Posve različite sestre

Luka 10,38-42

Djeca ponekad kao da utkaju svoje osobnosti i interese u praznine koje ostave njihova braća i sestre. Jedna sestra voli sport, dok druga voli glazbu; jedan brat voli matematiku, dok drugi više voli čitati i tako dalje.

Nije to uvijek slučaj, naravno. No čini se da je tako bilo u jednom kućanstvu u Betaniji - domu dviju sestara, Marije i Marte, i njihovog brata Lazara. Isus je jako volio njihovu obitelj i oni su očigledno voljeli njega. Činjenica da su sestre vrlo različite nemoguće je ne primijetiti. Luka nam daje naznaku da je tako. Iz nekog razloga (možda zbog izbora riječi u Ivanu 11,1) uvijek kažem: „Marija i Marta" - tim redoslijedom. No Luka naznačuje da je, kad je Isus stigao ovom prilikom, ušao na Martino područje. Ona ga je „primila u kuću" (10,38) ona je vodila kućanske poslove!

To je poznata situacija. Kad uđeš u kuću, obično možeš prepoznati tko vodi domaćinstvo i omogućava da obiteljski život funkcionira. Sigurno ste već upoznali Martu pod nekim drugim imenom. Evo je, trudi se da sve obavi. No ponekad je pod tolikim pritiskom da sve dobro obavi da je na rubu sloma.

Ovaj put to se dogodilo Marti. Možete li je zamisliti? Stoji pred Isusom („pristupi", r. 40). Nadvila se nad svojom sestrom koja sjedi do njegovih nogu i sluša. Evo je, stoji uspravno s rukama uz tijelo, šake su lagano stisnute, glas povišeniji nego inače. Onda je nastala eksplozija. To je dvostruki prigovor: jedan Isusu („Gospodine, zar ne mariš?"), a drugi Mariji („Sestra me samu ostavila posluži-vati." - Je li bila toliko uzrujana da čak nije mogla izreći njezino ime?). Da bi stvar bila gora, govori Gospodinu što bi trebao učiniti u vezi s tim („Reci joj dakle da mi pomogne")!

To je neugodno. Štoviše, to nije duhovno, zar ne? Na kraju krajeva, Marija je uistinu izabrala bolji dio" (r. 42). No Marta je ljuta na sestru; i ljuta je na Isusa, također.

Apostoli su jednom imali istu reakciju i čak postavili isto pitanje („Zar ne mariš?", Marko 4,38) No mislili su da su u opasnosti od utapanja! Ovo je bila samo preopterećenost kućanskim poslovima. To je zasigurno bilo neugodno - jesu li se učenici pitali gdje gledati? Primijetite Isusov odgovor. Poput smirenog, duhovnog liječnika, povezuje simptome u Martinoj reakciji s korijenom problema. No također odgovara kao otac. Vidimo puno emocionalne brige u načinu na koji ponavlja njezino ime: „Marta, Marta" (redak 41). I ima nešto neizrecivo nježno u načinu na koji ukazuje na uzrok ove bolne upale. Ne kori je zbog njezine ljutnje, ni zbog toga što to nije prepustila Božjoj providnosti, ni zbog važnosti bolje organizacije i podjele odgovornosti.

Sve je ovo možda točno, ali nije korijen problema. Ne, Gospodinova dijagnoza je jednostavnija: Marta je „brinula i bila uznemirena za mnogo, a jedno je potrebno" (r. 41-42).

Je li Isus mislio da bi sendvič bio dovoljan jer bi onda i Marta mogla sjediti pored sestre i razgovarati s njim?

To je bila istina. No ima nešto više u tome. Isus se želio pozabaviti načinom na koji je Marta bila uznemirena za „mnogo". Posljedica toga je bila da je maknula pogled s Isusa. Ove stvari su bile sredstva služenja Njemu. No u procesu Martinog služenja, Isus je bio jedva zamjetljiv. Izgubila je Spasitelja iz vida u služenju. Raditi stvari za Isusa zamijenilo je biti s Njim. To je, na kraju krajeva, „bolji dio" (r. 42). Koliko često radimo istu pogrešku kao i Marta!

RAZMISLITE

Hoće li vam današnji dan biti pun obaveza? Toliko toga treba obaviti. Zaista, toliko toga moramo napraviti za Isusa. Pročitajte Pavlove riječi u Filipljanima 3,13-14, i zapamtite da „jedno je potrebno" (10,42).

