Tragom spasenja

Luka 9,51

Sigurno sam vidio” Pepelnicu prije nego što sam shvaćao što je to. Kao dijete, negdje u veljači ili ponekad ožujku, primijetio bih nekoga s prljavim tragom na čelu pa još jednu osobu, i još jednu. To je zasigurno nešto značilo, zar ne? (Mi smo bili škotski prezbiterijanci. Korizmu nismo obilježavali.) Pepelnica je izvorno bila dan u crkvenoj godini kad bi ljudi odredeni za javno pokajanje za svoje grijehe započeli svoju pokoru – vanjski prikaz unutarnjeg pokajanja. Negdje krajem prvog tisućljeća praksa je postala općenitija. Simbol toga bilo je obilježavanje čela pepelom. To je bio znak da je osoba započela višetjedni post, uključujući četrdeset radnih dana. Krenuli su na unutarnje duhovno putovanje koje će završiti proslavom Kristova uskrsnuća na Uskrs. Poruka je bila vidljiva na njihovim licima.

Luka nam govori da su učenici, ubrzo nakon što im je Isus rekao o svojoj nadolazećoj patnji, počeli primjećivati znak i na njegovom licu. To nije bio fizički znak, već drugačiji pogled – kao da se nešto iznutra manifestira u njegovom ponašanju: Kad su se navršili dani da bude uznesen, krenu Isus sa svom odlučnošću prema Jeruzalemu (9,51).

Uvijek je imao uperen pogled prema Jeruzalemu. Svoju je službu započeo krštenjem na rijeci Jordan koja je simbolički već bila zasićena grijesima ljudi (3,1-22).

No sada je krenuo prema pravom krštenju, na koje je vodeno krštenje samo ukazalo. Ali krstom mi se krstiti i kakve li muke za me dok se to ne izvrši” (12,50). Znak smrti je postao vidljiv na njegovom čelu. Sad je, za Isusa, započela produljena „Korizma” koja će voditi do Golgote i Uskrsa.

Na putu za Jeruzalem Isus se susreo sa širokom lepezom različitih ljudi. Svi oni imali su nešto zajedničko: u svojoj potrebi bili su, ili privučeni k njemu, ili odbijeni od njega zbog svojeg ponosa. Nitko nije bio neutralan. Prednjačili su učenici kojima je rečeno, ali nisu odmah shvatili značenje njegovog pogleda (9,21-27). Bio je to vanjski izraz unutarnje „boli”. Pitanje je bilo: Hoće li ih to odbiti ili će ga slijediti?

No možda nam je, prije nego što nastavimo ovim putem, potrebno upozorenje. Ljudi koje ćemo susresti, ne manje važní učenici, beskrajno su zanimljivi. Ipak, oni nisu fokus naše priče. Dok njih promatramo, ne smijemo izgubiti pogled s Isusa jer, ako to učinimo, sve što radimo je upoznavanje fascinantnih ljudi u kojima možda prepoznajemo sebe (dobre stvari u njima). Ako je to sve što vidimo, promašili smo svrhu. Prava je svrha vidjeti tko je Isus.

Stoga, jednako kao što je Isus na putu za Jeruzalem imao uperen pogled na odredište, budite sigurni da je i vaš pogled na njemu jer je to ključno, ne samo za ovo putovanje već i za razumijevanje poruke evandelja.

RAZMISLITE

Kad čitate evanđelja, tražite li Isusa ili samo svoj odraz?

Što vidite u ovom redku o Isusu što vas pokreće da ga slavite?

Dojmove napišite u komentaru.

SINCLAIR B FERGUSON

Poziv na radost 30

 Za ljude koji se istinski bore sa svakodnevnom depresijom i koji većinu svoga života žive u dubokom očaju, važno je razumjeti vezu između radosti i zahvalnosti. Ako si zahvalna osoba, radost ne može biti daleko od tebe. Ako si radosna osoba, jamčim da svakodnevno glasno brojiš svoje blagoslove.

Zahvalnost je lozinka koja otvara vrata Njegove prisutnosti Njegovom narodu. A kada uđeš u Njegovu prisutnost, znaš kako ćeš ondje pronaći RADOST!

