Uskrs je popularan religijski blagdan kojeg milijuni ljudi slave u proljeće diljem svijeta. Asocira nas na zečeve, farbana jaja, košare slatkiša, kolače i masovni obilazak crkvi. Kršćani vjeruju da se na Uskrs obilježava Isusovo uskrsnuće u nedjelju ujutro. Ipak, većina od njih prihvaća tradicionalne prakse preuzete iz rimokatolicizma bez preispitivanja i razumijevanja što zapravo predstavljaju.
Nigdje u Pismu ne postoji instrukcija da držimo Uskrs ili bilo koji drugi poganski ili bezbožni blagdan, kao što su Božić, Nova Godina, Valentinovo i sl. – sve su to ljudske umotvorine. Bog nam zapovijeda da se ne učimo putu pogana i ne suobličavamo sa svjetovnim praksama.
Pravo porijeklo Uskrsa dolazi od poganih vjerovanja s fokusom na proslavu lažnih bogova i božica, što izravno krši prvu Božju zapovijed da nemamo drugih bogova pored našega Boga.
Nigdje u Bibliji – ni u Djelima apostolskim, koja pokrivaju nekoliko desetljeća povijesti prve Crkve, niti u bilo kojoj od poslanica Novoga zavjeta, napisanih u razdoblju od 30 do 40 godina nakon smrti Isusa Krista i uskrsnuća – ne nalazimo apostole ni prve kršćane kako slave nešto poput Uskrsa.
Žalosna je činjenica da crkve danas trebaju Uskrs da bi im se napunile i da bi evangelizirali nevjerne. Ali Isus nije zapovjedio da nevjernike pozivamo u crkve, nego da idemo u svijet pozivati ljude k Njemu (evangelizacija) i učiti ih svemu što nam je zapovjedio (crkva). A niti su se apostoli služili poganštinom da bi zadobili nekoga za Krista.
Unatoč tome što vam religiozni vođe diljem svijeta govorili, Uskrs nije kršćanski blagdan.
Kristovi sljedbenici ne trebaju određeni dan u godini da bi slavili Kristovo uskrsnuće; sila uskrsnuća je u njima samima po Duhu koji je uskrsnuo Isusa. A koji će uskrsnuti i vas AKO prebiva u vama.
„A ako Duh onoga koji je uskrisio Isusa od mrtvih prebiva u vama, onaj koji je uskrisio Krista od mrtvih oživjet će i vaša smrtna tijela putem svoga Duha, koji prebiva u vama.“ /Rimljanima 8,11
Nema komentara:
Objavi komentar