Dojmove napišite u komentaru. 

Odvjetnik za samoodbranu

Luka 10,25-37

Ovi redci sadrže jednu od najpoznatijih prispodoba 11 Novom zavjetu. Možete li zamisliti ovu scenu? Isus je zauzet službom, naučava o kraljevstvu nebeskom. Ugledna osoba ustaje. Možda ga odaju naglasak ili boja glasa. On je odvjetnik i sprema se testirati Isusa. Možda čak želi pokazati Isusu gdje mu je mjesto; neuki Galilejac, bez pravne ili biblijske naobrazbe! Postavlja pitanje koje zvuči teološki, ali je osmišljeno da ga ulovi u zamku: „Što mi je činiti da baštinim život vječni?" To je odlično pitanje, zar ne?

Isus upita odvjetnika da mu odgovori što uči zakon. To nas podsjeća na izreku: „Zašto učitelj uvijek na pitanje odgovara s pitanjem? Odgovor: „Zašto ne?" To je načelo prepuno mudrosti; kršćani ga trebaju naučiti.

Isus je već stavio ovog odvjetnika u nezgodan položaj. On je preuzeo ispitivanje! Njegov odgovor bio je: ljubi Boga i svoga bližnjega. Pa, kaže Isus, živi tako!

ljepotestvaranja.com 

U ovom trenutku odvjetnik je požalio što je uopće postavio pitanje. Pokušava se „opravdati tako što postavlja novo pitanje: „A tko je moj bližnji?" (r. 29). Želio je Isusa testirati i pobijediti u teološkoj raspravi; no Isus sada testira njegov način života. Stoga, uzvraća: Samo mi reci tko su moji bližnji? Daj mi popis! Spreman je upustiti se u teološko cjepidlačenje s Isusom.

Odvjetnik je trebao znati bolje. Spasitelj mu je ispričao priču o milosrdnom Samarijancu koji je stao i pomogao Židovu koji je upao među razbojnike" (r. 30). No nemojte zanemariti Isusovu poantu u 36. redku. On preusmjerava pitanje od odvjetnika. U suštini, kaže mu da je postavio pogrešno pitanje. Ispravno bi pitanje bilo: Tko se pokazao kao bližnji čovjeku u potrebi? Odgovor: Samarijanac.

Do sada, pametni je odvjetnik već zasigurno shvatio kako si je iskopao jamu. Želio je ograničiti svoje odgovornosti. (Reci mi tko je moj bližnji i ja ću ga ljubiti.) No Isus mu odgovara da to ne funkcionira kao popis na kojem samo staviš kvačicu. Umjesto toga, kaže: Bog te poziva da ljubiš svakoga u potrebi, neovisno o rasi ili religiji i da se potrudiš izvan svojih granica da im pomogneš, čak i ako je nezgodno i skupo. Zavladala je tišina.

Govorio sam iz te prispodobe na zajedničkom ručku u crkvi. Primijenio sam to na sljedeći način: „S obzirom na broj ljudi u ovoj prostoriji, barem će jedan od nas do kraja dana biti stavljen na kušnju na temelju ove prispodobe."

Četiri sata kasnije, hodao sam crkvenim dvorištem u sumrak, krećući na sljedeći sastanak. Ugledao sam hrpu na tlu među nadgrobnim spomenicima. Netko je nešto bacio. Razmišljao sam i, kao Levit u Isusovoj priči, ja „sam došao do mjesta i vidio...", da, njega". Beskućnika sklupčanog na tlu, promrzlog i gladnog. Dakle, jedan od nas" je zaista stavljen na kušnju prije kraja dana. Nisam očekivao da ću to biti upravo ja!

Ovdje, u Luki 10, imamo čovjeka koji je mislio da testira Isusa. No stvarnost je bila drukčija. U priči je bilo iznenadenje. Uvijek je tako s Isusom.

SINCLAIR B. FERGUSON

RAZMISLITE

Mnogi će danas u isto vrijeme čitati ovaj tekst i razmišljati o Luki 10,25-37. Jedan od nas će sigurno biti kušan. Ako ste to vi, kako ćete odgovoriti? Molite se da budete spremni.