Stoga, ako se danas boriš s tugom i razočaranjem u životu, napravi popis onoga na čemu si zahvalan. Nemoj stati na 5 ili 10 stvari, nego budi velikodušan u svojoj zahvalnosti pa napravi popis od 20, 50 ili 100 stvari na kojima si zahvalan.

Vjerujem da za kršćanina zahvalnost ne smije biti isključivo rezervirana samo za jedan dan u godini ili jedno godišnje doba. Zahvalnost treba biti izvorni, svakodnevni stil života. Zahvalno srce je plodno mjesto rasta sjemenja radosti kako bi procvalo i cvjetalo u izobilju.

Psalam zahvalnosti

'Kličite GOSPODU zemlje sve! Služite GOSPODU s veseljem. Dođite pred lice njegovo pjevajući!

Znajte da je on GOSPOD, Bog! On nas je načinio, a ne mi sami sebe; njegov smo narod i ovce

paše njegove. Uđite sa zahvalom na vrata njegova, u dvorove njegove s hvalom;

zahvaljujte mu, i blagoslivljajte ime njegovo! Jer dobar je GOSPOD; milosrđe je njegovo

vječno, i istina njegova traje za sve naraštaje.' Psalmi 100:1-5

'Blagoslivljaj GOSPODA, dušo moja, i ne zaboravi sva dobročinstva njegova:

Blagoslivljaj GOSPODA, dušo moja, i sve što je u meni, blagoslivljaj sveto ime njegovo!

on ti oprašta sve nepravde tvoje, on ozdravlja sve bolesti tvoje;

on otkupljuje život tvoj od propasti, kruni te blagošću i nježnim milosrđima;

on siti usta tvoja dobrima, kao orlu ti se mladost obnavlja. ' Psalmi 103:1-5

Zapisano je,vjeruješ li?

 Jeste li se ikad osjećali kao da ste na duhovnom uzvišenju? Praktično osjećate Božju prisutnost, stječete svježe znanje - pomazanje teče poput ulja i čujete kako Bog vrlo jasno govori vašem duhu. Tada se, u drugim vremenima, čini kao da je nebo napravljeno od čelika, ulje se presušilo i ako dođe do pomazanja, to sigurno nećete osjetiti.

Svaki put kada se ukloni "uzbuđenje" Njegove slave, nađete se u duhovnoj dolini i dovedete se u pitanje kako ste uopće iskusili vrh. Možda vas sotona iskušava,a bojite se da ono što ste prije doživjeli, uopće nije bilo stvarno. Vidite, ako se naše uvjerenje temelji na našim osjećajima tada će će uvijek zakazati kad se oni pojave.

Kad je Sotona želio iskušati Isusa u pustinji (Mt 4,1-11), rekao je: "... ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruh!" Riječ "ako" je tako mala i suptilna, ali unatoč tome, veliki kamen spoticanja za mnoge, jer s ovom malom riječi cijela struktura vjerovanja može propasti. Stoga trebamo slijediti Gospodinov primjer i odbijati se osloniti na svoje osjećaje ili trenutna iskustva, posebno kad se suočimo s sumnjama.

Isus je odgovorio: "Napisano je ... čovjek ne bi trebao živjeti samo od kruha, nego od svake riječi koja dolazi iz Božijih usta" (Mt 4, 4). Svaki put kad je Isus odgovarao na pitanje, rekao je: "Napisano je ...". Isus se usprotivio sotoni i mi bismo trebali učiniti isto. To je naš temelj! Nije važno u kakvim se okolnostima nalazimo i u kakvim se točno situacijama nalazite ili kako se osjećate u svakom trenutku - Riječ Božja uvijek mora imati zadnju riječ u svakoj fazi našeg života. 

Preporučujem sljedeće citate koje ćete naglas čitati vama i vašoj obitelji. Čitajte ih iznova i iznova dok ne osjetite da se vjera i hrabrost šire u vašem srcu. Ovo je bila riječ koju je Isus koristio za Sotonu u pustinji ("Pisano je ...") i to će biti i tvoja snaga.

 

PISANO JE:'A moj će Bog kroz Isusa Krista ispuniti svaku vašu potrebu prema svom raskošnome bogatstvu. ' Filipljanima 4:19

PISANO je : Nećeš se bojati strahote noću, ni strijele koja leti danju,

Psalam 91:5

PISANO je: Zla osoba prima lažnu dobit, a tko čini pravdu, prima pravu nagradu.

