srijeda, 11. siječnja 2017.

Sotonska laž

SOTONSKA LAŽ
Budi dobra osoba i čini mnogo dobrih djela jer će te tada Bog spasiti i prihvatiti.
BOŽJA ISTINA
Efežanima 2:8 Jer milošću ste spašeni, po vjeri, i to nije od vas, to je Božji dar! 9 Ne po djelima, da se netko ne bi hvalisao.


Najvažnija poruka na svijetu! Kako propovjedati evanđelje koje spašava?
Svrha ove objave je da spasi nespašene i da educira kršćane kako da se netko drugi spasi. Žalosno je da većina tzv kršćanstva to nezna! Ako vas pitam, gdje se nalazi u bibliji evanđelje koje spašava danas? U kojoj knjizi ili poslanici, i koji je stih? Statistika kaže da više od 95% kršćana ne zna.
Bog nas naziva grešnicima u Svojoj riječi.
Ako smo stvarno grešnici, tada za to postoje ozbiljne i stroge posljedice.
Rimljanima 6:23(a) Jer je plaća za grijeh smrt,
Rimljanima 2:5-6 Nego okorjelošću svojom i nepokajanim srcem zgrčeš na sebe gnjev za Dan gnjeva i otkrivenja pravednoga suda Božjeg, koji će uzvratiti svakome po djelima njegovim:
Smrt znači odvajanje. Zbog grijeha naša (duša i duh) je duhovno odvojena od Boga. To je loša vijest. To je naša priroda. Mi smo grešnici i odvojeni od Boga.
Svaki čovjek koji nije spašen je mrtav duhovno, jedino mu je tijelo živo. A spašen znači da mu je besplatno uračunata Kristova pravednost.
A što ako nespašeni pokušava biti dobar? Mogu ga njegova dobra djela otkupiti i spasiti?
Ili kao što većina heretika uči, da kad posteneš "vjernik" da svojim dobrim djelima postižeš tj zadržavaš spasenje. Možeš li svojim djelima zadržati spasenje?
Odgovor na ova pitanja je NE! To je ljudski pogled na dobro i zlo, a ne Božji.
Ovo je Božji pogled na nas:
Izaija 64:6 Ali svi smo mi kao nešto nečisto, i sva naša pravednost je kao prljavi dronjci; i svi mi kao list venemo; opačine naše su nas kao vjetar odnijele.
Rimljanima 3:10 10 kao što je zapisano: “Nema pravednoga, ni jednoga;
Psalam 39:5 Gle, dao si da dani moji budu kao pedalj, i vijek moj kao ništa je pred tobom: zaista, svaki čovjek je, u svom najboljem stanju, sve u svemu, ispraznost.
Mi ne možemo učiniti ništa za naše spasenje, ne možemo zadržati spasenje i ne možemo postići savršenstvo.
Moramo uvijek biti spremni da smrt može doći bilo kada. Okruženi smo smrću. Ne znamo tko će sutra biti živ, kad smrt pokuca na vrata, gotovo je!
Jakov 4:14 Vi koji ne znate što će biti sutra! Jer što je vaš život? To je doista maglica što se nakratko pojavljuje, a onda nestaje.
Zato je jako bitno evanđelje i treba propovjedati svim ljudima Kristovu radosnu vijest.
Rimljanima 1:16 Jer se ne stidim evanđelja Kristova, jer je ono snaga Božja na spasenje svakome koji vjeruje; najprije Židovu, onda i Grku.
1.Korinćanima 15:3 Jer predao sam vam najprije ono što sam i primio: da je Krist umro za naše grijehe prema Pismima, 4 i da je bio pokopan, i da je treći dan uskrsnuo, prema Pismima,
Spasenje je besplatan Dar onome tko povjeruje u Kristovo evanđelje.
Rimljanima 6:23(b) a dar Božji je život vječni po Isusu Kristu,
Gospodu našemu.
Besplatan Dar nemožeš platiti, jer ga je Bog u tijelu platio za nas.
2.Korinćanima 5:21 Jer ga je on učinio grijehom za nas, njega koji nije upoznao grijeha, da mi u njemu postanemo pravednost Božja.
Bog nas je spasio svojom Milošću kad povjerujemo, ne po našim djelima.
Efežanima 2:8 Jer milošću ste spašeni, po vjeri, i to nije od vas, to je Božji dar! 9 Ne po djelima, da se netko ne bi hvalisao.
Nismo spašeni molitvom krunice ili sakramentima, to je lažno evanđelje.
Rimljanima 3:24-26 A opravdani smo besplatno njegovom milošću kroz otkupljenje koje je u Kristu Isusu: njega je Bog postavio da bude pomirilištem kroz vjeru u njegovu krv, da obznani svoju pravednost za oslobođenje grijeha koji su učinjeni prije u doba Božje strpljivosti; Da obznani, ja kažem,sada njegovu pravednost: da je pravedan i da opravdava onoga koji vjeruje u Isusa.
Titu 3:5 on nas je spasio, ne po djelima pravednosti koja smo mi učinili, nego po svom milosrđu: pranjem regeneracije i obnove po Duhu Svetome,
Jednom kad smo povjerovali u Kristovo evanđelje, zauvijek smo spašeni.
Efežanima 1:13 U njemu ste i vi, pošto ste čuli riječ istine, evanđelje svoga spasenja, u njemu ste i, nakon što ste povjerovali, zapečaćeni obećanim Duhom Svetim, 14 koji je zalog naše baštine sve do otkupljenja stečenih, na hvalu njegove slave.
Efežanima 4:30 I ne žalostite Duha Svetoga Božjega kojim ste zapečaćeni za dan otkupljenja!
Kološanima 2:13 I vas koji ste bili mrtvi u svojim grijesima i neobrezanju svoga tijela, oživio je zajedno s njim i oprostio vam sve prijestupe;
Naša duša više nikad neće biti odvojena od Boga, duhovno smo oživljeni. Naš duh može tek sada donositi plod Bogu. Makar smo još uvijek u ovom grešnom i pokvarenom tijelu, zato i umiremo fizički, ali više nikad duhovno nećemo biti odvojeni od Boga, a jednog dana ćemo dobiti uskrslo proslavljeno tijelo, vječno i bezgrešno u nebeskim prostorima.
2.Korinćanima 5:1 Jer znamo da ako se naša zemaljska kuća, ovaj šator, raspadne, imamo zgradu od Boga, kuću koja nije rukom sagrađena, vječno u nebesima.
1.Korinćanima 15:51-53 Evo, objavljujem vam tajnu: svi nećemo usnuti, ali svi ćemo se izmijeniti, u trenutku, u tren oka, na posljednju trubu; jer zatrubit će, i mrtvi će uskrsnuti neraspadljivi, a mi ćemo se izmijeniti. Jer se ovo raspadljivo mora zaodjenuti neraspadljivošću i ovo smrtno mora se zaodjenuti besmrtnošću.
Na slavu Božju po Gospodu našemu Isusu Kristu.

