da budeš kraj mene ovdje, upravo sada. Žudim sjesti kraj tebe, provesti vrijeme u tvojoj prisutnosti, žudim pitati te pitanja koja preplavljuju moj um i moje srce. Želim moći trčati k tebi, položiti svoju glavu na tvoje rame, izliti svoje srce tebi, želim da me zagrliš i govoriš mi istinu—makar bila teška. Potrebna mi je tvoja pomoć, tvoja milost i tvoj oprost. Ne mogu sam živjeti život." Danas završi moleći uz Evanđelje po Mateju 6:25-33. Sutra ćemo ponuditi drugu molitvu koju možeš moliti svakodnevno koliko god dugo osjećaš potrebu za molitvom.

Djela 9:1-19

1U međuvremenu, Savao je još uvijek nastojao zaplašiti i ubiti Gospodinove učenike. Otišao je do vrhovnoga svećenika i zamolio ga da pošalje pisma sinagogama u Damasku. Tražio je ovlasti da smije uhititi i dovesti u Jeruzalem sve sljedbenike Puta9,2 Put Naziv koji se jedno vrijeme koristio za vjeru u Isusa Krista. koje nađe, bilo muškarce ili žene.

3Kad je već bio nadomak Damasku, odjednom je neka nebeska svjetlost zasjala oko njega. 4Pao je na zemlju i začuo glas kako mu govori: »Savle, Savle, zašto me progoniš?«

5Savao je upitao: »Tko si ti, Gospodine?«

Glas je rekao: »Ja sam Isus kojeg progoniš. 6No ustani, uđi u grad i tamo će ti biti rečeno što trebaš činiti.«

7Njegovi su suputnici stajali bez riječi. Čuli su glas, ali nikoga nisu vidjeli. 8Savao se podigao sa zemlje. Otvorio je oči, ali ništa nije mogao vidjeti. Zato su ga uzeli za ruku i odveli u Damask. 9Tri dana nije vidio i nije ništa niti jeo niti pio.

10U Damasku je živio Isusov učenik po imenu Ananija. Imao je viziju u kojoj ga je Gospodin zazvao: »Ananija!«, a on se odazvao: »Evo me, Gospodine.«

11Gospodin mu je rekao: »Spremi se i pođi u ulicu koja se zove Ravna i u Judinoj9,11 Juda Ovdje nije riječ ni o jednom apostolu toga imena. kući pitaj za čovjeka iz Tarza zvanog Savao; on sada moli. 12U viziji mu je rečeno da će mu doći čovjek po imenu Ananija i položiti ruke na njega da bi opet progledao.«

13Ananija je odgovorio: »Gospodine, mnogi su mi govorili o tom čovjeku. Pričali su da je učinio mnogo zla tvojim svetima u Jeruzalemu. 14A ovamo je došao s ovlastima vodećih svećenika da uhiti sve koji u tebe vjeruju.«

15A Gospodin mu je rekao: »Idi! Jer, toga sam čovjeka izabrao da preko njega čuju za mene i kraljevi, i Židovi, i ostali narodi. 16Ja ću mu pokazati što sve mora pretrpjeti radi moga imena.«

17Ananija je otišao i uputio se u tu kuću. Položio je ruke na Savla i rekao: »Brate Savle, Gospodin Isus ukazao ti se na putu ovamo. On me je poslao k tebi da bi ti ponovo progledao i napunio se Svetim Duhom.« 18Istoga je trena nešto poput ljusaka otpalo sa Savlovih očiju i on je progledao. Ustao je i krstio se. 19Pojeo je nešto hrane i vratila mu se snaga.

Matej 6:25-33

25»Zato vam kažem: ne brinite se za svoj život — što ćete jesti ili piti ili za svoje tijelo — u što ćete se obući. Zar nije život vredniji od hrane, a tijelo od odjeće? 26Pogledajte ptice na nebu! One niti siju, niti žanju, niti prikupljaju hranu u žitnice, a vaš ih Otac nebeski hrani. Zar vi niste mnogo vredniji od ptica? 27Tko od vas može brigama produžiti život samo za jedan sat?

