Koje je porijeklo Katoličke crkve?

Pitanje: Koje je porijeklo Katoličke crkve?

Odgovor: Rimokatolička crkva tvrdi da je nastala u vrijeme smrti, uskrsnuća i uznesenja Isusa Krista otprilike 30. godine. Katolička crkva sebe naziva Crkvom za koju je Isus Krist umro, Crkvom koju su uspostavili i sagradili Apostoli. Je li to pravo porijeklo Katoličke crkve? Naprotiv, čak i letimično čitanje Novoga zavjeta otkrit će da Katolička crkva nema svoje porijeklo u Isusovu učenju, kao ni u učenju njegovih apostola. U Novom zavjetu, ne spominje se ni papinstvo, ni štovanje / obožavanje Marije (ni Marijino bezgrješno začeće, Marijino trajno djevičanstvo, Marijino uznesenje niti Marija kao su-otkupiteljica i su-posrednica), molitve svecima na Nebu da se mole za nas, apostolsko naslijeđe, obredi crkve koji vrše ulogu sakramenata, krštenje male djece, ispovijedanje grijeha svećeniku, Čistilište, indulgencije/oproštajnice kao ni jednaki autoritet crkvene Predaje i Svetoga pisma. Stoga, ako Katolička crkva ne potječe od učenja Isusa i njegovih učenika, kao što čitamo u Novom zavjetu, koje je onda pravo porijeklo Katoličke crkve?

U prvih 280 godina povijesti kršćanstva, kršćanstvo je bilo zabranjeno od Rimskoga carstva, a kršćane su strahovito progonjili. To se promijenilo nakon »obraćenja« rimskoga Cara Konstantina. Konstantin je »legalizirao« kršćanstvo Milanskim ediktom iz 313. godine. Godine 325., Konstantin je sazvao Nicejski sabor, u pokušaju da ujedini kršćanstvo. Konstantin je kršćanstvo zamislio kao religiju koja bi ujedinila Rimsko carstvo, koje se u to vrijeme počinjalo dijeliti. Premda se to tada činilo pozitivnim razvojem kršćanske crkve, rezultati nipošto nisu bili pozitivni. Kao što Konstantin nije htio u potpunosti prihvatiti kršćansku vjeru nego je nastavio sa svojim poganskim vjerovanjima i praksom, tako je i kršćanska crkva koju je Konstantin promicao bila mješavina pravoga kršćanstva i rimskog poganizma.

Konstantin je shvatio da zbog toga što je Rimsko carstvo toliko golemo, prostrano i raznoliko – neće svi htjeti napustiti svoja religijska vjerovanja i prihvatiti kršćanstvo. Zato je dopustio, pa čak i zagovarao, »kršćanizaciju« poganskih vjerovanja. Potpuno poganska i krajnje nebiblijska vjerovanja dobila su nov, »kršćanski« identitet. Evo nekoliko jasnih primjera tih vjerovanja:

(1) Kult Izide, religija egipatske majke-božice, uvedena je u kršćanstvo tako što su Izidu zamijenili Marijom. Mnogi nazivi koji su se koristili za Izidu, poput »Kraljica Neba«, »Majka Božja« i »theotokos« (Bogorodica), pripisani su Mariji. Mariji je dana uzvišena uloga u kršćanskoj vjeri, daleko veća od one koju joj daje Biblija. Sve to služilo je kako bi se privukli štovatelji Izide vjeri koju inače ne bi prihvatili. Zapravo, mnogi hramovi božice Izide pretvoreni su u hramove posvećene Mariji. Prve jasne naznake katoličke Mariologije javljaju se u pisanjima Origena, koji je živio u Aleksandriji u Egiptu, koja je slučajno bila žarište štovanja božice Izide.

(2) Mitraizam je bila religija Rimskoga carstva od prvoga do petog stoljeća nakon Krista. Bila je jako popularna među Rimljanima a posebno među rimskim vojnicima, te je vjerojatno bila religija nekolicine rimskih careva. Premda Mitraizam nikada nije dobio »službeni« status u Rimskome carstvu, de fakto je bila službena religija sve dok ga Konstantin i naredni carevi nisu zamijenili kršćanstvom. Jedna od ključnih značajki Mitraizma bio je žrtveni obrok, koji je uključivao jedenje tijela i pijenje krvi bika. Mitra, bog Mitraizma, bio je »prisutan« u tijelu i krvi bika, a onima koji su ga blagovali u žrtvenom objedu davao je spasenje (theofagija, jedenje boga). Mitraizam je također imao sedam »sakramenata«, tako da je sličnosti između Mitraizma i Rimokatoličanstva toliko puno da se jednostavno ne mogu zanemariti. Konstantin i njegovi sljedbenici pronašli su laku zamjenu za žrtveni obrok Mitraizma u konceptu Gospodnje večere. Nažalost, neki rani kršćani Gospodnjoj večeri već su počeli pripisivati mističke značajke, pritom odbacivši biblijski pojam jednostavne uspomene na Kristovu smrt i prolivenu krv. Romanizacija Gospodnje večere upotpunila je prijelaz u žrtvenu konzumaciju Isusa Krista, koja je sada poznata kao katolička Misa / Euharistija.

(3) Većina Rimskih careva (i građana) bili su henoteisti. Henoteist je osoba koja vjeruje u postojanje mnogih bogova, ali se prvenstveno usredotočuje samo na jednoga boga, ili pak smatra da je taj jedan bog nadređen drugim bogovima. Na primjer, rimski bog Jupiter bio je vrhovni bog rimskoga panteona bogova. Rimski mornari često su štovali Neptuna, boga oceana. Kada je Katolička crkva prigrlila rimski poganizam, jednostavno je zamijenila panteon bogova svecima. Kao što je rimski panteon bogova imao boga ljubavi, boga mira, boga rata, boga snage, boga mudrosti itd., jednako je i Katolička crkva imala sveca koji je bio »zadužen« za sve ove i mnoge druge kategorije. Kao što su mnogi rimski gradovi imali boga zaštitnika pojedinog grada, tako je i Katolička crkva izmislila »sveca zaštitnika« za gradove.

(4) Vrhovnost rimskoga biskupa (papinstvo) nastala je uz podršku rimskih careva. Budući da je Rim bio središte vladavine Rimskim carstvom u kojemu su živjeli rimski carevi, grad Rim postao je prominentan u svim aspektima života. Konstantin i njegovi nasljednici podržali su rimskoga biskupa kao vrhovnog vladara crkve. Naravno da je za jedinstvo rimskoga carstva bilo najbolje da vlast i državna religija imaju sjedište na istome mjestu. Premda se većina drugih biskupa (i kršćana) odupiralo ideji o vrhovnosti rimskoga biskupa, rimski biskup se na kraju uzdigao do vrhovnosti zbog moći i utjecaja rimskih careva. Kada je Rimsko carstvo doživjelo slom, pape su preuzele naslov koji su prethodno imali rimski carevi – Pontificus Maximus.

Mogli bismo iznijeti mnoge druge primjere. Ova četiri dovoljna su da pokažu pravo porijeklo Katoličke crkve. Naravno, Rimokatolička crkva niječe pogansko porijeklo njezinih vjerovanja i običaja. Katolička crkva prerušava svoja poganska vjerovanja slojevima komplicirane teologije. Ona izgovara i niječe svoje pogansko porijeklo tako što stavlja masku »crkvene Predaje«. Budući da prepoznaje da su mnoga njezina vjerovanja i običaji krajnje strani Svetomu pismu, prinuđena je zanijekati autoritet i dostatnost Biblije.

Porijeklo Katoličke crkve je tragičan kompromis kršćanstva s poganskim religijama koje su je okruživale. Umjesto da naviješta Evanđelje i obraća pogane, Katolička crkva »pokrstila« je poganske religije i »opoganila« kršćanstvo. Brišući razlike i značajke, da, Katolička crkva postala je privlačna stanovništvu Rimskoga carstva. Jedna posljedica toga jest to što je Katolička crkva stoljećima bila vrhovna religija u »Rimskome svijetu«. Međutim, druga posljedica jest ta što je najdominantniji oblik kršćanstva otpao od istinskog Evanđelja Isusa Krista, kao i od pravoga naviještanja Božje riječi.