Mudre izreke 11:18

PISANO je: Pa, ako Bog tako odijeva poljsku travu, koja je danas tu, a već se sutra baca u peć, zar neće još više odijevati vas, malovjerni?

Matej 6:30

PISANO je: Slušajte! Dao sam vam vlast da gazite zmije i škorpione i vlast nad svakom neprijateljskom silom. Ništa vam neće nauditi.

Luka 10:19

PISANO je: Nikakvo zlo neće te snaći, ni pošast se tvom domu primaći.

Psalmi 91:10

PISANO je: Pravednici prolaze mnoge nevolje, ali BOG ih izbavlja iz svake.

Psalmi 34:19

PISANO je: Molitva izgovorena s vjerom iscijelit će bolesnoga. Gospodin će ga ozdraviti. Ako je počinio grijehe, Gospodin će mu oprostiti.

Jakovljeva 5:15

PISANO je: Predaj BOGU svoje brige i on će se pobrinuti za tebe; nikad neće dopustiti da pravednik padne.

Psalmi 55:22

PISANO je:

BOŽJI anđeo oko ljudi kruži, izbavlja one koji štuju BOGA.

Psalmi 34:7

PISANO je: Prepusti se i vjeruj BOGU, a on će ti pomoći.

Psalmi 37:5

PISANO je:Ženi nerotkinji daje dom, da radosno djecu podiže. Slava BOGU!

Psalmi 113:9

PISANO je: Zahvaljujte BOGU jer je dobar, vječna je njegova ljubav.

Psalmi 136:1

PISANO je: Stalno nas pritišću nevolje, ali nismo slomljeni. Zbunjeni smo, ali nismo očajni. Progonjeni smo, ali ne i napušteni; oboreni smo, ali ne i uništeni.

Korinćanima 2 4:8‭-‬9

Tragom spasenja /svjedoci tragedije

UTORAK

SVJEDOCI TRAGEDIJE

Luka 13,1-5

Kako su se vijesti širile prije nego što smo imali novine, poštu, telefon, internet ili društvene mreže? Usmenom predajom.

Tako je bilo i ovdje: pojavila se skupina ljudi koja je čula strašne vijesti. Isuse, jesi li čuo za Galilejce koje je Pilat pogubio dok su u Jeruzalemu prinosili žrtve?

Što je Isus rekao? Kako će to objasniti?

Ne znamo puno o tom incidentu. Ono što znamo je da je Poncije Pilat imao sadističku crtu. Možda su oni zaklani bili fanatici ekstremisti koji su bili dio oružanog otpora protiv Rima. No Isusov odgovor na vijesti pokazuje na to da je pravo pitanje u umovima ljudi bilo ovo: Ako su ti ljudi pokušavali služiti Bogu pružajući otpor Rimu da bi omogućili slobodu Božjem narodu zašto su umrli tako okrutnom smrću? Što su učinili da to zasluže?

Ako smo u napasti da odbacimo ovo pitanje, trebamo stati i razmisliti o činjenici da je ovo česta reakcija kad stvari krenu loše: „Što su oni (ili ja) učinili da to zasluže?"

Ove je, djelomično, tema starozavjetne knjige o Jobu. Stvari su išle loše u Jobovom životu. Trojica njegovih prijatelja došla su ga posjetiti u njegovoj dubokoj tuzi i bili su voljni sjediti u tišini s njim tijekom potresnog tjedna tugovanja (Job 2,13). No čim su progovorili, usredotočili su se na ovu jednostavnu „činjenicu": S obzirom na to da je patnja posljedica grijeha, sigurno patiš zbog svojega grijeha. 

Pa kako Isus rješava ovaj drevni problem? Na dva načina.

Prvo, poučava ih da nesreće ne zadese ljude samo zbog njihova grijeha. Spominje još jednu nesreću. Dio kule u Siloamu u Jeruzalemu srušio se na mnoštvo ljudi i ubio njih osamnaest. Je li Bog okupio osamnaest najgorih grešnika u gradu ne bi li poučio ljude da ih, ako počine iste grijehe, čeka ista sudbina? Jesu li ti ljudi bili „veći dužnici od svih Jeruzalemaca"? Isusov je odgovor: Ne! (13,3).