28Zašto se tjeskobno brinete za odjeću? Pogledajte kako rastu poljski ljiljani, a ne rade i ne predu. 29A ja vam kažem da se ni Salomon u svoj svojoj raskoši nije odijevao poput njih. 30Pa, ako Bog tako odijeva poljsku travu, koja je danas tu, a već se sutra baca u peć, zar neće još više odijevati vas, malovjerni? 31Zato se nemojte brinuti i govoriti: ‘Što ćemo jesti, što ćemo piti ili u što ćemo se obući?’ 32To sve traže oni koji ne poznaju Boga. Ali vaš Otac nebeski zna što vam je potrebno. 33Stoga, prvo se brinite za Božje kraljevstvo i za ono što on želi, a za sve drugo će se pobrinuti Bog.

Posao iz vlastitig doma.

Kuda ideš prijatelju moj stari?

KUDA IDEŠ...? (4/4)

(posljednji nastavak)

Niz dodatnih pitanja

Moram ti priznati da mi zaista nije lako o ovome pisati jer se tu otvara i niz dodatnih pitanja i potpitanja o kojima bi vrijedilo prozboriti. 

No, to onda izlazi iz okvira ovog pisma kojim te želim tek potaknuti na razmišljanje o tome kako je naša neminovnost pronaći ili susresti onaj kriterij koji nije tek puka iluzija, već je živa stvarnost.

Za sada je dovoljno da budeš pribran, strpljiv i staložen kako ne bi olako prošao pored nekih riječi koje bi ti mogle značiti više nego što si se nadao.

Na koncu, htio sam ti reći nešto o ugodi kao glavnom kriteriju kojim se mnogi ljudi vode. Zato izabiru ono što je, na prvi pogled, lakše i lagodnije. 

Tako, na primjer, izabiremo lakše i ugodnije ljude koji nas ne će dirati i pitati neugodna pitanja. Time uskraćujemo sebe za iskrenu kritiku i dobar savjet. Ili barem za neku uzbudljivu misao, riječ.

Nadalje, izabiremo lakše poslove, lakša rješenja, lakše odgovornosti, lakše teme i priče, lakše filmove i knjige itd.

Na takav način čovjek (najčešće) ostane lagan, pomalo i djetinjast, bez obzira na broj svojih godina.

Vještina življenja

Vještina življenja prema kriteriju lagodnosti kod nekih je toliko izvježbana da je to zapanjujuće. No, život i vremena 'neugodnosti' nitko ne može izigrati, a ni preskočiti.

Tko počiva na 'lagodnom temelju' ili kriteriju, ma koliko on(a) bio pametan, obrazovan ili ne; ma koliko bio ugledan ili ne; ma koliko imao novca ili ne – jednostavno se sruši kao kula od karata kad već nadođe dovoljno jak vjetar ili kakva nenadana bujica.

Hoću reći, dovoljna je jedna opaka bolest, jedan financijski krah, jedan emocionalni lom ili čak jedan ubod ose u nezgodno mjesto – pa da se sruši (gotovo) sve što je dotad izgradio.

Vidiš, ovdje pričam ne samo o našoj potrebi za objektivnom kriterijem, već i o potrebi za objektivnim svjetonazorom na kojem bismo kao pojedinci čvrsto stajali pa se s tim kriterijem i krećali gdje god to bilo.

Zar, kao ljudi, nismo satkani svi od istog materijala? Zar nismo svi rođeni s istim tjelesnim potrebama (hrana, piće…)? Zar nismo svi rođeni kao društvena bića s višestrukim odnosima (uža obitelj, prijatelji, rodbina, kolege…)?

Zar svi nemamo potrebu za dodirom, za osmijehom, zabavom? Zar svi nemamo potrebu za ljubavlju, mirom, snagom, utjehom, oprostom? 

Čovjek o tome najmanje govori

Zanimljivo da o tome međusobno najmanje govorimo. To je, ruku na srce, i logično jer se tiče najosjetljivijeg područja – naše duhovne stvarnosti, tj. onog prostora koji vapi da bude ispunjen trajnom i dubokom vrijednošću, većom, neizmjerno većom od nas samih.

Vrijednost je to i kriterij od kojega čovjek ne bi trebao bježati, već se prema njemu zdušno ravnati, od njega crpiti sve što je potrebno za življenje po mjeri čovjeka.

U suprotnom, čovjek žanje gorke plodove svog uporno lutajućeg, olakog i stihijskog kriterija.