2. Timoteju 4,3-4 kaže: »Jer doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrave nauke, nego će prema svojim strastima sebi nagomilati učitelje da im škaklju uši, te će odvratiti uši od istine, a okrenut će se bajkama.«

Autor: Zrno Prašine

Rad iz zadovoljstva i uživanja

“Gradit će kuće i stanovat u njima, saditi vinograde i uživati rod njihov. Neće se više graditi da drugi stanuju, ni saditi da drugi uživa: vijek naroda moga bit će ko vijek drveta, izabranici moji dugo će uživati plodove ruku svojih.” (Izaija 65,21.22) Tamo se prostrane ravnice protežu u prekrasne brežuljke, a Božje gore uzdižu svoje uzvišene vrhove. Na ovim će mirnim ravnicama tih živahnih potoka Božji narod, toliko dugo tuđinci i putnici, naći dom. “Narod će moj prebivati u nastambama pouzdanim, u bezbrižnim počivalištima.” (Velika borba, str. 580) Na obnovljenoj Zemlji otkupljeni će se baviti svime onim što je donosilo radost Adamu i Evi u početku. Živjet će edenskim životom, životom u vrtovima i poljima. “Gradit će kuće i stanovat u njima, saditi vinograde i uživati rod njihov.” ... Tamo će svaki talent biti razvijen, svaka sposobnost povećana. Izvodit će se najveličanstveniji pothvati, ostvarivati najplemenitije želje, postizati najuzvišenije težnje. Ali još uvijek će biti novih visina za svladavanje, novih čuda za divljenje, novih istina za shvaćanje, svježih tema za proučavanje, i sve će to poticati snage tijela, uma i duše. (Izraelski proroci i kraljevi, str. 465,466) Na Nebu ćemo uvijek biti nečim zaokupljeni. Cijela obitelj otkupljenih neće živjeti u nekom stanju dremljive dokolice. Još ostaje odmor narodu Božjemu. Na Nebu aktivnosti neće biti zamorne i teške; bit će to odmor! Cijela obitelj otkupljenih naći će svoje zadovoljstvo u služenju Onomu komu pripada po stvaranju i po otkupljenju. (Ellen G. White Letter 11, 1899.) Umornima i teško natovarenima, onima koji su se borili u dobroj borbi vjere, bit će to slavan počinak; jer mladost i snaga besmrtnosti bit će njihova, a više se neće morati boriti protiv grijeha i Sotone. (Christian Temperance and Bible Hygiene 99)

Ljepote našeg nebeskog doma

“Zidine su sagrađene od jaspisa, a grad od čistoga zlata, kao čisto staklo. Temelji su gradskih zidina ukrašeni svakovrsnim dragim kamenjem.” (Otkrivenje 21,18.19)

Slavni Božji grad ima dvanaest vrata, ukrašenih veličanstvenim biserima. Ima i dvanaest temelja različitih boja. Ulice grada su od čistoga zlata. U tom gradu je i Božje prijestolje, a čista, prekrasna rijeka izlazi od njega, bistra kao kristal. Njezina blistava čistoća i ljepota služe na radost Božjem gradu. Sveti će slobodno piti ljekovitu vodu iz rijeke života. ...

Sva lica će odražavati lik svojeg Otkupitelja. Neće, dakle, u njemu biti nijedno zabrinuto, nevoljno lice, već će sva biti vedra, nasmijana u neokaljanoj neporočnosti. Anđeli će biti tamo, ali i otkupljeni sveti s mučenicima, a što je najljepše od svega, najveću radost će nam pričinjavati prisutnost našeg dragog Spasitelja koji je patio i umro da bismo mi mogli uživati tu sreću i slobodu — Njegovo slavno lice sjat će jače od Sunca, obasjavat će prekrasni grad i odražavati slavu svuda unaokolo.

I djeca će biti tamo. Ona se nikada neće upuštati u sukobe i nesuglasice. Njihova će ljubav biti vatrena i sveta. I ona će imati zlatne krune na svojoj glavi i harfe u svojim rukama. Sva njihova mala lica, koja su danas ovdje još uplakana i zbunjena, zračit će svetom radošću izražavajući njihovu savršenu slobodu i sreću. ...

Sveti će imati krune slave na svojoj glavi i zlatne harfe u svojim rukama. Svirat će na svojim zlatnim harfama i stvarati melodiju u čast Bogu. Njihove nekadašnje nevolje i patnje u ovom svijetu bit će zaboravljene i izgubljene usred ljepota nove Zemlje. Njima će uvijek biti upućivan odobravajući smiješak Isusa Krista i njihova sreća bit će nenadmašna. ... Buduće boravište svetih bit će puno slave. (The Youth’s Instructor, listopad 1852.)

Na svadbenoj večeri

“Blago onima koji su pozvani na Janjetovu svadbenu gozbu!” (Otkrivenje 19,9)

Nježna i sveta zajednica koja postoji između Krista i Njegova naroda i u Starom i u Novom zavjetu prikazana je bračnom vezom. Kristovo razumijevanje radosti svadbenih svečanosti upućuje na radost onoga Dana kad će On dovesti svoju zaručnicu u Očev dom i otkupljeni s Otkupiteljem sjesti na večeru svadbe Janjetove. On kaže: “I kao što se ženik raduje nevjesti, tvoj će se Bog tebi radovati. Neće te više zvati Ostavljenom ... nego će te zvati Moja milina ... jer ti si milje Jahvino.” “On će se radovati tebi pun veselja, obnovit će ti svoju ljubav, kliktat će nad tobom radosno.” (Izaija 62,5.4; Sefanija 3,17) Kad je Ivan primio viđenje o nebeskim događajima, zapisao je: “Uto čuh nešto kao glas golemog mnoštva, kao šum velikih voda, kao prasak jakih gromova: Alleluja! Jer se domognu kraljevstva Gospodin, naš Bog, Svemogući. Veselimo se, kličimo od veselja i zahvalimo Bogu, jer dođe Janjetova svadba! Njegova se zaručnica opremila. Blago onima koji su pozvani na Janjetovu svadbenu gozbu!” (Otkrivenje 19,6.7.9)

U svakoj duši Isus je vidio čovjeka kome treba uputiti poziv za Njegovo kraljevstvo. (Isusov život, str. 110,111)

Kad primi kraljevstvo, doći će u svojoj slavi kao Kralj nad kraljevima i Gospodar nad gospodarima na spasenje svom narodu, koji će “sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom” (Matej 8,11; Luka 22,30) da sudjeluje u Janjetovoj svadbenoj gozbi. (Velika borba, str. 367)

Jest ćemo plodove s drveta života

“Svuda između gradskog trga i rijeke rastu stabla života koja rađaju dvanaest puta: svakog mjeseca daju svoj plod. Lišće od stabala služi za lijek poganima.” (Otkrivenje 22,2)

Iz prijestolja je tekla bistra rijeka, a na objema obalama rijeke bilo je stablo života. ... Plod je bio prekrasan; izgledao je kao zlato pomiješano sa srebrom. (Rani spisi, str. 36)

Plod drveta života u Edenskom vrtu imao je nadnaravne osobine. Jesti ga značilo je živjeti vječno. Ovaj plod je bio lijek protiv smrti. Njegovo lišće je davalo život i besmrtnost. ... Nakon pojave grijeha, nebeski Domaćin je presadio drvo života u nebeski raj. (Testimonies for the Church, sv. 8, str. 288)

Otkupljeni sveti, koji su ljubili Boga i držali Njegove zapovijedi na Zemlji, ući će kroz vrata u grad i imat će pravo na drvo života. Oni će slobodno jesti ploda s njega, kao i naši praroditelji prije pada u grijeh. Lišće tog besmrtno razgranatog drveta služit će za iscjeljivanje narodima. Tada će nestati sve njihove nevolje. Bolest, tugu i smrt nikada više neće osjećati jer će ih lišće drveta života izliječiti. Isus će tada vidjeti trud svoje duše i biti zadovoljan kada se otkupljeni, koji su bili podložni žalosti, teškom radu i nevoljama, koji su stenjali pod prokletstvom, okupe oko drveta života da jedu njegove besmrtne plodove na koje su naši praroditelji izgubili svako pravo kršeći Božje zapovijedi. Neće više biti nikakve opasnosti da ponovno izgube pravo na drvo života, jer će onaj koji je naveo naše praroditelje da sagriješe biti uništen drugom smrću. (The Youth’s Instructor, listopad 1852.)

