U predgovoru jedne svoje propovijedi, Charles H. Spurgeon obratio se nekim duhovnicima svoga vremena ovom usporedbom:
U Neronovo doba u gradu Rimu bila je velika nestašica hrane, iako su se u Aleksandriji mogle kupiti obilne količine žitarica. Jedan čovjek koji je posjedovao brod otplovio je do obale i tamo primijetio mnoge gladne ljude kako napinju oči prema pučini mora, pokušavajući ugledati brodove koji su trebali stići iz Aleksandrije sa žitaricama.
Kad su se brodovi usidrili, ti siromašni ljudi jedan po jedan su grčili ruke u gorkom razočarenju, jer na palubama galija nije bilo ničeg osim pijeska koji je tiranski car naredio da se donese za njegove arene. Bila je to Neronova zloglasna okrutnost: zapovjediti da trgovački brodovi plove i donose samo pijesak za gladijatorske predstave, dok ljudi umiru od gladi, a grad je u tolikoj potrebi za pšenicom.
Zatim je trgovac koji je bio usidren u pristaništu rekao svome brodskom kapetanu: „Dobro se pobrini da sa sobom iz Aleksandrije ne doneseš ništa osim žitarica. Iako si ranije sa sobom donio mjeru ili dvije pijeska, ovaj put nemoj donijeti niti prstohvat. Dakle, kažem ti, nemoj donijeti ništa drugo osim pšenice, jer ovi ljudi umiru, i brodovi nam moraju služiti samo za jedan posao – dovoženje hrane.“
Spurgeon je na to dopisao: Jao! U posljednje sam vrijeme vidio neke silne galije natovarene niči drugim no pijeskom filozofije i nagađanja, i u sebi sam rekao: „Ne! Na svome brodu neću nositi ništa osim objavljene Božje Riječi, kruha života koji je ljudima tako prijeko potreban.
Citat preuzet iz knjige John F. MacArthur: Kristova dostatnost - poglavlje Dvojbena vjera u Bibliju - str.135-136
MARANATHA BLOG u 20:43 Nema komentara:
Podijeli
subota, 3. svibnja 2014.
BOGATO NASLIJEĐE U KOJEMU MOŽEMO UŽIVATI
"Sam Duh svjedoči zajedno s našim duhom da smo djeca Božja. Ako smo djeca, onda smo i baštinici: baštinici Božji, a subaštinici Kristovi." Poslanica Rimljanima 8:16-17a
Previše kršćana svoje duhovne živote živi na taj način. Ne obaziru se na raskošno bogatstvo naslijeđa koje ne može propasti (1.Pet 1:4), već tragaju za ostacima svjetovne mudrosti i sakupljaju otpad. Kao da im bogatstva Božje milosti (Ef 1:7) nisu dovoljna, kao da im "sve što je potrebno za život i pobožnost" (2.Pet 1:3) nije dovoljno, nego pokušavaju nadomjestiti sredstva koja im već pripadaju u Kristu. Provode svoje živote u besmislenom sakupljanju senzacionalnih iskustava, novih učenja, pametnih gurua ili čega drugog što mogu dodati svojim zalihama duhovnih iskustava. Zapravo je sve to krajnje beskorisno. Međutim, usprkos tomu, neki ljudi se toliko zaokupe takvim razonodama da ne mogu pronaći vrata koja vode do istine koja bi ih oslobodila. Oni trate blago zbog smeća.
Kada je kršćanima uopće palo na pamet da im je potrebno nešto povrh Krista? Zar On nije dovoljan? Je li Njegov dar spasenja manjkav? Svakako da nije. Mi smo djeca Božja, subaštinici Kristovi, a stoga i oni koji uživaju u bogatom naslijeđu koje ljudski um ne može čak ni zamisliti (Rim 8:16-17). Kršćani su bogati iznad svake mjere. Svi pravi kršćani baštinici su zajedno sa samim Kristom.
U Neronovo doba u gradu Rimu bila je velika nestašica hrane, iako su se u Aleksandriji mogle kupiti obilne količine žitarica. Jedan čovjek koji je posjedovao brod otplovio je do obale i tamo primijetio mnoge gladne ljude kako napinju oči prema pučini mora, pokušavajući ugledati brodove koji su trebali stići iz Aleksandrije sa žitaricama.
Kad su se brodovi usidrili, ti siromašni ljudi jedan po jedan su grčili ruke u gorkom razočarenju, jer na palubama galija nije bilo ničeg osim pijeska koji je tiranski car naredio da se donese za njegove arene. Bila je to Neronova zloglasna okrutnost: zapovjediti da trgovački brodovi plove i donose samo pijesak za gladijatorske predstave, dok ljudi umiru od gladi, a grad je u tolikoj potrebi za pšenicom.
Zatim je trgovac koji je bio usidren u pristaništu rekao svome brodskom kapetanu: „Dobro se pobrini da sa sobom iz Aleksandrije ne doneseš ništa osim žitarica. Iako si ranije sa sobom donio mjeru ili dvije pijeska, ovaj put nemoj donijeti niti prstohvat. Dakle, kažem ti, nemoj donijeti ništa drugo osim pšenice, jer ovi ljudi umiru, i brodovi nam moraju služiti samo za jedan posao – dovoženje hrane.“
Spurgeon je na to dopisao: Jao! U posljednje sam vrijeme vidio neke silne galije natovarene niči drugim no pijeskom filozofije i nagađanja, i u sebi sam rekao: „Ne! Na svome brodu neću nositi ništa osim objavljene Božje Riječi, kruha života koji je ljudima tako prijeko potreban.
Citat preuzet iz knjige John F. MacArthur: Kristova dostatnost - poglavlje Dvojbena vjera u Bibliju - str.135-136
MARANATHA BLOG u 20:43 Nema komentara:
Podijeli
subota, 3. svibnja 2014.
BOGATO NASLIJEĐE U KOJEMU MOŽEMO UŽIVATI
"Sam Duh svjedoči zajedno s našim duhom da smo djeca Božja. Ako smo djeca, onda smo i baštinici: baštinici Božji, a subaštinici Kristovi." Poslanica Rimljanima 8:16-17a
Previše kršćana svoje duhovne živote živi na taj način. Ne obaziru se na raskošno bogatstvo naslijeđa koje ne može propasti (1.Pet 1:4), već tragaju za ostacima svjetovne mudrosti i sakupljaju otpad. Kao da im bogatstva Božje milosti (Ef 1:7) nisu dovoljna, kao da im "sve što je potrebno za život i pobožnost" (2.Pet 1:3) nije dovoljno, nego pokušavaju nadomjestiti sredstva koja im već pripadaju u Kristu. Provode svoje živote u besmislenom sakupljanju senzacionalnih iskustava, novih učenja, pametnih gurua ili čega drugog što mogu dodati svojim zalihama duhovnih iskustava. Zapravo je sve to krajnje beskorisno. Međutim, usprkos tomu, neki ljudi se toliko zaokupe takvim razonodama da ne mogu pronaći vrata koja vode do istine koja bi ih oslobodila. Oni trate blago zbog smeća.
Kada je kršćanima uopće palo na pamet da im je potrebno nešto povrh Krista? Zar On nije dovoljan? Je li Njegov dar spasenja manjkav? Svakako da nije. Mi smo djeca Božja, subaštinici Kristovi, a stoga i oni koji uživaju u bogatom naslijeđu koje ljudski um ne može čak ni zamisliti (Rim 8:16-17). Kršćani su bogati iznad svake mjere. Svi pravi kršćani baštinici su zajedno sa samim Kristom.
Nema komentara:
Objavi komentar