Usporedba-Marijanske pjesme kat.crkve-sa Božjom Riječi

Sada cu usporediti "Marijanske" pjesme sa Bozjom Rijeci.
Iz svake pjesme izvaditi cu dva tri stiha:
"Kraljice svete krunice
tebi se puci klanjaju,
anđeli tebi dvore."
- Pogledajmo u Bibliji kome se puci trebaju klanjati: "Gospodinu Bogu svom se klanjaj i njemu jedino služi!" (Matej 4,10)



Pogledajmo u Bibliji koga andjeli dvore? "Isus Krist uzidje u nebo s desne strane Bogu gdje mu se pokoravaju andjeli, vlasti i sile." (1. Petrova 3,22)
"Kraljice krunice, budi nam spas."
- Spas je Isus Krist. "Sin Čovječji dođe tražiti i spasiti izgubljeno." (Djela apostolska 4:11,12)
"Divno si čudo stvorila,
krunicu kad si dala!"
-Kad se molite, ne blebecite kao pogani, koji umišljaju da će biti uslišani zbog svega nabrajanja. Ne nalikujte na njih! Ta zna vas Otac sto vam treba i prije nego ga zamolite.(Matej 6,7-8)
"Zrncima svete krunice,
cvatu nam bijele ruže,
nose ih k tvome prijestolju
anđeli što te kruže,
Kraljice krunice!"
- Jahve u nebu postavi prijestolje svoje i kraljevska vlast svemir mu obuhvaća. (Psalam 103,19)
Na prijestolju je Bog, a ne nekakva kraljica krunice.
"Usliši nas, o Majčice,
ne odbij svoje dječice!"
- Mi smo djeca Boga Oca! To je osnove osnova, i samo Bog moze uslisiti molitve!
"Majko, uz nas uvijek budi,
tko će nam pomoć, ako ne ti!"
- Isus Krist naravno! On je nas Spasitelj! On je s nama u sve dane do svrsetka svijeta! Jao, jao, tko pise ove stihove, na osnovu cega??
"Koji se tebi utječe
utjehu slatku naći će."
- Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.- Isus Krist. (Matej 11,28) Jos jedno degradiranje Gospodina nasega Isusa Krista.
"Kraljice neba,
pomoć nam daj."
- Kraljica neba je demon, pogansko božanstvo, žena 'boga' Baala, suprostavljeno Bogu Ocu! (Jeremija 7:18,20) Ona nece ni sebi moci pomoci kada se Kralj kraljeva Gospodar gospodara Isus Krist vrati.
"Čudesnog kipa milosti cvijeće
sipala ti si na hrvatski dom."
- Strava! Bog je zbog idolopoklonstva kipu 'kraljice neba' tjerao Izraelce u ropstvo kada su se poveli za poganima i poceli ovog poganskog demona slaviti. Poganstvo nije krscanstvo!
"Ispred tvog kipa,
drhtavih grudi
roneći suze
mi vapimo svi."
- Idolopoklonstvo je gadost pred Bogom. Otkrivenje kaze da ce idolopoklonci zavrsiti u ognjenom jezeru. - Ja, Jahve mi je ime, svoje slave drugom ne dam ni casti svoje kipovima! (Izaija 42,8)
"Marija sva je bez ijedne ljage,
vjerski nas glavni učitelj to uči:
kršćani po svem svijetu
raduju se njezinoj slavi."
- Bozja djeca po svem svijetu se raduju slavi Boga! Bog ne da svoje slave. "Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran." (Izlazak 20,4-5)
"Marijo, svibnja kraljice
pred sliku tvoju ružice,
na pozdrav svibanj stavlja."
- Marija majka Isusova nije svibnja kraljica, kao sto nije ni kraljica neba, niti trazi ruze da ju slave ispred slike - idolopoklonstvo! Kraljica neba- pogansko 'bozanstvo', kraljica svibnja- celticka poganska 'bozica' cvijeca, kcer poganskog 'boga' mora Lira. Ovdje se slave poganski bogovi - demoni!!
-Nemoj imati drugih bogova uz mene! (Izlazak 20,3)
"Marije ime mileno nek bude svagda hvaljeno;
nek slave svi ga stvorovi, ko anđeoski zborovi!"
- Anđeoski zborovi slave Ime nad svakim imenom- Isusa Krista! Jedino mjesto gdje se u Bibliji spominje majka nasa je u (Galacanima 4,26): "Onaj pak Jeruzalem gore, slobodan je, on je majka nasa."
"O Marijo mila
Na putu života križ čeka nas ljut,
daj, majko, nam kaži ti u nebo put."
- A tamo gdje idem znate put, JA sam put istina i život, nitko ne dolazi Ocu sem kroz mene! Halo narode! Traze se putevi okolo a jedini koji je put- Isus Krist je odbacen u stranu.
"O Gospe Sinjska, budi nam spas!"
- Ma nije vise vrijedno komentara, toliko pjesama preskocih sa ovim stihom, valjda ne postoji pjesma bez ovog stiha?? Spas je Isus Krist! Traziti nekog drugog spas je odbacivanje Kristove zrtve za nas!
"Pruži nam i sad moćnu ruku,
i sad u borbi narod je tvoj!"
- Mocna ruka je u Boga, Marija nije Bog! Mi smo narod Božiji, a ne Marijin! Zato se prikaza i prikazuje, zavodnik se pretvara u andjela svjetla i predstavlja Marijom, 'kraljica neba' zavodi idolopoklonike jer joj se predaju sami svojim svjedocanstvom suprostavljeni Rijeci Bozjoj. Zato Bog i pusta silu prevare, djelotvornu zabludu na one koji nemaju ljubavi prema istini!
"O Srce moćno,
o Srce dobro budi nam Spas!
K Bogu nas vodi, milost nam prosi,
jer ovo Srce mir i spas nosi!"
- Bogu nas vodi Isus Krist jedini Spasitelj. On daje mir, a ne Marija: "Mir vam ostavljem , mir vam svoj dajem!" (Ivan 14,27)
"Dižimo se, Gospa zove
Gospa će milosti puna
novom svijetu Boga dat!"
- Skuzite ironiju stiha, "Novom svjetu boga dat."? Gospa kljuc za novu dogmu. Inace naziv "Gospa" u Bibliji NE postoji! To je jedan od naziva poganskog demona, babilonske bozice Majke. . Poganske titule dane Isusovoj majci Mariji su odvratno uvrijedljive, kao i upotrebljavanje biblijske Marije za idolopoklonstvo, koja s ovim veze nikakve nema!
"Koj te zaziva, Majčice draga,
i moli za tvoj zagovor svet."
- I ako tko sagriješi imamo Zagovornika kod Oca, Isusa Krista pravednika." (1.Ivanova 2,1) "Zato i može do kraja spasavati one koji PO NJEMU pristupaju k Bogu - UVIJEK ŽIV da se za njih zauzima." (Hebrejima 7:25) Ali evo zivi Isus Krist jedini zagovornik pred Bogom, ostavljen po strani nek ceka da ga se netko sjeti, jer se idolopoklonci radije mole 'kraljici neba'.
"Nebeska kraljice, prečista Djevo,
dođosmo k tebi sad umorni svi"
- Dođite K MENI svi koji ste umorni i ja ću vas odmoriti - Isus Krist."
Jesu li autori ovih pjesama ikada otvorili Sveto Pismo?
"Majko, Majko, čuj djece glas,
Majčice ostani uvijek uz nas!"
- Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta - Isus Krist. Po ne znam koji put - mi smo djeca Bozja! .
"Čuvaj nas, Majko,
i vodi nas svuda,
čuvaj puk vjerni svoj"
- Kada je Isus govorio o uskom putu mislio je na sebe, kada je govorio o sirokm putu mislio je na ovaj stav.
"Blistaj, Djevo,
blistaj zvijezdo,
u raj sveti ti nas vodi"
- Nitko ne dolazi Ocu osim PO MENI - Isus Krist.
Jedini Isus Krist ima kljuceve smrti i podzemlja i dana mu je sva vlast nebeska i zemaljska.
"K suncu prosi
Milostiva vsakom ti si,
vse ti vračiš boli,
odbila još nikog nisi
koj' za pomoć moli."
- Ne razumijem zašto se jednostavno ne mole Isusu Kristu koji to od nas ocekuje. "Ako me za sto zamolite u moje ime, ja cu to uciniti." (Ivan 14,14)
U cemu je problem ?
"Tvoj te narod vezda zove,
romari Hrvati!"
- Zato i nestajemo. Bog Otac ima svoj narod, a ne Marija, ona je privatni bog rimokatolicke crkve. Kult babilonske majke. Zbog ove poganstine dolazi gnjev Bozji na narod. Bog se ne da ismijavati. Kome se ovdje pjeva nema nikakve veze s Isusovom majkom Marijom. Ova hereticna, razvratna, antibiblijska ucenja, mogu nastaviti u nedogled jer "Mariji" je skladano valjda preko 1000 pjesama.
Poganstvo nije krscanstvo!
Hocete li u ratu na veliki Dan Boga Svevladara biti u legiji demona 'kraljice neba' ili spaseni uz pobjednika Gospodina Isusa Krista?
Duh Sveti proslavlja i uzvisuje iskljucivo ime Gospodina Isusa Krista!
Ciji je taj duh suprostavljen Bozjoj Rijeci koji sklada i pjeva ove razvratne pjesme i proslavlja pogansko 'bozanstvo'?
"On je onaj kamen koji vi graditelji odbaciste, ali koji postade kamen zaglavni. I nema ni u kome drugom spasenja. NEMA uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti."
(Djela apostolska 4, 11-12)
"Bilo je u narodu i lažnih proroka, kao što će i među vama biti lažnih učitelja, onih koji će prokrijumčariti pogubna krivovjerja, zanijekati Gospodina koji ih otkupi, i navući na se brzu propast."
(2. Petrova 2:1)