Na drvetu života raslo je najljepše voće koje su sveti mogli slobodno ubrati. ... Ni najuzvišeniji jezik ne može opisati nebesku slavu i neusporedivu dubinu Spasiteljeve ljubavi. (Rani spisi, str. 233

Prelijepa domovina

“A da su pod tim još mislili na onu iz koje su izišli, još bi imali vremena da se vrate. A sad, oni teže za boljom, to jest za nebeskom (domovinom). Zato ih se Bog ne stidi, ne stidi se nazivati se njihovim Bogom. Zbilja im je pripravio grad.” (Hebrejima 11,15.16)

Strah da buduća baština ne izgleda previše materijalno, naveo je mnoge na simbolično tumačenje upravo onih istina koje nas navode da u njoj vidimo svoj dom. Krist je svojim učenicima potvrdio da im ide pripremiti stanove u kući svog Oca. Oni koji prihvate učenja Božje riječi neće biti potpuno neupućeni u vezi s nebeskom domovinom. A ipak “što oko nije vidjelo, što uho nije čulo, na što ljudsko srce nije pomislilo: to je Bog pripravio onima koji ga ljube” (1. Korinćanima 2,9). Ljudski jezik nije sposoban opisati nagradu pravednih. Ona će biti poznata samo onima koji je budu vidjeli. Nijedan ograničeni um ne može shvatiti slavu Božjeg raja.

U Bibliji je baština spašenih nazvana domovinom (Hebrejima 11,14-16). Tamo nebeski Pastir vodi svoje stado na izvore žive vode. Drvo života daje plod svakog mjeseca, a lišće stabla služi za lijek narodima. Tamo su potoci koji vječno žubore, bistri kao kristal, a uz njih lelujavo drveće baca svoje sjene na putove što ih je Gospodin pripravio za otkupljene. (Velika borba, str. 580)

Trava ima živu zelenu boju i nikada neće uvenuti. U zemlji će biti ruža, ljiljana i najraznovrsnijeg cvijeća. Ono nikada neće propasti, izblijedjeti ili izgubiti svoju ljepotu i miris.

Lav od kojega se ovdje moramo užasavati i plašiti, tamo će ležati zajedno s janjetom, a i sve ostalo na novoj Zemlji bit će u miru i skladu. Drveće na novoj Zemlji bit će ravno i dostojanstveno, bez mana. (The Youth’s Instructor, listopad 1852.)

Na novoj Zemlji neće biti hladnih vjetrova i nikakvih neugodnih promjena. Atmosfera će uvijek biti ugodna i zdrava. (Diary, 24. ožujka 1859.)

Prepoznat ćemo jedni druge

“Sad vidimo u ogledalu, nejasno, a onda ćemo licem u lice. Sad nesavršeno poznajem, a onda ću savršeno spoznati kao što sam spoznat.” (1. Korinćanima 13,12)

U nebeskim stanovima srest ćemo se da se više nikada ne rastanemo. Jedni druge ćemo poznavati u našem nebeskom domu. (The Sings of the Times, 20. lipnja 1911.)

Otkupljeni će se sresti i prepoznati one koji su njihovu pozornost usmjerili na uskrslog Spasitelja. Kakve će blagoslovljene razgovore voditi s tim dušama! “Bio sam grešnik!” reći će, “bez Boga i bez nade u svijetu, a ti si došao k meni i usmjerio moju pozornost na dragog Spasitelja kao moju jedinu nadu!” ... Drugi će reći: “Bio sam neznabožac u neznabožačkoj zemlji. Ti si ostavio svoje prijatelje i svoj udobni dom i došao me naučiti kako naći Isusa i vjerovati u Njega kao u jedinog pravog Boga. Pobacao sam idole i služio Bogu, i sada Ga gledam licem u lice. Spašen sam, spašen za cijelu vječnost, i mogu stalno gledati Onoga koga volim. ...”

Drugi će izražavati svoju zahvalnost onima koji su hranili gladne i odijevali neodjevene. “Kada je očaj odveo moju dušu u nevjerovanje,” reći će takvi, “Gospodin te je poslao k meni da mi uputiš riječi nade i utjehe. Donio si mi hranu da zadovoljim svoje tjelesne potrebe, a onda si mi otvorio Božju riječ da postanem svjestan svojih duhovnih potreba. Postupao si prema meni kao prema bratu. ... Uporno si me poučavao da na Nebu imam Oca koji me voli. Čitao si mi dragocjena Božja obećanja. Nadahnuo si me vjerom da će me On spasiti. Moje srce je omekšalo i slomilo se dok sam razmišljao o žrtvi koju je Krist dao za mene. ... I sada sam ovdje, spašen, spašen za cijelu vječnost, da uvijek živim u Njegovoj prisutnosti i slavim Onoga koji je dao svoj život za mene.”

Kakva će to radost biti kada se ovi spašeni sretnu i pozdrave. Koliko će se oni koji su živjeli ne ugađajući sebi, već blagoslivljajući druge koji su bili u nepovoljnijem položaju od njih, radovati kada ih budu vidjeli. Njihovo srce će biti zadovoljno. (Review and Herald, 5. siječnja 1905.)

Obitelji će ponovno biti sjedinjene

“Ovako govori Jahve. Prestani kukati, otari suze u očima! Patnje će tvoje biti nagrađene: oni će se vratiti iz zemlje neprijateljske. Ima nade za tvoje potomstvo — riječ je Jahvina — sinovi tvoji vratit će se u svoj kraj.” (Jeremija 31,16.17)

Krist će doći s oblacima i velikom slavom. ... On će uskrisiti mrtve i preobraziti žive svete ljude iz slave u slavu. ... Karike obiteljskog lanca opet će se spojiti. (Isusov život, str. 523)

Predivnog li otkupljenja! Kako smo dugo o njemu govorili, dugo mu se nadali, razmišljali o njemu s nestrpljivim iščekivanjem. ...

Živi pravedni se preobražavaju “u jedan hip, u tren oka”. Na Božji su glas proslavljeni; sada su besmrtni i s uskrsnulim svetima odneseni u zrak u susret Gospodinu. Anđeli sakupljaju “svoje izabranike od četiri vjetra, od kraja zemlje do kraja neba” (Marko 13,27). Sveti anđeli donose malu djecu u naručje njihovim majkama. Prijatelji, dugo rastavljeni smrću, opet su sjedinjeni da se nikada više ne rastanu i s pjesmama radosti zajedno uzlaze do Božjega grada. (Velika borba, str. 554)

S neizrecivom radošću roditelji gledaju krune, ruho, harfe; sve to što su dobila njihova djeca. Dani nade i straha završeni su. ... Njihova djeca su spašena. (The Sings of the Times, 1. srpnja 1886.)

Tamo ćemo gledati na svim stranama prekrasno rajsko drveće, a usred njega drvo života. Tamo ćemo promatrati neograničenim pogledom ljepote obnovljenog Edena. Tamo ćemo spustiti kraj nogu našeg Izbavitelja krune koje je On stavio na naše glave i udarajući u svoje zlatne harfe, upućivat ćemo hvalu i zahvalnost Onome koji sjedi na prijestolju. ... O, kad biste svi bili među onima koji će ući kroz biserna vrata u grad našega Boga! O, kada biste kao ujedinjena obitelj vječno boravili u utočištu za umorne! Neka vam svima Bog pomogne da uspijete u utrci za krunu života! (Review and Herald, 3. rujna 1903.

Kao baštinici, baštinit ćemo kraljevstvo

“Dođite, blagoslovljeni Oca mog, i primite u posjed kraljevstvo koje vam je pripravljeno od postanka svijeta!” (Matej 25,34)

Pred spašenim je mnoštvom Sveti Grad. Isus širom otvara biserna vrata i narod koji je sačuvao istinu ulazi u grad. U njemu gledaju Božji raj, Adamov dom dok je još bio nevin. Tada se čuje glas, ljepši od svake glazbe koju je ikada čulo smrtno uho: “Vaša je borba završena!” “Dođite, blagoslovljeni Oca mog, i primite u posjed kraljevstvo koje vam je pripravljeno od postanka svijeta.”