Čini se da nam nema druge nego tražiti pomoć i rješenje odozgor. Što je još važnije, dobra je vijest da je ta pomoć  već stigla do nas. A to hoće li i ući u nas ovisi o našem srcu. Našem izboru.

Ali, to sa srcem nije jednostavna stvar. Ono bi htjelo što duže po svome. Razumljivo, s obzirom na čovjekovu želju da ne preda konce svog života u bilo čije ruke. Pa ni u Božje.

Na taj način, ako ustraje po svom ('sam svoj majstor') kriteriju, životna će se nit jednom (iznenada?) prekinuti pa više neće biti vremena za popravak. 

Onda će nastupiti onaj neminovni, trajni nastavak duše, s tim da Božje lice, osim ako se ne izmiri u posljednji trenutak, neće baštiniti. Zapravo, to se zove - prava tragedija.

Stoga, dok je dan, dok se ne spusti noć, dok ne dođe pomutnja koja je izgledna, valja priznati svoju nemoć i zatvorenost, svoju samoživost i samopravednost pred Onim koji je temelj svakog istinskog dobra. Ništa se strašno neće dogoditi. 'Samo' novi osmjeh i sve ostale ostale pripadajuće stvari.

Mudrost

Salomon je sklopio mirovni sporazum s egipatskim faraonom, stupivši u brak s njegovom kćeri. Doveo ju je u Davidov grad dok se dovršavala izgradnja kraljevske palače, BOŽJEG hrama i zidina oko Jeruzalema. Narod je prinosio žrtve u lokalnim svetištima jer još nije bio podignut Hram u čast BOGU. Salomon je iskazivao ljubav BOGU i u svemu je živio prema odredbama svoga oca Davida, osim što je u idolskim svetištima prinosio žrtve i palio tamjan .  Kralj je Salomon otišao u Gibeon, gdje je bilo središnje lokalno svetište sa žrtvenikom. Tu je Bogu prinio tisuću žrtava paljenica. U Gibeonu mu se BOG ukazao noću u snu. Rekao je: »Traži što želiš da ti dam!«  A Salomon je odgovorio: »Pokazao si veliku vjernost i ljubav svome slugi, mome ocu Davidu, jer je pred tobom živio vjerno, pravedno i čestito. I nastavio si mu iskazivati veliku vjernost i ljubav tako što si mu dao sina nasljednika na njegovom prijestolju. Sad si, moj BOŽE, postavio mene, svoga slugu, za kralja poslije moga oca Davida, iako sam još samo dijete i ne znam kako treba izvršavati kraljevske dužnosti. Tvoj sluga dolazi iz naroda kojeg si izabrao, koji je toliko brojan da ga se ne može niti prebrojati niti popisati. Daj, stoga, svome slugi veliku mudrost da može upravljati tvojim narodom i razlikovati dobro od zla. U protivnom, kako bih mogao upravljati tvojim velikim narodom?«  Bog je bio zadovoljan Salomonovim traženjem. Odgovorio je: »Budući da si tako tražio, a ne samo dug život i bogatstvo za sebe, ili smrt svojih neprijatelja, već razboritost i pravednost, dat ću ti sve što si tražio. Dat ću ti mudrost i razboritost kakvu nitko prije tebe nije imao niti će imati itko poslije tebe. No dat ću ti i ono što nisi tražio: bogatstvo i slavu s kojima se ne može mjeriti ni jedan kralj. Ako budeš činio onako kako ja želim, ako budeš provodio moja pravila i zapovijedi, kao što je činio tvoj otac David, imat ćeš dug život.«  Kad se Salomon probudio, shvatio je da mu je Bog govorio u snu. Vratio se u Jeruzalem i stao pred kovčeg Božjeg saveza. Prinio je ondje žrtve paljenice i slavljenice te priredio gozbu za sve svoje službenike.  Jednoga su dana dvije prostitutke došle kod kralja i stale pred njega.  Jedna je od njih rekla: »Moj gospodaru, ova žena i ja živimo u istoj kući u kojoj sam rodila. Tri dana nakon mene i ona je rodila. U kući nije bilo nikog osim nas. Jedne je noći sin ove žene umro jer je u snu legla na njega. Zatim je usred noći ustala i, dok sam spavala, uzela moga sina iz kreveta. Stavila ga je u svoj krevet, a svoga je mrtvog sina premjestila k meni. Kad sam ujutro ustala da nahranim dijete, vidjela sam da je mrtvo. Kad sam ga bolje pogledala pri jutarnjoj svjetlosti, vidjela sam da to nije moj sin.«  No druga je žena rekla: »Ne! Živo je dijete moje, a tvoj je sin mrtav.« Prva je žena odgovorila: »Ne! Mrtvo je dijete tvoje, a živo je moje.« I tako su se prepirale pred kraljem.  Tada je kralj rekao: »Jedna kaže: ‘Moj je sin živ, a tvoj je mrtav’, a druga kaže: ‘Ne! Tvoj je sin mrtav, a moj je živ.’«  Zatim je kralj zapovjedio: »Donesite mi mač.« Kad su kralju donijeli mač, rekao je: »Rasijecite živo dijete napola pa jednu polovicu dajte jednoj ženi, a drugu drugoj.«  No prvu ženu, pravu majku, obuzelo je sažaljenje prema djetetu te je rekla kralju: »Molim te, gospodaru, daj dijete njoj! Nemoj ga ubiti!« A druga je žena rekla: »Neka ne bude ni moj ni njezin. Rasijecite ga napola!«  Tada je kralj rekao: »Dajte živo dijete prvoj ženi. Nemojte ga ubiti! Ona mu je majka.«  Svi su Izraelci čuli kraljevu presudu. Bili su ispunjeni poštovanjem prema kralju jer su vidjeli da je u njemu Božja mudrost i sposobnost da provodi pravdu.

