Pet filmova koje bi svaki kršćanin trebao pogledati

1. Nezapaljiv (1. i 2. dio)

2. Hrabar

3. Ljubav dolazi nježno

4. Ja sam Gabriel

5. Put kršćanina

                                              Odluke
„Uzimam danas za svjedoke protiv vas nebo i zemlju da pred vas stavljam: život i smrt, blagoslov i prokletstvo. Život, dakle, biraj, ljubeći Jahvu, Boga svoga, slušajući njegov glas, prianjajući uz njega, da živiš ti i tvoje potomstvo.“ (Ponovljeni zakon 30,19)
U Ponovljenom zakonu čitamo kako je Bog izveo Izraela iz Egipta, vodio ga kroz pustinju i sve do granica Obećane zemlje. U 28. i 29. poglavlju Mojsije nabraja sva zavjetna obećanja i sve obveze. Obećanja i obveze uvijek idu zajedno. Nikada se ne mogu razdvojiti. Obveza poslušnosti i vjernosti Bogu uvijek je povezana sa zavjetnim obećanjima.Mojsije je sada na kraju svog života. Spreman je krenuti na svoje posljednje putovanje. Ali, prije no što će predati vlast u ruke svom nasljedniku Jošui, poziva svoj narod da se okupi i odluči hoće li krenuti putem života ili putem smrti.Odluke su tkivo života. Svi mi dolazimo do raskrižja svakoga dana. Odluke što ih donosimo određuju ne samo našu sudbinu toga dana već i našu vječnu sudbinu.S tom se temom srećemo u cijeloj Bibliji, a ne samo u Mojsijevim knjigama ili u Isusovom učenju o dva puta. I Jošua je pozivao Izraelce: „Međutim, ako vam se ne sviđa služiti Jahvi, onda danas izaberite kome ćete služiti: možda bogovima kojima su služili vaši oci s onu stranu Rijeke, ili bogovima Amorejaca u čijoj zemlji sada prebivate. Ja i moj dom služit ćemo Jahvi.“ (Jošua 24,15) I prorok Jeremija je dao sličnu izjavu kad je rekao: „Evo stavljam pred vas put života i put smrti“ (Jeremija 21,8).Kojim putem ćeš ti poći? To je pitanje koje odjekuje iz Isusove priče o dva puta. To je najvažnije pitanje koje se može postaviti. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)

Mlade samoubojice

Mnogo mladih samoubojica ima u posljednje vrijeme.Priča radnog kolege Jože,svjedoči o tome,gdje je sin rekao ocu da mu kupi motor,a otac nije htio jer se bojao za sina da ne doživi prometnu nesreću,a sigurno mu je i bilo preskupo.Sin je napisao oproštajno pismo i objesio se.Napisao je očev neposluh kao razlog samoubojstva u oproštajno pismo.Strašno,zar ne?
Unutarnje duhovno nezadovoljstvo čovjeka dovodi do ovakvih samovoljnih završetaka života.Nepoznavanjem sebe samoga,ljudi idu do krajnosti u svemu.Ljudske oči vide mnoge lijepe stvari u životu,kao što je taj mladić vidio negdje taj motor i toliko ga žarko zaželio da je bio spreman i na najgore,što je nažalost i učinio.To se zove opsjednutost nečime što sigurno ne dolazi od Boga.
Biti vođen nekom negativnom duhovnom silom,kojih ima jako puno u nebeskim prostorima,danas je takoreći ponos a ne sramota.Taj ponos je usko vezan uz ljudsko nadmetanje u materijalnom,po gestu:"Ako imaju moje kolege što ne mogu imati i ja!"
Dali je ovo ispravno? Pa naravno da nije,jer biblijska priča o bogatašu govori o tome gdje je bogataš sa svojim žitom planirao mnoge stvari,a nije mario za svoju dušu,jer je mislio da će mu njegovo bogatstvo biti spas od svega i da će mu produžiti život.
Ali Bog mu reče:"Luđače još danas će ti se oduzeti duša!"
Što reći na ovo,što je zaključak? Umjerenost u svemu,kaže Riječ Božja.To je najispravnija formula za miran san.Jer što vrijedi čovjeku ako osvoji i cijeli svijet,a pri tom izgubi samoga sebe ili svoju dušu?-Rekao je Isus o bogatstvu.
Prije mog biblijskog krštenja,nikad nisam razgovarao sa djecom opširno o svemu i sa velikom ljubavi.Jesam ali to je bilo sve površno.Zato kažem da je najvažnije razgovarati sa djecom o svim problemima kroz koje prolaze,na duhovnoj a ne na svjetskoj razini sa velikom pažnjom i ljubavi koja je opisana u bibliji što je Bog uvijek ima za čovjeka.Najvažnjie je duhovno traženje sebe samoga,a ne tjelesno,jer tjelesno je prolazno,a duhovno je vječno.Smatram da tako treba učiti i svoju djecu.Blagoslov Božji svima vama.

