Poziv na radost 17

 U pisanoj povijesti, nikad nije bilo vojske tako dobro pripremljene kao što je bila Jošafatova vojska u zemlji Judi. Oni su se usredotočili na Gospodina! Ostali su u kući Gospodinovoj! Postili su i molili! Pali su ničice na tlo u štovanju! Pobjednički su uzviknuli prije nego li je borba uopće i počela!

Dok su ljudi pod Jošafatovom vladavinom pjevali i slavili, Bog se borio. Božja se načela nikad ne mijenjaju, a ako provedeš život pjevajući i slaveći, Bog će se boriti u tvoje ime. Vjeruješ li u to? Ako vjeruješ, mnogo ćeš manje vremena potrošiti brinući se, a puno više vremena štujući! Ako uistinu vjeruješ u ovo načelo iz Druge knjige Ljetopisa, provest ćeš mnogo više vremena slaveći i mnogo manje vremena ogovarajući.

Slijedimo li Božja načela i putove koji se mogu pronaći u Bibliji, uvijek ćemo biti više od pukih osvajača budući da služimo Bogu koji nas uvijek vodi u trijumf!

U ovoj opkoljenoj zemlji, ljudi su tri dana proveli ubirući plijen, a čak je i tada bilo više nego što su mogli nositi. Bog je darežljiv milosrđem onima koji Ga zazovu u svojim najočajnim trenutcima u životu. Bog će uvijek nadmašiti molitve i očekivanja Njegovih ljudi kada mi odaberemo štovati ga umjesto jadikovati.

Ljudi su se radosni vratili u Jeruzalem ... iskusili su dubok mir ... i Bog im je dao počinak na svim stranama. Ovo je čak i bolje od onog 'živjeli su sretno do kraja života', nije li?!

'Sljedećeg su dana ljudi ustali rano ujutro i krenuli u pustinju Tekoa. Kad su kretali,

Jošafat je stao i rekao: »Čujte me, Judejci i stanovnici Jeruzalema!

Vjerujte u svog BOGA i održat ćete se. Vjerujte njegovim prorocima i uspjet ćete.

« Kralj se savjetovao s ljudima i potom odredio one koji će pjevati BOGU i slaviti divotu

njegove svetosti. Hodali su na čelu vojske i pjevali: »Zahvaljujte BOGU, njegova ljubav

traje zauvijek.« Kad su počeli pjevati i slaviti, BOG je postavio zasjedu pred ljudima

iz Amona, Moaba i s planine Seir. Vojska, koja je krenula u rat protiv Jude, bila je

poražena.

Amonci i Moapci uništavali su i istrebljivali stanovnike s planine Seir.

Nakon što su ih sve

poubijali, počeli su se ubijati međusobno. Judejci su stigli do mjesta s pogledom

na pustinju.

Očekivali su da će vidjeti golemu neprijateljsku vojsku, no na tlu su ležala samo

mrtva tijela.

Nitko nije uspio pobjeći. Jošafat i njegovi ljudi prišli su leševima da sakupe plijen.

Našli su mnogo stoke, odjeće i dragocjenosti. Sakupili su za sebe više plijena nego

što su

mogli ponijeti. Bilo ga je toliko da su sakupljali tri dana. Četvrtoga su se dana okupili

u Dolini

blagoslova, gdje su blagoslovili BOGA. Zato se ta dolina i danas zove Dolina blagoslova .

Svi ljudi iz Jude i Jeruzalema, s Jošafatom na čelu, vratili su se radosni u Jeruzalem.

BOG im je dao da likuju nad svojim neprijateljima. Sva su okolna kraljevstva strepjela

pred Bogom. Čuli su da se BOG borio protiv Izraelovog neprijatelja. S harfama, lirama

i trubama ušli su u Jeruzalem i u BOŽJI Hram. I tako je Jošafatovo kraljevstvo bilo u

miru

jer mu je njegov Bog omogućio odmor od svih okolnih neprijatelja.' Ljetopisi 2 20:20-30

'Bez obzira na sve to, mi ipak silno pobjeđujemo po onome koji nas je volio.