Drugo, dvaput im ponavlja, „nego ako se ne obratite, svi ćete tako propasti" (13,3.5).

Usredotočimo se na ono što Isus govori. On ne negira da ljudski grijeh može dovesti do tragedije. Djela imaju posljedice. No govori da ne možemo kategorički povezivati ljudsku nesreću s osobnim grijehom. Nemamo računicu koja nam omogućava da tako raspoređujemo krivnju. Tko može uvijek ispravno povezati djela i posljedice? Tko može razdvojiti posljedice pada učinak tisućljeća ljudskoga grijeha od našeg osobnoga grijeha? Samo Bog posjeduje znanje, mudrost i pravdu da to učini.

Što onda? Isus razjašnjava najvažniji problem: budite sigurni da ste se pokajali za svoj grijeh i okrenuli Bogu u vjeri; jer, postoji sud na kojem će naš osobni grijeh i naša odgovornost za posljedice grijeha biti savršeno procijenjeni.

Stoga, trebamo izbjegavati ludost pokušavanja shvaćanja neshvatljivoga („Zašto se to dogodilo njima?") dok ne uspijevamo prepoznati što naš vlastiti grijeh zaslužuje od Boga ljubavi kojeg smo prezreli i Boga svetosti kojeg svakodnevno vrijeđamo. 

SINCLAIR B. FERGUSON

RAZMISLITE

Zahvalite Bogu što kroz vjeru u Isusa Krista imate oproštenje grijeha. No zapamtite da vjera, koja se okreće Kristu, uvijek uključuje pokajanje koje se okreće od grijeha. Za što se danas trebate pokajati?

Dojmove zapišite u komentaru. 

”Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!”

 Pročitao sam to ponovno i ponovno. Niti jedan stih prije nije mi prouzrokovao takvu nesanicu.

Shvatio sam da sam ja jedan od ”mnogih”.

Nastavak Od:

”Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!”/Istinska vjera ili površna pobožnost

Tri fatalna sna

Bio sam se kao i svi drugi slušatelji propovijedi, čitatelji Biblije i oni koji su odlazili u sinagoge u Isusovo vrijeme: izgubljen u snu, dok sam odlazio u pakao odjeven u crkvenu odjeću: „Bit će kao kad gladan sanja da jede, a probudi se prazna želuca; i kao kad žedan sanja da pije, pa se, iznemogao, suha grla probudi. Tako će se dogoditi mnoštvu naroda koji vojuju protiv Gore sionske“. (Izaija 29, 8) Samo sam sanjao o svojoj vječnoj sigurnosti.

No Bog me je, kao što se molim da učini za mnoge dok ovo čitaju, probudio kroz Njegovu Riječ. Nakon najveće propovijedi koja je ikada propovijedana, Isus je otkrio tri fatalna sna onih koji su religiozno izgubljeni: snovi kako su samo intelektualizam, emocionalizam i aktivizam čvrsto tlo za nadu u spasenje.

Ispravno učenje nije dovoljno

Najprije, Isus pokazuje nedovoljnost intelektualizma; onoga koji bi rekao „Znam i stoga sam spašen“. Isus kaže: „Neće svaki onaj koji mi kaže ”Gospodine, Gospodine” ući u kraljevstvo nebesko“. Ti muškarci i žene su se obraćali Isusu na ispravan način; ”Gospodin” (grčki ”kyrios”), bila je karakteristika Boga Staroga zavjeta; što On i jest.

Nazivajući Ga Gospodinom oni su dokazali svoju ortodoksnost, barem su tako mislili. Znali su nešto što bi svako Božje dijete trebalo znati. Nisu mu se obraćali kao običnom proroku ili religioznom učitelju; obratili su mu se kao uzvišenom veličanstvu. Poznavali su Pisma, znali koje knjige čitati i kakvu nauku slijediti. No obraćanje Bogu sa ”Gospodine” nije im otvorilo vrata kraljevstva nebeskog. Kao što je ovaj prizor pokazao na najjasniji mogući način: poznavanje pravilnih mantri, sihova ili učenja nije dovoljno za vječni život.