Sad je ostvarena Spasiteljeva molitva za Njegove učenike: “Htio bih da oni koje si mi dao budu gdje sam ja.” “Neporočne i razdragane pred njegovom slavom” (Juda 24), Krist predstavlja Ocu otkupljene svojom krvlju govoreći: “Evo, ja i djeca koju si mi dao.” “Ja sam ih sačuvao!” Čudesne li otkupiteljske ljubavi, radosti trenutka kad vječni Otac, gledajući otkupljene, bude vidio svoje obličje, a nesklad grijeha bude uklonjen, njegovo prokletstvo izbrisano i ljudsko ponovno usklađeno s božanskim!” (Velika borba, str. 555)

I tada će otkupljeni biti dočekani dobrodošlicom u domu koji im Krist pripravlja. ... Oni će se družiti s onima koji su nadvladali Sotonu i božanskom milošću izgradili savršeni karakter. Svaka grešna sklonost i nesavršenstvo koji su ih ovdje mučili, uklonjeni su Kristovom krvlju i njima su darovani savršenstvo i sjaj Njegove slave koja daleko nadmašuje Sunčev sjaj. Iz njih zrači moralna ljepota i savršenstvo Kristova karaktera svojom vrijednošću daleko nadmašujući sve vanjsko blještavilo. Oni su bez mane pred velikim bijelim prijestoljem i uživaju dostojanstvo i anđeoske časti. (Put Kristu, str. 135; 2005.)

Nema više grijeha

Neće biti više ništa prokleto. Prijestolje Božje i Janjetovo bit će u gradu. Sluge Božje klanjat će se Bogu i gledat će njegovo lice. A njegovo će ime biti na njihovim čelima.” (Otkrivenje 22,2-4)

Nestaje svaki trag prokletstva. ... Ostaje samo jedan podsjetnik: naš Otkupitelj će uvijek nositi ožiljke raspeća. Na Njegovoj izranjenoj glavi, na Njegovim rebrima, rukama i nogama vidljivi su jedini tragovi okrutnog djela što ga je grijeh počinio. Gledajući Krista u Njegovoj slavi, prorok kaže: “Zrake sijevaju iz njegovih ruku, ondje mu se krije sila.” (Habakuk 3,4) Ta probodena slabina iz koje je potekao grimizni mlaz koji je pomirio čovjeka s Bogom — u njoj je Spasiteljeva slava, “ondje mu se krije sila”. “Velik kad spašava”, zahvaljujući žrtvi otkupljenja, On je imao moć da izvrši kaznu nad onima koji su prezreli Božje milosrđe. Znakovi Njegova poniženja Njegova su najveća čast; kroz vječna će vremena rane s Golgote isticati Njegovu veličinu i objavljivati Njegovu moć. ...
Došlo je vrijeme koje su sveti ljudi s čežnjom očekivali otkako je plameni mač protjerao prve ljude iz Edena — vrijeme “za otkupljenje onih što su postali Božje vlasništvo” (Efežanima 1,14). Zemlja prvobitno dana čovjeku kao njegovo kraljevstvo, koja je izdajom prešla u Sotonine ruke i tako dugo držana pod vlašću ovog moćnog neprijatelja, velikim je planom otkupljenja čovjeku vraćena. Sve što je grijehom izgubljeno, ponovno je obnovljeno. ... Božja iskonska namjera pri stvaranju je ostvarena kad je učinjena vječnim obitavalištem otkupljenih. “Zemlju će posjedovati pravednici i živjet će na njoj dovijeka.” (Psalam 37,29) (Velika borba, str. 579,580)
Tada ćemo zajedno s Njime uživati u svoj slavi budućeg svijeta tijekom svih beskrajnih vjekova vječnosti. ... Ničega neće biti u Božjem kraljevstvu što bi moglo zasmetati ili uznemiriti. To je život obećan pobjednicima — život sreće i mira, život ljubavi i ljepote. ... Nema više grijeha, nema briga koje umaraju, ničega što bi ugrozilo mir njegovih stanovnika. (The Sings of the Times, 10. studenoga 1887.)

Pobjeda nad smrću-Bijela haljina pravednosti-Krist mi predaje krunu i harfu-Dan Kristovog krunjenja-Sam Krist dolazi po nas-Božji narod oslobođen

Pobjeda nad smrću “On će otrti svaku suzu s njihovih očiju. Smrti više neće biti; neće više biti ni tuge, ni jauka, ni boli, jer stari svijet prođe.” (Otkrivenje 21,4) Mi imamo živog, uskrslog Spasitelja. On je polomio okove smrti pošto je ležao u grobu tri dana i pobjedonosno povikao iznad iznajmljenog Josipovog groba: “Ja sam uskrsnuće i život!” I On dolazi! Jesmo li Ga spremni dočekati? Jesmo li tako spremni da ćemo, ako budemo morali otići na počinak, otići u nadi u Isusa Krista? ... Životodavac će uskoro doći ... da polomi okove groba. On će izvesti zarobljenike. ... Posljednja njihova misao je bila o grobu i smrti, a sada objavljuju: “Gdje je, smrti, tvoja pobjeda? Gdje je, smrti, tvoj žalac?” Pandže smrti bile su posljednje što su osjetili. ... Kada su se probudili, boli je nestalo. “Gdje je, smrti, tvoja pobjeda?” I evo ih kako stoje; završni dodir besmrtnosti je na njima i oni odlaze u susret svojem Gospodinu na oblacima. Vrata Božjega grada otvaraju se na svojim šarkama ... i Božji otkupljenici ulaze u društvu serafina i kerubina. Krist im upućuje dobrodošlicu i daje im svoj blagoslov. “Dobro, valjani i vjerni slugo ... Uđi u veselje gospodara svoga!” Kakva je to radost? On vidi muku duše svoje i radostan je. ... Ovdje je onaj za kojega smo se po noći molili Bogu. Ovdje je onaj s kojim smo razgovarali na njegovoj samrtničkoj postelji, koji je svoju bespomoćnu dušu oslonio na Isusa. Ovdje je onaj koji je bio jadni pijanac. Mi smo njegove oči usmjerili prema Onome koji ga može spasiti i govorili smo mu da mu Krist može darovati pobjedu. I sada su krune besmrtne slave na njihovim glavama. (Ellen G. White Manuscript 18, 1894.) Tamo nema razočaranja, nema tuge, nema grijeha, nema nikoga tko bi rekao: Bolestan sam! Tamo nema pogrebne povorke, nema plača, nema smrti, nema razdvajanja, nema slomljenih srca; tamo je Isus, tamo je mir. ... U Njegovoj prisutnosti je obilje radosti, kraj Njegove desne ruke je obilje zadovoljstva. (The Sings of the Times, 8. veljače 1892.)

Bijela haljina pravednosti “Moj gospodine — odgovorih mu — to znaš ti. Ovo su — nato mi reče — oni što dolaze iz velike nevolje; oni su prali svoje haljine i obijelili ih u krvi Janjetovoj.” (Otkrivenje 7,14) Slavne će nagrade biti podijeljene kad se vjerni radnici okupe oko prijestolja Boga i Janjeta. ... Oni će stajati pred prijestoljem, prihvaćeni u Ljubljenome. Svi njihovi grijesi su izbrisani, svi njihovi prijestupi uklonjeni. I sada mogu gledati u nezaklonjenu slavu Božjeg prijestolja. ... U taj dan otkupljeni će blistati slavom Oca i Sina. Svirajući u svoje zlatne harfe, anđeli će dobrodošlicom dočekati Kralja i trofeje Njegove pobjede — one koji su oprali i ubijelili svoje haljine u krvi Janjetovoj. (9T, str. 285) Svi će biti sretna, ujedinjena obitelj, odjeveni u odjeću hvale i zahvaljivanja — u ruho Kristove pravednosti. Cijela priroda u svoj svojoj nenadmašnoj ljepoti, prinosit će Bogu stalni prilog hvale i obožavanja. Svijet će biti okupan u nebeskoj svjetlosti. Godine će prolaziti u radosti. Svjetlost Mjeseca bit će kao svjetlost Sunca, a svjetlost Sunca bit će sedam puta jača nego što je sada. Nad tim prizorom zajedno će pjevati jutarnje zvijezde, i svi sinovi Božji klicat će od radosti, dok će se Bog i Krist sjediniti u objavljivanju: “Smrti više neće biti!” ... Sukob je završen. Sve nevolje i razdori su došli kraju. Pjesme pobjede ispunjavaju cijelo Nebo dok svi otkupljeni stoje oko Božjeg prijestolja. Svi prihvaćaju riječi radosne pjesme: “Dostojno je, dostojno je Janje zaklano i živo, pobjedonosni osvajač!” “Poslije toga se, najedanput, pojavi pred mojim očima veliko mnoštvo, koje nitko nije mogao izbrojiti, iz svakog naroda i plemena, puka i jezika. Stajali su pred prijestoljem i pred Janjetom obučeni u bijele haljine, s palmama u rukama, i vikali jakim glasom: ‘Spasenje je djelo našega Boga, koji sjedi na prijestolju’, i Janjeta!” (Review and Herald, 26. studenoga 1903.)

