Jeremijina izjava zahvalnosti

“Dobrota Jahvina nije nestala, milosrđe njegovo nije presušilo. Oni se obnavljaju svako jutro: tvoja je vjernost velika!” (Plač Jeremijin 3,22.23)

Međutim, vjerni prorok je svakoga dana dobivao novu snagu da izdrži. “Sa mnom je Jahve kao snažan junak! Zato će progonitelji moji posrnuti i neće nadvladati, postidjet će se veoma zbog poraza, zbog nezaboravne vječne sramote. Pjevajte Jahvi, hvalite Jahvu, jer on izbavi dušu sirote iz ruku zlikovaca.” (Jeremija 20,11.12) Iskustva kroz koja je prolazio u danima svoje mladosti i u kasnijim godinama službe, naučila su ga da “put čovjeka nije u njegovoj vlasti”, da “čovjek koji hodi ne može upravljati korake svoje”. Naučio je moliti: “Kazni me, Jahve, ali po pravici, ne u gnjevu, da nas ne zatreš.” (Jeremija 10,23.24) ...
Kad je bio pozivan da ispije čašu nevolja i boli, kad je bio u kušnji da u svome jadu kaže: “Dotrajao je život moj i nada koja mi od Jahve dolazi”, prisjećao se Božjih blagoslova koje je dobivao i pobjedonosno uzvikivao: “Dobrota Jahvina nije nestala, milosrđe njegovo nije presušilo. Oni se obnavljaju svako jutro: tvoja je vjernost velika! (Izraelski proroci i kraljevi, str. 266)
Mnogi koji sebe smatraju kršćanima previše se bave mračnom stranom života iako bi se mogli radovati na svjetlosti Sunca; oni plaču kada bi trebali biti radosni; govore o nevoljama kada bi trebali upućivati hvalu Bogu za bogate blagoslove koje su dobili. Gledaju na ono što je neugodno, zbrajaju razočaranja i uzdišu zbog žalosti pa su zbog toga žalosni i teška srca, iako bi, da su nabrajali mnogobrojne blagoslove koje su dobili, zaboravili na svoje muke. Kada bi svakoga dana pamtili dobra koja su im učinjena, kada bi punili svoj um dragocjenim uspomenama na ljubaznosti koje su primili, koliko bi prilika našli da upute zahvalnost i slavu Darovatelju svih dobara! (The Sings of the Times, 12. veljače 1885.)

Nitko nije bio veći od Ivana Krstitelja

“Zaista, kažem vam, između rođenih od žene nije ustao veći od Ivana Krstitelja.” (Matej 11,11)

Visoka trska koja je rasla pokraj Jordana, povijajući se na svakom povjetarcu, bila je vjerna slika rabina koji su stajali kao kritičari i suci Krstiteljeve zadaće. Njih su i u jednom i u drugom pravcu kolebali vjetrovi omiljenog narodnog mišljenja. Nisu se željeli poniziti i prihvatiti Krstiteljevu vijest koja ispituje srca, a ipak iz bojazni od naroda nisu se usudili otvoreno usprotiviti njegovom djelovanju. Međutim, Božji vjesnik nije bio tako strašljiva duha. Mnoštvo koje se okupljalo oko Krista bilo je svjedok Ivanova rada. Čuli su njegovo neustrašivo ukoravanje grijeha. Samopravednim farizejima, saducejima, kralju Herodu i njegovom dvoru, knezovima i vojnicima, carinicima i seljacima Ivan je govorio s podjednakom otvorenošću. Nije bio trska koja se ljulja, povijajući se na vjetrovima ljudskog veličanja i predrasuda. U tamnici je bio isti u svojoj vjernosti Bogu i u revnosti za pravdom kao kad je propovijedao Božju vijest u pustinji. U svojoj vjernosti načelu bio je čvrst kao stijena. ...
U objavljivanju Ivanova rođenja Zahariji, anđeo je izjavio: “Bit će doista velik pred Gospodinom.” (Luka 1,15) Po ocjeni Neba, što to čini veličinu? Ne ono što svijet smatra veličinom. ... Moralna vrijednost je ono što Bog cijeni. Ljubav i čistoća osobine su koje On najviše vrednuje. U Gospodnjim očima Ivan je bio velik kad se pred poslanicima Velikog vijeća, pred narodom i svojim učenicima suzdržao od traženja počasti za sebe i uputio na Isusa kao na Obećanoga. Njegova nesebična radost u Kristovoj službi predstavlja najuzvišeniju plemenitost koja je ikada otkrivena u jednom čovjeku. (Isusov život, str. 167,168)