Bezuvjetna vjera

“Čovjek povjerova riječi koju mu reče Isus, te ode.” (Ivan 4,50)

U gradu Kafarnaumu sin kraljevog činovnika ležao je na smrt bolestan. Otac ga je uzalud pokušavao spasiti. Ubrzanim koracima palači se približio glasnik i zatražio da vidi plemića. Rekao mu je da upravo dolazi iz Jeruzalema i da u Galileji postoji Božji prorok za kojega neki kažu da je dugoočekivani Mesija. ... Možda bi On mogao izliječiti dijete. Dok je slušao, izraz na licu plemića promijenio se iz očaja u nadu. ...

Nada rođena u njegovom srcu rasla je dok se spremao na put. Još prije svitanja on se već nalazio na putu prema Kani Galilejskoj, mjestu u koje je izgleda otišao i Isus. ...

Našavši Isusa, zamolio Ga je da dođe u Kafarnaum i izliječi njegovog sina. “Ako ne vidite čudesne znakove, vi nipošto nećete vjerovati!” odgovorio mu je Isus. U izvjesnoj mjeri kraljev činovnik je doista vjerovao jer inače ne bi krenuo na tako dalek put u to kritično vrijeme. Međutim, Isus je želio učvrstiti njegovu vjeru.

Slomljena srca otac je povikao: “Gospodine, siđi prije nego mi umre dijete!” Plašio se da bi svaki trenutak koji prolazi mogao staviti njegovo dijete izvan moći Iscjelitelja. ... Želeći razviti u njemu savršenu vjeru, Spasitelj je odgovorio: “Idi, tvoj je sin živ!”

“Čovjek povjerova riječi koju mu reče Isus, te ode.” Dobivši obećanje da smrt koje se plašio neće zadesiti njegovog sina, plemić nije postavio nijedno pitanje niti je tražio ikakvo objašnjenje. On je vjerovao! Stalno iznova je ponavljao riječi: “Tvoj je sin živ!”

A sila riječi koje je Otkupitelj izgovorio sijevnula je kao munja od Kane do Kafarnauma i dijete je bilo izliječeno. ...

Promatrači kraj njegove bolesničke postelje promatrali su suspregnuta daha borbu između života i smrti. I kada je u jednom trenutku nestala visoka groznica, bili su puni čuđenja. Znajući koliko je otac bio zabrinut, oni izlaze pred njega s radosnom porukom. On im je postavio samo jedno pitanje: Kada se dijete počelo osjećati bolje? Oni su mu rekli i on je bio zadovoljan. ... Sada je njegova vjera bila okrunjena sigurnošću. ...

U našoj službi za Krista nama je potrebno više ovakve bezuvjetne vjere ovog kraljevog činovnika. ... Onome tko se bezuvjetno oslanja na Spasitelja, vrata Neba širom su otvorena i preplavljuje ga slava s Božjeg prijestolja.

Velika sotonska obmana-idolopoklonstvo

Idolopoklonstvo

Štovanje gospe je dokaz sotonske obmane nad lakovjernim i biblijskim nepismenim ljudima koji gospu stavljaju na prvo mjesto iznad Boga i nose je na nosiljci kao što su Izraelci nosili zlatno tele i klanjali mu se dok je Mojsije bio na Sinaju gdje mu je Bog dao 10 zapovijedi.

Blažena djevica Marija kod mnogih "vjernika" davno je zauzela prvo mjesto iznad Boga,nažalost.Dok ona sama za sebe kaže,da je sluga Božji isto kao što su i apostoli bili.Svet je samo Bog koji nije počeo svoj život na zemlji,jer Bog nema početka ni kraja.Rođenjem,to jest utjelovljenjem u osobi Isusa Krista,Bog je ustvari sebe žrtvovao za naše grijehe,a Marija je bila izabrana između svih žena i po Duhu Svetome "rodio" se naš spasitelj Isus.Ako ste primijetili riječ rodio stavio sam pod navodnioke zbog toga jer Bog nije rođen u pravom smislu riječi na zemlji jer je On Savršen i nema početka to jest nema datuma rođenja kao mi smrtnici koji smo njegov proizvod,nego se samo utjelovio i bio rođen kao čovjek da bi nas spasio od grijeha,a to je učinio zbog svoje bezuvjetne ljubavi prema čovjeku.Biblija je Riječ Božja i samo ona ima vrhovni autoritet.