Krist mi predaje krunu i harfu “Već mi je pripravljen vijenac pravednosti koji će mi u onaj Dan dati Gospodin, pravedni sudac, i ne samo meni nego i svima koji budu željeli njegov dolazak.” (2. Timoteju 4,8) Prije nego što će ući u Sveti Grad, Spasitelj svojim sljedbenicima daje simbole pobjede i oznake njihovog kraljevskog dostojanstva. Sjajni redovi su oblikovali savršeni četverokut oko svog Kralja, čiji se veličanstveni stas uzdiže visoko iznad svetih i anđela, a Njegovo ih lice obasjava dobrostivom ljubavlju. Svaki je pogled ovog bezbrojnog mnoštva spašenih uprt u Njega, svako oko promatra slavu Onoga komu je “lice bilo neljudski iznakaženo te obličjem više nije naličio na čovjeka”. Na glave pobjednika Isus svojom vlastitom desnicom stavlja vijenac slave. Za svakoga ima krunu na kojoj je ispisano njegovo “novo ime” (Otkrivenje 2,17) i natpis: “Posvećen Jahvi!” U svakoj se ruci nalazi pobjednička palma i blistava harfa. A onda, na znak anđela koji daju ton, svaka ruka vješto dodiruje žice budeći zanosnu glazbu s bogatim skladnim akordima. Neiskazani zanos obuzima svako srce i svaki se glas uzdiže u pjesmi zahvalnosti. “Njemu, koji nas ljubi i koji nas je otkupio od grijeha svojom krvlju, i učinio nas kraljevstvom svećenika za Boga, svog Oca — njemu slava i vlast u vijek vjekova!” (Otkrivenje 1,5.6) (Velika borba, str. 554,556) O, kakva li je neizreciva radost vidjeti Onoga koga smo voljeli — vidjeti u slavi Onoga koji nas je tako volio da je dao sebe za nas — gledati te ruke koje su jednom bile probodene za naše spasenje kako se šire da nas blagoslove i pozdrave! (The Sings of the Times, 2. studenoga 1882.) Oni koji ... stavljaju sebe u Božje ruke ... gledat će Kralja u svoj Njegovoj ljepoti. Vidjet će Njegovu nenadmašnu privlačnost i udarajući u svoje zlatne harfe, ispunit će cijelo Nebo bogatom glazbom i pjesmama Janjetu. (Review and Herald, 15. lipnja 1905.)

Dan Kristovog krunjenja “Velika su i divna tvoja djela, Gospodaru, Bože, Svemogući! Pravedni su i ispravni tvoji putovi, Kralju naroda!” (Otkrivenje 15,3) Toga dana izbavljeni će blistati slavom Oca i Njegovog Sina. Svirajući u svoje zlatne harfe, nebeski anđeli ukazat će dobrodošlicu Kralju i trofejima Njegove pobjede — one koji su se oprali i ubijelili svoje haljine u krvi Janjetovoj. Odjeknut će i pjesma pobjede ispunjavajući cijelo Nebo. Krist je pobijedio. On ulazi u nebeske dvore u pratnji svojih otkupljenih, svjedoka da Njegove patnje i žrtva nisu bile uzaludne. (Review and Herald, 22. studenoga 1906.) Visoko iznad grada, na temeljima pretopljenog zlata stoji prijestolje, visoko i uzdignuto. Na njemu sjedi Božji Sin, a oko Njega su podanici Njegova kraljevstva. Nema jezika niti pera koje bi opisalo Kristovu moć i veličanstvo. Slava vječnog Oca okružuje Njegova Sina. Sjaj Njegove pojave ispunjava Božji grad i razlijeva se izvan vrata, preplavljujući cijelu Zemlju svojim blještavilom. Najbliži prijestolju su oni koji su nekada revnovali za Sotoninu stvar, ali koji su, kao glavnje istrgnute iz ognja, pošli za svojim Spasiteljem u dubokoj, iskrenoj privrženosti. Do njih su oni koji su usavršili kršćanski karakter usred prijevara i nevjerstva, koji su štovali Božji zakon kada ga je kršćanski svijet proglasio ukinutim, i milijuni iz svih vremena koji su zbog svoje vjere podnijeli mučeničku smrt. A iza njih je “veliko mnoštvo, koje nitko nije mogao izbrojiti, iz svakoga naroda i plemena, puka i jezika ... pred prijestoljem i pred Janjetom, obučeni u bijele haljine, s palmama u rukama” (Otkrivenje 7,9). Njihova je borba završena, a pobjeda izvojevana. Trčali su utrku i postigli cilj. ... U nazočnosti okupljenih stanovnika Zemlje i Neba otpočinje završna krunidba Božjeg Sina. (Velika borba, str. 571,572)

Sam Krist dolazi po nas “Jer će sam Gospodin sa zapovjedničkim zovom, s glasom arkanđela i sa zvukom trube Božje sići s neba, i najprije će uskrsnuti umrli u Kristu. Zatim ćemo mi živi, mi preostali, biti skupa s njima odneseni u zrak na oblacima u susret Gospodinu. I tako ćemo zauvijek biti s Gospodinom. Stoga, tješite jedan drugoga tim riječima!” (1. Solunjanima 4,16-18) Isus dolazi, dolazi na oblacima i s velikom slavom. Pratit će Ga mnoštvo blistavih anđela. Kada dođe, proslavit će one koji su Ga voljeli i držali Njegove zapovijedi i uzeti ih k sebi. Nije zaboravio ni njih ni svoje obećanje. (Review and Herald, 22. studenoga 1906.) Ubrzo se na istoku pojavljuje mali crni oblak. ... Božji narod zna da je to znak Sina Čovječjega. U svečanoj tišini oni ga netremice promatraju dok se približava Zemlji ... dok ne preraste u veliki bijeli oblak, kojemu donji dio sliči na razgorjelu vatru, a nad kojim lebdi duga saveza. Isus se približava kao silni pobjednik. ... Kako se živi oblak približava, svako oko vidi Kneza života. Trnov vijenac sad ne nagrđuje Njegovu svetu glavu, na njoj počiva kruna slave. Njegovo lice nadmašuje sjajem zasljepljujuću svjetlost podnevnog sunca. “Na svom ogrtaču — na boku — nosi napisano ime: ‘Kralj kraljeva’ i ‘Gospodar gospodara’.” (Otkrivenje 19,16) ... Nebesa se svijaju kao svitak, Zemlja drhti pred Njim, a sve se gore i svi otoci pokreću sa svojih mjesta. ... Usred posrtanja Zemlje, bljeskova munja i tutnjave gromova, glas Božjeg Sina poziva svete koji spavaju. ... Uzduž i poprijeko cijele zemlje mrtvi će čuti ovaj glas i oni koji ga čuju, oživjet će. ... Ali svi ustaju u svježini i snazi vječne mladosti. ... Živi pravedni se preobražavaju “u jedan hip, u tren oka”. Na Božji su glas proslavljeni; sada su besmrtni i s uskrsnulim svetima odneseni u zrak u susret Gospodinu. (Velika borba, str. 550—554) Kakav je to bio slavni sastanak! (Rani spisi, str. 232)