Osjećaji nisu dovoljni

Drugo, Isus pokazuje nedovoljnost emocionalizma; onoga koji bi rekao: „Osjećam, stoga sam spašen“. Obraćanje Isusu s ”Gospodine” pokazuje kako ovo nije bilo izgovoreno tek tako. Ljudi su Mu se obraćali entuzijastično, s očekivanjem i pouzdanjem. Govorili su empatično kako bi pokazali to da im je poznat Onaj kojeg su doživljavali kao svog Gospodina.

Bez sumnje, to je bio proizvod života koji su bili ispunjeni velikim osjećajima prema Isusu. Zasigurno, oni su imali odnos s Njime, barem su tako mislili. Isus za njih nije bio ”nepoznati sudac” ili ”udaljeno božanstvo”, već ”Gospodin”. Ako bi ih se pitalo osjećaju li prisnost prema Isusu, svi oni bi odgovorili sa: „naravno“. No, čuli su Isusov odgovor: „Nikada vas nisam poznavao; odlazite od mene“! To je dokazalo kako pozitivni osjećaji prema Kristu nisu sami po sebi adekvatan odgovor na Njegovu Riječ.

Aktivnost može biti varljiva

Konačno, Isus pokazuje varljivost samog aktivizma; onih koji bi rekli: „Učinio sam velike stvari za Isusa, stoga sam spašen“. Isus kaže: „Mnogi će me u onaj dan pitati: `Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili, u tvoje ime mnoga čudesa činili“? Oni su radili stvari u Isusovo ime. Obavljali su vidljiva, učinkovita djela za druge. Imali su životopis čudesa. Priznali su Isusa ispred svijeta. Ljudi su čuli za njihova proroštva, gledali su kako istjeruju demone, kao i druga moćna djela koja su činili u Njegovo ime; zbog čega su oni zaključili kako ovo vrijedi više nego što uistinu vrijedi. Oni su bili ”upotrijebljeni za Boga” i zasigurno je da su Njegovi. No ipak, čuli su, zajedno s onima koji su otvoreno mrzili Boga: „Nikada vas nisam poznavao, odlazite od mene“.

Iznenađujući nadzor

Što je nedostajalo? Isusov odgovor mogao bi nas zapanjiti: Oni nisu bili činitelji Riječi. „Neće svatko onaj tko mi kaže ”Gospodine” ući u kraljevstvo nebesko, već onaj tko vrši volju moga Oca, koji je na nebesima“. Umjesto da budu činitelji Božje Riječi, oni su bili ”radnici bezakonja”. Nazivali su Ga ”Gospodine”, ali nisu činili ono što im je On rekao da čine. (Luka 6, 46)

Znali su Riječ Božju, iz poruka propovijedi i iz Biblije, no nisu joj bili poslušni. Oni su bili oni za koje Isus govori u idućem stihu, da su izgradili kuće na pijesku, jer su čuli Njegovu Riječ, no nisu izvršili ono što Ona kaže:

„Naprotiv, tko god sluša ove moje riječi, a ne vrši ih, bit će kao lud čovjek koji sagradi kuću na pijesku. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću i ona se sruši. I bijaše to ruševina velika“. (Matej 7, 26-27)

Oni su razmišljali, osjećali i djelovali poput svetaca, no njihovi su životi bili obilježeni sebičnošću i grijehom. Slušali su Propovijed na gori, ali nisu prestali s požudom, nisu prestali s preljubom ni s mržnjom prema svojoj braći, nisu se odrekli ljubavi prema novcu, nisu opraštali bližnjima, nisu se odrekli svojih strahova i nisu bili milosrdni u svojim prosudbama; što su trebali činiti iz ljubavi prema Isusu. Nisu se zamarali time da pitaju, traže ili kucaju za pomoć od Duha. (Matej 7, 7-11) Njihova pravednost nije bila veća od pravednosti farizeja. (Matej 5, 20)

Oni su uzalud mislili, kao što sam i sam godinama mislio, zbog čega me i sada muči to koliko danas ljudi tako misli, da je slušanje dovoljno, da je osjetiti dovoljno, da bi javno izražavanje vjere bilo dovoljno. Oni su lutali, kao u snu, vjerujući u činjenicu da je ono što su čuli, osjećali ili činili bilo dovoljno, iako su nastavljali prakticirati grijeh.