Sinclair B. Ferguson 

Dojmove napišite u komentaru. 

Trojica na putu

Luka 9,57-62

Moj je otac izmislio jedan izraz koji je često koristio da bi mi dao do znanja kako nisam razumno razmišljao: „Glava ti je puna razbijenog stakla.” Ovaj (priznajemo, neobičan) izraz šalje važnu poruku. Pogrešno razmišljanje znači da je nešto „razbijeno” u tvojem umu; a pogrešno razmišljanje može imati bolne posljedice. Isus je bio na putu za Jeruzalem kako bi patio i umro. U vrlo kratkom vremenu susreće tri čovjeka. U sva tri slučaja Isus preispituje ispravnost njihovog razmišljanja o tome što stvarno znači biti njegov učenik (najčešći izraz za kršćanina u evanđeljima i Djelima apostolskim).

Prvi čovjek samoinicijativno želi slijediti Isusa. Njegov entuzijazam nema granica. Samouvjereno izjavljuje da će slijediti Isusa gdje god pošao. „A što ako nemaš gdje spavati?”, upita Isus.

Jednom su trojica mladića stigla u misiju koju sam vodio i izjavila: „Bog nam je rekao da ti se pridružimo.” Ja sam im rekao da, s obzirom na to da mene Gospodin nije unaprijed obavijestio o tome, za njih nema smještaja i morat će spavati na podu. Sljedećeg jutra više ih nije bilo. Izgleda da nisu bili spremni na činjenicu da Isusovi sljedbenici možda neće imati jastuk na koji će nasloniti glavu.

Za razliku od prvog čovjeka, koji se samoinicijativno javlja, drugog je čovjeka Isus pozvao da ga slijedi. Međutim, on želi pričekati da prode očev pogreb. Je li se to upravo trebalo dogoditi? Sudeći po Isusovom odgovoru, njegov je otac još uvijek bio živ. Čovjek je rekao: Da, slijedit ću te…ali ka snije. Gospodin daje poznat, pomalo zagonetan i možda poslovičan odgovor: „Pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve”. U suštini, kad je riječ o slijeđenju Isusa, ništa drugo, čak ni obiteljski odnosi, ne mogu nam biti prioritet. Nitko i ništa nam ne smije biti ispred Krista.

Treći se čovjek, kao i prvi, dobrovoljno javio, ali s dozom opreza. (Je li on možda čuo prva dva razgovora?) Razum mu je naložio da odmah iznese manji preduvjet. Želio se pozdraviti sa svojim ukućanima skromna molba, zasigurno. Možda i pažljivo promišljena s obzirom na to da odjekuju riječi Elizeja kad ga je Ilija pozvao u buduću službu (1. Kraljevima 19,19-21), Isus odgovara na sličan način kad kaže da nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje. Njegovo upućivanje na plug podsjeća ovog čovjeka na ono što je Elizej učinio kad je pitao: „Dopusti mi da zagrlim svoga oca i majku, pa ću poći za tobom” upravo to. Elizej se odmah pozdravio s prošlošću. Uzeo je volove s kojima je orao (sigurno je bio iz imućne obitelji), žrtvovao ih, skuhao meso na vatri zapaljenoj spaljivanjem drva od jarmova i priredio zabavu za svoje prijatelje povodom toga što je postao prorok pripravnik. To je za farmera bilo istovjetno spaljivanju brodova.

Ranije u evandelju, Luka je zapisao prispodobu o sijaču (8,4-8). Isto sjeme (Božja riječ) pada na tri vrste tla koja ne daju trajan plod. Jedno sjeme padne uz put i bude odneseno; ponekad padne na plitko, kamenito tlo gdje se pojavi trenutačna radost, ali izostane pokajanja; a ponekad sjeme padne na trnovito tlo gdje ga „brige, bogatstvo i naslade života” uguše. Ovi su ljudi bili testni slučajevi za tu prispodobu. Koliko znamo, dogodilo se upravo ono što kaže prispodoba. Isus ne poziva svakog učenika da napusti dom. Ranije u evanđelju, čovjeku koji ga je htio slijediti rekao je da se vrati kući i služi mu tamo (8,38-39). Ono što nas ovaj odlomak uči je da Isus želi učenike koji će reći: „Spreman sam odreći se svega, ići bilo kamo i učiniti bilo što za tebe.”

