23 minute u paklu-Bill Wiese

Ovaj video djelim svim svojim prijateljima i kontaktima,podijeli i ti kad pogledaš jer radi se o vječnom životu ili vječnoj smrti i muci koje će svako od nas biti svjestan,ako se na vrijeme ne pokaje i obrati, Isusu jer živimo,mičemo se i jesmo zahvaljujući Duhu Božjem koji je u nama,a taj isti ne umire nikad,jer stvoreni smo na sliku Božju,zato ni mi poslije svoje fizičke smrti ne umiremo nikad, već odlazimo u vječni život ili vječnu smrt.23 minute u paklu je istiniti događaj kojeg je Bill Wiese osobno proživio, pošto je bio izvučen iz svog tijela.Pogledajte ovaj video obavezno jer umrijeti moramo svi,a poslije se svakom pojaviti na sudu Božjem.Kad pogledaš,obrati se i pokaj za svoje grijehe,kako je pastor Bill Wiese to opisao na kraju videa i mnoge duše privukao Bogu.Nemoj odgađati za sutra,jer odakle znaš da sutra postoji za tebe?

Evo tog videa- 23 minute u paklu

Unutarnja borba sa samim sobom/ Voli bez očekivanja

Kad ti siromah dođe pred prag,i moli te nešto za jelo,NIKAD NE RECI da nemaš,ako imaš.

Kad siromašnoj udovici fali sitno u trgovini NIKAD NE RECI,mogao sam joj dati a nisam,jer zašto joj jednostavno nisi dao?

Kad ti te djeca nešto ljubazno pitaju,NIKAD NE RECI,grubu ili neotesanu riječ nazad,jer to su samo djeca,koja uče od odraslih i oni su ploča po kojoj se piše.I tko ove malene sablažnjava,bolje mu je da si stavi mlinski kamen oko vrata i baci se u vodu,tako će prema njemu srđba Božja biti možda blaža.

Kad vidiš stranca u tvom mjestu da nekog traži,NIKAD NE RECI,da ne poznaješ ono što on traži,ako poznaješ da bi ga se na brzinu otarasio.

Kad znaš da možeš učiniti bilo kakvo dobro djelo ljudima,NIKAD NE RECI,nisam imao vremena ili nisam mogao ako to nije istina.

Kad svjedočiš na sudu za bližnjega svoga,NIKAD NE RECI nisam vidio ili znao,ako si vidio ili znao.

Kad ti čovjek zlo nanese,NIKAD NE RECI,i ja ću tebi tako,jer osveta i srđba leži u srcu luđaka i ne pušta ga.Ti budi bolji od njega i uzvrati mu ljubavlju koliko god to možeš.Ljudi vide to i znat će da si ti dijete svjetla.

Ako imaš dobrog prijatelja,NIKAD NE RECI,-uvesti ću te u dobar posao,ako ni sam nisi siguran kakav je ishod tog posla,jer većina poslova gdje požuda za novcem vlada završavaju u velikoj duhovnoj tami i propasti,jer novac je izvor svih zala svjetskih i zato se čuvaj svake pohlepe,jer što vrijedi čovjeku da osvoji i cijeli svijet,ako izgubi sebe samoga?
Ili što će čovjek na kraju života dati za otkup svoje duše?

NIKAD NE RECI,lijepa si i draga mi,svojoj budućoj bogatoj djevojci,jer zašto da uništiš lažima sebe i nju,jer ako si je lagao ispitat će kad tad tvoje srce i doznati istinu,da ljubiš njen novac,a ne nju,a njen novac trošiš trčeći za sponorušama,koje uništavaju tvoju dušu.Bolje ti je tada da si upao u šape ljute medvjedice nego njoj u ruke jer kod medvjedice imaš šanse za bijeg,ali ne i od prevarene i iznevjerene žene,jer naći će te i u najmanjem djeliću kugle zemaljske i uništiti ti život,a Bog će sve to dopustiti jer si i ti nju lagao i varao.

NIKAD NE RECI,imam ovo ili ono,posjedujem puno,bogat sam,jer hvalisavca nitko ne voli,zato budi skroman-na i rijedak na riječima,pošto je jezik gori od oštrice mača,jer taj mali ud bio je početak mnogih smrti i stradanja,zato budi mudar-ra,i zauzdavaj svoj jezik.

Ne druži se sa podsmjevačima,ako voliš istinu,i NIKAD NE RECI,da si bio samo iz šale sa njima jer ljubitelji istine neće te prihvatiti nikad.