Jakov, koji isprva nije vjerovao kada je čuo kako njegov brat propovijeda ovu propovijed, kasnije potiče crkvu na to da se probude iz sna neposlušnosti: „Zato odložite svaku prljavštinu i preostalu zloću i sa svom krotkošću primite usađenu riječ koja ima moć spasiti duše vaše. Budite vršitelji riječi, a ne samo slušatelji, zavaravajući sami sebe“. (Jakovljeva 1, 21-22) Kasnije on takvu vjeru naziva beskorisnom, mrtvom i demonskom. (Jakovljeva 2, 14-26)

Tvoje će biti dovršeno

Opravdani smo po vjeri, kao što reformisti misle, no ne po vjeri koja je sama. Uistinu usvojiti Božju Riječ znači slušati je s namjerom, kroz radosnu vjeru u našeg razapetog i uskrsnulog Gospodina i aktivno pouzdanje u Njegovog Duha. Razmislite o tome da ako otkrivena Riječ u evanđelju i pisana Riječ uskoro ne promijene vaše ponašanje (što se može dogoditi sporije nego što očekujete), ako se promjena vaše unutarnje osobe ne očituje u vašem vanjskom životu, vi ćete biti oni što lutaju u snu i oni koji zaista ne poznaju Isusa.

Zapamtite, Božja nas Riječ u svojoj prirodi, ispravlja, opominje i uvježbava nas u pravednosti, kako bismo bili ”dovršeni i opremljeni za svako dobro djelo”. (2. Timoteju 3, 16-17) Ona doseže u naše domove, naša radna mjesta, naš svijet, djeluje u svakom centimetru naših srca i vrijedi za svaki segment naših života. Biblija je knjiga koju trebamo slušati, jer to je knjiga iz koje govori Bog.

Te Božje Riječi nisu nam na teret. To su riječi vječnog života, a ljupka poslušnost Riječi znači prebivanje u Isusovoj ljubavi i punini naše radosti. (Ivan 15, 9-11) Pismo ne sadrži bezlične upute za svakodnevni život, već živu Riječ djeci od njihovog Oca, strateške zapovjedi od Generala vojnicima, potrebne upute od Pastira ovcama, zavjete koji život daju od Mladoženje mladenki. Ako Ga volimo, slušat ćemo Ga. (Ivan 14, 15)

Stoga, iako ona od nas zahtjeva razmišljanje (ispravno učenje je važno), vjera koja spašava ne počiva na razmišljanju; iako ona od nas zahtjeva osjećaj (moramo voljeti Gospodina svim svojim srcem), ona nije određena našim osjećajima; iako zbog nje možemo činiti velika čuda, ona nas poziva na osobne plodove svetog života, koji će potvrditi javna prikazivanja. Istinska vjera stvara muškarce, žene i djecu koji, u jedinstvu s Isusom i novim srcima, radosno čine volju Boga onako kako to želi činiti dijete: da Mu udovolji. (2. Korinćanima 5, 9)

Tragom spasenja /Izdajnik

SUBOTA

Luka 22,1-6

Pasha se bližila i Isusovi neprijatelji trebali su brzo djelovati, prije gozbe. U suprotnom bi ukaljali slavlje. No kako će izrežirati njegov pad bez izazivanja nemira među mnoštvom hodočasnika?

Duhovna sljepoća ovih ljudi bila je zastrašujuća; njihovo je licemjerje toliko očito. Ali sada im se rješenje zagonetke pojavilo iz Isusovih redova - zaista, u osobi kojoj je povjerena blagajna.

U isto vrijeme vidimo jednostavnost i težinu u Lukinoj izjavi: „A Sotona uđe u Judu zvanog Iškariotski koji bijaše iz broja dvanaestorice" (r. 3). Sotonsko nastanjenje. Naravno, u drevnim vremenima, Bog je obećao da će zmija, koja je navela Evu i Adama na grijeh, vrebati petu Spasitelja (Posta-nak 3,15). Stigao je taj čas. Bog je čuvao najdugovječnije i najskuplje da bi održao obećanje.