subota, 10. prosinca 2016.

Gospodin je Pastir moj

Problemi u braku
 Cetiri koraka , koja su promjenila mnoge ljude, tako će tebe i tvog muza
, samo vjeruj u to i bit će ti.
1. Gledaj muža u oči, ali duhovnim očima, znači on ne mora uopće biti prisutan, i samo govori; opraštam ti, razumjem te, opraštam ti.
2. oprosti i ti meni na toliko toga čime sam te povrijedila, oprosti mi
3. znaj da ću te voljeti kao što te Bog voli, bezuvjetno,
nemoraš se truditi svejedno ću te voljeti,ti ne možeš ništa učiniti da te ja prestanem voljeti.
4. Zahvajuj Bogu što je tvog muža dao baš tebi, zahvaljuj.
To su četiri koraka koja mogu svakog promijeniti.
Zašto? Zato jer tada
mijanjas najprije sebe,
čim ga možeš pogledati duhom u oči,
ti se već mijenjaš.
Kad mu kažeš opraštam ti,
tu mu govoriš smiješ mi doći,
prihvaćam te.
Smiješ biti takav,ja te prihvaćam.
Kad mu nakon toga rečeš oprosti i ti meni, tada mu kažeš, daj da i ja smijem k tebi doći kraj tvoga srca.
Kad mu kažaš želim te voljeti kao sto te voli Bog, to je bezuvjetna ljubav.
Ti ne tražiš nikakve uvjete kad kažaš zahvaljujem Bogu što postojiš.
Ne brini kako će on to čuti.
Čuti će, kao što dijete čuje majku,
srcem, tako i ljudi čuju što ti kažeš.
Ne zamaraj se previše sa dugim molitvama jer Isus nije rekao :"Molitva te tvoja spasila", nego
"Vjera te tvoja spaslila".
Otvori se svojim duhom Bogu, i sabrano prođi ova četiri koraka koja su ti gore napisana.
Duh Sveti će dalje obaviti svoje.
To ti je kao kad zasadiš biljku u zemlju,
zaliješ je i ti tu više ništa ne možeš,
ali biljka raste, ne tvojom zaslugom, nego zaslugom Svemogućega Stvoritelja neba i zemlje.Gospodara gospodara, Kralja kraljeva.
Dodi Gospodine Isuse u nase zivote
I popravi sve sto je davao pokvario molim te Oce u Isusovo ime u ime koje je nad svakim imenom Amen.Aleluja!....
Samo vjeruj i bit će ti....



Blagoslov protestantske reformacije u braku
Godine 1835. katolički istoričar Aleksis De Tokvil u svom delu "Demokratija u Americi" otkriva da se kod Francuza (katolika) pokazalo da je bolje da roditelji izabiraju ženi bračnog saputnika, nego ona sama, jer "Kako su primetili da je onaj mali broj brakova iz naklonosti koliko ih je bivalo u njihovo vreme imao gotovo uvek koban ishod, odlučno su po tome zaključili da je u tome vrlo opasno slušati svoje srce. Slučaj im se činio vidovitiji nego izbor."