Hodite u svjetlu

“Pošlji svjetlost svoju i vjernost: nek me vode, nek me dovedu na tvoju svetu goru, u šatore tvoje!” (Psalam 43,3) U ove dane, tako pune opasnosti, moramo biti izuzetno oprezni da ne odbacimo zrake svjetla koje nam Nebo u svojoj milosti šalje, jer samo uz njihovu pomoć možemo prepoznati neprijateljeve zamke. Nama je svjetlo s Neba potrebno svakoga trenutka da bismo mogli vidjeti razliku između onoga što je sveto i onoga što je obično, onoga što je vječno i onoga što je prolazno. Prepušteni sami sebi, mi bismo se spoticali na svakom koraku, naginjali bismo svijetu, odbijali bismo samoodricanje i ne bismo vidjeli nikakvu potrebu za stalnom budnošću i molitvom, i postali bismo zarobljenici Sotone kada god on to poželi. Neki su već danas u takvom položaju. Budući da su odbacili svjetlo koje im je Bog poslao, nemaju pojma na što će se spotaknuti. Svi oni čija će se imena na kraju naći zapisana u Janjetovoj knjizi života, morat će se muški boriti u Gospodnjim bitkama. Oni će ozbiljno nastojati prepoznati i odbaciti kušnje i sve što je zlo. Oni će osjećati da je Božje oko na njima i da se od njih zahtijeva najstroža vjernost. Kao vjerni stražari oni će čuvati prolaze da Sotona ne prođe preobučen u anđela svjetla i nastavi svoje smrtonosno djelo u njihovoj sredini. ... Oni koji su odjeveni u bijele haljine i koji okružuju Božje prijestolje ne pripadaju skupini koja više voli uživanja nego Gospodina i koji se prepuštaju matici umjesto da plivaju protiv valova protivljenja. Svi koji ostanu čisti i nepokvareni od duha i utjecaja koji prevladavaju u ovo naše vrijeme, morat će proći kroz oštre sukobe. Oni će doživljavati velike nevolje; ali će oprati haljine svoga karaktera i ubijeliti ih u krvi Janjetovoj. Oni će pjevati pjesmu pobjede u kraljevstvu slave. (Review and Herald, 16. listopada 1883.)

Drži čvrsto

“Drži čvrsto ono što imaš, da ti nitko ne ugrabi vijenca!” (Otkrivenje 3,11)

U samo jednom trenutku može se donijeti odluka koja će odrediti nečiju vječnu budućnost. ... Ali imajte na umu da će biti potreban cijeli život truda i rada da se ponovno stekne ono što je odbačeno trenutačnim popuštanjem kušnji i nepromišljenosti. ...

Trenutačnom odlukom volje vi sebe možete staviti pod vlast Sotonine sile, ali će biti potrebno mnogo više od trenutačne odluke volje da raskinete okove i uzdignete se prema višem, svetijem životu. Namjera se može pojaviti, djelo se može započeti, ali će njegovo dovršavanje zahtijevati težak napor, vrijeme, ustrajnost, strpljenje i žrtvu. Čovjek koji svojevoljno odluta od Boga, iako je obasjan potpunim svjetlom istine, ustanovit će, kada se poželi vratiti, da su trnje i korov narasli na njegovom putu, pa ne smije biti iznenađen ili obeshrabren ako bude primoran putovati dugo po trnju okrvavljenih nogu. Najstrašniji i najužasniji dokaz čovjekovog pada u grijeh je činjenica da se za povratak mora platiti tako visoka i bolna cijena. Povratak se može ostvariti samo uz tešku borbu, stopu po stopu, iz sata u sat. ...

Oni koji zadobiju Nebo, uložili su svoje najplemenitije napore i dugotrajan i strpljiv trud da bi poželi plod svoga rada. Jedna ruka će širom otvoriti vrata Raja onima koji su prošli ispit kušnji i održali čistu savjest odbacujući svijet i njegove časti i odobravanja radi Kristove ljubavi, priznajući na taj način Njegovo ime pred ljudima i strpljivo čekajući da i On prizna njih pred svojim nebeskim Ocem i pred svetim anđelima. (Notebook Leaflet, sv. 1, br. 24)

Čuvajte oštrinu svoje savjesti da biste mogli čuti i najtiši šapat glasa koji je govorio kao što nijedan čovjek nije govorio. (Ellen G. White Manuscript 121, 1898.)