No Juda nije mogao reći: Bio sam prisiljen izdati Isusa protiv svoje volje. Uvijek je imao „slobodnu volju". Ali, kao i mi, bio je „slobodan" izabrati i djelovati u skladu sa svojim karakterom - i, u njegovom slučaju, postao je duboko iskrivljen, i sada dao mjesta Sotoni. Za razliku od ostalih apostola, Juda nikad nije bio očišćen iznutra (Ivan 13,10).

TRAGOM SPASENJA

Juda je imao nevjerojatne privilegije. Na samom početku Isusove službe, Gospodin ga je pozvao da bude apostol (6,13-16). Juda je do sada proveo tri godine s njim, gledajući i slušajući ga. Bio je dio malene skupine braće koji su svjedočili i sudjelovali u Isusovom pokazivanju moći u službi, dok se bori protiv kraljevstva tame (10,1-20). Kako je mogao izdati svojega Gospodina?

 To se može dogoditi. Isus ih je već ranije upozorio da je moguće zvati ga Gospodinom, činiti moćna djela u njegovo ime, pa čak i izgoniti demone - ali ne biti istinski njegov (Matej 7,21-23). Autor Poslanice Hebrejima kasnije će dati opis ljudi koji izgledaju baš kao Juda. Iako su „jednom pro-svijetljeni... okusili dar nebeski... postali dionici Duha Svetoga i... okusili lijepu riječ Božju i snage budućega svijeta" (Hebrejimaa 6,4-5), otpali su. Ispostavilo se da nikad nisu bili čisti" (Ivan 13,10).

Za Judu, otpadanje je možda započelo kušnjom povezanom s novcem. Postavljen je za blagajnika i bio mu je povjeren novac. Čak i kad je išao izdati Isusa, neki su od apostola mislili da ide služiti potrebitima. (Ivan 13,29) No njegova je ruka bila u vreći, a nije čuvala i dijelila njezin sadržaj. Kad je Marija u ljubavi pomazala Isusa, na samom početku pashalnog tjedna, Juda se žalio da je taj miomiris mogao biti prodan i novac se mogao dati siromasima (Ivan 12,4-5). Želja za „drugim stvarima" gušila je dobro sjeme Kristove riječi (Marko 4,19). I sada, za trideset srebrnjaka, napokon će predati Gospodina onima koji su ga odlučili uništiti. Juda je bio živo utjelovljenje jedne od Isusovih ranijih prispodoba: bio je kao kuća očišćena od jednog demona, no nikad nije bila popunjena „namještajem" evanđelja. Sad je đavao sam preplavio njegovo srce. U njegovom slučaju, zaista, bude onomu čovjeku gore nego na početku" (11,24-26).

Ovo je jedini susret na putu prema Golgoti nakon kojeg više nema susreta. Isusa uskoro neće biti u Judinom životu. 

Već je odsutan u pogledu ljubavi za njega. Juda nam služi kao upozorenje da budemo sigurni da nešto što počne kao neznatno, i nama se čini samo kao trenutačni duhovni pad, donesemo pred Krista tražeći oproštenje.

Jedini način da to možemo učiniti jest da smo sigurni da ništa ne skrivamo od njega i da živimo s njim.

Juda nije bio.

RAZMISLITE

Skrivate li nešto od Isusa? Donesite to pred njega, sada.

Nakon toga, pročitajte Prvu Ivanovu 1,7 i - radujte se.

Dojmove zapišite u komentaru.

Sinclair B. Ferguson 

Tragom spasenja/Pogubljena žena i značaj subote

SRIJEDA

POGRBLJENA ŽENA

Luka 13,10-17

Znalo se gdje će Isus biti svake subote, u mjesnoj sinagogi.

Ponekad kršćani imaju pesimističan pogled na ideju dana odmora i smatraju to, ili tlačenjem, ili nevažnim. Paradoksalno, neke ankete pokazuju da je za mnoge subota (današnja nedjelja za većinu kršćana) postala najstresniji dan u tjednu!