Božji narod oslobođen “Otkupljeni od Gospoda vratit će se po njemu i doći će u Sion pjevajući. Glavu će njihovu obasjavati radost vječna, veselje i radost prate ih, briga i uzdisanje bježe.” (Izaija 35,10 — Šarić) U ponoći Bog pokazuje svoju moć da izbavi svoj narod. Pojavljuje se sunce u punom sjaju. Znakovi i čudesa brzo se nižu. Zli s užasom i čuđenjem gledaju prizor, dok pravedni u svečanoj radosti promatraju znakove svog izbavljenja. Čini se da se sve u prirodi poremetilo. ... Pojavljuju se tamni, teški oblaci i bučno se sudaraju. Usred razbješnjelog neba svijetli je prostor neopisive slave, odakle dolazi Božji glas kao glas mnogih voda govoreći: “Svršeno je!” (Otkrivenje 16,17) Taj glas potresa nebesa i zemlju. Nastaje silan potres, “kakav nikad ne bi otkada se ljudi pojaviše na zemlji — tako velik bijaše taj potres, tako snažan” (Otkrivenje 16,17.18). Kao da se nebeski svod otvara i zatvara. Kao da na trenutak kroz njega bljesne slava s Božjeg prijestolja. Planine se tresu poput trske na vjetru, a odlomljene stijene padaju na sve strane. ... Grobovi se otvaraju i bude se “mnogi koji snivaju u prahu zemljinu; jedni za vječni život, drugi za sramotu, za vječnu gadost” (Daniel 12,2). Svi koji su umrli u vjeri u poruke trećeg anđela izlaze proslavljeni iz svojih grobova da čuju Božji savez mira s onima koji su održali Njegov Zakon. ... S neba se čuje Božji glas koji objavljuje dan i sat Isusova dolaska i proglašava vječni savez sa svojim narodom. Poput tutnja najjačeg groma prolamaju se Zemljom Njegove riječi. Božji Izrael stoji slušajući, pogleda uprtog prema gore. Njihova su lica obasjana Njegovom slavom i sjaje kao Mojsijevo lice kad je sišao sa Sinaja. Zli ne mogu gledati u njih. A kad je izrečen blagoslov nad onima koji su štovali Boga svetkujući Njegovu subotu, prolama se pobjednički usklik. (Velika borba, str. 547—550)

Budite spremni i čekajte

---

“I reći će se u onaj dan: Gle, ovo je Bog naš, u njega se uzdasmo, on nas je spasio; ovo je Jahve u koga se uzdasmo! Kličimo i veselimo se spasenju njegovu.” (Izaija 25,9) Dok slušam o strašnim nesrećama koje se događaju iz tjedna u tjedan, pitam se: Što sve to znači? Najužasnije katastrofe slijede jedna za drugom u kratkim razmacima. Koliko često slušamo o potresima i orkanskim vjetrovima, o razornim požarima i poplavama uz velike gubitke života i imovine! Očito je da su ove nesreće hiroviti izljevi naizgled neorganiziranih, poremećenih sila, ali se u njima može pročitati Božja namjera. One su samo jedno od sredstava kojima On nastoji probuditi muškarce i žene da shvate opasnost u kojoj se nalaze. ... Božji sudovi se izlijevaju na Zemlju. Oni upućuju svečanu opomenu govoreći: “Zato i vi budite pripravni, jer će Sin Čovječji doći u čas kad se ne nadate.” Živimo u vremenu završnih događaja zemaljske povijesti. ... Nemamo više vremena — ni trenutka — za gubljenje. Neka nas ne nađe da spavamo na straži. ... Uvjeravajmo muškarce i žene posvuda da se pokaju i pobjegnu od gnjeva koji dolazi. Pokrenimo ih da se smjesta pripreme jer tako malo znamo o svemu što nas čeka. ... Gospodin će uskoro doći i moramo biti spremni i čekati Njegovo pojavljivanje. O, kako će biti slavno vidjeti kako Ga pozdravljaju oni koje je On otkupio! ... Kad bismo samo uspjeli vidjeti Kralja u svoj Njegovoj ljepoti, bili bismo zauvijek blagoslovljeni! Osjećam da moram glasno uzviknuti: “Idemo kući!” Približavamo se vremenu kad će Krist doći u sili i velikoj slavi da uzme svoje otkupljene u njihov vječni dom. ... U velikom završnom djelu suočit ćemo se sa zbunjujućim okolnostima s kojima se nećemo znati snaći; ali ne smijemo zaboraviti da djeluju tri velike nebeske sile, da je božanska ruka na upravljaču i da će Bog ostvariti svoja obećanja. On će iz ovoga svijeta prikupiti narod koji će Mu služiti u pravdi.

Budite spremni i čekajte

“I reći će se u onaj dan: Gle, ovo je Bog naš, u njega se uzdasmo, on nas je spasio; ovo je Jahve u koga se uzdasmo! Kličimo i veselimo se spasenju njegovu.” (Izaija 25,9)

Dok slušam o strašnim nesrećama koje se događaju iz tjedna u tjedan, pitam se: Što sve to znači? Najužasnije katastrofe slijede jedna za drugom u kratkim razmacima. Koliko često slušamo o potresima i orkanskim vjetrovima, o razornim požarima i poplavama uz velike gubitke života i imovine! Očito je da su ove nesreće hiroviti izljevi naizgled neorganiziranih, poremećenih sila, ali se u njima može pročitati Božja namjera. One su samo jedno od sredstava kojima On nastoji probuditi muškarce i žene da shvate opasnost u kojoj se nalaze. ...

Božji sudovi se izlijevaju na Zemlju. Oni upućuju svečanu opomenu govoreći: “Zato i vi budite pripravni, jer će Sin Čovječji doći u čas kad se ne nadate.”

Živimo u vremenu završnih događaja zemaljske povijesti. ... Nemamo više vremena — ni trenutka — za gubljenje. Neka nas ne nađe da spavamo na straži. ... Uvjeravajmo muškarce i žene posvuda da se pokaju i pobjegnu od gnjeva koji dolazi. Pokrenimo ih da se smjesta pripreme jer tako malo znamo o svemu što nas čeka. ...

Gospodin će uskoro doći i moramo biti spremni i čekati Njegovo pojavljivanje. O, kako će biti slavno vidjeti kako Ga pozdravljaju oni koje je On otkupio! ... Kad bismo samo uspjeli vidjeti Kralja u svoj Njegovoj ljepoti, bili bismo zauvijek blagoslovljeni! Osjećam da moram glasno uzviknuti: “Idemo kući!” Približavamo se vremenu kad će Krist doći u sili i velikoj slavi da uzme svoje otkupljene u njihov vječni dom. ...

U velikom završnom djelu suočit ćemo se sa zbunjujućim okolnostima s kojima se nećemo znati snaći; ali ne smijemo zaboraviti da djeluju tri velike nebeske sile, da je božanska ruka na upravljaču i da će Bog ostvariti svoja obećanja. On će iz ovoga svijeta prikupiti narod koji će Mu služiti u pravdi. (Testimonies for the Church, sv. 8, str. 252—254)

Vi se morate ponovo roditi

U vrijeme Gospodina našeg Isusa Krista,bio je neki čovjek među Farizeijma imenom Nikodem,poglavar tadašnjih židova.On je noću došao Isusu i rekao mu:"Rabi,znamo da si učitelj koji je došao od Boga,jer niko nemože činiti ova čudesa koja ti činiš ako Bog nije s njim. A Isus je odgovorio te mu rekao:"Uistinu kažem ti,ako se tko ponovo ne rodi,ne može vidjeti Kraljestvo Božije!" Nikodem ga je upitao: "Kako se čovjek može roditi kad je star?" " Može li drugi put ući u utrobu majke svoje i roditi se?"Isus je odgovorio:" Uistinu uistinu kažem ti ako se tko ne rodi od Vode i Duha,ne može ući u Kraljestvo Božije!" "Što je rođeno od tijela,tijelo je,a što je rođeno od Duha,Duh je!" " Nemoj se čuditi što sam ti rekao: Vi se morate ponovo roditi,jer vjetar puše gdje hoće i čuješ mu šum,ali ne znaš odakle dolazi i kamo ide,tako je sa svakim koji je rođen od Duha!"