Uvjeren sam da nas ništa — ni smrt, ni život, ni anđeli, ni vladajući duhovi, niti išta u

sadašnjosti ili budućnosti, ni sile iznad nas ili ispod nas, niti išta što je stvoreno — ne može

odvojiti od Božje ljubavi koja je u Isusu Kristu, našem Gospodinu.' Rimljanima 8:37-39

Poziv na radost 16

Nemilosrdan i ogroman neprijatelj upravo se spremao napasti ljude iz Jude. Ljudi iz Jude su se okupili u Kući Božjoj kako bi molili i tražili Božju pomoć. Iščekujući bez daha, čitava populacija ove zemlje je čekala Riječ Božju. Hoće li svi biti zaklani? Hoće li njihovi domovi biti zapaljeni i poharačeni? Hoće li njihove žene i kćeri biti silovane?

Kada iznenada, Duh Gospodov je sišao na Jahaziela, sina Asafovog. Jahaziel je bio vođa u štovanju! Njegova je obitelj vodila štovanja barem posljednjih 6 generacija i na ovom povijesnom raskršću , Bog mu je progovorio: "Ne boj se! Bog sve ima pod kontrolom! Ne moraš se brinuti jer će se Bog boriti u tvoje ime! Samo moraš stajati u vjeri!"

Kao jeka, iste ove riječi odjekuju svih ovih godina s Jahazielovih usana u tvoje srce. Bog je na tvojoj strani i On će se danas boriti za tebe. Isti Onaj Bog koji je razdijelio Crveno more je na tvojoj strani! Onaj Bog koji je porazio Golijata Davidovom rukom, borit će se za tebe! Isti Bog, koji je lavovima zatvorio usta zbog Danijela, vodi tvoj život.

I što je tada kralj Jošafat učinio? Pao je ničice pred Gospodinom i štovao ga. Meni se to čini kao dobar savjet ..., a tebi? Kada se suočavaš s neprijateljem koji napada tvoj život, možda poželiš učiniti ovo što je ovaj zemaljski kralj učinio ... pao je ničice pred Gospodinom i štovao ga. Ako je to bilo dovoljno dobro za Jošafata ... tada je i dovoljno dobro za tebe. Ovo nema veze s tim jesi li baptist ili pentekostalac ... luteran, karizmatik ili episkopalac! Svaki dan svog života namjeravam provesti licem prema podu, ničice u iskrenom štovanju. To je položaj moći i pobjede! Kada se boriš u borbi koja je prejaka za tebe, to je strateški položaj za one koji znaju kako su stvoreni za nadvladavanje!

I konačno, što je Jošafat učinio? Ustao je i glasno slavio Gospoda! Slušam ... jesi li voljan štovati zajedno s Jošafatom? Neka zvoni slava ... pobjeda je naša!

Tada je usred okupljenog skupa Duh BOŽJI sišao na Jahaziela. Bio je on Zaharijin sin, Benajin unuk, Jeielov praunuk i Matanijin pra-praunuk. Bio je Levit, Asafov potomak.  Rekao je: »Poslušajte, cijela Judo i stanovnici Jeruzalema! Slušaj, kralju Jošafate! BOG vam poručuje: ‘Ne bojte se! Ne strepite pred tim velikim mnoštvom. Jer, bitka nije vaša, nego Božja. Sutra krenite na njih! Oni će se popeti kroz prijevoj Sis. Naći ćete ih na kraju doline, prema pustinji Jeruel. Vi se nećete boriti u ovoj bitci. Zauzmite svoje položaje, držite ih i gledajte kako vam BOG donosi pobjedu. Judo i Jeruzaleme, ne bojte se! Ne strepite! Sutra krenite na njih i BOG će biti s vama’.«  Tada se Jošafat poklonio licem do zemlje. I svi Judejci i stanovnici Jeruzalema poklonili su se pred BOGOM, slaveći ga. Leviti iz obitelji Kehata i Koraha ustali su i iz svega glasa slavili Izraelovog BOGA.

