U mojih 55 godina starosti,doživio sam puno negativnih ljudi i to me potaklo napisati ovaj članak. Velika buntovnost u čovjeku,nije slučajan hir,već ima duboke korijene od njegovog postanka. Da bismo ispravno odgovorili na pitanje; "Odakle demonski duh u čovjeku?"-moramo se vratiti na knjigu postanka,kada je Bog stvorio prve ljude,Adama i Evu. Kada su prvi ljudi,koje je Bog stvorio,sagriješili,desila se velika promjena u njima,jer oni su svojom neposlušnošću prema Bogu pustili u sebe taj nečisti demonski duh.
Jer Božji neprijatelj đavao,ušao je u zmiju i uspio nagovoriti Evu da jede sa stabla spoznaje.Ovaj početak ulaska čovjeka u grijeh ima veliku važnost za današnju spoznaju i znanje o ljudima,kojima upravo takvi duhovi upravljaju. Zmija je uspjela ubijediti Evu,da ako jedu sa drveta spoznaje,otvorit će im se oči i bit će poput Boga.
Davši prvim ljudima veliku vlast,Bog im je dao i jednu zabranu,a to je da ne jedu sa stabla spoznaje dobra i zla. Rekao im je i jasno kakve posljedice ih čekaju budu li prekršili zapovijed. Ovu zapovijed, Bog je prvo dao Adamu,a Adam je prenio tu zapovijed i na Evu.Postoji mogućnost da je Bog nakon Evinog stvaranja od Adamova rebra,direkno prenio tu zapovijed na Evu,jer Biblija ne piše o tome,ali kada čitamo knjigu postanka,jasno nam je da je Eva znala točno da nesmije jesti sa stabla spoznaje dobra i zla.
1A zmija je bila lukavija od svake životinje poljske koju je GOSPOD Bog načinio, pa je rekla ženi: “Zaista! Zar je Bog rekao: ‘Nemojte jesti sa svakog stabla u vrtu’?”2A žena je odgovorila zmiji: “Mi smijemo jesti od ploda sa stabala u vrtu,3ali od ploda stabla što je usred vrta, Bog je rekao: ‘Nemojte jesti s njega, niti ga dotaknuti, da ne umrete!’ ”4Nato je zmija rekla ženi: “Vi zasigurno nećete umrijeti;5jer zna Bog da će vam se tog dana u koji jedete s njega otvoriti oči, pa ćete biti kao bogovi, raspoznajući dobro i zlo.”6A kad je žena opazila kako je stablo dobro za jelo i očima dopadljivo te kako je stablo poželjno da učini nekoga mudrim, ubrala je plod s njega i pojela; onda je dala mužu svome koji je bio s njom, pa je i on jeo.7Tada su se njima obadvama otvorile oči, te su spoznali da su goli; onda su ispleli smokvino lišće i načinili sebi pregače.8Zatim su čuli glas GOSPODA Boga koji je hodao po vrtu za dnevnog povjetarca, te su se Adam i žena njegova sakrili od lica GOSPODA Boga među stabla u vrtu.9Uto je GOSPOD Bog pozvao Adama i rekao mu: “Gdje si ti?”10A on je odgovorio: “Čuo sam glas tvoj u vrtu i uplašio se jer sam gol, pa sam se sakrio.”11Nato ga je upitao: “Tko ti je rekao da si gol? Jesi li jeo sa stabla s kojeg sam ti zapovjedio da ne jedeš?”12A čovjek je odgovorio: “Žena koju si mi dao da bude sa mnom, ona mi je dala sa stabla, te sam jeo.”13Onda je GOSPOD Bog upitao ženu: “Što si to učinila?” A žena je odgovorila: “Zmija me prevarila, pa sam jela.”14Tada je GOSPOD Bog rekao zmiji: “Zato što si to učinila, ti si prokleta iznad sve stoke i iznad svake životinje poljske; na trbuhu ćeš svome puzati i jesti prah sve dane života svoga!15A ja ću zametnuti neprijateljstvo između tebe i žene, te između sjemena tvojega i sjemena njezina; ono će ti glavu zdrobiti, a ti ćeš njemu petu zdrobiti.”16Ženi je rekao: “Umnožit ću silno muku tvoju u trudnoći tvojoj; u muci ćeš djecu rađati, i žudjet ćeš za mužem svojim, a on će nad tobom vladati.”17Zatim je rekao Adamu: “Zato što si poslušao glas žene svoje i jeo sa stabla s kojeg sam ti zapovjedio rekavši: ‘Nemoj jesti s njega!’, prokleta je zemlja radi tebe; s mukom ćeš se od nje hraniti sve dane života svoga!18Rađat će ti trnjem i čičkom, a ti ćeš jesti bilje poljsko;19u znoju lica svoga jest ćeš kruh dok se ne vratiš zemlji, jer si od nje bio uzet; pošto si prah, u prah ćeš se i vratiti.”20I Adam je nadjenuo ženi svojoj ime Eva, jer ona je bila majka svim živima.21Potom je GOSPOD Bog načinio Adamu i ženi njegovoj odjeću od kože i odjenuo ih.22Tada je GOSPOD Bog rekao: “Evo, čovjek je postao kao jedan od nas, tako da raspoznaje dobro i zlo! A sada, da ne bi pružio ruku svoju te uzeo i sa stabla života i jeo, pa živio zauvijek!”23Stoga ga je GOSPOD Bog otjerao iz vrta edenskoga da obrađuje zemlju od koje je bio uzet.24Tako je on istjerao čovjeka i na istoku vrta edenskoga postavio kerubine i plamteći mač, što se okretao u svakom smjeru, da čuvaju put k stablu života.
26I Bog je rekao: “Načinimo čovjeka na sliku svoju, na našu priliku, i neka ima vlast nad ribama morskim i nad pticama nebeskim i nad stokom, i nad svom zemljom i nad svim gmazovima što gmižu po zemlji!”