Nikodem je odgovorio i rekao:"Kako to može biti?" Isus mu je odgovorio i rekao:" Ti si učitelj Izraelov,i ti ne razumiješ?" " Uistinu uistinu kažem ti,govorimo što znamo,i svjedočimo što smo vidjeli,a ne primate našeg svjedočanstva.Ako sam vam govorio zemaljsko pa ne vjerujete,kako ćete onda vjerovati ako vam budem govorio nebesko?" "Nitko nije uzišao na Nebo osim onog koji je sišao s Neba,Sin Čovječji koji je u Nebu,kao ćto je Mojsije podizao zmiju u pustinji,tako mora biti podignut Sin Čovječji,da svaki koji u njega vjeruje ne propadne,nego ima Život Vječni.Jer je Bog tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina,da svaki koji u njega vjeruje ne propadne,nego da ima Život vječni,jer Bog nije poslao svoga Sina na svijet,da bi osudio svijet,nego da se svijet po njemu spasi.Tko vjeruje u njega nije osuđen,a tko ne vjeruje u njega već je osuđen jer nije vjerovao u Jedinorođenog Sina Božijeg,a ovo je ta osuda: Budući da je Svjetlo došlo na svijet,a ljudi su više ljubili tamu nego svjetlo jer su im djela bila zla,jer svaki koji čini zlo,mrzi svjetlo i ne dolazi k svjetlu,da se ne prekore djela njegova,ali onaj koji čini istinu,dolazi k svjetlu kako bi se očitovala djela njegova jer su u Bogu učinjena! Riječ je Božija. Amen.

Odbrojavanje do Armagedona

Odbrojavanje do Armagedona-Video

Božja obećanja upućena su meni

“Pjevajte Jahvi, vjernici njegovi, zahvaljujte svetom imenu njegovu! Jer samo za tren traje srdžba njegova, a čitav život dobrota njegova. Večer donese suze, a jutro klicanje.” (Psalam 30,5.6)

Izbrisati Božja obećanja iz Božje riječi bilo bi isto kao ukloniti sunce s nebeskog svoda. Ne bi nam ostalo ništa čime bismo mogli rasvijetliti svoje iskustvo. Bog je stavio svoja obećanja u svoju Riječ kako bi nas naveo da razvijemo vjeru u Njega. Preko tih obećanja On povlači u stranu veo koji nam sakriva vječnost, omogućuje nam pogled u mnogo veću i sjajniju slavu koja očekuje pobjednike. I zato, otpočinimo u Gospodinu. Slavimo Ga što nam je dao tako slavna otkrivenja svojih namjera.

Uzduž svih naših putova Bog stavlja cvijeće svojih obećanja da bi uljepšao naše dane. Ali mnogi ne obraćaju pozornost na to cvijeće, birajući umjesto njega trnje i korov. Na svakom koraku oni plaču i nariču iako bi se mogli radovati u Gospodinu i zahvaljivati Mu što je put prema Nebu učinio tako ugodnim.

Dok promatramo Božja obećanja, nalazimo utjehu, nadu i radost jer nam ona prenose riječi Beskonačnoga. Da bismo pravilno cijenili ova dragocjena obećanja, moramo ih pomno proučavati i istraživati u pojedinosti. Koliko radosti bismo mogli unijeti u svoj život, koliko dobrote u svoj karakter kada bismo ta obećanja prihvatili kao da su upućena nama! I dok putujemo prema Nebu, razgovarajmo o blagoslovima koji su razasuti uzduž puta. Kada bismo razmišljali o stanovima koje Krist priprema za nas, zaboravili bismo male smetnje s kojima se suočavamo svakoga dana. Činilo bi nam se da udišemo ozračje nebeske domovine prema kojoj putujemo i bili bismo utješeni i umireni. ... Proslavimo Boga time što ćemo Isusa i Nebo utkati u svoj život. (The Youth’s Instructor, 23. siječnja 1902.)

Pouzdana Božja obećanja sačuvat će naša srca u savršenom miru. (Ellen G. White Letter 27, 1886.)

Držite zapovijedi

“Blago onima koji tvore zapovijesti njegove da im bude vlast nad drvetom života i da uđu na vrata u grad.” (Otkrivenje 22,14 — DK)

Sukob je pred nama. Jedina sadašnja sigurnost bilo koga od nas je jedinstvo s Kristom u Bogu. Mi moramo nastojati ući na vrata u Grad. Međutim, ova vrata se neće lako pokrenuti na svojim šarkama. Ona neće propustiti sumnjive karaktere. Mi već sada moramo težiti za vječnim životom revnošću koja je u skladu s vrijednošću nagrade koja je pred nama. Neće novac, imanje ili položaj, već posjedovanje karaktera nalik na Kristov otvoriti pred nama vrata Raja. Neće dostojanstvo ili intelektualna dostignuća zadobiti za nas krunu besmrtnosti. Jedino će krotki i ponizni, koji su Boga učinili svojim jedinim blagom, dobiti taj dar. ...

Ponovno stvoriti dušu, izvesti svjetlo iz tame, ljubav iz neprijateljstva, svetost iz pokvarenosti, to može učiniti samo Svemogući Bog. Ovo djelo Beskonačnoga u kojemu On, uz pristanak ljudskog bića, čini da život postane potpun u Kristu, da karakter bude savršen, znanost je vječnosti.

Koja je čast ukazana Kristu? Da bez služenja silom, bez uporabe nasilja sjedini volju ljudskog bića s Božjom voljom. To je istinska znanost iznad svih znanosti, jer se uz njezinu pomoć obavlja velika promjena u umu i karakteru — promjena koja se mora dogoditi u životu svakog ljudskog bića koje želi proći kroz vrata Božjega grada. (Letter 155, 1902.)

Tada će oni koji su držali Božje zapovijedi udisati dah besmrtnosti ispod drveta života, i tijekom beskrajnih vjekova stanovnici bezgrešnih svjetova će u vrtu radosti promatrati uzor savršenog djela Božjeg stvaranja, netaknutog prokletstvom grijeha — uzor onoga što bi postala cijela zemlja da je čovjek ispunio Stvoriteljev slavni plan. (Patrijarsi i proroci, str. 41)

Hodite neprestano s Bogom

“Henok je hodio s Bogom, potom iščeznuo; Bog ga uze.” (Postanak 5,24) Kada Bog uzme vjernike svoje Crkve na Nebo, bit će to zato što su ovdje na Zemlji živjeli s Njime, primajući s Neba snagu i mudrost i osposobivši se da Mu ispravno služe. Oni koji budu uzeti na Nebo, bit će muškarci i žene koji se sada mole skrušeno i ponizno, čija srca nisu puna taštine. U svojem postupanju prema vjernima i nevjernima oni su predstavljali Krista. (Ellen G. White Manuscript 11, 1901.) Oni koji ne nalaze nikakvog uživanja u razmišljanju i razgovorima o Bogu u ovom životu, ne bi u tome uživali ni u životu koji će doći, kada će Bog biti uvijek prisutan i boraviti sa svojim narodom, dok će oni koji rado razmišljaju o Bogu doći na svoje udišući čisto nebesko ozračje. Oni koji na Zemlji vole razmišljati o Nebu, bit će sretni u svetom okruženju i zadovoljstvima. ... Dok su bili na svijetu, nisu smatrali da pripadaju sebi pa je Bog stavio svoj pečat na njih kao znak da pripadaju Njemu. Nebo će pripadati onima koji čeznu za njim svim srcem, koji ulažu napore u skladu s vrijednošću cilja za kojim teže. Oni koji će zadobiti Nebo usmjerit će svoje misli prema onome što je na Nebu. (Review and Herald, 13. svibnja 1890.) “Blago onima koji su čista srca jer će Boga gledati.” (Matej 5,8) Henok je tri stotine godina čistio svoju dušu da bi bio u skladu s Nebom. Tijekom tri stoljeća on je hodio s Bogom. On je stajao na pragu svijeta vječnosti, i samo ga je korak dijelio od zemlje blagoslova, a sada su se portali otvorili i hod s Bogom, koji je tako dugo trajao na Zemlji, nastavio se kad je prošao kroz vrata Svetoga Grada, kao prvi čovjek koji je tamo ušao. (Patrijarsi i proroci, str. 64)

Hodite u vjeri

“Krećemo se, naime, u području vjere, a ne u području gledanja.” (2. Korinćanima 5,7)

Mi trebamo živjeti ne zato da uzdižemo sebe, već da bismo, kao Božja mala djeca, na najbolji mogući način obavili posao koji nam je On povjerio. Naš je zadatak da ostavimo pravi dojam na svoje bližnje. Mi se pripremamo za vječnost, za nebesko oporavilište, u kojemu će Veliki Liječnik obrisati suze s naših očiju, gdje će lišće s drveta života poslužiti za liječenje svih naroda.