Isus ne bi bio jedan od njih. Njegova je duša bila natopljena Psalmom 92 (Pjesma za dan subotnji) i Izaijom 58.13-14 nazovi subotu milinom”). Znao je da je to jedan od Božjih darova stvaranja (Postanak 2,1-3), koji je obnovljen u Izlasku. (Izlazak 20,8-11; Ponovljeni zakon 5.12-15). No dok su farizeji bili neurotični u pogledu toga što se smije. a što ne smije raditi u subotu, stvarajući vlastita pravila i propise, Isus je jednostavno uživao u tome danu kao daru od Boga koji pomaže u reguliranju svih dana u tjednu.

Subota je stvorena radi čovjeka (Marko 2.27). Bio je to dobar princip vremena i učinkovitosti za cijeli tjedan: radi za Boga šest dana i uživaj odmarajući u Božjoj prisutnosti sedmi dan. Uistinu jako pametan. Uživanje u danu subote zahtijevalo je disciplinu u radnim navikama preostalih šest dana!

Bio je to cjelotjedni obrazac za blagoslov. Pomogao je u radu i dao odmor. To je trebao biti užitak, ali farizeji sa to pretvorili u oklop.

S obzirom na to da je Bog blagoslovio subotu (Postanak 2.3), bila je najprirodnija" stvar na svijetu da Isus blagoslivlja i liječi ljude na taj dan. Na kraju krajeva, čuda izlječenja bila su mali predokus slavne obnove koja će se dogoditi na posljednji subotnji dan uskrsnuća. Stoga, ne iznenađuje da je tog jutra u zajednici primijetio ženu u potrebi. Bilo ju je teško ne primijetiti dok je poučavao jer nije mogla uspravno stajati. Oko osamnaest godina bila je teški invalid zbog deformacije kralježnice. Isus ju je pozvao, položio ruke na nju i oslobodio je invaliditeta.

Zamislite prizor kako Isus polaže ruke na ženu najvjerojatnije na njezina savijena leda, zar ne? Skoro da možemo vidjeti kako je njegove ruke izravnavaju. Nakon svih ovih godina tijekom kojih je bila pogrbljena, mogla je uspravno stajati.

Ako ste ikad poznavali nekoga s ozbiljnom deformacijom kralježnice, ovo vam je nevjerojatno dirljiv trenutak. Razmišljam o dragoj, starijoj ženi u našoj zajednici koja je morala okrenuti i podići glavu da može razgovarati sa mnom i koja je redovito primala bolne injekcije u kralježnicu da joj olakšaju bolove. Ne biste li plakali suzama radosnicama da vidite Isusa kako polaže svoje ruke na nekoga takvoga?

Očito ne ako ste predstojnik sinagoge. Pozvao je Isusa da poučava - no Isus, nezadovoljan da samo propovijeda Božju riječ, i nadi. Predstojnik je stao pred zajednicu i održao im lekciju o duhovnim opasnostima liječenja potrebitih u subotu: Ako želite da vas Isus izliječi, vratite se neki drugi dan a tjednul

Isus je bio pun suosjećanja za ovu ženu. No bio je oštar u odgovoru ovom vladaru i njegovim prijateljima. Bili su „li-cemjeri (t. 15). Osudili su ovu ženu jer je bila izliječena u subotu , no nisu oklijevali kad je trebalo odvezati magarca i odvesti ga da pije vodu prije službe u sinagogi.

Grijeh je uvijek nedosljedan i  farizeja ima posvuda. Postoji religiozna skupina, kao što je to primjer ovdje. I postoji svjetovna skupina (prvog dana, naši će mediji žaliti nad smrću trudne ženke kita i njezinog nerodenog mladunca zbog zagađenja plastičnim otpadom, dok će se sljedećeg dana snažno zalagati za pravo na pobačaj). Grešnici nikad ne mogu biti dosljedni. No svete se poziva upravo na to. A jedna stvar u kojoj bismo trebali tražiti dosljednost je u „( nazivanju) subote milinom" (Izaija 55,13). Da budemo kao Isus: da je dobro koristimo. To ima lančani učinak. Pomaže vam da i ostatak tjedna dobro iskoristite.

Barem je dvoje na službi tog dana subotu nazvalo milinom. Isus je prvi, a žena s invaliditetom postala je druga.

RAZMISLITE

Da subotu nazivate užitkom, bi li to utjecalo na način na koji živite svoj tjedan za Božju slavu?

DOJMOVI