Praznici! Konačno praznici! Sunce se penje upravo iznad visokih crnih brda.
U jednoj rečenici,Henri skoči iz kreveta. Otvara prozor široko. Ništa nema
ljepše od jarkog sunca koje pušta svoje zrake,mirisni travnjaci i školski pra-
znici.On se jako radovao tim praznicima.Njegov otac dao mu je jedno veliko
obećanje.Prvi put će smjeti ići visoko gore u brda,da bih čuvao ovce.Sasvim
sam! Henri je silovito ponosan na to.Umivanje i doručak događaju se zbog
toga izuzetno brzo.Majka ga uopće ne mora prisiljavati na to,kao uvijek. Dok
mu ona sprema ruksak,otac mu daje par savjeta za put.Pun dobrih očekiva-
nja,krenuo je Henri na put.Ovce,koliba,to nije posao za mladog plavog švi-
carca.Sasvim suprotno. To je njegov voljeni hobi.
Dok ovce zadovoljno pasu i traže najbolje čuperke trave,on istražuje kukce.
Osim toga oduševljavaju ga lijepi travnjaci sa cvijećem.Kad otkrije nove,tada
traži njihova imena u leksikonu prirode.Često njegov pogled odluta daleko u
daljine gdje ledenjaci sa njihovim "vječnim ledom" svijetle. Ovdje gore je jako
mirno i čovjek može mirno i dobro razmišljati.Ponekad se mora Henri glasno
smijati kad jedno par drskih janjadi izvode smiješne trčeće skokove,ili kad iz-
vode njihove borbe.U brdima pasti stado ovaca je zaista predivno i interesa-
ntno.
Često naiđe jedan pješak po uskom putu gore.
"Pozdrav mladiću,kako ti je ime?"
"pozdrav,ja sam Henri."
"Koliko ti je godina?"
"Imam 10 godina."
"I ti si sasvim sam ovdje gore,zar se ne bojiš?"
"Uopće ne.Ja sam na praznicima i smijem sasvim sam čuvati ovce."
"Čestitam,ti si stvarno jedan vrijedan mladić."
"Stvarno hrabro od tebe jer ti si onda jedan pravi pastir."
"Kaži mi poznaješ li možda ,Dobrog Pastira?"
"Ne...tko je to?"
"To je Gospodin Isus.Sin Božji.Pred 2000 godina,došao je na zemlju,da bi ljudima pokazao Božju ljubav. To ga je života koštalo.Umro je kao razbojnik na križu iako
nikada nepravdu ili zlo nije učinio.Ali Bog ga je nakon tri dana opet
probudio iz smrti.Mnogi su ga poslije vidjeli.Sada je on opet na nebu.On sada traži izgubljene ovce i želi ih spasiti."
"Ja to ne razumijem.Što su te izgubljene ovce?" "Odgovor stoji u Bibliji u knjizi koja nam sve o Isusu i Bogu govori."Tu uspoređuje Gospodin Isus svakog
čovjeka sa jednom ovcom koji su neposlušni i najrađe žele ići svojim putevima.
Tko živi bez Isusa i ne vjeruje mu,taj je izgubljena ovca.Onoga koji čini što želi,Dobri ga Pastir voli unatoč tome.On želi da
sluša njegov glas i da ga slijedi.
Njegova velika želja je da svaki koji je izgubljen u nebo dođe.
"Može li me On također tamo odnijeti kad ja umrem?"
"Da,to može On učiniti.Ali prije toga mora se još nešto dogoditi.Ti moraš zamoliti Gospodina Isusa da ti
On tvoje grijehe oprosti i isto druge sve što si učinio pogrešno."Henri je pocrvenio."Želiš li da ono što se "Dobrom Pstiru" ne dopada,loše tajne i sve grijehe u jednoj molitvi predati i moliti ga za oproštaj?"
"On će ti sve oprostiti i ti možeš započeti jedan sasvim novi život."
Henri razmišlja jedan trenutak. "Mogu li ja to sad učiniti odmah?"
Poželio je jako doditi jedno čisto srce.Izletnik je sjeo kraj njega i započeo molitvu.Tada je započeo Henri molitvu.Rekao je sve Isusu,čega se sjetio,tuča na školskom dvorištu,duboku zavist.Priznao je čak da je i jednom ukrao nešto.Sve je priznao onome koji je umro za njegove grijehe."...Gospodine Isuse,žalim za svim onime što sa loše učinio.Oprosti mi moje grijehe.Budi od sada moj Dobri Pastir,želim ti od sada pripadati,
Amen.Ovakve molitve uslišava Gospodin Isus uvijek.Henri je sada zaista olakšan.Konačno je otišlo od
njega sve što ga je pritiskalo."Ovo su mi sada najljepši školski praznici.Ja sam takooo sretan!" Nekako je sada nebo iznenada još plavije, sunce sija toplije a on skače po put rotirajuće ovce.
