Da jedan mačak može uhvatiti mladog vrapca koji je tek naučio letjeti,nije ništa neobično.Ali da ga uhvati svojim oštrim kanđama i zubima i donese bez i jedne ogrebotine čak na treći kat gdje stanujemo samo da bi nama pokazao svoju sposobnost lova,zaista je čudno,jer da je htio mogao ga je davno ubiti.I tako pustivši ga iz svojih čeljusti u kuhinju,probudila me jutarnja vesela vika,žene i sina,jer mačak Sifko i pas Miki započeli su igru skrivača sa malim vrapčićem koji je naravno gledao da iz svega toga izvuče živu glavu.To mu se i desilo jer završivši u mojim rukama pustio sam ga na slobodu,koja je tako lijepa,tako draga i od neprocijenjive vrijednosti za sva živa bića,pa tako i za našeg malog vrapčića.Slava i hvala Gospodu na ovim divnim stvorenjima koja nam ispunjavaju život i donose radost u naša srca.Amen.
Nema komentara:
Objavi komentar