Izgubljeni sin

 Neki čovjek imaše dva sina. I reče mlađi od njih ocu: “Oče, daj mi dio imetka koji mi pripada.” I razdijeli im on svoja sredstva za život. Ne mnogo dana kasnije, mlađi sin skupi sve (i) otputova u daleku zemlju.

Luka 15,11-13

Daleko od Boga

Možda ćeš reći: “Nemojte ponovno o usporedbi o rasipnom sinu!” No ta usporedba je klasika među usporedbama koje je ispričao Krist. Nije li prikladna za naše doba? Predmet i postupci koje ona opisuje vrlo su stvarni. Oni koji proučavaju današnji način života, koji se bave društvenim i kulturološkim temama, skovali su izraz “društvo uživanja”, kojim opisuju naš naraštaj. On ukazuje na današnju ljudsku sklonost da se uživa u blagostanju koje je postignuto bez mnogo napora. “Radi ono što ti se radi ovdje i sada; ne gnjavi se učenjem, studiranjem i traženjem posla. Nemoj se ženiti; to donosi previše odgovornosti!” Izgleda da takav stav promiču i zakonodavstvo i reklame. Što je zanimalo mlađeg sina iz usporedbe? Dio dobara koji mu je imao pripasti, to jest svoju baštinu, htio je dobiti prije vremena. Nije mogao sačekati da mu otac umre. Ono najbolje od života htio je dobiti odmah. Nije li to istina u pogledu današnjih ljudi? Iznenađujuće je to što mu je otac dao što je htio. Bog je velik darovatelj, koji ljudskom rodu ne uskraćuje ništa što je dobro, čak ni onima koji uopće ne mare za Njega. Taj sin nije nimalo uživao u domu svog oca. Govorimo li i mi: “Uživajmo! – ali bez Boga”? Gdje ćemo s takvim stavom završiti?

Levitski zakonik 25,25-55

A kada je došao k sebi, reče: “Koliki najamnici moga oca imaju obilje kruha, a ja umirem od gladi. Ustat ću, otići svome ocu i reći mu: Oče, sagriješio sam protiv neba i pred tobom; i nisam više dostojan zvati se tvojim sinom: učini me jednim od svojih najamnika.” I ustade on i pođe svome ocu. No dok još bijaše daleko ugleda ga njegov otac, sažali se, potrča, pade mu oko vrata i poljubi ga.

Luka 15,17-20

Povratak Bogu

Neuspješni pokušaji da se izvuče iz nevolje naveli su rasipnog sina da razmotri svoj položaj. Radije bi bio očev najamnik negoli prezren prosjak pod vlašću tuđinca. Nadvladao je svoj povrijeđen ponos: ustao je i pošao ocu, spreman suočiti se s neugodnim posljedicama svojih postupaka. To svi trebamo učiniti: okrenuti se Bogu i priznati: “Sagriješio sam.” Bog prihvaća svakoga tko tako učini. Usporedba govori: “No dok još bijaše daleko ugleda ga njegov otac, sažali se, potrča, pade mu oko vrata i poljubi ga” (red. 20). Tako je Bog Otac došao k nama u Isusu Kristu, jer se sažalio na našu bijedu. “On je ljubio nas i poslao svog Sina da bude pomirbena žrtva za naše grijehe” (1. Ivanova 4,10). Otac je poljubio sina dok je on još uvijek bio u dronjcima. Tako Bog i nas prihvaća zato što si ne možemo pomoći u stanju u kojem smo. Taj poljuba c, izraz ljubavi, potvrđuje da je nastupilo pomirenje. Rasipni sin uspio je izgovoriti tek: “Nisam više dostojan zvati se tvojim sinom.” Otac ga je prekinuo prije negoli je zamolio da ga učini slugom. Nalozi koje je izdao pokazali su da će ga ponovno prihvatiti kao sina u svoj dom. Bog ne želi “najamnike”, nego ljubljenu djecu. To je u skladu s Njegovom naravi milosti i ljubavi.

Levitski zakonik 26,21-46