Besplatna Internet poslovna prilika!
Besplatno školovanje,korak po korak,
koje donosi stalni prihod!
Radite kod kuće na internetu!
Besplatni tečajevi pokazuju kako.
Pružamo besplatnu obuku za pokretanje vlastitog biznisa!
Klikni ovdje.



Isti uzrok bračne nesreće kada se brak formira na temelju nepobeđenih slabosti sopstvenog srca jeste uzrok nesreće i propasti savremenog braka. Emotivno i seksualno nezrele ličnosti donose odluku za bračnog partnera na osnovu nepobeđenih sebičnih i telesnih želja svog srca. Kada osećanja zaljubljenosti splasnu, partneri se jednog jutra probude pored osobe koju nikada nisu odlučili da vole, a osujećene sebične i telesne želje postaju uzrok međusobnom razočaranju i depresiji.
Da bi osoba mogla razumno da izabira partnera i da sa njime gradi odnos na temelju prave ljubavi, koja služi drugome, ona treba prethodno da pobedi svoje sebične i telesne želje. Drugi rečima, ona treba da emotivno i seksualno sazri, a to znači da treba da prida pravilnu funkciju svojim sposobnostima, a ne da iz zloupotrebljava radi satisfakcije. Emotivno i seksualno nezrela ličnost više voli emocije i užitak koji joj partner izaziva nego samu njegovu ličnost. Emotivne i seksualne sposobnosti treba da budu oruđe izražavanja ljubavi prema saputniku, a ne da saputnik postane oruđe zadovoljavanja nepobeđene sebične i seksualne želje.
Katolici su pokušavali da problem reše onako kako ih uči katolička doktrina da u svemu postupaju - zabranama i prebacivanju sopstvene odgovornosti izbora na autoritet koji odlučuje umesto njih samih, dok su protestanti kroz ličnu zajednicu sa Bogom ostvarivali zadovoljenje svih potreba svoje duše, tako da nisu imali potrebu da žeđ duše dodatno zadovoljavaju kroz zloupotrebu osećanja i seksualnih doživljaja. Oni su živeli za saputnika, da bi mu služili, a ne da bi ga emotivno i seksualno iskorišćavali. U odnosu nesebične ljubavi, dublje poznanje saputnika pruža više povoda za izražavanje ljubavi, pa se saputnik vremenom još više zavoli, dok se u sebičnom odnosu saputnici jedan na drugoga navikavaju, a neutoljive želje donose razočarenje i međusobno prebacivanje.
Da mogućnost emotivnog i seksualnog sazrevanja ličnosti nije utopija jasno nam otkriva statistika iz perioda od kada je razvod braka postao legalan: U protestantskoj Engleskoj i Velsu je za 25 godina, od 1858. do 1883. bilo 4836 razvoda brakova, dok je u katoličkoj Francuskoj u samo jednoj 1887. godini bilo čak oko 5000 razvoda.
Aleksis De Tokvil je 1831. godine u Americi takođe zapazio razliku i objasnio zašto protestantkinje mogu slobodno da izabiraju saputnika a da u braku ostanu istinski srećne:
"U skoro svim protestantskim nacijama devojke su neizmerno samostalnije u svojim postupcima nego kod katoličkih naroda. ... Kad dođe vreme da izabere sebi muža, taj hladni i strogi razum, koji je slobodno posmatranje sveta uputilo i učvrstilo, upozorava Amerikanku da je lakomislen i nezavisan duh u braku povod večitog nemira, a ne zadovoljstva, da devojačke zabave ne mogu postati razonode udate žene i da su za ženu izvori sreće u porodičnom domu."
Ruski putopisac Karamzin opisuje Engleskinje toga doba, kako se nisu ukrašavale ni puderom ni šminkom, već plemenitošću svoga karaktera:
"Da, drugovi moji, ovde su žene skromne i poštene, pa prema tome i muževi su srećni. Engleskinje su, vaspitane u duhu domaćinskog života sa dobrim osobinama supruge, majke, koja svoju dušu ukrašava onim navikama i sklonostima koje će je čuvati od dosade i samoće, pa jedan čovek za onog drugog predstavlja dragoceno blago." (Nikolaj Mihailovič Karamzin, Pisma ruskog putnika)
I Dositej Obradović izražava oduševljenje njihovim poniznim i srdačnim duhom:
"Ta i po drugim zemljama ima lepotica, ali su svuda one većim delom ponosite, pa kada ih čovek vidi da se gorde i visoko o sebi misle, ne mari za njih i kaže: neka idu svojim putem. Al´ evo čuda ovde, jer one niti mare, niti misle, niti znaju da su prekrasne, nego gledaju na svakoga s takvim prirodnim i prostosrdačnim očima, a u isto vreme s otvorenim prijateljskim i blagim licem, baš kao da ga odavno poznaju."
U Americi toga vremena se gotovo uopšte nisu čitali ljubavni romani između ostalog i zato što se smatralo da ponašanje saputnika ne može biti izgovor za nedostatak ljubavi prema njemu i za bračnu prevaru:
"Kod američkih pisaca takvo opravdanje ne bi moglo biti uverljivo za njihove čitaoce; njihovi običaji i zakoni to onemogućavaju, pa pošto se ne mogu nadati da će raspusnost biti dopadljiva, ti pisci je i ne prikazuju. Delom i tom razlogu treba pripisati što se mali broj romana objavljuje u Sjedinjenim državama. ... Često slušamo kako se filozofi i državnici žale da moral nije dovoljno ispravan, a i po književnosti se to svakodnevno sluti. U Americi sve knjige, ne izuzimajući ni romane, pretpostavljaju da je žena čedna, i niko ne priča o ljubavnim pustolovinama. ...
Inkvizicija nikad nije uspela da spreči da po Španiji kruže knjige protivne religiji većine. Carstvo većine u Sjedinjenim Državama uspeva više: oduzelo je ljudima čak i pomisao da ih objavljuju. ... Viđaju se vlade koje se upinju da moral zaštite time što osuđuju pisce razvratnih knjiga. U Sjedinjenim Državama nikoga ne osuđuju zbog takvih dela; jer niko nije ni u iskušenju da ih piše. Ne znači da su svi građani besporočni ali većina je moralno dosledna. ...
Amerika je zasigurno ona zemlja gde se bračna veza poštuje najviše na svetu i gde se stvorilo najviše i najispravnije shvatanje bračne sreće.
Tada nema devojke koja ne veruje da ne može postati supruga čoveku koji je voli; i zato su sva kršenja morala pre braka veoma retka. Jer, ma koliko strasti bile naivne, žena teško može da ubedi sebe da je muškarac voli kada je on sasvim slobodan da se njome oženi, a ipak odbija da to učini." (Aleksis De Tokvil, Demokratija u Americi, 1835. god)
Ovo je bilo iz ovog teksta, povodom dana reformacije 31.10, gde ima primera raznih blagoslova reformacije iz raznih sfera života:

Što znače Riječi Našeg Gospodina/ Bog vas želi spasiti


Mt 7:21 »Neće svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’ ući u kraljevstvo nebesko, nego onaj koji vrši volju Oca mojega koji je na nebesima.
+ Mt 7: 22-23


Postoje ljudi,kršćani koji citiraju bibliju napamet,koji znaju gotovo svaku riječ zakona Božjeg iz Svetog Pisma objasniti,koji čak jako rado ispravljaju druge kršćane u njihovim nedostacima.U današnja vremena takvih ljudi koji spominju stalno ime Gospodnje ima sve više.Ti ljudi prizivaju čak i duhove u ime Gospodnje,ali srce im je daleko od njihovih riječi jer milosti i ljubavi ne upoznaše nikad.
Postoje čak i vjerski fanatici koji tumače pismo na jedan sasvim krivi način i onda pročitano primjenjuju u svojoj obitelji ili životu na jedan doista nasilnički i ružan način.Oni isto spadaju u ovu grupu koja štuje Gospodina usnama,a djela su im suprotna od riječi.
U Isusovo doba stari farizeji i takozvani pismoznanci bili su očiti primjer takvog ponašanja.Oni su se čak i molili na jedan sebičan način gdje se nisu ponizili pred Bogom u molitvi već su uzvišavali samoga sebe,i mislili loše o svome bližnjemu koji se moli pored njih.
Već sigurno nagađate da ovdje mislim na biblijski primjer molitve farizeja i carinika,evo tog teksta:
Luka 18,10 "Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik.
Luka 18,11 Farizej se uspravan ovako u sebi molio: `Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili - kao ovaj carinik.`
Luka 18,12 Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.`
Luka 18,13 A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: `Bože milostiv budi meni grešniku!`
Luka 18,14 Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen.
Ovaj tekst nas uči da nemožemo sami sebe uzvišavati pred Bogom već priznati da smo u grijehu,i priznati svoje slabosti i moliti boga da nas izliječi.Ovaj primjer pokazuje ujedno kako imati ispravan odnos sa Bogom.Farizej je naravno učinio sve suprotno volji Božjoj misleći da je otišao opravdan a u stvari nije.Ovo se zove DUHOVNA SLJEPOĆA,koju su farizeji posjedovali uvelike,tražeči Isusu i njegovim učenicima i najmanji propust i ne znajući zbog duhovnog slijepila da Bog osobno stoji pred njima u liku Isusa Krista.
Isus ih je nazvao zmijama otrovnicama i izvana lijepo okrećenim grobovima koji su iznutra puni truleža i svake nepravde jer su voljeli prva mjesta u sinagogama,voljeli su da ih ljudi štuju i ljube im ruke.A ono najvažnije milosti i ljubavi nisu imali jer su bili spremni svakome suditi i za najmanju grešku pošto su to i mogli jer su u ono vrijeme utjecali na Rim,koji je tada vladao.Vrebali su stalno gdje bi uhvatili i ubili Isusa,koji je znao da će se i to dogoditi jer je zato i došao na zemlju,izvojevati najveću pobjedu za moje i tvoje grijehe,dragi prijatelju,koji ovo čitaš,jer Njegovom svetom krvlju otkupio je grijehe svijeta za sve one koji vjeruju u Njega, a sotona koji je tada manipulirao farizejima,izgubio je je PRVU VELIKU BITKU protiv boga.Drugu bitku koju tek mora izgubiti,predstoji pred njim i svima onima koji su uz njega sa svojim nepokajanim grijesima. I na kraju bih rekao,ispunjavati volju Božju znači svakodnevno živjeti sa Bogom,moliti se Kristu Isusu,imati zdrav odnos sa Bogom,pokajati se za grijehe,obratiti se,držati 10 zapovijedi Božjih. Tražiti plodove duha svetoga-Ljubav,poštenje,istinu,krotkost,mir,darivanje, itd.Pustiti Boga da vodi naš život i ponijeti svoj križ,svoje svakodnevno breme,brige,poteškoće,probleme i rješavati ih sa Bogom i zahvaliti na njima jer su tu da ne otvrdne naše srce i da oholost i ponos ne preuzmu naš život.Naće tijelo je hram duha svetoga,zato ga pustite unutra.Mir Božji nek je sa vama.



BOG VAS MOŽE SPASITI:
 Moguće je da cijelog života živite u zabludi...
Bankar i poslovni čovjek sjedili su u uredu jedan prema drugom. Poslovni čovjek, nagnut naprijed, nešto je ozbiljno govorio, ali ga je bankar odjednom prekinuo:
”Nemoguće! Apsurdno! Glupo!” Na usnama se ponosnog bankara pojavio izraz prezira.
”Ali zašto?”, upitao je poslovni čovjek.
”Zašto? Ti, čovjek s razumom, još pitaš zašto? Kakve li gluposti?” I bankar se stao podrugljivo smijati.
”Da, gospodine moj”, odvratio je drugi, ”pitam te zašto?”
Lice bankara se namrgodilo i glas mu se ispunio ljutnjom: ”Zašto? I ti mi hoćeš reći da će smrt Isusa Krista, koji je umro za mene na križu, da će ta smrt zadovoljiti Boga? Bježi od mene s tim svojim teorijama! Ako želimo biti spašeni, onda spasenje trebamo izboriti vlastitim snagama”, bankar je bijesno udario nogom o pod.
”Vidim”, odgovorio je poslovni čovjek. ”Sad vidim u čemu je problem. Ti misliš da imaš pravo odrediti vlastiti put i tako odbacuješ plan koji je pripremio sam Bog.
”Što misliš reći?”, upitao je bankar upitna izraza lica.
”Evo slušaj! Recimo da neki čovjek dođe k tebi i kaže: ‘Gospodine bankaru, u velikoj sam nevolji. Želio bih da mi posudite nešto novca?’ Reci mi, tko bi od vas dvojice imao pravo postaviti uvjete ugovora prema kojem će se posuditi novac: ti, kao bankar i vlasnik, ili onaj čovjek u nevolji?”
”Naravno, ja. On bi trebao ispuniti moje uvjete prije nego dobije novac”, odgovorio je bankar.
”Točno. I to ti je, gospodine moj, tvoj položaj. Ti si siromašan, bespomoćan grešnik, izgubljen i uništen, a Bog je, recimo, taj veliki bankar. Ti mu dolaziš i tražiš milost i oproštenje. Imajući na umu da si sada ti onaj čovjek u nevolji, a Bog veliki bankar, hajde, reci mi, tko bi od vas dvojice imao pravo odrediti uvjete po kojima ćeš primiti Njegovo spasenje?”
”Hm! Nisam do sada to gledao na taj način”, odgovorio je bankar uz prizvuk iznenađenja. ”Pa naravno, nemam ja pravo postavljati uvjete. Bog ima to pravo, samo On.”
”A ipak si stvarao svoj vlastiti plan, zaboravljajući da ih jadnik ne postavlja, već prihvaća. A sve to vrijeme Bog, taj Veliki bankar, nudio ti je spasenje prema svom planu. Hoćeš li sada ostaviti svoj plan i prihvatiti Njegov? Jesi li spreman susresti Boga pod Njegovim uvjetima?”
”Neka mi Bog pomogne, hoću”, odgovorio je ponizno bankar, jer mu je novo svjetlo osvijetlilo dušu.
Oswald Smith