Ljetopisi 2 20:14‭-‬19 SHP

Poziv na radost 15

U ovom odlomku Svetog Pisma, Jošafat je donio dvije vrlo mudre odluke. Promotrimo odluke u životu ovog mladog vladara kako bismo mi, također, mogli pobijediti u svakoj bitci u koju nas dovede neprijatelj.

Prvobitno, Jošafat je zatražio pomoć od Boga! Nije otišao k svojem najboljem prijatelju ... nije tražio po internetu što je Oprah rekla o tome ... nije napisao izjavu na Facebooku o tome kroz što prolazi ... ili kupio New York Times. Suočivši se s neprijateljem, Jošafat je otišao k Gospodu, a tako trebaš i ti!
Kako da to učinimo? Odemo do riječi Božje zajedno sa svojim bitkama. Ako je depresija tvoja bitka, pogledaj što Biblija kaže o depresiji i o radosti. Ako se nalaziš u bitci fizičkog oblika, boriš se sa bolešću, budi u jedinstvu, a zatim pročitaj sve stihove o ozdravljenju i molitvi koje možeš pronaći. Suočavaš li se s ogromnim dugom, pogledaj što Biblija kaže o proviziji, davanju i desetini.

Druga nevjerojatna mudra odluka koju je kralj Jošafat donio bila je ta što je ostao u kući Gospodinovoj. Nemoj dozvoliti da te tvoje bitke odvoje od Crkve ili od društva Božjih ljudi! Previše kršćana prestane dolaziti u crkvu kada su depresivni, pod stresom ili bolesni. Moraš biti u Božjoj kući kako bi mogao izvojevati svoje bitke na Božji način!

Ako tvoje srce ima želju biti kršćanin ispunjen snagom nebeske radosti, tada ćeš preoblikovati svoj život prema Jošafatovom primjeru i ići ćeš Riječi Božjoj po svoje odgovore. Također ćeš, poput Jošafata, uživati u Božjoj prisutnosti koju pronalaziš u Kući Božjoj.

U novom je dvorištu BOŽJEGA Hrama Jošafat stao pred skup ljudi iz Jude i Jeruzalema te rekao: »BOŽE naših predaka, ti si Bog na nebesima. Vladaš svim kraljevstvima i narodima. U tvojoj je ruci snaga i moć. Nitko ti se ne može suprotstaviti. Bože naš, protjerao si stanovnike ove zemlje pred svojim narodom Izraelom. Predao si ovu zemlju zauvijek potomcima svoga prijatelja Abrahama. Oni su tu živjeli i podigli Hram tvome imenu. Govorili su: ‘Ako nas snađe nesreća, mač, kazna, pomor ili glad, stat ćemo pred ovaj Hram i pred tebe. Jer, tvoje je ime u ovome Hramu. Zavapit ćemo ti u svojoj nevolji, a ti ćeš čuti i spasiti nas.’  A sad, evo ljudi iz Amona, Moaba i s planine Seir. Nisi dopustio da Izraelci uđu u njihovu zemlju nakon što su došli iz Egipta. Tada su ih zaobišli i nisu ih uništili. Vidi kako nam uzvraćaju. Dolaze nas otjerati s tvog posjeda, koji si nam dao u nasljedstvo. Bože naš, zar im nećeš presuditi? Jer, nemoćni smo protiv ovoga silnoga mnoštva koje ide na nas. Ne znamo što da učinimo, ali naše su oči uperene u tebe.«  Svi su judejski muškarci stajali pred BOGOM sa svojom novorođenčadi, ženama i djecom.