Kristova pobjeda je isto tako potpuna kao i Adamov pad “Jer kao što su nepokornošću jednoga čovjeka svi postali grešnici, tako će i pokornošću jednoga svi postati pravednici.” (Rimljanima 5,19) Krist je nazvan drugim Adamom. U neporočnosti i svetosti, povezan s Bogom i u ljubavi s Bogom, On je počeo tamo gdje i prvi Adam. Dragovoljno je prošao tlom na kojemu je Adam pao i tako otkupio Adamov pad. Međutim, prvi Adam je bio u mnogo povoljnijem položaju od Krista. Bog koji ga je volio, savršeno se pobrinuo za njega u Edenu. Sve u prirodi je bilo čisto i nepokvareno. ... Nikakva sjenka nije se spustila između Adama i Eve i njihovog Stvoritelja. Oni su poznavali Boga kao svojeg dobrog Oca i njihova volja je u svemu bila usklađena s Božjom voljom. ... Međutim, stanovnicima Edena približio se Sotona i unio sumnju u Božju mudrost; optužio je Njega, njihovog nebeskog Oca i Vladara, da je sebičan zato što im je, da bi okušao njihovu odanost, zabranio da jedu ploda s drveta spoznaje dobra i zla. ... Sotona je kušao Krista na stotinu puta okrutniji način nego Adama i u okolnostima koje su bile višestruko teže. Kušač se predstavio kao anđeo svjetla, ali je Krist uspio izdržati njegove kušnje. On je otkupio Adamov sramotni pad i spasio svijet. ... U svojoj ljudskoj naravi On je zadržao neporočnost svoga božanskog karaktera. On je živio po Božjem zakonu i poštovao ga u svijetu punom prijestupa, otkrivajući tako cijelom nebeskom svemiru, Sotoni i svim grešnim Adamovim sinovima i kćerima da uz pomoć Njegove milosti ljudski rod može držati Božji zakon. On je došao udijeliti svoju božansku narav, svoje obličje svakoj pokajničkoj, vjernoj duši. (The Youth’s Instructor, 2. lipnja 1898.) Kristova pobjeda je bila isto tako potpuna kao što je bio potpun Adamov pad. Zato se i mi možemo oduprijeti kušnjama i natjerati Sotonu da se udalji od nas. (Ellen G. White Manuscript 15, 1908.) Krist je pobijedio svijet “Ovo vam rekoh, da u meni imate mir. U svijetu ćete imati patnju. Ali, ohrabrite se: ja sam pobijedio svijet!” (Ivan 16,33) Prije posljednjih trenutaka Kristova poniženja, kad je najdublja tuga obuzimala Njegovu dušu, rekao je učenicima: “Jer se približuje knez ovoga svijeta. On protiv mene ne može ništa.” “Osuđen [je] knez ovoga svijeta.” “Sad će on biti bačen van.” (Ivan 14,30; 16,11; 12,31) Proročkim okom Krist je prelazio preko prizora koji će se dogoditi u Njegovom posljednjem velikom sukobu. Znao je da će cijelo Nebo slaviti pobjedu kad bude uzviknuo: “Svrši se!” Do Njegova uha dopirala je glazba i pobjednički usklici iz nebeskih dvorova. Znao je da će se tada oglasiti posmrtno zvono sotonskom carstvu, a Kristovo ime objaviti kroz cio svemir od svijeta do svijeta. Krist se radovao što za svoje sljedbenike može učiniti više nego što oni mogu tražiti ili zamisliti. Govorio je s čvrstim pouzdanjem, znajući da je veličanstvena odluka donesena prije nego što je svijet stvoren. Znao je da će istina, naoružana svemoćnom silom Svetoga Duha, pobijediti u borbi sa zlom i da će se krvlju umrljana zastava pobjedonosno zalepršati iznad Njegovih sljedbenika. Znao je da će život Njegovih vjernih učenika biti sličan Njegovom, nizu stalnih pobjeda, do kojih se ovdje nije držalo, ali koje će se prepoznati u velikoj budućnosti. ... “Ovo vam rekoh”, rekao je, “da u meni imate mir. U svijetu ćete imati patnju. Ali, ohrabrite se; ja sam pobijedio svijet!” Krist nije pretrpio neuspjeh niti je bio obeshrabren, pa Njegovi sljedbenici trebaju pokazati istu ustrajnu vjeru. ... Premda očite nemogućnosti priječe njihov put, Njegovom milošću moraju ići naprijed. ... Oni trebaju imati silu da se odupru zlu, silu koju neće svladati ni zemlja, ni smrt, ni pakao, silu koja će ih pripremiti da pobijede kao što je i Krist pobijedio. (Isusov život, str. 564,565) Sotona drhti i bježi pred najslabijom dušom koja nađe utočište u tom moćnom imenu. (Ellen G. White Manuscript 15, 1908.)