   Nadvladavanje naravi
Prošlo je mnogo vremena i riječ Jahvina bi upravljena treće godine Iliji: " Idi, pokaži se Ahabu, jer želim pustiti kišu na lice zemlje." I ode Ilija da se pokaže Ahabu.
1. Kraljevima 18 :1-2
Kako je ovaj put bio grozan !
Gospodin je tri godine skrivao proroka Iliju. U to vrijeme idolopoklonički kralj Ahab pokrenuo je sve kako bi pronašao ovog čovjeka Božjeg kojeg je krajnje mrzio. Htio ga je pogubiti. No Ilija je bio spokojan u Božjim rukama.
A sada Gospodin šalje Iliju od sebe. " Idi, pokaži se Ahabu !" To znači ići u lavlju jamu ! To znači otvorenih očiju otrčati u smrt !
" I ode Ilija." Možda smo u iskušenju počeli govoriti o herojskoj neustrašivosti tog snažnog muškarca.
Međutim, uopće ne vjerujem da je Ilija bio neustrašiv. Uvjeren sam da je i u njegovu srcu vladao strah i užas. No odlučujuće je to da se nije predavao ovom strahu. On je nadvladao svoju narav.
Ovo je važna strana evanđelja: postoji sila za nadvladavanje vlastite naravi.
Kad je lijepa Potifareva žena htjela zavesti mladog Josipa, krv mu se sigurno uzburkala. No on se tome nije predavao, već je rekao: " Pa kako bih ja mogao učiniti tako veliku opačinu i sagriješiti protiv Boga !" To je nadvladavanje naravi.
Kad je Jeremija bio pozvan za proroka, u duhu je gledao nevolje u koje će ga ovaj poziv odvesti pa je prestrašeno izjavio:
" Dijete sam !" No onda se ipak, kao poslanik živoga Boga, okrenuo protiv čitavog svijeta. To je nadvladavanje naravi !
Ovako nešto moguće je zahvaljujući Isusu koji je našu staru narav ponio u smrt da bi s njime živjeli po novoj naravi.

subota, 26. studenoga 2016.

DA LI JE ISUS ARHANĐEL MIHAILO?

Isus nije arhanđel Mihailo. Biblija nigde ne identifikuje Isusa kao Mihaila. Jevrejima 1:5-8 povlači jasnu razliku između Isusa i anđela: "Jer kome od anđela reče kad: Sin moj ti si, ja te danas rodih? I opet: Ja ću Mu biti Otac, i On će mi biti Sin. (Ps. 2:7, Ps. 89:26) I opet uvodeći Prvorodnoga u svet govori: i da Mu se poklone svi anđeli Božiji. (Ps. 97:7, Rim. 8:29, 1 Pet. 3:22). Tako i anđelima govori: Koji čini anđele svoje duhove, i sluge svoje plamen ognjeni. (Ps. 104:4, Zah. 6:5) A sinu: Presto je Tvoj, Bože, va vek veka; palica je pravde palica carstva Tvog.""
Hijerarhija nebeskih bića u ovom odlomku je jasna - anđeli obožavaju Isusa koji je, kao Bog, samo dostojan obožavanja. Ni jedan anđeo nikada nije obožavan u Pismu; dakle, Isus (dostojan obožavanja) ne može biti Mihailo ili bilo koji drugi anđeo (nije dostojan obožavanja). Anđeli se nazivaju sinovima Božjim (Postanje 6:2-4; Job 1:6, 2:1; 38:7), ali Isus je Sin Božiji (Jevrejima 1:8; Matej 4:3-6).
Arhanđel Mihailo je možda najvišeg ranga od svih anđela. Mihailo je jedini anđeo u Bibliji koji je određen kao "arhanđeo" (Juda stih 9). Arhanđel Mihailo, pošto je samo anđeo, on nije Bog. Jasan razlika u moći i autoriteta Mihaila i Isusa se može videti u poređenju Matej 4:10, gde je Isus ukoravao Sotonu, i Jude stih 9, gde arhanđel Mihailo "ne smeše prokleti sud da izgovori" protiv Satane i poziva se na Gospoda, da ga prekori. Isus je Bog inkarnirani (Jovan 1:1, 14). Arhanđel Mihailo je moćan anđeo, ali ipak samo anđeo.

četvrtak, 3. studenoga 2016.