Ljetopisi 2 20:5‭-‬13 SHP

Tako je Salomon završio BOŽJI Hram i kraljevsku palaču. Uspješno je dovršio sve što je planirao oko izgradnje. Tada mu se u noći ukazao BOG i rekao mu: »Čuo sam tvoju molitvu. Izabrao sam za sebe ovo mjesto da bude hram za prinos žrtava.  Dogodit će se da zatvorim nebo i prestane padati kiša. Dogodit će se da zapovjedim skakavcima da opustoše zemlju ili da pošaljem pomor među svoj narod. Ako se tada moj narod, koji meni pripada , ponizi i pomoli, tražeći mene, te odustane od zla koje su činili, čut ću ih s neba, oprostiti im njihov grijeh i iscijeliti njihovu zemlju. Moje će oči i uši biti otvorene za molitvu koja se uzdiže s ovog mjesta. Izabrao sam i posvetio ovaj Hram kako bi se u njemu zauvijek štovalo moje ime. Uvijek ću ga gledati i misliti na njega.

Ljetopisi 2 7:11‭-‬16 SHP

Poziv na radost-14

Jošafat je bio jedan od dobrih momaka u svojoj generaciji. Bio je zaposlen reformiranjem svojeg kraljevstva i osiguravanjem pravde. Jošafat, kao Božji čovjek, je ljude pod svojim vodstvom ohrabrivao kako bi se bojali Boga i služili mu svim srcem svojim. H-m-m-m ... kad bismo barem danas mogli pronaći vođu njegovog kalibra!

Jošafat je činio ispravne stvari i živio časnim životom, kada BUM! Neprijatelj, koji se približio njegovoj zemlji i donio rat njegovom mirnom kraljevstvu, ga je uhvatio nespremnim. Kakav bezobrazluk tih neprijatelja!

Kakav bezobrazluk i tvojih neprijatelja, također!! Svi se mi suočavamo sa zastrašujućim neprijateljem i mogli bismo naučiti lekciju ili dvije od mladog kralja Jošafata. Jošafat je svoju pažnju usmjerio na traženje Gospoda. Nije tratio ni minute brinući se ili okrivljavajući Boga. Jošafat je odlučio kako će njegove oči ostati prikovane na Gospoda, bez obzira što neprijatelj juriša prema granicama Jude.

Želiš li pobijediti u bitci za radost, svoje ćeš oči držati na Gospodu. Nećeš tratiti nimalo vremena brinući se ili živcirajući se. Odlučit ćeš u svome srcu da će Gospod imati tvoju potpunu i nepodijeljenu pažnju, bez obzira na tvoje životne okolnosti.

Prečesto u bitkama, govorimo samo o bitkama ... raku ... nedostatku novaca ... bezobrazluku svekrve ... pobuni djeteta. Govori o Gospodu kada se nalaziš usred bitke! Odaberi dio Svetog Pisma i drži ga uza sebe!

Nakon ovih događaja, protiv Jošafata su zaratili Moapci i Amonci te s njima i neki od Meunjana .  Neki su ljudi došli i rekli Jošafatu: »Ogromna vojska ide na tebe iz Edoma . Dolaze s one strane Mrtvog mora. Već su u Haseson Tamaru!« (Taj grad zvao se i En Gedi.)  Jošafat se uplašio. Molio je BOGA za vodstvo. Proglasio je post u čitavoj Judi. Svi su se Judejci okupili da traže pomoć od BOGA. Iz svih su judejskih gradova došli tražiti BOGA.

Ljetopisi 2 20:1‭-‬4 SHP

Bože, ti si Bog moj, tebe tražim. Za tobom čeznem, čitavim bićem za tobom žudim, u zemlji suhoj, iscrpljenoj i bezvodnoj.  U Hramu sam tebe vidio, tvoju snagu i slavu promatrao.  Da, tvoja je ljubav bolja od života, moje će te usne slaviti.  Blagoslivljat ću te dok sam živ, dizat ću ruke u molitvi, tvoje ime prizivati.  Duša mi je sita k'o od jela najboljega, radosno te hvalim svojim usnama.

Psalmi 63:1‭-‬5 SHP

Poziv na radost-13.Što je naposljetku radost?

Što je, naposljetku, uopće radost? Postoji li jedna riječ koja je definira, a kojom možemo započeti opisivati intenzitet ove jednostavne, čarobne riječi? Mislim da ne postoji ... ali možda postoji beskonačan broj značenja koja se mogu pronaći u Božjoj Riječi za ovu moćnu riječ koja čini svekoliku razliku u životu kršćanina!