Kršćani svih vremena bili su pobjednici

“Jer sve što je od Boga rođeno pobjeđuje svijet. A ovo je sredstvo pobjede koje pobjeđuje svijet: naša vjera.” (1. Ivanova 5,4)
Apostoli su gradili na sigurnom temelju, na Vječnoj Stijeni. K ovom su temelju donosili kamenje izvađeno iz kamenoloma ovoga svijeta. Graditelji nisu gradili bez prepreka. Njihov je rad bio izuzetno otežan protivljenjem Kristovih neprijatelja. Morali su se boriti protiv vjerskog sljepila, predrasuda i mržnje onih koji su gradili na lažnom temelju. ...
Kraljevi i upravitelji, svećenici i knezovi nastojali su uništiti Božji hram. Ali unatoč zatvaranju, mučenju i smrti, vjerni ljudi nastavljali su posao i građevina je rasla, lijepa i skladna. ...
Nakon osnivanja kršćanske Crkve uslijedila su stoljeća žestokog progonstva, ali nikad nije nedostajalo ljudi koji su izgradnju Božjeg hrama smatrali važnijom od samog života. ...
Neprijatelj pravednosti činio je sve kako bi zaustavio djelo povjereno Gospodnjim graditeljima. No Bog “ne ostavi sebe neposvjedočena” (Djela 14,17 — DF). Podizao je radnike sposobne da brane vjeru koja je jedanput zauvijek predana svetima. Povijest bilježi izvještaje o moralnoj snazi i junaštvu tih ljudi. Poput apostola, mnogi od njih pali su na položaju, ali je gradnja hrama stalno napredovala. Radnici su ubijani, ali je djelo napredovalo. Valdenzi, John Wycliffe, Hus i Jeronim, Martin Luther i Zwingli, Cranmer, Latimer i Knox, hugenoti, John i Charles Wesley i mnoštvo drugih donosili su k temelju građu koja će trajati za svu vječnost. ... Možemo se osvrnuti kroz stoljeća i vidjeti živo kamenje kojim se gradi kako svjetluca kao zrake svjetla u tami zabluda i praznovjerja. Tijekom cijele vječnosti ovi blistavi dragulji će sjati sa sve većim sjajem, svjedočeći o sili Božje istine. (Djela apostolska, str. 375,376)

Budite čvrsti, nepokolebljivi

“Prema tome, braćo moja ljubljena, budite čvrsti, nepokolebljivi, uvijek napredujte u djelu Gospodnjem, svjesni da vaš trud u Gospodinu nije uzaludan!” (1. Korinćanima 15,58)

Oni koji ustaju u obranu Božje časti i neporočnosti istine po svaku cijenu, morat će se suočiti s mnogobrojnim nevoljama, kao što je to doživio i naš Spasitelj u pustinji kušnje. Popustljivi karakteri, koji nemaju hrabrosti da osude zlo, već ostaju nijemi kada je potreban njihov utjecaj da se obrani ono što je pravo bez obzira na pritisak, mogu izbjeći mnoge glavobolje i sebe poštedjeti mnogih nedoumica, ali i ostati bez vrlo bogate nagrade, a možda i svoje duše.

Oni koji u skladu s Bogom i vjerom u Njega dobivaju snagu da se odupru zlu i ustanu u obranu dobra, uvijek će prolaziti kroz teške sukobe i često će se morati boriti skoro sami. Ali će izvojevati dragocjene pobjede jer se oslanjaju na Boga. Njegova milost bit će njihova snaga. Njihovo moralno prosuđivanje ostat će oštro, jasno i osjetljivo. Njihove moralne snage bit će dovoljne da se odupru pogrešnim utjecajima. Njihovo poštenje, slično Mojsijevom, ostat će neokaljano. (Review and Herald, 26. srpnja 1873.)