Sotona je majstor prevare i može se pretvoriti u anđela svjetla,u Gospu i u štogod drugo!!! Njegov cilj je da ne stavljamo Svetoga i savršenoga Boga na prvo mjesto,to jest Isusa,nego da vjerujemo,Gospi,svecima ili bilo čemu drugome samo ne Bogu!!!

On je tihi šaptač koji odvlači od Boga,on je otac laži i prevare,on je majstor u varanju,laganju i prevari! Može imitirati sve samo ne može ljubiti i voljeti čovjeka po tome se može i prepoznati njegova prevara.

Kad dođe opet Isus na zemlju,neće doći kao sluga,već kao Gospodar nad gospodarima i DOĆI ĆE U SVOJ SLAVI NEBESKOJ I SA SVOM VOJSKOM NEBESKOM,po tome se i prepoznaje sotonska obmana,JER SOTONA NEMOŽE TO IMITIRATI.

Idolopoklonstvo je jedan od najtežih grijeha i osobno vjerujem da se neće oprostiti nikome! Ja sam time bio prevaren dobrih 45 godina,ali mi je Bog otvorio oči kroz njegovu braću,kroz koje mi je govorio,zato te hvalim i slavim Bože koliko god to mogu.Kroz cijelu Riječ Božju,bibliju napisane su istine o tome kako su prolazili idolopoklonici u ono vrijeme,ne samo da ih je snašla mukotrpna smrt,već su prolazili kroz najveće patnje i nevolje u životu!

Podijelite ovaj tekst,jer po njemu vjerujem da će se neki i spasiti i odbaciti sve kipove i slike idolopoklonstva iz svoje kuće.Blagoslov Božji i mir sa vama.

Ponižen-Spašen!

 Vjerovali ili ne,još jednom se pokazala savršena točnost Riječi Božje,jer imati visoko mišljenje o sebi,zaista nije dobro,čak dapače naše vlastito mišljenje o nama samima,kao što Bog kaže,da smo sluge bezvrijedne,manifestira se u svakidašnjem životu i gradi u nama ljubav i krotkost.

Zadnjih par dana sam konstantno razmišljao o tome i zaključio da takav stav utječe na svaki pokret,svaku riječ koju izgovorimo,jer ne moramo mi biti posebno ljuti ili se svađati da bi netko zaključio o nama da imamo o sebi visoko mišljenje,apsolutno ne,dovoljna je čak mala diskusija ili suprotno vlastito mišljenje,da bi iskra arogancije izbila iz nas.A da je u današnje vrijeme glasno izražavanje vlastitog mišljenja jako opasno,nije ustvari ništa novo,jer naizgled iz bezazlenih malih diskusija na početku,poslije može nastati i velika prepirka ili svađa zbog jedne teme.

Kad već približno dođe do toga,treba znati povuči takozvanu unutarnju ručnu kočnicu,koju aktivira Duh sveti(ako smo prihvatili Krista) u nama.Pogotovo ako dobro poznajemo ljude sa kojima sjedimo i započinjemo diskusiju.Dati nekome da je u pravu,iako nije samo da bi se izbjegla svađa zbog visokog mišljenja u sebi,koje nije savladano duhom svetim,nije nimalo lako,ako smo u starom životu,to jest ako ga nismo pokopali obraćenjem.

Zato braća u Gospodinu našemu Isusu kristu,moraju osjetiti opasnost ove vrste i na vrijeme reagirati riječima:"Žao mi je ali ne razumijem se u to!"-ili riječima:"Ne znam,žao mi je!" To je baš ona točka,gdje Bog kaže da je vlastito poniženje,ustvari uzvišenje,to jest tko je sad prvi,bit će zadnji,a tko je zadnji,bit će prvi.Pazite ovdje se ne radi o poniženju samoga sebe na nekim stvarima koje dovode do ismijavanja,već o onoj mjeri poniženja koje traži Bog od nas,posredstvom Duha Svetoga,da bismo pokazali veliku ljubav prema svojim bližnjima i da bismo im služili i pomagali jer mi smo sol ovoj zemlji i svijetlo svijetu,da svaki koji luta u tami pronađe svjetlo i spasi se po njemu.