Radost je mir koji nadilazi razumijevanje.

Radost je gomila svjedoka koji divlje navijaju za tebe!

Radost je saznanje kako nas ništa ne može odvojiti od ljubavi Božje.

Radost je hodanje po vodi! Samo pitaj Petra!

Radost je pretvaranje vode u vino i hranjenje tisuće ljudi sa vrećicom hrane jednog malog darežljivog dječaka.

Radost su anđeli na padini iznad Betlehema jedne zvjezdane noći.

Radost je u veličini gorušičina zrna.

Radost su djeca ... svih oblika i veličina ... koji sjede na koljenu jednome kome se privrženo obraćaju s "Učitelju".

Radost su krdo svinja koja trče u vodu i utapljaju se!

Radost je djevica koja govori anđelu: "Neka mi bude po riječi tvojoj."

Radost je dijete kada imaš 90 godina!

Radost je potok u pustinji i put u divljini.

Radost je Njegova čarobna, nezasitna prisutnost u mom sasvim običnom životu.

Slava i snaga Siona

Pjesma hvale Korahovih potomaka.

'Velik je BOG, dostojan da ga slave, u gradu Boga našega, na Svetoj gori njegovoj.

Lijepo je smještena, na radost je svim ljudima svijeta. Gora Sion je poput visova

Safona , ona je grad Kralja velikoga. Bog se u njenim kulama pokazao kao

sigurna obrana. Kad su se kraljevi udružili, kad su zajedno na nju krenuli,

zaprepastili su se čim su je vidjeli pa su panično pobjegli. Obuzeo ih je

drhtaj, kao muke kod porođaja, kao kad istočni vjetar lađe iz Taršiša

razbija. Čuli smo priče, a sada smo vidjeli, grad BOGA Svevladara,

grad Boga našega: Bog ga je učvrstio dovijeka. Usred tvoga Hrama,

Bože, o tvojoj vjernoj ljubavi razmišljamo. Bože, tvoji hvalospjevi

i tvoje ime, do krajeva zemlje se šire. Tvoja desnica pravdu

izvršava. Raduje se brdo Sion, kliču Judini gradovi zbog

tvojih pravednih presuda. Prođite oko Siona, idite oko

njega, njegove kule prebrojite, dobro pogledajte

njegove bedeme, osmotrite mu tvrđave,

da o njima sljedećem naraštaju pričate.

Takav je naš Bog, zauvijek.

Dok ne umremo, on će nas voditi.' Psalmi 48:1-14

Zahvala za izobilje

Voditelju zbora. Davidov hvalospjev.

'Zaslužio si, Bože, da te na Sionu slavimo, da zavjete tebi izvršavamo. Tebi koji čuješ molitve,

tebi će doći svako ljudsko biće. Kad nas naši grijesi svladaju, ti ih uklanjaš i brišeš.

Blago onima koje si izabrao i doveo da borave u tvom Hramu! Uživamo u dobrima

tvog Doma, tvog svetoga Hrama. U svojoj nam pravednosti odgovaraš,

čudesnim nas djelima spašavaš. Bože, ti si naše spasenje,

ti si nada svim ljudima do krajeva zemlje i s dalekih mora.

Svojom silom planine postavljaš jer toliko si moćan.

Ti stišavaš huku mora, bijes njihovih valova

i bunu naroda. Čak i oni što žive nakraj

svijeta boje se tvojih znamenja.

Od istoka do zapada, ljudi ti kliču od radosti.

Za zemlju brineš, natapaš je vodom i činiš je plodnom.

Rijekama daješ vode, ljudima daješ usjeve. Zemljine oranice natapaš,

brazde poravnavaš; omekšavaš je pljuskom, urod joj blagoslivljaš. Godinu

ovjenčavaš svojim dobrima, tvoja kola prepuna su plodova. Divlji pašnjaci puni

su obilja, veseljem se kite brda. Livade su se stadima prekrile, a doline žitom odjenule.