Čovjek mora imati moralnu snagu da bi Božje djelo obavljao bez oklijevanja. Oni koji to čine neće ostavljati mjesta samoljublju, sebičnim probicima, častoljublju, ljubavi prema uživanjima, želji da izbjegnu križ. ... Hoćemo li mi poslušati Njegov glas ili ćemo slušati umirujući glas Zloga i biti uljuljkani u kobni drijemež, upravo u predvečerje vječnih stvarnosti? (Review and Herald, 7. veljače 1893.)

Naš Spasitelj želi spašavati mlade. ... On želi na njihovu glavu staviti krunu života i čuti njihove sretne glasove kako se ujedinjuju u izricanju časti i slave i veličanstva Bogu i Janjetu u pjesmi pobjede koja će bez prestanka odjekivati u nebeskim dvorima. (Review and Herald, 26. kolovoza 1884.)

Inteligentni dizajn

Kad bi Svemir i život nastali Velikim praskom ili eksplozijom onda bi naš svijet nebi ni postojao jer eksplozije ne dizajniraju,već ruše dizajn! Neke planete okreću se u suprotnom smjeru kazaljke na satu,a plave zvijezde koje imaju kud i kamo veću temperaturu od našega sunca,dokazuju da se radi o relativno mladom svemiru.Taj inteligentni dizajn u svemiru dokazuje postojanje Boga.

Prve pobjede postižu se u domu

“Ti se, dakle, sine moj, jačaj milošću Krista Isusa! ... Dijeli sa mnom tegobe kao dobar vojnik Krista Isusa!” (2. Timoteju 2,1-3)

U svemu što se može smatrati uspjehom u Božjem djelu, prve pobjede u životu trebaju biti izvojevane u domu. (Testimonies for the Church, sv. 6, str. 254)

Nakon discipline u domu i školi, svi se moraju suočiti sa strogom disciplinom života. Kako da se s njome mudro suoči, to moramo objasniti svakom djetetu i svakom mladom biću. Istina je da nas Bog ljubi, da nas želi učini sretnima i da mi nikad ne bismo morali upoznati patnju da smo uvijek poštovali Njegov Zakon; ali je jednako tako istina da na ovom svijetu, kao posljedica grijeha, svatko mora podnositi patnje, nevolje i terete. Djeci i mladima cijelog će života služiti na dobro ako ih naučimo da se hrabro suoče s ovim nevoljama i teretima. Iako prema njima moramo pokazati suosjećanje, ono nikada ne smije biti takvo da ih navede da sami sebe sažalijevaju. Njima je potrebno ono što će ih poticati i jačati, a ne ono što će ih slabiti.

Oni moraju naučiti da ovaj svijet nije mjesto za održavanje svečanih smotri, već bojno polje. Svi su pozvani da podnose teškoće kao dobri vojnici. Moraju biti jaki i ponašati se kao ljudi. Učite ih da se prava snaga karaktera vidi u spremnosti da nose terete, da izdrže na teškom mjestu, da obave posao koji se mora obaviti iako ne donosi nikakvo zemaljsko priznanje ili nagradu. (Odgoj, str. 262,263)

Nema većeg prokletstva za neki dom nego da roditelji dopuste svojoj djeci da čine što god žele. (The Sings of the Times, 6. travnja 1888.)

Kad se jednom odupremo nekoj kušnji, to nam daje snagu da se drugi put odupremo još odlučnije; svaka nova pobjeda nad samim sobom poravnat će put za veće i plemenitije pobjede. Svaka pobjeda je sjeme posijano za vječni život. (Testimonies for the Church, sv. 5, str. 120)

Volja je odlučujuća snaga

“Nemojte se prilagođivati ovomu svijetu! Naprotiv, preobličavajte se obnovom svoga uma da mognete uočavati što je volja Božja: što je dobro, ugodno i savršeno.” (Rimljanima 12,2)

