U pisanoj povijesti, nikad nije bilo vojske tako dobro pripremljene kao što je bila Jošafatova vojska u zemlji Judi. Oni su se usredotočili na Gospodina! Ostali su u kući Gospodinovoj! Postili su i molili! Pali su ničice na tlo u štovanju! Pobjednički su uzviknuli prije nego li je borba uopće i počela!
Dok su ljudi pod Jošafatovom vladavinom pjevali i slavili, Bog se borio. Božja se načela nikad ne mijenjaju, a ako provedeš život pjevajući i slaveći, Bog će se boriti u tvoje ime. Vjeruješ li u to? Ako vjeruješ, mnogo ćeš manje vremena potrošiti brinući se, a puno više vremena štujući! Ako uistinu vjeruješ u ovo načelo iz Druge knjige Ljetopisa, provest ćeš mnogo više vremena slaveći i mnogo manje vremena ogovarajući.
Slijedimo li Božja načela i putove koji se mogu pronaći u Bibliji, uvijek ćemo biti više od pukih osvajača budući da služimo Bogu koji nas uvijek vodi u trijumf!
U ovoj opkoljenoj zemlji, ljudi su tri dana proveli ubirući plijen, a čak je i tada bilo više nego što su mogli nositi. Bog je darežljiv milosrđem onima koji Ga zazovu u svojim najočajnim trenutcima u životu. Bog će uvijek nadmašiti molitve i očekivanja Njegovih ljudi kada mi odaberemo štovati ga umjesto jadikovati.
Ljudi su se radosni vratili u Jeruzalem ... iskusili su dubok mir ... i Bog im je dao počinak na svim stranama. Ovo je čak i bolje od onog 'živjeli su sretno do kraja života', nije li?!
'Sljedećeg su dana ljudi ustali rano ujutro i krenuli u pustinju Tekoa. Kad su kretali,
Jošafat je stao i rekao: »Čujte me, Judejci i stanovnici Jeruzalema!
Vjerujte u svog BOGA i održat ćete se. Vjerujte njegovim prorocima i uspjet ćete.
« Kralj se savjetovao s ljudima i potom odredio one koji će pjevati BOGU i slaviti divotu
njegove svetosti. Hodali su na čelu vojske i pjevali: »Zahvaljujte BOGU, njegova ljubav
traje zauvijek.« Kad su počeli pjevati i slaviti, BOG je postavio zasjedu pred ljudima
iz Amona, Moaba i s planine Seir. Vojska, koja je krenula u rat protiv Jude, bila je
poražena.
Amonci i Moapci uništavali su i istrebljivali stanovnike s planine Seir.
Nakon što su ih sve
poubijali, počeli su se ubijati međusobno. Judejci su stigli do mjesta s pogledom
na pustinju.
Očekivali su da će vidjeti golemu neprijateljsku vojsku, no na tlu su ležala samo
mrtva tijela.
Nitko nije uspio pobjeći. Jošafat i njegovi ljudi prišli su leševima da sakupe plijen.
Našli su mnogo stoke, odjeće i dragocjenosti. Sakupili su za sebe više plijena nego
što su
mogli ponijeti. Bilo ga je toliko da su sakupljali tri dana. Četvrtoga su se dana okupili
u Dolini
blagoslova, gdje su blagoslovili BOGA. Zato se ta dolina i danas zove Dolina blagoslova .
Svi ljudi iz Jude i Jeruzalema, s Jošafatom na čelu, vratili su se radosni u Jeruzalem.
BOG im je dao da likuju nad svojim neprijateljima. Sva su okolna kraljevstva strepjela
pred Bogom. Čuli su da se BOG borio protiv Izraelovog neprijatelja. S harfama, lirama
i trubama ušli su u Jeruzalem i u BOŽJI Hram. I tako je Jošafatovo kraljevstvo bilo u
miru
'Bez obzira na sve to, mi ipak silno pobjeđujemo po onome koji nas je volio.
Uvjeren sam da nas ništa — ni smrt, ni život, ni anđeli, ni vladajući duhovi, niti išta u
sadašnjosti ili budućnosti, ni sile iznad nas ili ispod nas, niti išta što je stvoreno — ne može