NIKAD NE RECI,mudrosti što ćeš mi? Ja mogu bez tebe! već je priveži sebi kao lančić oko vrata i ispunjavaj svoje kosti njome dan i noć,da ti bude pratilja vjerna i da te ka spasenju duše odvede.

NIKAD NE RECI,svijet me mrzi,svi me odbacuju,jer ako ne živiš u istini,to ti ustvari njima činiš,a oni se brane kako najbolje znaju.Tvoj neprijatelj nije svijet,već ti sam sebi,jer ideš za idolima tame,pohlepom,požudom,mržnjom i svime onime što je tama.Poradi na sebi i mijenjej sebe a ne svijet,jer svijet će vidjeti tvoju promjenu kojom ćeš uticati na njega,pa će se i on polako mijenjati.


Voli bez očekivanja

Voli.

Bez da očekuješ. Bez da zahtijevaš, bez da zamjeraš, bez da tražiš. Voli iz jednostavnog razloga što ljubav liječi. I tebe koji voliš usprkos svega i onog tko te povrijedio. Voli iz čistog mira i zato što je to lako.
Lako je voljeti. Mrziti je teško. Mržnja zahtjeva napor. Mržnja je ona koja polako iz dana u dan izjeda dušu, sve dok od nje ništa ne ostane. Mržnja je ono što postanemo kad pomislimo da je ljubav neprirodna, jer nam je netko rekao da nije normalno voljeti druge. Da je normalno natjecati se, podčiniti, uvijek juriti to prvo mjesto, tu nagradu, taj neki položaj. Da je normalno inatiti se i svetiti i ponižavati. Uvjerili su nas u to oni koji žele da mislimo kako na svijetu nema dovoljno - ljubavi, sreće, zdravlja, resursa i uspjeha za sve. I natjerali nas da se borimo za ono čega najviše imamo, za ono s čime smo se rodili, za ono što mi i sami jesmo, svakom stanicom svoga tijela - ljubav. Podijelili su nas međusobno kako bismo zaboravili da smo svi dio iste priče. Da smo povezani nevidljivim sponama. Podijelili su nas zato jer je netko i njih uvjerio da na ovom svijetu nema dovoljno svega za sve.
Ali ima. I ima dovoljno znanja i prilika da naučimo da možemo imati sve ako promijenimo kut gledanja. I da sve počinje od nas. Ne od ljudi oko nas, već od nas. Zbog toga ti kažem - voli. Voli jer ćeš tako promijeniti sebe i svijet oko sebe.
Voli jer je lako, jer je ispravno, jer si to ti.
Ugodan dan svima...

Nevjerojatne životinje koje prkose evoluciji

Jeste li znali zašto se vretence zove još i letećim zmajem?

...zbog svojih zastrašujućih čeljusti.Vretence je nevjerojatan lovac.Može se obrušiti na plijen,sa brzinom od preko 30 km/h.Nevjerojatna brzina za jednog kukca!
Krila su mu tako oblikovana da ima nevjerojatna leteća svojstva i sposobnosti! A sa njegovim očima može uočiti plijen na 12 metara,i malo je onih koji će mu umaći!

Vretenca žive u vodi kao ličinke.Mogu živjeti u vodi od godinu do dvije godine i za to vrijeme,hrane se sitnim ribicama i punoglavcima,kojih ima jako puno u vodi.

Nevjerojatno saznanje je da kad ličinka vretenca uhvati punoglavca,i počne ga jesti,taj isti punoglavac odašilje signale,ostalim punoglavcima u tom području da promijene boju,tako da brže pivaju i pobjegnu od ličinke vretenca!!!
Nema načina da evolucija ili teorija evolucije ima odgovor za takve stvari!!!

Sikorsky koji je izmislio helikopter je rekao da je proučavao vretenca i tako je dobio ideju o helikopteru!
Vretence ima dva para krila,ako leti naprijed,prednji par krila će ga uzdići,a stražnji mu dati pogon.Ali vretenca mogu čak letjeti i unatrag!!!
A kada vretence leti unatrag,tada stražnji par krila uzdiže,a prednji daju pogon!Tako da u potpunosti mijenja rad mišića kad leti unatrag i to može učiniti u trenutku,(po mom mišljenju manje od jedne sekunde).On leti,stane,pa leti unatrag.Koliko mi je poznato oni su jedini kukci koji kad se okreću,to rade cijelim tijelom.Kad lete unaprijed,uočavamo da im je tijelo ravno,zadak je ravan.To znači da će viša vanjska krila,usporedno sa unutarnjim krilima,raditi dvije različite stvari,tako da krilima radi na dva različita načina na suprotnim stranama tijela!