Ništa vas ne može udaljiti od Boga osim vaše buntovne volje. (The Youth’s Instructor, 9. ožujka 1893.)
Volja je upravljačka snaga u čovjekovoj naravi. Ako je volja na strani pravde, cijeli ostatak bića povest će se za njom. Volja nije ni ukus ni sklonost, već je to izbor, snaga odlučivanja, kraljevska snaga koja djeluje u sinovima ljudskim i navodi ih na poslušnost ili neposlušnost Bogu.
Vi ćete biti u stalnoj opasnosti dok god ne shvatite pravu snagu volje. Vi možete vjerovati sve i obećati sve, ali vaša obećanja i vaša vjera neće ništa vrijediti ako svoju volju ne stavite na pravu stranu. Ako borbu vjere budete vodili snagom svoje volje, nema sumnje da ćete pobijediti.
Vaš je zadatak da svoju volju stavite na Kristovu stranu. Kada svoju volju pokorite Njegovoj, On vas smjesta prihvaća kao svoje vlasništvo i djeluje u vama da hoćete i da činite što je Njemu ugodno. Vaša narav dolazi pod utjecaj Njegovog Duha. Čak su i vaše misli dovedene u pokornost Kristu. Ako niste u stanju vladati svojim pobudama i svojim osjećajima kao što biste željeli, ipak ste u stanju gospodariti svojom voljom i tako ostvariti potpunu promjenu u svojem cjelokupnom životu. Kada svoju volju pokorite Kristovoj, vaš život je sakriven s Kristom u Bogu. On se povezuje sa silom koja je iznad svih poglavarstava i vlasti. Tada dobivate snagu od Boga koja vas ujedinjuje s Njegovom snagom i novi život, život vjere, postaje stvaran u vašem životu.
Nikada se nećete uspjeti uzdići ako vaša volja nije stala na Kristovu stranu, ako ne surađuje s Božjim Duhom. Nemojte misliti da to ne možete, već recite: “Mogu i hoću!” A Bog je odredio svoga Svetoga Duha da vam pomogne u svakom odlučnom naporu. (Christian Temperance and Bible Hygiene 147,148)

Ova poslanica Rimljanima,to jest prva rečenica,citiram: "Ništa vas ne može udaljiti od Boga osim vaše buntovne volje." zaslužuje mali komentar.Našoj volji dana je velika sloboda koja je ipak ograničena,to znači da u našoj strahovito velikoj slobodi ipak imamo granice i kad ih prijeđemo osjetimo ih na svojoj koži u obliku kazne koja se manifestira kroz bolest,stradanje,nevolju,sramotu i svaku vrstu druge nevolje ako smo prepušteni sami sebi bez Boga jer tada najćešće i prelazimo granicu velike slobode.Naša buntovna volja,dovodi nas u neugodne situacije zbog kojih se moramo sramiti pred drugima ili nas baca na dno života,sa još većim nevoljama od sramote kao na primjer siromaštvo zbog pohlepe ili tjelesno stradanje zbog materijalnih dobara.Ako bi doista htio nabrojiti sve ljudske nevolje zbog neposlušnosti naše buntovne volje,vjerujem da bih trebao jako mnogo ovakvih blogova pisati.
Najveće nevolje buntovne ljudske volje,dolaze zbog pohlepe ili materijalnih vrijednosti.To je zbog toga jer čovjek misli ako posjeduje veliku svotu novca na švicarskoj banci ili jahtu ili dvije vile,da će mu život biti zagarantiran materijalnim "dobrima".Kojeg li apsurda! Bio neko siromah ili bogat,umrijeti mora jer je naslijedio grijeh od prvih ljudi i to je nepobitna činjenica,a što je najveća ironija onome koji je trčeći za bogatstvom cijeloga života stekao mnogo,njegovu zaradu obično troše oni koji su je najmanje zaslužili.Suprotno pak ako se pokorimo Bogu i Njegovoj Svetoj volji i ako mu služimo,tada naša buntovnička volja nestaje a na njezino mjesto nastanjuje se Duh Sveti koji prati volju Kristovu,a to onda radimo i mi.Kada pobjedimo našu buntovnu volju.

Primjer: Dolje je slika jednog slikara.
Naslikao je tu sliku svojom slobodnom voljom.Buntovna volja bila bi kad bi za tu sliku tvrdio da ih je naslikao neki drugi daleko poznatiji slikar nego on i kad bi tu sliku pokušao prodati po puno većoj cijeni nego li slika vrijedi.

2. Korinćanima 3,17  Jer, Gospodin je Duh, i ondje gdje je Duh Gospodinov, ondje je sloboda.