“Dobrota Jahvina nije nestala, milosrđe njegovo nije presušilo.
Oni se obnavljaju svako jutro: tvoja je vjernost velika!” (Plač
Jeremijin 3,22.23)
Međutim, vjerni prorok je svakoga dana dobivao novu snagu da izdrži. “Sa mnom je Jahve kao snažan junak! Zato će progonitelji moji posrnuti i neće nadvladati, postidjet će se veoma zbog poraza, zbog nezaboravne vječne sramote. Pjevajte Jahvi, hvalite Jahvu, jer on izbavi dušu sirote iz ruku zlikovaca.” (Jeremija 20,11.12) Iskustva kroz koja je prolazio u danima svoje mladosti i u kasnijim godinama službe, naučila su ga da “put čovjeka nije u njegovoj vlasti”, da “čovjek koji hodi ne može upravljati korake svoje”. Naučio je moliti: “Kazni me, Jahve, ali po pravici, ne u gnjevu, da nas ne zatreš.” (Jeremija 10,23.24) ...
Kad je bio pozivan da ispije čašu nevolja i boli, kad je bio u kušnji da u svome jadu kaže: “Dotrajao je život moj i nada koja mi od Jahve dolazi”, prisjećao se Božjih blagoslova koje je dobivao i pobjedonosno uzvikivao: “Dobrota Jahvina nije nestala, milosrđe njegovo nije presušilo. Oni se obnavljaju svako jutro: tvoja je vjernost velika! (Izraelski proroci i kraljevi, str. 266)
Mnogi koji sebe smatraju kršćanima previše se bave mračnom stranom života iako bi se mogli radovati na svjetlosti Sunca; oni plaču kada bi trebali biti radosni; govore o nevoljama kada bi trebali upućivati hvalu Bogu za bogate blagoslove koje su dobili. Gledaju na ono što je neugodno, zbrajaju razočaranja i uzdišu zbog žalosti pa su zbog toga žalosni i teška srca, iako bi, da su nabrajali mnogobrojne blagoslove koje su dobili, zaboravili na svoje muke. Kada bi svakoga dana pamtili dobra koja su im učinjena, kada bi punili svoj um dragocjenim uspomenama na ljubaznosti koje su primili, koliko bi prilika našli da upute zahvalnost i slavu Darovatelju svih dobara! (The Sings of the Times, 12. veljače 1885.)
Međutim, vjerni prorok je svakoga dana dobivao novu snagu da izdrži. “Sa mnom je Jahve kao snažan junak! Zato će progonitelji moji posrnuti i neće nadvladati, postidjet će se veoma zbog poraza, zbog nezaboravne vječne sramote. Pjevajte Jahvi, hvalite Jahvu, jer on izbavi dušu sirote iz ruku zlikovaca.” (Jeremija 20,11.12) Iskustva kroz koja je prolazio u danima svoje mladosti i u kasnijim godinama službe, naučila su ga da “put čovjeka nije u njegovoj vlasti”, da “čovjek koji hodi ne može upravljati korake svoje”. Naučio je moliti: “Kazni me, Jahve, ali po pravici, ne u gnjevu, da nas ne zatreš.” (Jeremija 10,23.24) ...
Kad je bio pozivan da ispije čašu nevolja i boli, kad je bio u kušnji da u svome jadu kaže: “Dotrajao je život moj i nada koja mi od Jahve dolazi”, prisjećao se Božjih blagoslova koje je dobivao i pobjedonosno uzvikivao: “Dobrota Jahvina nije nestala, milosrđe njegovo nije presušilo. Oni se obnavljaju svako jutro: tvoja je vjernost velika! (Izraelski proroci i kraljevi, str. 266)
Mnogi koji sebe smatraju kršćanima previše se bave mračnom stranom života iako bi se mogli radovati na svjetlosti Sunca; oni plaču kada bi trebali biti radosni; govore o nevoljama kada bi trebali upućivati hvalu Bogu za bogate blagoslove koje su dobili. Gledaju na ono što je neugodno, zbrajaju razočaranja i uzdišu zbog žalosti pa su zbog toga žalosni i teška srca, iako bi, da su nabrajali mnogobrojne blagoslove koje su dobili, zaboravili na svoje muke. Kada bi svakoga dana pamtili dobra koja su im učinjena, kada bi punili svoj um dragocjenim uspomenama na ljubaznosti koje su primili, koliko bi prilika našli da upute zahvalnost i slavu Darovatelju svih dobara! (The Sings of the Times, 12. veljače 1885.)
Nema komentara:
Objavi komentar