A njegova krila? Zašto se ta naizgled njećna krila na jakome vjetru jednostavno ne polome? kroz njih se vidi,toliko su tanka! Bog je stvorio male kanale kroz krila koji su veličine stotog dijela centimetra,do njih dopiru razna vlakna,imaju stanice,koje su deblje na vršcima krila,zato kad leti krila ne vibriraju.To je zapravo čudo! Nemože se ovo drugačije objasniti.Naš Gospodin je zadivljujući!

Ovo je samo isječak ovog predivnog dokumentarca Božjeg stvaranja.Cijeli film pogledajte ovdje:

https://www.youtube.com/watch?v=szOA8LKPAgg&t=798s

VJERA IMA SVOJE PROVJERE

VJERA IMA SVOJE PROVJERE

Međutim, vjera ima svoje provjere, kao i svoje odgovore. Ne bi trebalo smatrati da će čovjek vjere, nakon što se otisnuo od obale okolnosti, uvijek imati mirno more i ugodnu plovidbu. Nipošto. Uvijek iznova morat će se suočavati s uzburkanim morem i olujnim nebom. No sve je to uređeno s dobrom namjerom: da ga se uvede u dublje i zrelije iskustvo onoga što Bog jest srcu koje se pouzdaje u Njega. Kad bi nebo uvijek bilo bez oblaka, i more bez ijednog vala, vjernik ne bi mogao tako dobro poznavati Boga s kojim ima posla; ta znamo u kolikoj mjeri ljudsko srce sklono onaj mir što proizlazi iz okolnosti, zabludom smatrati mirom Božjim. Kad nam sve ide glatko i ugodno, ako nam je imovina sigurna, poslovanje uspješno, djeca dobro odgojena, stan udoban, zdravlje sjajno - ukratko, sve onako kako smo zamislili - olako smo skloni taj mir, koji se temelji na spomenutim okolnostima, pobrkati s mirom koji proizlazi iz ostvarene Kristove prisutnosti. Gospodin to zna pa se, stoga, On uključi te na neki način protrese naše "gnijezdo"; naravno, ako smo se ugnijezdili u tim okolnostima umjesto da počivamo u Njemu.