VJERA IMA SVOJE PROVJERE

VJERA IMA SVOJE PROVJERE
Međutim, vjera ima svoje provjere, kao i svoje odgovore. Ne bi trebalo smatrati da će čovjek vjere, nakon što se otisnuo od obale okolnosti, uvijek imati mirno more i ugodnu plovidbu. Nipošto. Uvijek iznova morat će se suočavati s uzburkanim morem i olujnim nebom. No sve je to uređeno s dobrom namjerom: da ga se uvede u dublje i zrelije iskustvo onoga što Bog jest srcu koje se pouzdaje u Njega. Kad bi nebo uvijek bilo bez oblaka, i more bez ijednog vala, vjernik ne bi mogao tako dobro poznavati Boga s kojim ima posla; ta znamo u kolikoj mjeri ljudsko srce sklono onaj mir što proizlazi iz okolnosti, zabludom smatrati mirom Božjim. Kad nam sve ide glatko i ugodno, ako nam je imovina sigurna, poslovanje uspješno, djeca dobro odgojena, stan udoban, zdravlje sjajno - ukratko, sve onako kako smo zamislili - olako smo skloni taj mir, koji se temelji na spomenutim okolnostima, pobrkati s mirom koji proizlazi iz ostvarene Kristove prisutnosti. Gospodin to zna pa se, stoga, On uključi te na neki način protrese naše "gnijezdo"; naravno, ako smo se ugnijezdili u tim okolnostima umjesto da počivamo u Njemu.
Često smo ispravnost nekog puta skloni prosuđivati s obzirom na to postoji li na njemu iskušenje ili ne. To je velika pogreška. Put poslušnosti često može biti veliko iskušenje za tijelo i krv. Tako je Abraham bio pozvan ne samo suočiti se s Kaanancima u zemlji u koju ga je Bog pozvao, nego je i "zemljom zavladala glad". Je li zbog toga trebao zaključiti da nije na ispravnom mjestu? Zasigurno nije. To bi značilo prosuđivati po onome što vidi očima, a upravo to vjera nikada ne čini. Nesumnjivo, bilo je to veliko iskušenje za njegovo srce i neshvatljiva zagonetka za njegovu narav, ali vjeri je sve bilo jasno i jednostavno. Kad je Pavao bio pozvan u Makedoniju, prvo s čime se morao suočiti bio je zatvor u Filipima. Srcu koje nije u zajedništvu s Bogom to bi izgledalo poput smrtnog udarca njegovu cjelokupnom poslanju. No Pavao nije nikada dvojio oko ispravnosti svog položaja. Usred svega što ga je snašlo bio je u stanju "pjevati hvalospjeve", uvjeren da je sve upravo onako kako treba biti. Tako je i bilo; jer u zatvoru u Filipima bila jedna od posuda Božje milosti, netko tko, ljudski gledano, ne bi mogao čuti Evanđelje da njegovi propovjednici nisu bili bačeni upravo tamo gdje se on nalazio. Tako je đavao, protiv svoje volje, učinjen sredstvom koje je poslalo Evanđelje da dopre do ušiju jednog od Božjih izabranika.
Abraham je na isti način trebao razmišljati i u pogledu gladi što je nastala. Nalazio se upravo na onome mjestu na koje ga je Bog bio postavio; i, očigledno, nije primio nikakve upute da bi ga trebao napustiti. Istina, vladala je glad, a Egipat je bio nadomak ruke nudeći mu oslobođenje iz neprilike; no put Božjeg sluge bio je jasan: bolje je skapavati od gladi u Kanaanu, ako tako treba biti, negoli živjeti u obilju u Egiptu. Mnogo je bolje trpjeti na Božjem putu, negoli udobno živjeti na Sotoninom. Bolje je biti siromašan s Kristom, negoli bogat bez Njega. Abraham je imao "ovaca, i goveda, i magaraca, i slugu, i sluškinja, i magarica, i deva". Zbog očiglednih tjelesnih potreba, prirodno ljudsko srce bi njegov silazak u Egipat, nesumnjivo, smatralo ispravnim korakom. Ali, jao! - u Egiptu nije imao žrtvenik, to jest zajedništvo s Bogom. Egipat nije bio mjesto Božje prisutnosti. Odlaskom onamo Abraham je izgubio više negoli je dobio. I to je uvijek tako. Ništa ne može nadomjestiti gubitak našeg zajedništva s Bogom. Oslobođenje od privremenih tegoba, pa i stjecanje najvećeg bogatstva, bijedni su nadomjesci za ono što čovjek gubi ako samo za dlaku odstupi od ravnog puta poslušnosti. Koliki od nas će se složiti s tom tvrdnjom? Koliki su samo, kako bi izbjegli kušnje i provjere povezane s Božjim putem, otklizili u struju ovog opakog svijeta te time unijeli besplodnost, pustoš, potištenost i sjetu u svoje duše? Može biti da su zaradili novac, uvećali svoja dobra, postigli naklonost svijeta, zadobili blagonaklonost "faraona" te stekli ime i položaj među ljudima. No jesu li to odgovarajuće protuvrijednosti za gubitak radosti u Bogu, zajedništvo u slobodi srca, čistu savjest, duh zahvalnosti i štovanja, živo svjedočanstvo i djelotvornu službu? Jao onome tko može takvo što i pomisliti! No ipak se svi spomenuti neusporedivi blagoslovi često prodaju za malo olakšanja, za malo utjecaja, i za malo novca.
Dragi čitatelju, kršćanine, bdijmo u pogledu te sklonosti odstupanja od uskog, ali sigurnog, ponekad tegobnog, ali uvijek ugodnog puta bezazlene, iskrene poslušnosti. Ljubomorno i brižno čuvajmo "vjeru i čistu savjest", što se ničime ne može nadomjestiti. Dođe li iskušenje, tada, umjesto da skrenemo u Egipat, čekajmo radije na Boga. Tako će nam iskušenje, umjesto da se pokaže prigodom za spoticanje, pružiti prigodu da iskažemo svoju poslušnost. Kad smo u iskušenju da otklizimo u struju svijeta, sjetimo se Njega "koji je dao samoga sebe za naše grijehe da nas izbavi iz sadašnjeg opakog svijeta; po volji Boga i Oca našega" (Galaćanima 1:4). Ako je Njegova ljubav prema nama bila takva, i ako je takav Njegov osjećaj u pogledu stvarnog karaktera sadašnjeg svijeta, da je dao sebe kako bi nas izbavio iz njega, hoćemo li ga poricati tako da se opet vraćamo u ono od čega nas je Njegov križ zauvijek oslobodio? Neka nas svemogući Bog sačuva od toga! Neka nas On čuva u svojoj ruci i zakloni pod sjenu svojih krila, sve dok ne budemo gledali Isusa kao što jest, i dok ne budemo poput Njega i s Njim, i to zauvijek.
C. H. Mackintosh