Uhvatimo se za Isusa Krista živom vjerom i živimo u poniznosti uma. Tada će nam se pokazati Božja milost i mi ćemo vidjeti Njegovo spasenje. Pozdravit ćemo i veliku obitelj otkupljenih. ... Zasvirat ćemo u svoje zlatne harfe i Nebo će odjeknuti bogatom glazbom. Stavit ćemo svoje blistave krune kraj Njegovih nogu i odati slavu Onome koji je pobijedio radi nas.

Možda ovdje ima nekih pojava koje ne razumijemo. Neki tekstovi u Bibliji možda nam izgledaju tajanstveni jer nadmašuju moć našeg ograničenog razumijevanja. Ali kada nas naš Spasitelj povede uzduž obala rijeke žive vode, razjasnit će nam sve što dotad nismo mogli jasno sagledati.

Dok razmišljam o budućoj slavi na Nebu, osjećam duboku želju da svaka živa duša sazna o njoj. ... Njega želim uzdići kao moćnog Iscjelitelja. ...

Veoma je značajno za nas nalazimo li se u utrci za onim što je na Nebu ili za onim što je na Zemlji. Zemaljsko će uskoro proći. U ove naše dane dolazi do velikog uništavanja zemaljskih riznica. Događaju se “potresi zemlje u raznim mjestima” i nevolje i teškoće vide se na sve strane. Međutim, mi se pripremamo da postanemo pripadnici nebeske obitelji, djeca nebeskog Kralja. (Review and Herald, 8. kolovoza 1907.)

Nijedna riječ Njegovog obećanja nije ostala neispunjena

Blagoslovljen Jahve, koji je narodu svome Izraelu dao mir u svemu kako je obećao; nije propalo nijedno od njegovih lijepih obećanja koja je dao sluzi svome Mojsiju.” (1. o Kraljevima 8,56)

Imali smo prednost promatrati najslavniji zalazak sunca koji smo ikada vidjeli. Jezik je nedovoljan da opiše njegovu ljepotu. Posljednje zrake sunca na zalasku, srebrne i zlatne, purpurne, boje jantara i tamnocrvene, bacale su svoj odsjaj na nebu, postajući sve svjetlije i svjetlije, podižući se sve više i više na obzoru, dok nije počelo izgledati da su se vrata Neba širom otvorila i da zrake njegove unutrašnje slave sjaje prema nama. Dva sata čudesni prizor obasjavao je hladno nebo na sjeveru — bila je to slika koju je naslikao Veliki Umjetnik na pokretnom platnu nebesa. Izgledalo je kao da se Bog smiješi svim zemaljskim domovima, stjenovitim ravnicama, nazupčanim planinama, usamljenim šumama kroz koje smo putovali.

Anđeli milosti kao da su šaptali: “Podigni svoj pogled! Ova slava je samo jedna zraka svjetla koja dolazi od Božjeg prijestolja. Nemoj živjeti samo za ono što se događa na ovoj zemlji. Podigni svoj pogled i promatraj vjerom stanove u nebeskom domu.” Ovaj prizor je bio za mene kao duga obećanja Noi, pomogao mi je da shvatim sigurnost Božje neizmjerne brige, da pogledam naprijed prema luci sigurnosti koja čeka vjernog radnika. Nakon tog prizora uvijek sam osjećala da nam je Bog dao taj zalog svoje ljubavi da bi nas ohrabrio. Dokle god bude trajalo moje pamćenje, uvijek ću se sjećati te ljepote, utjehe i mira koje mi je donijela ta slika. (Historical Sketches of SDA Missions 220,221)

Ljudski um ne može shvatiti sva bogatstva i svu veličinu samo jednog Božjeg obećanja. Jedan vidi njegovu slavu s jedne strane, a drugi ljepotu i milost s druge strane i duša se ispunjava nebeskom svjetlošću.(Testimonies to Ministers and Gospel Workers 111)

U njima nam se On obraća pojedinačno. ... U tim nam obećanjima Krist govori o svojoj milosti i moći. (Put u bolji život, str. 65,66)

Velikodušnost

“Tko dijeli obilato, sve više ima, a tko škrtari, sve je siromašniji. Podašna duša nalazi okrepu, i tko napaja druge, sam će se napojiti.” (Izreke 11,24.25)

Bog je taj koji ljude blagoslivlja imetkom i On to čini da bi mogli dati za napredovanje Njegova djela. On šalje sunce i kišu. On čini da bilje raste. On daje zdravlje i sposobnost da privrijedimo sredstva. Svi blagoslovi potječu iz Njegove darežljive ruke. Zauzvrat želi da ljudi pokažu svoju zahvalnost vraćanjem dijela u obliku desetine i darova — darova zahvalnosti, dragovoljnih darova, darova za prijestup. Kad bi u riznicu potekla sredstva u skladu s božanskim planom — desetina svih prihoda i dragovoljni darovi — bilo bi ih u obilju za napredovanje Gospodnjeg djela.

No srca ljudi sebičnošću otvrdnu i, kao Ananija i Safira, nađu se u kušnji da zadrže dio vrijednosti pretvarajući se da ispunjavaju Božje zahtjeve. Mnogi su rastrošni u zadovoljavanju svojih želja. Muškarci i žene misle na svoja zadovoljstva i zadovoljavaju svoj ukus, dok Bogu, gotovo nevoljko, donose zakinuti dar. Zaboravljaju da će Bog jednog dana zahtijevati točan račun kako su upotrijebili Njegova dobra.(Djela apostolska, str. 47)

Stalna spremnost na samoodricanje i dobročinstvo pravi je Božji lijek za razornu bolest grijeha sebičnosti i lakomosti. Bog je uredio sustavno dobročinstvo da bi osigurao svoje djelo i zadovoljio potrebe napaćenih i siromašnih. On je odredio da davanje postane navikom koja će spriječiti opasni i prijevarni grijeh lakomosti. Neprekidno davanje izgladnjuje lakomost do smrti. ... Bog zahtijeva stalnu primjenu dobročinstva kako bi sila navike činjenja dobra mogla slomiti silu navike suprotnog smjera. (Testimonies for the Church, sv. 3, str. 548)

Poniznost

“Oholost ponizuje čovjeka, a ponizan duhom postiže čast.” (Izreke 29,23) Čovjek može uzdizati sebe, oholo se hvališući svojom snagom, ali za tren oka Bog ga može vratiti u ništavilo. Sotonino je djelo da čovjeka navede da slavi sebe i sposobnosti koje je dobio. Svaki čovjek preko kojega djeluje Bog mora naučiti da je živi, sveprisutni i svedjelatni Bog iznad svega i da mu je na uporabu dao sposobnosti i talente — intelekt da stvara, srce da bude sjedište Njegovog prijestolja, osjećaje da poteku kao blagoslov svima s kojima se druži, savjest preko koje će ga Sveti Duh osvjedočivati u grijeh, u pravdu i u sud. (The Youth’s Instructor, 28. ožujka 1905.) Oholost, neznanje i ludost prate jedna drugu. Gospodin je nezadovoljan kada se oholost pokaže među onima koji govore da su Njegov narod. (Testimonies for the Church, sv. 4, str. 634) Roditelji ... znam da vam je mnogo lakše da svoju djecu naučite oholosti nego poniznosti! (Testimonies for the Church, sv. 1, str. 134) Prije časti ide poniznost. Da popuni visoko mjesto pred ljudima, Nebo bira djelatnika koji ... pred Bogom zauzima nisko mjesto. Učenik koji najviše sliči djetetu najuspješniji je u radu za Boga. Nebeska bića mogu surađivati s onim koji ne želi uzvisiti sebe, već spasiti ljude. ... Nakon susreta s Kristom poći će raditi za one koji umiru u svojim grijesima. On je pomazan za svoju službu i imat će uspjeha tamo gdje bi mnogi učeni i umni pretrpjeli neuspjeh. ... Jednostavnost, zaboravljanje na sebe i dječja ljubav ispunjena povjerenjem — osobine su koje Nebo cijeni. To su osobine prave veličine. (Isusov život, str. 358) Salomon nikad nije bio tako istinski bogat, ni tako mudar, ni tako velik kao kad je priznao: “Ja sam još sasvim mlad te ne znam vladati.” (Izraelski proroci i kraljevi, str. 18)