Svi kliču i pjevaju od radosti.' Psalmi 65:1-13

Škola nevolje

Jednoga je dana neki čovjek, šetajući poljem, pronašao čahuru iz koje je uskoro trebao izaći mladi leptir. Sagnuo se i promatrao. Kada se na čahuri pojavio mali otvor, čovjek je odlučio sjesti i vidjeti što će se dogoditi. Nježno se tijelo mladoga leptira satima borilo provlačeći se kroz uski otvor. Odjednom, njegovo napredovanje kao da se zaustavilo. Leptir je uložio mnogo napora da dođe dotle i izgledalo je kao da dalje nije mogao. Čovjek se sažalio, pa je izvadio džepni nožić i oštrim vrhom lagano razrezao čahuru da mu pomogne. Leptir je sada lako ispuzio van. Imao je mršavo tijelo i skvrčena krila.

Čovjek je nastavio promatrati leptira, očekujući da će se krila svakoga trenutka raširiti, zablistati šarama i da će kukac poletjeti. Čak ga je podigao i odnio u svoje dvorište da ga tamo iz dana u dan promatra. Međutim, ništa se osobito nije događalo. Zapravo, leptir je ostatak svojega života proveo puzeći okolo, mršavoga tijela i zakržljalih krila. Nikada nije postao sposoban letjeti.

Ono što taj čovjek u svojoj dobroti i sažaljenju nije znao, jeste da je leptir morao bez ičije pomoći izaći iz čahure. Sama čahura, zatim tijesan otvor na njoj i, naravno, sva ona iscrpljujuća borba da se oslobodi, bio je prirodni način na koji je leptir trebao tekućine iz svojega tijela natjerati da napune njegova krila. Samo nakon takvoga truda kukac bi bio sposoban raširiti krila i poletjeti zrakom u slobodu.

Vjerovali ili ne, ponekad su teške životne borbe upravo ono što nam je potrebno. Netko tko trenutno prolazi kroz takvo što mogao bi se sada naljutiti, jer njemu je potrebna utjeha. Ali pričekajte i razmislite s nama.

Što bi bilo s vama kada bi vam od djetinjstva, kroz cijeli život, netko uvijek svojim zahvatima pomagao da na lak način izlazite iz teških problema? Uzmimo pouku iz svijeta prirode i razmislimo o leptiru. Zar ne bismo kroz život išli deformiranoga karaktera, zakržljale ličnosti, nesposobni za nošenje odgovornosti? Bez životnih borbi, bez pronalaženja rješenja znojem mi ne bismo bili dovoljno jaki. Ne bismo bili slobodni letjeti, puzali bismo kroz život. Ta, vjerojatno imate takvih primjera i u svojoj blizini, pa takve ljude smatrate razmaženima i bezličnima. A upravo oni kojima se divite, koji znaju što hoće i koji hrabro donose važne odluke, mnogo bi vam imali reći o svojim teškim trenucima u kojima su učili kako živjeti. Na sličan način se divite i leptirima krasnih šarenih krila. A upravo je svaki od njih imao tešku borbu da izađe iz čahure prije nego što je stekao takva krila za slobodan let.