RAZMISLITE

Koje sumnje imate u vezi Kristova gospodstva nad vašim životom? Što vam daje pouzdanje da ga vrijedi slijediti?

Dojmove, napišite u komentaru.

SINCLAIR & FERGUSON

Sinovi groma

Jutros smo sjedili u kafiću kad su neki učitelji neočekivano stigli s grupom učenika. Izraz blagog užasa na licu konobara bio je zaista zanimljiv prizor! Samo jedan poziv upozorenja pomogao bi da se sve pripremi. To bi bilo pristojno.

Isus je promicao kulturu uljudnosti. Njegov je životni stil bio pun milosti. To djelomično objašnjava zašto je unaprijed poslao neke učenike u Samarijansko selo s molbom da prime njega i njegove prijatelje. Bilo ih je najmanje trinaest, ali Luka je već dao naznake čitateljima da je obično s njim putovala veća skupina ljudi (8,1-3).

Kad je skupina predstavila svoju molbu, primili su odlučan odgovor: „Ovdje niste dobrodošli!”.

Problem nije bio samo u broju ljudi. Bilo je poznato u Isusovo vrijeme da „Židovi nemaju zajedništva sa Samarijancima (Ivan 4,9). Jesu li Samarijanci jednostavno bili jednako rasistički nastrojeni prema Isusu? Čini se da je jedan od apostola nehotice otkrio: „Na putu smo za Jeruzalem.” Je li jedan od seljana izrekao riječi koje je upotrijebila jedna druga Samarijanka:

„Naši su se očevi klanjali na ovome brdu, a vi (Židovi) kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati” (Ivan 4,20)? „Odlazite! Ovdje niste dobrodošli!Luka preskače odgovor samarijanskih seljana. Njegova je kamera usmjerena na susret izmedu braće Jakova i Ivana i Gospodina Isusa. Dvojica braće bila su ogorčena. Odgovori li su: „Gospodine, želiš li da zapovjedimo vatri da side s neba i uništi ih?” (Luka 9,54). Jakov i Ivan nisu bez razloga dobili nadimak „Sinovi groma” (Marko 3,17). Ova je ogorčenost bila njihova prirodna – iako ekstremna – reakcija.

Što su umišljali da su Ilija? (Priča je ispričana u 2. Kraljevima 1,1-16). Nisu mogli obuzdati svoje vatrene naravi, a ponajmanje usmjeriti nebesku vatru na neko selo na zemlji! Štoviše, očito su krivo procijenili situaciju jer se Isus “okrenuo i ukorio ih” (Luka 9,55).

Zanimljive su to riječi, zar ne? Luka nam kaže da se Isus “okrenuo”. Što nam to sugerira? Jesu li mu govorili iza leda dok je mirno nastavio svoj put, a da pritom ne napravi scenu? Ako je tako, onda Jakov i Ivan nisu bili samo ljuti na Samarijance; bili su i nepristojni prema Isusu – pod krinkom pitanja govorili su svom Gospodaru što misle da bi trebao činiti.

Pogledajte Isusa. Za razliku od Jakova i Ivana, prihvatio je odbijanje kao dio Božje suverene providnosti u svom životu. Odgovorio je krotkošću. „Sinovi groma” htjeli su uništiti Samarijance; ali Sin Čovječji došao je spasiti i Samarijance i Židove.

Mi često razmišljamo o Ivanu kao “apostolu ljubavi”, a ne kao “sinu groma”. No samo je milošću naučio voljeti poput svog Spasitelja. Ivan, kojeg susrećemo u Lukinom evanđelju, nije imao strpljenja s onima koje je smatrao bezumnicima i možda je mislio da je to vrlina. Neki kršćani i danas čine istu pogrešku.

Jeste li ikad pomislili kakav je Isus doista bio? I je li vas to potaknulo da želite biti poput njega? No ljubav… ne traži svoje, nije razdražljiva (1. Korinćanima 13.4.5). Ni Isus nije sebi ugadao (Rimljanima15,3), ni tada u Samariji ni kasnije u Getsemanskom vrtu (22,42).

RAZMISLITE

Prisjetite se neke situacije u kojoj ste nedavno doživjeli odbacivanje. Ako je veliki test ljubavi način na koji se nosimo s odbacivanjem, što je naš odgovor otkrio o nama? Kako vam Ivanova priča daje nadu? Napišite u komentaru.