Često smo ispravnost nekog puta skloni prosuđivati s obzirom na to postoji li na njemu iskušenje ili ne. To je velika pogreška. Put poslušnosti često može biti veliko iskušenje za tijelo i krv. Tako je Abraham bio pozvan ne samo suočiti se s Kaanancima u zemlji u koju ga je Bog pozvao, nego je i "zemljom zavladala glad". Je li zbog toga trebao zaključiti da nije na ispravnom mjestu? Zasigurno nije. To bi značilo prosuđivati po onome što vidi očima, a upravo to vjera nikada ne čini. Nesumnjivo, bilo je to veliko iskušenje za njegovo srce i neshvatljiva zagonetka za njegovu narav, ali vjeri je sve bilo jasno i jednostavno. Kad je Pavao bio pozvan u Makedoniju, prvo s čime se morao suočiti bio je zatvor u Filipima. Srcu koje nije u zajedništvu s Bogom to bi izgledalo poput smrtnog udarca njegovu cjelokupnom poslanju. No Pavao nije nikada dvojio oko ispravnosti svog položaja. Usred svega što ga je snašlo bio je u stanju "pjevati hvalospjeve", uvjeren da je sve upravo onako kako treba biti. Tako je i bilo; jer u zatvoru u Filipima bila jedna od posuda Božje milosti, netko tko, ljudski gledano, ne bi mogao čuti Evanđelje da njegovi propovjednici nisu bili bačeni upravo tamo gdje se on nalazio. Tako je đavao, protiv svoje volje, učinjen sredstvom koje je poslalo Evanđelje da dopre do ušiju jednog od Božjih izabranika.
Abraham je na isti način trebao razmišljati i u pogledu gladi što je nastala. Nalazio se upravo na onome mjestu na koje ga je Bog bio postavio; i, očigledno, nije primio nikakve upute da bi ga trebao napustiti. Istina, vladala je glad, a Egipat je bio nadomak ruke nudeći mu oslobođenje iz neprilike; no put Božjeg sluge bio je jasan: bolje je skapavati od gladi u Kanaanu, ako tako treba biti, negoli živjeti u obilju u Egiptu. Mnogo je bolje trpjeti na Božjem putu, negoli udobno živjeti na Sotoninom. Bolje je biti siromašan s Kristom, negoli bogat bez Njega. Abraham je imao "ovaca, i goveda, i magaraca, i slugu, i sluškinja, i magarica, i deva". Zbog očiglednih tjelesnih potreba, prirodno ljudsko srce bi njegov silazak u Egipat, nesumnjivo, smatralo ispravnim korakom. Ali, jao! - u Egiptu nije imao žrtvenik, to jest zajedništvo s Bogom. Egipat nije bio mjesto Božje prisutnosti. Odlaskom onamo Abraham je izgubio više negoli je dobio. I to je uvijek tako. Ništa ne može nadomjestiti gubitak našeg zajedništva s Bogom. Oslobođenje od privremenih tegoba, pa i stjecanje najvećeg bogatstva, bijedni su nadomjesci za ono što čovjek gubi ako samo za dlaku odstupi od ravnog puta poslušnosti. Koliki od nas će se složiti s tom tvrdnjom? Koliki su samo, kako bi izbjegli kušnje i provjere povezane s Božjim putem, otklizili u struju ovog opakog svijeta te time unijeli besplodnost, pustoš, potištenost i sjetu u svoje duše? Može biti da su zaradili novac, uvećali svoja dobra, postigli naklonost svijeta, zadobili blagonaklonost "faraona" te stekli ime i položaj među ljudima. No jesu li to odgovarajuće protuvrijednosti za gubitak radosti u Bogu, zajedništvo u slobodi srca, čistu savjest, duh zahvalnosti i štovanja, živo svjedočanstvo i djelotvornu službu? Jao onome tko može takvo što i pomisliti! No ipak se svi spomenuti neusporedivi blagoslovi često prodaju za malo olakšanja, za malo utjecaja, i za malo novca.
Dragi čitatelju, kršćanine, bdijmo u pogledu te sklonosti odstupanja od uskog, ali sigurnog, ponekad tegobnog, ali uvijek ugodnog puta bezazlene, iskrene poslušnosti. Ljubomorno i brižno čuvajmo "vjeru i čistu savjest", što se ničime ne može nadomjestiti. Dođe li iskušenje, tada, umjesto da skrenemo u Egipat, čekajmo radije na Boga. Tako će nam iskušenje, umjesto da se pokaže prigodom za spoticanje, pružiti prigodu da iskažemo svoju poslušnost. Kad smo u iskušenju da otklizimo u struju svijeta, sjetimo se Njega "koji je dao samoga sebe za naše grijehe da nas izbavi iz sadašnjeg opakog svijeta; po volji Boga i Oca našega" (Galaćanima 1:4). Ako je Njegova ljubav prema nama bila takva, i ako je takav Njegov osjećaj u pogledu stvarnog karaktera sadašnjeg svijeta, da je dao sebe kako bi nas izbavio iz njega, hoćemo li ga poricati tako da se opet vraćamo u ono od čega nas je Njegov križ zauvijek oslobodio? Neka nas svemogući Bog sačuva od toga! Neka nas On čuva u svojoj ruci i zakloni pod sjenu svojih krila, sve dok ne budemo gledali Isusa kao što jest, i dok ne budemo poput Njega i s Njim, i to zauvijek.
C. H. Mackintosh

Ja sam grešnik

Vjerodostojna je ova riječ i vrijedna potpunog prihvaćanja: Krist Isus došao je na svijet spasiti grešnike, od kojih sam prvi ja. 1. Timoteju 1,15

U doba kolonijalizma je jedan Europljanin koji se naselio kod Rta dobre nade naišao na nekog Crnca gdje čita Bibliju. Podrugljivo mu je dobacio: "Ta knjiga nije za takve kao što si ti." "Je, gospodine", reče mu ovaj. "Kako znaš?" – "Po tome što je u njoj moje ime." – "Tvoje Ime? Kako to? Gdje je?" – "Ovdje," odvrati Crnac pokazavši mu naš današnji biblijski redak: "Krist Isus došao je na svijet spasiti grešnike" – "To sam ja; grešnik! Zbog toga je ta knjiga i za mene." U današnjem retku Pavao sebe određuje kao "prvoga", to jest kao najistaknutijeg od grešnikâ. Ta prosudba samog sebe iskazuje golemu promjenu koja se dogodila u njegovu srcu. Prije toga je u svojoj religijskoj revnosti progonio Kristove istinske učenike sve do smrti. No tada mu se ukazao Gospodin i bio je nadjačan Njegovom slavom. Mislio je da treba uništiti Kristove sljedbenike, no potom je u Njemu našao svog Spasitelja i ispovjedio vjeru u Njega, Gospodina slave. Od tog trenutka sav njegov život bio je, u punoj zahvalnosti, posvećen njegovu Gospodinu i Otkupitelju. Njegovo poslanje bilo je propovijedati Krista kao Spasitelja mnogim narodima. Nepoznati Crnac s Rta dobre nade i apostol Pavao imaju zajedničko jedno: obojica su uvidjeli da su grešnici i obojica su našla oproštenje i spasenje u Isusu Kristu.