Kraljevi 1 3:1‭-‬28 SHP

https://bible.com/bible/2475/1ki.3.1-28.SHP

Istina je vjecno bogatstvo

Kuda ideš prijatelju moj? (3/4)

Dražen Radman     

Kuda ideš 1.dio     Kuda ideš 2. dio

34 min · 

 

KUDA IDEŠ...? (3/4)
(nastavak)

Što je najvažnije?

Ispravan kriterij je neprocjenjivo važan u bliskim međuljudskim odnosima (bračnim, prijateljskim, poslovnim…), tj. u odnosima među ljudima koji su često i dugoročno upućeni jedni na druge.

Dakle, ako će takvi odnosi biti kvalitetni, razvijati se, nadograđivati i nadopunjivati, onda oni nužno podrazumijevaju i temeljna zajednička polazišta s kojih se promatraju događaji, stanja i izazovi koji stoje pred njima.

Posao uz rastuću zaradu iz vlastite kuće!

Naime, odnosi, ukoliko će opstati i razvijati se, ne trpe stihijska polazišta, a niti floskule pod nazivom - 'međusobna tolerancija'.

Evo jednog primjera. Prije nekoliko godina sam upitao nekog poznanika koji je bio u vezi s djevojkom: "Što misliš, što je najvažnije u odnosu između dvoje ljudi?"

Odgovorio mi je: "Što je najvažnije? Pa… najvažnija je ljubav… poštivanje, tolerancija."

"Dobro", rekao sam, "ali, evo, što ćeš učiniti u slučaju da ti djevojka
ostane trudna, a ti poželiš, za razliku od nje, da pobaci dijete?"

Nije znao što bi rekao u tom trenutku.
"Znaš li što bi bilo najbolje u tom slučaju?" upitao sam ga.

"Što to?" bio je znatiželjan.

”Paa… U tom slučaju bi bilo najbolje da se volite, poštujete – i tolerirate. Mislim da bi to bilo najbolje rješenje”, odgovorio sam.

Shvatio je što mu želim reći. Shvatio je da je bitna istina, odnosno da je važno u tako osjetljivim situacijama odlučiti se za ono što je ispravno, a ne za ono što tko misli ili osjeća.

Zajednička 'polazna točka'

A ukoliko nema zajedničkog polazišta, najčešće u životu, prije ili kasnije, dolazi do razmimoilaženja koje se nije moralo dogoditi da su ljudi stajali na istoj stijeni odakle se horizont daleko jasnije vidi, a duša daleko bolje osjeća.

Drugi primjer odnosi se na jednog drugog poznanika koji se našao u teškoj životnoj situaciji, također kao posljedici krhkih i iskrivljenih kriterija stjecanih napose kroz djetinjstvo i ranu mladost.