SINCLAIR B. FERGUSON

Pogano porijeklo uskrsa

Uskrs je popularan religijski blagdan kojeg milijuni ljudi slave u proljeće diljem svijeta. Asocira nas na zečeve, farbana jaja, košare slatkiša, kolače i masovni obilazak crkvi. Kršćani vjeruju da se na Uskrs obilježava Isusovo uskrsnuće u nedjelju ujutro. Ipak, većina od njih prihvaća tradicionalne prakse preuzete iz rimokatolicizma bez preispitivanja i razumijevanja što zapravo predstavljaju.

Nigdje u Pismu ne postoji instrukcija da držimo Uskrs ili bilo koji drugi poganski ili bezbožni blagdan, kao što su Božić, Nova Godina, Valentinovo i sl. – sve su to ljudske umotvorine. Bog nam zapovijeda da se ne učimo putu pogana i ne suobličavamo sa svjetovnim praksama.

Pravo porijeklo Uskrsa dolazi od poganih vjerovanja s fokusom na proslavu lažnih bogova i božica, što izravno krši prvu Božju zapovijed da nemamo drugih bogova pored našega Boga.

Nigdje u Bibliji – ni u Djelima apostolskim, koja pokrivaju nekoliko desetljeća povijesti prve Crkve, niti u bilo kojoj od poslanica Novoga zavjeta, napisanih u razdoblju od 30 do 40 godina nakon smrti Isusa Krista i uskrsnuća – ne nalazimo apostole ni prve kršćane kako slave nešto poput Uskrsa.

Žalosna je činjenica da crkve danas trebaju Uskrs da bi im se napunile i da bi evangelizirali nevjerne. Ali Isus nije zapovjedio da nevjernike pozivamo u crkve, nego da idemo u svijet pozivati ljude k Njemu (evangelizacija) i učiti ih svemu što nam je zapovjedio (crkva). A niti su se apostoli služili poganštinom da bi zadobili nekoga za Krista.

Unatoč tome što vam religiozni vođe diljem svijeta govorili, Uskrs nije kršćanski blagdan.

Kristovi sljedbenici ne trebaju određeni dan u godini da bi slavili Kristovo uskrsnuće; sila uskrsnuća je u njima samima po Duhu koji je uskrsnuo Isusa. A koji će uskrsnuti i vas AKO prebiva u vama.

„A ako Duh onoga koji je uskrisio Isusa od mrtvih prebiva u vama, onaj koji je uskrisio Krista od mrtvih oživjet će i vaša smrtna tijela putem svoga Duha, koji prebiva u vama.“ /Rimljanima 8,11

Više na linku

Budi imun na strah!

 Živimo u izvanrednom vremenu. Nikad nisam vidio da strah i nesigurnost toliko kao sada, utječu na cijeli svijet. Proroci i stručnjaci procjenjuju što sve to znači, zašto se to događa i koliko traje. Ne znam odgovore na to, ali postoje neke stvari koje možemo znati. Kao djeca Božja imamo pristup miru koji je izvan razloga - to jest nije prirodan niti tjelesan. Nadnarava je, izvan onoga što um i intelekt mogu razumjeti. To je važno, jer ono što trenutno ne trebamo je više informacija - bombardirani smo s tim. Ono što trebamo je nešto što prodire izravno u srž našeg bića i ojačava nas iznutra. Upravo to čini Božja Riječ. 

Tijekom sljedećih 5 dana bombardirat ću vaše srce bezvremenskim i nepromjenljivim istinama Riječi Božje. To djeluje kao nebeska zaštita i cijepit će vas protiv straha, tjeskobe i brige. 

Te su riječi bile istinite mnogo prije nego što se COVID-19 pojavio na našoj sceni. Oni će biti istiniti dugo nakon što on nestane; ali u ovakvim trenucima moramo ih se sjetiti više nego ikad. 

Neki se dive u ovakvim vremenima. Neki dovode u pitanje Boga, njegovu riječ, njegovu ljubav i njegovu vjernost. Ali vrijeme je da se pridržavamo Njega kao nikad prije. Sjećam se razgovora koji je Reinhard Bonnke jednom imao s čovjekom koji je bio jako bolestan i teško je patio od toga. Ovaj je čovjek rekao da prolazi kroz krizu vjere. Reinhard mu je rekao: "Brate moj, ako kreneš dolje, ovo je najgori mogući trenutak da pustiš životnu ploču."

