Poslanica Hebrejima 11:24-27 nam pojam vjere ovako opisuje:
Kad je odrastao, Mojsije je odbio da ga zovu sinom faraonove kćeri. Učinio je to jer je imao vjere. Radije je odabrao trpjeti zlostavljanja s Božjim ljudima nego uživati u kratkotrajnim grešnim zadovoljstvima. Sramotu pretrpljenu za Krista smatrao je dragocjenijom od egipatskoga blaga. Postupio je tako jer je imao na umu nagradu koju će primiti od Boga. Napustio je Egipat jer je imao vjere i nije se bojao faraonovog bijesa. Mojsije je ostao postojan kao da mu je Bog, koji je nevidljiv, stalno pred očima.
Hebrejima 11:24-27 SHP
Mojsije je bio obrazovan i kulturan čovjek, istaknut u društvu. Kao posinak faraonove kćeri bio je navikao na velike časti,raskoš i privilegije u društvu.Na dohvatu mu je bilo prijestolje Egipta najbogatije najmoćnije i najuspešnije države onoga vremena.
Biblija nam priopčuje da "vjerom Mojsije kad odraste odbi da ga nazivaju sinom faraonove kćeri.
To je pravo pokajanje. I tada piše da je sve to učinio 'vjerom'! Tu je taj sljedeći korak: "vjera". Mojsije tu odluku nije donio zahvaćen nekim sveopćim valom duševnog uzbuđenja što neki psiholozi ističu kao nužnost religijskog zanosa. Njegova odluka nije bila rezultat ne uspjeha u njegovom životu. Nije bio neki očajnik ili nepotpun čovjek. Mojsije nije odabrao Božji put kao kompenzaciju za svoje neuspjehe u životu ili kao zamjenu za sve ono što mu je život uskratio. Nije se okrenuo religijskom životu iz dosade ili apatije nije oskudijevao u bogatstvu,zabavi i užicima.
Niti jedan od navedenih razloga,a ni mnogi slični, koji se često navode kao razlozi traženja Boga,ne vrijede u Mojsijevu slučaju.Nije bio prisiljen bježati od tijela i đavla.On je taj put sam izabrao.Mojsije nije bio slabić ni mlitavac.Nije bio dijete koje se oslanja na sigurnost nekog ustaljenog reda.Nije bio beznačajna osoba da bi tražio priznanje ili prestiž u društvu.Da bi se spasio, nije ga pokretao ni jedan od navedenih ili sličnih poticaja,kakve obično navode izrugivači religije. Mojsije je imao više no što čovjek može i zamisliti,a ipak u svom zrelom rasuđivanju,kad je bio u punini životne snage, okrenuo je leđa bogatstvu,društvenom položaju i časti i izabrao vjeru u Boga.
Svaki put kad čujem da smo bespomoćni i beznadni ljudi, te oni koji nisu uspjeli u životu trebaju utjehu u religiji, sjetim se Mojsija.
Billy Graham.