Naime, očajnički je trebao pomoć nakon kraha emocionalne veze i padanja u ponor ovisnosti. Često smo se viđali i razgovarali, ponajviše o drukčijim vrijednostima: o Bogu, o nadi i snazi koju čovjek može crpiti odozgor kada širom otvori srce. Počeo je shvaćati, mijenjati se, približavati tom istinskom dobru.

No, u njegovoj blizini bio je nazočan i njegov dugogodišnji prijatelj koji ga je hrabrio: "Ne daj se! Ti ćeš opet biti onaj stari! Opet ćeš imati ono što si izgubio."

S druge strane, ja sam mu, pak, govorio: "Predaj se! Odustani od dosadašnjih stavova i sustava vrijednosti koji su te zapravo i doveli u ovaj nezavidan položaj. Odustani i napuni svoju čašu drugom, Božjom, vrijednošću, pa s Njim nastavi dalje živjeti. Ovaj tvoj pad i nevolja su ti očit znak za veliki zaokret. Ovo je tvoja velika prigoda da prepoznaš i upoznaš smisao svog života."

Kome vjerovati?

Kome vjerovati? Dakako, razuman čovjek će odgovoriti da treba vjerovati onome tko ima ispravan kriterij, a ne onome tko ti se više sviđa.

E, ali tko ima ispravan kriterij? Kako to znati kad 'svi govore da su oni u pravu'?

Tu ti nema druge nego, uz zdrav razum, uz ponizno poniranje Pisma, osluškivati u dubini potrebu vlastitoga srca, ma koliko to srce bilo ispunjeno raznim naslagama dotadašnjeg načina života.

Možda bi ovdje mogle pomoći i sitnice. Na primjer, savjet da ispravan kriterij nikome ne tepa, ne laska, ne govori ono što bi čovjek htio čuti.

Također, mogao bi pomoći i savjet da ispravan kriterij nema namjeru na silu bilo kome nametnuti svoje stavove.

Nadalje, ispravan kriterij neće nikada reći da je svejedno što čovjek vjeruje. Neće se nikada složiti da su sve opcije ispravne. Ili da su dovoljne iskrene namjere.

Niti će se ikad složiti da zbog mnoštva različitih uvjerenja na tržištu, kaže kako je jedino važno da ljudi žive u miru, pritom misleći na vanjski mir.

No, ispravan kriterij zna da nema istinskog i trajnog (unutarnjeg) mira bez istinitog uvjerenja.

Također, ispravnom kriteriju nije stalo da ga se pod svaku cijenu drže svi ljudi. On je za one ljude koji ga prepoznaju kao - istinski ispravnog.

Ako je istinski kriterij zaista istinski, onda on u sebi zna da je istinski. A ako je tomu tako, onda bi bio sebičan kad ne bi nekako nastojao da ga i svi prepoznaju kao takvog.

Nadalje, kao istinski kriterij, on u sebi zna da će često biti optužen za isključivost, ali istovremeno zna da je istina baš suprotna: on zapravo želi da svi budu dragovoljno uključeni u nj.

Istinskom kriteriju je jako žao kada mu pripisuju osobine koje ne odgovaraju istini.

I još nešto, istinski ispravnom kriteriju je žao što ga većina ljudi, ipak, odbija.

Mnogi ga odbijaju ne zbog toga što ga ne prepoznaju kao ispravnog, već ponajprije zbog toga što bi to iziskivalo njihovu osobnu nutarnju promjenu te usklađivanje s prihvaćenim kriterijem.

To, dakako, mnogima odmah miriše na gubitak slobode, no istina je suprotna – dragovoljni gubitak nekih stvari (želja, navika, poimanja…) zapravo znači osloboditi se onoga što je u svojoj samoj srži podrivalo vlastito biće a da to isto biće, tj. čovjek, nije ni primjećivao.

Dakle, s istinskim kriterijem čovjek se rađa duhovno, a potom se u prostoru srca čiste područja u koja se tijekom godina bilo nagomilalo mnogo toga nevaljalog, nepotrebnog i kancerogenog.

Kao razumni ljudi, trebamo doći do promišljanja o duhovnom temelju s kojeg polazimo, govorimo, djelujemo, reagiramo, planiramo…

Ako je temelj maglovit, promjenjiv, nedostatan, hirovit itd., onda će i naš život, odnosno naše nutarnje stanje, biti nalik tom maglovitom i krhkom temelju.

(slijedi posljednji nastavak)