Vjera ima svoje provjere

VJERA IMA SVOJE PROVJERE
Međutim, vjera ima svoje provjere, kao i svoje odgovore. Ne bi trebalo smatrati da će čovjek vjere, nakon što se otisnuo od obale okolnosti, uvijek imati mirno more i ugodnu plovidbu. Nipošto. Uvijek iznova morat će se suočavati s uzburkanim morem i olujnim nebom. No sve je to uređeno s dobrom namjerom: da ga se uvede u dublje i zrelije iskustvo onoga što Bog jest srcu koje se pouzdaje u Njega. Kad bi nebo uvijek bilo bez oblaka, i more bez ijednog vala, vjernik ne bi mogao tako dobro poznavati Boga s kojim ima posla; ta znamo u kolikoj mjeri ljudsko srce sklono onaj mir što proizlazi iz okolnosti, zabludom smatrati mirom Božjim. Kad nam sve ide glatko i ugodno, ako nam je imovina sigurna, poslovanje uspješno, djeca dobro odgojena, stan udoban, zdravlje sjajno - ukratko, sve onako kako smo zamislili - olako smo skloni taj mir, koji se temelji na spomenutim okolnostima, pobrkati s mirom koji proizlazi iz ostvarene Kristove prisutnosti. Gospodin to zna pa se, stoga, On uključi te na neki način protrese naše "gnijezdo"; naravno, ako smo se ugnijezdili u tim okolnostima umjesto da počivamo u Njemu.
Često smo ispravnost nekog puta skloni prosuđivati s obzirom na to postoji li na njemu iskušenje ili ne. To je velika pogreška. Put poslušnosti često može biti veliko iskušenje za tijelo i krv. Tako je Abraham bio pozvan ne samo suočiti se s Kaanancima u zemlji u koju ga je Bog pozvao, nego je i "zemljom zavladala glad". Je li zbog toga trebao zaključiti da nije na ispravnom mjestu? Zasigurno nije. To bi značilo prosuđivati po onome što vidi očima, a upravo to vjera nikada ne čini. Nesumnjivo, bilo je to veliko iskušenje za njegovo srce i neshvatljiva zagonetka za njegovu narav, ali vjeri je sve bilo jasno i jednostavno. Kad je Pavao bio pozvan u Makedoniju, prvo s čime se morao suočiti bio je zatvor u Filipima. Srcu koje nije u zajedništvu s Bogom to bi izgledalo poput smrtnog udarca njegovu cjelokupnom poslanju. No Pavao nije nikada dvojio oko ispravnosti svog položaja. Usred svega što ga je snašlo bio je u stanju "pjevati hvalospjeve", uvjeren da je sve upravo onako kako treba biti. Tako je i bilo; jer u zatvoru u Filipima bila jedna od posuda Božje milosti, netko tko, ljudski gledano, ne bi mogao čuti Evanđelje da njegovi propovjednici nisu bili bačeni upravo tamo gdje se on nalazio. Tako je đavao, protiv svoje volje, učinjen sredstvom koje je poslalo Evanđelje da dopre do ušiju jednog od Božjih izabranika.
Abraham je na isti način trebao razmišljati i u pogledu gladi što je nastala. Nalazio se upravo na onome mjestu na koje ga je Bog bio postavio; i, očigledno, nije primio nikakve upute da bi ga trebao napustiti. Istina, vladala je glad, a Egipat je bio nadomak ruke nudeći mu oslobođenje iz neprilike; no put Božjeg sluge bio je jasan: bolje je skapavati od gladi u Kanaanu, ako tako treba biti, negoli živjeti u obilju u Egiptu. Mnogo je bolje trpjeti na Božjem putu, negoli udobno živjeti na Sotoninom. Bolje je biti siromašan s Kristom, negoli bogat bez Njega. Abraham je imao "ovaca, i goveda, i magaraca, i slugu, i sluškinja, i magarica, i deva". Zbog očiglednih tjelesnih potreba, prirodno ljudsko srce bi njegov silazak u Egipat, nesumnjivo, smatralo ispravnim korakom. Ali, jao! - u Egiptu nije imao žrtvenik, to jest zajedništvo s Bogom. Egipat nije bio mjesto Božje prisutnosti. Odlaskom onamo Abraham je izgubio više negoli je dobio. I to je uvijek tako. Ništa ne može nadomjestiti gubitak našeg zajedništva s Bogom. Oslobođenje od privremenih tegoba, pa i stjecanje najvećeg bogatstva, bijedni su nadomjesci za ono što čovjek gubi ako samo za dlaku odstupi od ravnog puta poslušnosti. Koliki od nas će se složiti s tom tvrdnjom? Koliki su samo, kako bi izbjegli kušnje i provjere povezane s Božjim putem, otklizili u struju ovog opakog svijeta te time unijeli besplodnost, pustoš, potištenost i sjetu u svoje duše? Može biti da su zaradili novac, uvećali svoja dobra, postigli naklonost svijeta, zadobili blagonaklonost "faraona" te stekli ime i položaj među ljudima. No jesu li to odgovarajuće protuvrijednosti za gubitak radosti u Bogu, zajedništvo u slobodi srca, čistu savjest, duh zahvalnosti i štovanja, živo svjedočanstvo i djelotvornu službu? Jao onome tko može takvo što i pomisliti! No ipak se svi spomenuti neusporedivi blagoslovi često prodaju za malo olakšanja, za malo utjecaja, i za malo novca.
Dragi čitatelju, kršćanine, bdijmo u pogledu te sklonosti odstupanja od uskog, ali sigurnog, ponekad tegobnog, ali uvijek ugodnog puta bezazlene, iskrene poslušnosti. Ljubomorno i brižno čuvajmo "vjeru i čistu savjest", što se ničime ne može nadomjestiti. Dođe li iskušenje, tada, umjesto da skrenemo u Egipat, čekajmo radije na Boga. Tako će nam iskušenje, umjesto da se pokaže prigodom za spoticanje, pružiti prigodu da iskažemo svoju poslušnost. Kad smo u iskušenju da otklizimo u struju svijeta, sjetimo se Njega "koji je dao samoga sebe za naše grijehe da nas izbavi iz sadašnjeg opakog svijeta; po volji Boga i Oca našega" (Galaćanima 1:4). Ako je Njegova ljubav prema nama bila takva, i ako je takav Njegov osjećaj u pogledu stvarnog karaktera sadašnjeg svijeta, da je dao sebe kako bi nas izbavio iz njega, hoćemo li ga poricati tako da se opet vraćamo u ono od čega nas je Njegov križ zauvijek oslobodio? Neka nas svemogući Bog sačuva od toga! Neka nas On čuva u svojoj ruci i zakloni pod sjenu svojih krila, sve dok ne budemo gledali Isusa kao što jest, i dok ne budemo poput Njega i s Njim, i to zauvijek.

Štovanje kipova/idola

Idolopoklonstvo (štovanje kipova) Idolopoklonstvo je jedan od najopasnijih grijeha. Sveto Pismo na mnogo mjesta kaže da će konačna sudbi...