Smiluj mi se Bože

Smiluj mi se, Bože, po dobrostivosti svojoj; i po velikoj milosti svojoj izbriši moje prijestupe ... i od grijeha me moga očisti. Jer priznajem prijestupe svoje: i grijeh moj je svagda preda mnom. Protiv tebe, tebe jedinog, ja sam sagriješio, i učinio to zlo u tvojim očima. Psalam 51,1-4

Vjernici koji su priznali svoju krivnju Isusu Kristu i primili ga u svoj život kao svog Spasitelja i Gospodina, time nisu postali bolje osobe. Sposobnost da čine zlo još uvijek prebiva u njima. Može im se dogoditi da – ako se njihovo srce odvrati od Boga i Njegove riječi – slažu, ukradu i počine preljub. Povijest kralja Davida, koji je napisao pedeset i prvi psalam, dovoljan je dokaz toga. David je bio istinski vjernik. Bog ga je čak bio nazvao čovjekom "po svome srcu" (1. Samuelova 13,14). No postao je preljubnik, licemjer, lažljivac i ubojica – što je nezamislivo! No Bog ne ostavlja svoju djecu da se, kad zastrane, sami bave svojim problemom. On im pristupa govoreći njihovu srcu i savjesti, tako da se pokaju za svoju pogrešku i priznaju svoju krivnju. David je to učinio. Bog mu je poslao proroka Natana, koji ga je upitao: "Zašto si prezreo zapovijed GOSPODINOVU učinivši zlo u njegovim očima?" To je navelo Davida da prizna: "Sagriješio sam protiv GOSPODINA." Zbog toga mu je bilo zajamčeno: "GOSPODIN je uklonio tvoj grijeh" (2. Samuelova 12,9.13). David je, svakako, trebao pretrpjeti posljedice svoga grijeha (jer Bog ih ne uklanja svaki put), no ponovno se mogao radovati u svom zajedništvu s Bogom i nastaviti živjeti pod Njegovim blagoslovom.

Bog želi spasenje za sve!

Naš Spasitelj, Bog ... hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine. Jer jedan je Bog, i jedan je posrednik između Boga i ljudi: čovjek Krist Isus, koji je sebe samoga dao kao otkupninu za sve, za svjedočanstvo u svoje vrijeme. 1. Timoteju 2,3-6

Kad sam se jednom vozio taksijem, vozač mi je rekao: "Ja sam musliman, ali samo na papiru." Vjerojatno je time htio reći da on nije fanatik. To je dobro, ali ima li kakve vrijednosti imati vjeru koja je samo prazno slovo na papiru? Ispričao sam mu o svom životu: "Ja sam mnogo godina bio kršćanin, ali samo na papiru. No već trideset godina sam istinski kršćanin. Po Božjoj milosti vjerujem da je Isus Krist moj Spasitelj i Gospodin. On je na križu umro za moje grijehe." "Nitko ne može spasiti sâm sebe. Trebamo Krista, našeg Otkupitelja. Kada sam samo imenom bio kršćanin, bio sam izgubljen kao i svatko drugi. Čovjeku je potrebno oproštenje njegovih grijeha. Treba mu Božja milost, koja je u Osobi Isusa Krista došla ponuditi spasenje svima. Budući da sam u svome srcu istinski povjerovao u Njega, znam da je On postao moj zamjenik pred Bogom. Kaznu koja me išla zbog mojih grijeha, Isus Krist je nosio za mene na križu. "Sada imam osobni odnos s Isusom Kristom i Bogom Ocem. To je mnogo, mnogo bolje negoli samo ‘na papiru’ biti članom neke religijske zajednice." Taksist je sa zanimanjem slušao moju priču. Budući da ponekad zna dugo čekati putnike pa mu zna biti dosadno, rado je prihvatio dva traktata koje sam mu ponudio.