Naš zadatak na ovoj zemlji biti je brz na ljubavi i pomaganju bližnjemu koliko god to možemo,a spor na srđbi,na svađi i pogotovo na visokom mišljenju o sebi,koje je očiti dokaz života većine ljudi na ovome svijetu koji zbog toga polako ali sigurno srljaju u zamke tihog šaptaća lucifera koji stalno šapće:"Ma šta on tebi soli pamet,reci mu da nije tako i da nije u pravu i reci mu to oštro,jasno i glasno!" A Bog kaže:"Nemoj ulaziti u debatu sa tim čovjekom jer ti neće popustiti,radije reci da ne znaš i blagim riječima prijeđi na ljepšu temu!"

Gajiti u sebi duh poniznosti pred Bogom,posredstvom Njegove snage,Duha Svetoga,nije nimalo sramota,već je ponos,jer ako služimo Bogu i udovoljavamo Njegove prohtjeve,zavoljet će nas ljudi jer osjetit će vodstvo Duha Svetoga u nama.Blagoslov i milost Božja nek je sa vama!

Sodoma i gomora

Znakovi zadnjih vremena su vidljivi polako sve posuda,a pogotovo odobravanjem brakova homoseksualaca,što se uvelike protivi Riječi Božjoj i zakonima morala na koje se mnogi suci i svedoci kunu stavljajući svoju ruku na bibliju.Tako je i Irska donijela referendum zakona o dozvoli homoseksualnih brakova,koji su u dalekoj prošlosti bili između ostalih grijeha razlog za uništenje dva grada-Sodome i Gomore,na koje je Svevišnji pustio ogromne vatrene kugle i tako ih uništio do temelja,istrijebivši sve što je živo u njima.

Neko će sigurno reći:"Pa kako to ako je Bog ljubav nebi smio to raditi!"
A moj odgovor glasi: Bog jeste ljubav,ali je ujedno PRAVEDAN I SVET,i neće dopustiti da išta nečisto dođe u Kraljestvo Njegovo. I kaznit će svaki grijeh ako se čovjek ne obrati i ne pokaje.

Da bih vam dočarao taj događaj,našao sam jednu sličicu i zalijepio je dolje.Još na kraju ovog teksta rekao bih da odvojenost od Boga i nepriznanje istoga vodi u najgore stvari u životu pa tako i u homoseksualizam,što nije bolest nego odvojenost od Boga.Poslanica Rimljanima to najbolje opisuje:

A posebno bih istakao ovaj stih: Rimljanima 1,26 Stoga ih je Bog predao sramotnim strastima: njihove žene zamijeniše naravno općenje protunaravnim,

Rimljanima 1,27 a tako su i muškarci napustili naravno općenje sa ženom i raspalili se pohotom jedni za drugima te muškarci s muškarcima sramotno čine i sami na sebi primaju zasluženu plaću svoga zastranjenja.

Rimljanima 1,18 Otkriva se doista s neba gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu sputavaju nepravednošću.

Rimljanima 1,19 Jer što se o Bogu može spoznati, očito im je: Bog im očitova.

Rimljanima 1,20 Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju isprike.

Rimljanima 1,21 Jer premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapiše u mozganjima svojim te se pomrači bezumno srce njihovo.

Rimljanima 1,22 Gradeći se mudrima, poludješe i
Rimljanima 1,23 zamijeniše slavu neraspadljivog Boga likom, obličjem raspadljiva čovjeka, i ptica, i četveronožaca, i gmazova.

Rimljanima 1,24 Zato ih je Bog po pohotama srdaca njihovih predao nečistoći te sami obeščašćuju svoja tijela,

Rimljanima 1,25 oni što su Istinu - Boga zamijenili lažju, častili i štovali stvorenje umjesto Stvoritelja, koji je blagoslovljen u vjekove. Amen.

Rimljanima 1,26 Stoga ih je Bog predao sramotnim strastima: njihove žene zamijeniše naravno općenje protunaravnim,

Rimljanima 1,27 a tako su i muškarci napustili naravno općenje sa ženom i raspalili se pohotom jedni za drugima te muškarci s muškarcima sramotno čine i sami na sebi primaju zasluženu plaću svoga zastranjenja.

