“Krećemo se, naime, u području vjere, a ne u području gledanja.” (2. Korinćanima 5,7)
Mi trebamo živjeti ne zato da uzdižemo sebe, već da bismo, kao Božja mala djeca, na najbolji mogući način obavili posao koji nam je On povjerio. Naš je zadatak da ostavimo pravi dojam na svoje bližnje. Mi se pripremamo za vječnost, za nebesko oporavilište, u kojemu će Veliki Liječnik obrisati suze s naših očiju, gdje će lišće s drveta života poslužiti za liječenje svih naroda.
Uhvatimo se za Isusa Krista živom vjerom i živimo u poniznosti uma. Tada će nam se pokazati Božja milost i mi ćemo vidjeti Njegovo spasenje. Pozdravit ćemo i veliku obitelj otkupljenih. ... Zasvirat ćemo u svoje zlatne harfe i Nebo će odjeknuti bogatom glazbom. Stavit ćemo svoje blistave krune kraj Njegovih nogu i odati slavu Onome koji je pobijedio radi nas.
Možda ovdje ima nekih pojava koje ne razumijemo. Neki tekstovi u Bibliji možda nam izgledaju tajanstveni jer nadmašuju moć našeg ograničenog razumijevanja. Ali kada nas naš Spasitelj povede uzduž obala rijeke žive vode, razjasnit će nam sve što dotad nismo mogli jasno sagledati.
Dok razmišljam o budućoj slavi na Nebu, osjećam duboku želju da svaka živa duša sazna o njoj. ... Njega želim uzdići kao moćnog Iscjelitelja. ...
Veoma je značajno za nas nalazimo li se u utrci za onim što je na Nebu ili za onim što je na Zemlji. Zemaljsko će uskoro proći. U ove naše dane dolazi do velikog uništavanja zemaljskih riznica. Događaju se “potresi zemlje u raznim mjestima” i nevolje i teškoće vide se na sve strane. Međutim, mi se pripremamo da postanemo pripadnici nebeske obitelji, djeca nebeskog Kralja. (Review and Herald, 8. kolovoza 1907.)
Nema komentara:
Objavi komentar