Biblija bilježi životnu priču Mojsija, velikoga Božjeg čovjeka. Tamo kaže da je prije nego je postao Božji prorok Mojsije bio egipatski velikodostojnik. Kao bebu posvojila ga je faraonova kći, princeza. Tako je njegov život od samoga početka bio dosta lak. Mojsije je imao sve uvjete za odličnu naobrazbu na kraljevskome dvoru, najukusniju hranu, najfiniju odjeću i mnoštvo slugu koji su rješavali mnoge njegove probleme. Za to je vrijeme izraelski narod patio u egipatskome ropstvu. Kao stasaloga, Bog je Mojsija mogao pozvati da u punoj muževnoj snazi jednoga velikaša profesionalno obavi oslobađanje Izraelaca. Mojsije je mogao reći: “Bože, izabrao si pavoga čovjeka! Ja sam školovani vojskovođa. Samo reci i ja ću povesti svoje sunarodnjake u obećanu zemlju!” Međutim, ratoborni Mojsije tada nije bio sposoban biti vođa po Božjoj volji. On nije imao dovoljno životne žilavosti za ljudske slabosti, za razumijevanje, za podnošenje svih tereta i pokazivanje milosti prema narodu kakvu ima nebeski Otac. Zato je jednim brzim životnim preokretom Bog Mojsija poslao u naporno progonstvo i omogućio da sljedećih 40 godina života čuva ovce po vrletima Sinajskoga poluotoka. Tamo se egipatski princ mogao godinama mučiti s pitanjem što on radi tu sa glupim ovcama. Godinama ih je hranio, čistio, liječio, spašavao od zvijeri, sklanjao od vrućine i hladnoće. Dok su mu ruke postajale grublje od rada, a mišići žilaviji, lice mu je bilo sve samilosnije, njegovo je srce postajalo mekše, a oči su se sve češće podizale prema nebu tražeći Boga. Konačno, Mojsije je postao Božji čovjek, iskusni pastir za ljudsko stado, krotak za izvršenje Božje volje i hrabar za životne borbe. Tek tada pod njegovim je vodstvom Izrael stigao u obećanu zemlju.

Možda vam je teško, možda ne vidite ni malo dalje od problema koji su vas sada opteretili. Za početak sjetite se leptira i njegove borbe da se oslobodi čahure, te prekrasnih krila koje naporno stekne. A onda potražite Bibliju. Vidjet ćete na iskustvu mnogih da vaš trud nije uzaludan i da vas Bog ohrabruje da izdržite, jer se isplati.

Isusova radost smo ti i ja. Poziv na radost -12/ Gdje je janje?

Isus je prošao kroz iskušenja i teške neprilike dok je, kao čovjek, živio na zemlji. Križ je više od iskušenja i veličanstvenije od neugodnosti. Križ je bol! On je patnja! Najveća agonija ikad doživljena otkad je čovječanstva. Kako je Isus mogao podnijeti križ i muku tjelesne boli koja Mu je bila povjerena?

Podnio je križ, iako je prezirao bol poradi radosti koja je bila ispred Njega. Kakvu je to radost Isus vidio kada je bio na križu? Kakva je to izuzetna radost bila koja je držala Njegov fokus iznad, gotovo nepodnošljive, boli? Radost, koja je Isusu dala snage nastaviti dalje, bio si ti ... i ja. Mi smo Njegova radost i On je naša radost!

Isus je znao da mora umrijeti kako bismo mi mogli živjeti ... to je Njemu čista radost! Isus je znao da mora biti prikovan za križ kako bismo mi bili oslobođeni od boli, ovisnosti i depresije ... to je Njemu bila neopisiva radost! Isus je znao da Njegovo Tijelo mora podnijeti bol strahovite smrti kako bismo mi bili iscjeljeni ... i to nam je računao kao čistu radost!

Je li se Isusu sviđalo to što je morao proći? Ne ... Biblija nam govori da je to prezirao ... ali On je to učinio jer je tebe nazvao "Radost". Mi imamo radost jer imamo Njega!

'Stoga, budući da smo okruženi tolikim oblakom svjedoka, odbacimo svaki teret koji nas

ometa i grijeh koji lako zavodi i ustrajno do kraja istrčimo utrku koja je pred nama.

Uprimo pogled u Isusa, začetnika i usavršitelja naše vjere. On je radi radosti,

koja ga je čekala, podnio križ. Prihvatio je sramotu smrti na križu i sada je

zauzeo svoje mjesto s desne strane Božjega prijestolja. Sjetite se njega,

koji je podnio porugu i protivljenje grešnika, pa se nećete obeshrabriti

niti odustati. ' Hebrejima 12:1-3

'Opravdaj me, Bože! Zastupaj me na sudu protiv naroda bezbožnog, izbavi me od čovjeka

lukavog i nepravednog. Ti si, Bože, moj zaštitnik. Zašto si me odbacio? Zašto moram

žalostan tumarati dok me neprijatelj progoni? Pošalji svoju svjetlost i istinu, daj da

me vode i dovedu me do tvoje Svete gore, u tvoje prebivalište.

