U ovom svijetu očito je da vlada izgubljenost ljudi koja se traži u alkoholizmu,nevjeri,ugađanju tjeleisnim prohtjevima u materijalizmu u hedonizmu i u zabavi gdje velika većina traži sebe i smisao svog života.
Neki ljudi traže se u religiji i to jako puno u današnje doba.(za one koji
krivo tumače pojam religije,objasnit ću kratko njeno značenje).Religija nije vjerovanje po Svetom pismu i praćenje istog,nego je vjerovanje u
veći broj bogova i praćenje vjere na način koji je izgradio čovjek a ne
bog,kratko rečeno religija je čisto praznovjerje ili idolopoklonstvo jer
većina religioznih ljudi drži po kućama kipove svetaca koje štuju u istoj
ravnini sa bogom.Ti isti ljudi traže odgovore u religiji,dok druga grupa
traži sebe u humanizmu ili racionalizmu ili u nekim drugim aktivnostima.
Takvo traženje odnosno lutanje je dio Božje kazne,nakon pada u grijeh.
To što čovjek traži,on ustvari pokazuje da je izgubljen a izgubljen je
zbog toga jer je istjeran iz Edenskog vrta zbog grijeha,a to traženje
može biti jako zamorno i iscrpljujuće!
Apostop Pavao u Poslanici Rimljanima vrlo jasno piše da je Adam izgubljen
i on daje jasnu dijagnozu čovječanstvu što je u stvari potpuna izgubljenost.Ovo jasno dokazuje da je čovjek bez Boga izgubljen i to je
ono u što treba vjerovati. Poslanica Rimljanima 3:10-11 kaže da nema
pravednoga ni samo jednoga,nema razumnoga i nema nikoga tko traži
Boga,svi su zastranili,svi su skrenuli,zajedno se pokvarili,nema ni jednoga
jedinoga koji čini dobro.
Čovjekova izgubljenost i pokvarenost može se vrlo jasno manifestirati
i kod nekih ljudi to je očito,kod onih koji traže odgovore u alkoholu,
drogama,seksu,razvratnostima,novcu,prilično je vidljiva ta izgubljenost.
Kad je neko pijan ili nafiksan,on jasno teturajući pokazuje da je izgubljen.
U petak ili subotu navečer jasno se vidi kako mladi teturaju što znači da su izgubljeni.To znači da oni traže gdje je put,gdje je prava istina i zato smo mi braća u Kristu ovdje da im to pokažemo.
Porast religioznosti danas jasno govori da raste izgubljenost među ljudima a izgubljeni su oni koji se traže u nekim prolaznim i bezvrijednim stvarima,jer neznaju tko su ni kamo idu ni što ih čeka poslije.To je vrijeme u kojemu mi živimo jasna manifestacija izgubljenosti,porast sedativa,porast narkomana,porast alkoholizma,što govori da se čovjek naveliko traži.Čovječanstvo danas jasnije pokazuje svoju izgubljenost nego li ikada u povjesti.
Postoji i jedna druga vrsta ljudi koji su isto tako naveliko izgubljeni ali ne pokazuju svoju izgubljenost.Izgubljeni nisu ni svjesni svoje izgubljenosti jedino možda znaju da su izgubljeni u prostoru i vremenu,ali vječnost im je skrivena,zbog njihove izgubljenosti a tu je za njih najveća opasnost.Takvi ljudi izgubljeni su za vječnost,a to je pravi pakao.
Bog traži uporno čovjeka i stvara mu prilike da ga nađe.Nebo nije besplatno jer je Isus platio cijenu za nas i cijelo se nebo raduje kad se izgubljen pronađe.
Evo i priče Isusove o izgubljenom sinu:
Neki čovjek imao dva sina.Mlađi od njih reče ocu:"Oče,daj mi dio baštine koji mi pripada!"Otac im podijeli imanje.Poslije nekoliko dana mlađi sin skupi sve svoje te krene u daleku zemlju i ondje rasu svoje imanje provodeći život razvratno.Kad potroši sve,nasta ljuta glad u onoj zemlji,te on poče oskudijevati.Tada ode u najam nekom čovjeku u onoj zemlji,a taj ga posla na polje da čuva svinje.
Uzalud je čeznuo da bar jednom napuni trbuh ljuskama od mahuna što su ih jele svinje,ali mu ih nitko nije davao.Tada dođe k sebi i reče:"Koliko najamnika u mog oca obiluje kruhom,a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću,poći ću ocu svome pa mu reći:
"Oče sagriješih Bogu i tebi.Nisam više dostojan da se zovem tvojim sinom.Primi me kao jednog od svojih najamnika!" Diže se i krene ocu.
Dok je još bio daleko,opazi ga njegov otac,sažali mu se te poleti,pade mu oko vrata i izljubi ga. Asin mu reče:"Oče sagriješih Bogu i tebi.Nisam više dostojan da se zovem tvojim sinom...! Tada otac reče svojim slugama: "Brzo donesite haljinu onu najbolju i obucite ga.Stavite mu na ruku prsten,a na noge sandale! Dovedite ugojeno tele te ga zakoljite da jedemo i da se veselimo,jer mi ovaj sin bijaše mrtav i oživje,bijaše izgubljen i nađe se.I počnu se veseliti.
Njegov stariji sin bijaše u polju.Kad na povratku stiže blizu kuće te ču pjesmu i igru,dozva k sebi jednog od slugu i upita ga što je to.Došao ti brat-odgovori-pa tvoj otac zakla ugojeno tele,što opet sina ima zdrava.On se razljuti i ne htjede ući.Njegov otac iziđe i poče ga moliti.Tada će on ocu:Evo ti služim tolike godine i nikada ne prekrših ni jedne tvoje zapovijedi,a ti mi nikada ne dade ni jareta da bih se mogao proveseliti sa svojim prijateljima.A kada ti se vrati taj sin,pošto je sa bludnicama razasuo svoje imanje,ti mu zakla ugojeno tele!"
Nato mo otac odgovori: "Sine ti si uvijek sa mnom.Sve je moje,tvoje.Ali se ipak trebalo veseliti i radovati jer ti ovaj brat BIJAŠE MRTAV I OPET OŽIVJE,BIJAŠE IZGUBLJEN I NAĐE SE!"