Ako se spotaknete, držite Božju riječ i Istinu što je moguće jače - oni su vaš životni put!

Isus kaže u Ivanu 10:10: 'Kradljivac dolazi samo da ukrade, ubije i uništi. Ja sam pak došao da im dam život, i to život u izobilju. ' Ivan 10:10

Gospodin je razliku između njegove misije i đavolske misije vrlo jasno razjasnio. Sotonin plan za nas je u potpunoj suprotnosti s Božjim planom za nas! Od najveće je važnosti da vjerujemo u ovu temeljnu istinu: Isus je došao tako da bismo mogli imati život i biti u potpunosti zadovoljni!

Njegovu ljubav prema čovječanstvu vidimo u cijeloj Bibliji, u njegovim riječima i u njegovim djelima - u svoj dubini, kada je dao svoj život za nas na križu. Isus nas ljubi! On je za nas! Svoju je Riječ dao kao čvrstu stijenu da bismo mogli stajati na njoj, tako da kad lopov dođe da nas napadne, stojimo u punom i nepokolebljivom povjerenju u Njegova vjerna obećanja.

Ono što ljude često čini toliko podložnim neprijateljskim napadima je poticanje sumnje i nevjere u dobrotu Božju i istinu u Njegovu Riječ. S druge strane, imunitet je neosjetljivost, posebno na nešto što je opasno i nepoželjno. Sotona zna da nema pravo krasti, ubijati ili uništavati, osim ako nas ne može uvjeriti da mu dodijelimo svoj bogočovječni autoritet kao sinove i kćeri Svevišnjeg. Đavao stalno izmišlja nove sheme kako bi zavarao mase lažnim optužbama, pogrešnim predstavljanjem istine i, vrlo često, tjeskobom. Koristi strah jer tako dobro djeluje. Konačno, oni koji se predaju nevjeri, pomoći će mu da ispuni svoju misiju.

Da bismo postali imuni na ove neprijateljske napade, moramo se čvrsto držati svoje vjere u Isusa i njegovu Riječ. U narednim danima prodrijet ćemo u ovu istinu kako bismo se mogli snažno, sigurno naoružati u pobjedi koju imamo u Isusu!  

Ako je osoba izložena patogenu i preživi, ​​tijelo se uči boriti protiv ove bolesti i od sada postaje imuno na nju. Odatle potječe stari kliše: "Ono što nas ne ubije, čini nas jačima". Mislim da je isto s našim umom. Kad prolazimo kroz život, prevladavamo izazove i poteškoće, pobjednički izlazimo i idemo ruku pod ruku s Isusom, postajemo jači, duhovno otporniji i otporniji u vjeri. Zato su ovakva vremena tako važna. Oni mogu biti trening kamp za veće bitke koje će se voditi u budućnosti.

Jeremia je pitao:

Jeremija prigovara BOGU:

1BOŽE, kad s tobom raspravljam,

uvijek mi dokažeš da si u pravu.

Ali ja te ipak moram pitati

o nepravdi koju vidim.Zašto su zli ljudi uspješni?

Zašto varalice dobro žive?

2Ti si im dao da se razvijaju

kao biljke s čvrstim korijenom.

Daješ im da rastu i donose plod.

Oni o tebi puno i lijepo govore,

ali zapravo za tebe ne mare.

3Ali, ti, BOŽE, moje srce poznaješ,

gledaš me i znaš što mislim.

Odvuci ih kao janjad na klanje,

izdvoji ih za dan pokolja!

4Dokad će zemlja biti suha

i trava na poljima venuti?

Zbog zloće njezinih stanovnika,

nestale su sve životinje i ptice.

Sve zbog onih koji misle

da Bog ne vidi što čine.

Bog odgovara Jeremiji:

5Ako si iscrpljen od trčanja s ljudima,

kako ćeš se nadmetati s konjima?

Ako već padaš na otvorenom polju,

što ćeš tek u šikari pokraj rijeke Jordan?

6Protiv tebe su tvoja braća,

obitelj viče na tebe.

Ne vjeruj im ni onda

kad ti govore kao prijatelji.