Tada ću prići Božjem žrtveniku; Bogu, svojoj najvećoj radosti,

i lirom ću te, Bože moj, slaviti. Zašto si žalosna, dušo moja?

Zašto si u meni nemirna? U Boga imaj povjerenja jer i dalje

slavim njega, spasenje svoje i Boga svog.' Psalmi 43:1-5

Gdje je janje?

Jedan stariji otac je na putu,praćen od rumenog mladića,njegovog jedinca.

Sa nježnim pogledom obuhvaća on svog sina,kom pripada njegova cijela

ljubav. Njih dvojica idu žrtvovati, kako je Bog rekao. Brdo leži već pred njima

gdje se mora sve desiti.

"Moj oče! Pogledaj,vatru i drva! -Ali gdje je janje za žrtvu paljenicu?"-

Abraham je trebao žrtvovati svog ljubimca. Zavezao ga je i polegao na

žrtvenik,gore na drva i uzima nož da žrtvuje svog sina.Iznenada on začuje

sa neba jedan glas:"Abrahame,Abrahame!-Ne spuštaj ruku na dječaka,reče

niti mu što čini! Sad evo,vidim da se Boga bojiš, jer nisi uskratio ni svoga

jedinca sina."Izak,ljubimac Abrahamov,bio je pošteđen.Bog je ali morao radi

grešnih ljudi, svog sina Gospodina Isusa Krista,na križu na Golgoti žrtvovati.

Ondje je On visio da ponese svu krivicu i plati svu kaznu od svakoga koji u

Njega vjeruje. To je bilo nužno za moje i tvoje grijehe. Svaki koji prizna svoju

krivicu i izravno pred Bogom spomene,primit će oproštenje.

Što će ali učiniti Bog aku ti ovu žrtvu odbaciš? Tada ne preostaje ništa drugo

do suda,vječnog mraka. Zato nemoj ga odbiti, klekni na koljena i predaj

mu se! Kroz cijelu svjetsku povjest,kružila je to pitanje: "Gdje je janje?"

U Ivanu 1:29 dat je odgovor,tamo jedan prorok uzvikuje sa osjećajem:"Evo ja-

ganjca Božjega koji odnosi grijehe svijeta!" Druga polovica te rečenice je još

uvijek budućnost,ali janje žrtvovano na Golgoti,učinit će to jednog dana. Već

sada uzima grijehe onima koji u Njega vjeruju. Sve žrtvovane životinje u

razdoblju od 4000 godina,prije nego li je Gospodin Isus dao svoj život,bile su

predslika toga što će On učiniti za nas. Koliko li je samo tisuća životinja

bilo žrtvovano u svetilištu ili kasnije u hramu, 1.Kraljevima 8 poglavlju čitamo

o brojci od 22 000 goveda i 120 000 ovaca kao zahvalnicu i pričesnicu,koje su

od Kralja Solomuna bile ponuđene.Sve te žrtvovane životinje pitaše:" Gdje je

savršeno janje čija žrtva je dovoljna i savršena za uvijek? Koje li sreće da mi

imamo potpunu sigurnost i oproštaj naših grijeha! Heb.10.11-14.

Kroz janje spašen

U južnoj njemačkoj radio je jedan krovopokrivač visoko gore na krovu crkve.O-

kliznuo se i pao sa krova, gdje bi sigurno od pada bio smrvljen, da toga

trenutka kraj crkve nije prolazio jedan pastir sa svojim stadom ovaca.Krovo-

pokrivač je pao na jednu ovcu koja je na mjestu poginula dok je on sam ostao

potpuno neozlijeđen! Poslije je taj čovjek na zid te crkve okačio svoje slikovno

djelo,gdje je naslikano janje sa riječima ispod:

"Pogledajte Janje Božje!"

Na janjetu počiva moja duša,

divljenja vrijednog,

sve,sve moje grijehe,njegova krv

oprala je!