Rimljanima 1,28 I kako nisu smatrali vrijednim držati se spoznaje Boga, predade ih Bog nevaljanu umu te čine što ne dolikuje,

Rimljanima 1,29 puni svake nepravde, pakosti, lakomosti, zloće; puni zavisti, ubojstva, svađe, prijevare, zlonamjernosti; došaptavači,

Rimljanima 1,30 klevetnici, mrzitelji Boga, drznici, oholice, preuzetnici, izmišljači zala, roditeljima neposlušni,

Rimljanima 1,31 nerazumni, nevjerni, bešćutni, nemilosrdni.
Rimljanima 1,32 Znaju za odredbu Božju - da smrt zaslužuju koji takvo što čine - a oni ne samo da to čine nego i povlađuju onima koji čine.

Put do spasenja od vječnoga pakla

Mnoge crkve ne uzimaju apsolutno ozbiljno prve dvije Božje zapovijedi,koje glase:

Izlazak 20,2 "Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. zlazak 20,3 Nemoj imati drugih bogova uz mene.
Izlazak 20,4 Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom.Izlazak 20,5 Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do trećeg i četvrtog koljena,

 pa tako ni na žalost ostatak Riječi Božje Biblije i uveliko dodavaju tradicijsku vjeru gdje se ispred Svetog i svemoćnog Boga stavljaju anđeli,smrtni čovjek,gospa,sveci i tako dalje.Ukorijenjena tradicija doprinjela je tome da čovjek ne razmišlja više svojom glavom i ne stavlja Boga na prvo mjesto,nego jednostavno se razmišlja ovako: "Kako su živjeli moji stari,tako ću i ja pa kud puklo da puklo!" Dali je to ispravno? Pa naravno da nije!!! Jer Bog traži od nas vjeru srca,to jest iskreno pokajanje u vašem srcu i vašoj duši i vašoj pameti! Što to znači? Pa to znači da čovjek treba početi ispravljati sebe samoga a ne druge,to znači da treba uvidjeti SVOJ grijeh a ne tuđi,to znači da treba pasti na koljena u svojoj sobi i viknuti naglas: "Svemogući Bože oprosti mi jer sam griješio protiv tebe i protiv svega što je Sveto,kajem se zbog toga i molim te da mi oprostiš!"

Nikakva tradicija,nikakvi takozvani ovozemaljski samoproglašeni sveci ne mogu vas spasiti od vječnog pakla i nikakvo čistilište koje je dobro prodana laž u narodu,nikakva gospa i nikakav anđeo čuvar,NEGO ŽIVA RIJEČ BOŽJA I VJERA U NJEGA SPAŠAVA OD PAKLA. Nominalno kršćanstvo uvelike vlada u svijetu,zavaravajući milijarde ljudi gdje se prodaje tradicionalna teologija,gdje je mnogo toga dodano,što se apsolutno ne smije raditi,JER RIJEČ BOŽJA JE SVETINJA NAD SVETINJAMA,ZNAČI VRHOVNA SVETINJA KOJOJ SE NE SMIJE NIŠTA DODAVATI A NITI ODUZIMATI.

Smrtni čovjek koji se nije pokajao pred Svemogućim i Svevišnjim Bogom,koji je Kralj nad kraljevima i Gospodar nad gospodarima,može moliti i svetiti koliko god hoće,može činiti i dobra djela,ali ako su bez pokajanja prema Bogu i bez obraćenja Bogu,ta djela ne mogu nas nikako spasiti,jer djela sama po sebi ne spašavju pogotovo ne bez obraćenja i pokajanja Bogu,što danas nažalost mnogi misle,ako pomažem ljudima ne trebam Boga.Koliko god mi dobrih djela napravili i koliko god mi dobri bili,nemojmo se zavaravati mišljenjem da smo "dobri" ne nismo jer smo puni grijeha kao grob otvoreni i nismo spašeni jer smo dobri nego zbog milosti Božje,kao što i apostol Pavao piše u svojoj poslanici Efežanima:

Efežanima 2,8 Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar!
Efežanima 2,9 Ne po djelima, da se ne bi tko hvalio.
Efežanima 2,10 Njegovo smo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela, koja Bog unaprijed pripravi da u njima živimo.

Znači nemojmo misliti o sebi da smo "dobri" već treba misliti da smo sluge bezvrijedne i samo obraćenje pokajanje i vjera u Boga spašavaju i nemojmo vjerovati u Boga samo dva do tri puta godišnje,nego svaki dan se treba moliti za druge,za sebe,treba tražiti ljubav u svijetu,mir treba se roditi nova osoba a stara pokopati treba se dogoditi promjena u srcu u duši a ne karizmeni običaj kroz koje se čovjek apsolutno ne mijenja.Milost sa vama i blagoslov Gospodina Našega Isusa Krista.