"Henri sada pripadaš Isusu Dobrom Pastiru". On te je tražio i pronašao.Nikada te on neće napustiti.Za kraj želim ti pročitati još jednu kratku Biblijsku
verziju. Ona se zove:" Gospodin je moj pastir" to su samo pet riječi. Za svaki prst tvoje ruke jedna riječ.To ide ovako: Ispruži prste tvoje
lijeve ruke i drži sa drugom rukom.
PALAC--------------ON
KAŽIPRST-----------GOSPODIN
SREDNJI PRST-------JE
VJENČANI PRST------MOJ
MALI PRST-----------PASTIR
Henri ponavlja verziju i drži kod svake riječi,jedan prst njegove lijeve ruke.Četvrtog pritiska on posebno čvrsto i naglašava:"Gospodin je moj pastir".
Presretan,javlja Henri navečer roditeljima svoj doživljaj."Sada pripadam ja Isusu!" Kaže on i pokazuje na svojim prstima:"Gospodin je moj Pastir!" Od velike sreće nije mogao navečer zaspati.Uvijek ponovo pušta svoje prste pokazivati Biblijsku verziju:
"Gospodin je moj Pastir!" Postepeno bliže se praznici svome kraju. Nažalost. Sa početkom škole,dolazi polako obojana jesen preko brda.Lišće drveća svjetluca na suncu kao čisto zlato.Tada više neće potrajati dugo dok se ne popjavi jedan bijeli snježni pokrivač.Zima je tu. A ona može u Švicarskim brdima zbog lavina biti jako opasna.
Henri gazi kroz visoki snijeg. Putem mu ide kroz misli zadaća iz matematike.On misli.vjerojatno...Tada ugleda oca koji ga već na ulaznim vratima čeka."Kako je dobro da si ovdje.Majka je bolesna.Moramo pozvati doktora.Evo uzmi recept.i trči u apoteku dolje u selo." Za Henrija
nije upitno biti poslušan.On bi sve učinio za svoju majku.U jednoj ruci recept,a u drugoj kruh od maslaca.
Tako trči on još jednom niz brijeg dolje.Dobro je da apotekari imaju medicinu dostupnom.
"Tako mladiću,trči brže kući prije nego li se smrači.I dobro poboljšanje tvojoj majci želim." "Hvala lijepo,doviđenja!" Na povratku kući primjećuje Henri kako su njegove noge postepeno umorne. No on je siguran da će biti kod kuće,prije negoli se smrači.Iznenada začuje on jedan tupi grmeći zvuk. Kao nevrijeme. Ali nije nevrijeme. To je...to je jedna kotrljajuća lavina.Užas obuzima Henrija. Pobjeći brzo,misli on grčevito...pobjeći brzo! No već je prekasno,lavina pišti u dolinu.Dostigla je i pokopala ispod svoje velike,teške snježne mase.Kod kuće čeka otac nestrpljivo.On uvijek gleda na sat. Zar nije čuo čudan urlik u daljini?
Henri je morao već dugo biti tu. Gdje li je do sad? Bolesna majka se brine i sklapa ruke u molitvu.
Otac ide ka telefonu."Pozdrav gospodine Brunner,jeli bio naš sin danas u apoteci?"..."Štooo,tako dugo je još na putu?...Da,da to isto mislimo i mi,morao je već davno biti kod kuće...Nije li ga valjda što zadesilo?" Očev
glas je drhtao kada se sa apotekarom pozdravio. Brzo uzima lampaš u ruke. Uzbunio je seljake i krenuo sa
njima u potragu za sinom. Satima su kopali u hladnoj noći u ogromnoj masi snijega pale lavine. Hoće li naći
dječaka živog? Nitko nije izgovorio ni riječi. Jedan strašan osjećaj učinio ih je nijemima. Konačno su ga pronašli. Otac se saginje nad bezživotnim tijelom svoga sina. Svaka pomoć je došla prekasno. Henri je mrtav. Zapanjeni gledali su unesrećenog. Zapasili su da njegova desna ruka lijevi vjenčani prst drži. Otac je odmah razumio što to treba značiti. Kad je umirao,Henri je mislio na svog "Dobrog Pastira"..."Gospodin je MOJ Pastir". Sada je on kod njega.njegov strah je prošao. Zauvijek.
Jeli isus i tvoj "Dobri Pastir?" Promisli o tome još jednom dobro. I ako želiš,tada razgovaraj sa njim. Kaži mu što te pritiska. Priznaj mu svoju krivicu,kao što je Henri učinio. Tada pripadaš njemu i znaš točno:"Gospodin je moj Pastir!"
