Čujete li dosta puta ovaj izgovor od vaših bližnjih,djece,braće,roditelja,itd?
Vjerujem da ste ga čuli nebrojeno puta,a obično dolazi kad su u pitanju baš one male ljiepe stvari koje onog vašeg bližnjeg čovjeka čine sretnim,i baš tada većina ljudi onome koji ih zove kaže jednostavno:"Nemam vremena!" Oni koji to kažu nisu ni svjesni koliko vrijeđaju onog koji ih zove,jer upravu tu osobu koja želi podijeliti sa svojim bližnjima mali dio sreće nečeg lijepog,toj osobi se grubo odbrusi:"Nemam vremena!" Žalosno zar ne? Jer dok mnogi traže sreću u velikom materijalnom dobitku,drugi je nalaze u ljepotama zemlje,prirode,ljubavi ili u nečem što nema velike veze sa materijalnom dobiti jer ih baš ovo što oni traže čini sretnima,dok druga strana za to nema nikakvo shvaćanje.Otkuda tolika razlika u ljudima? Pa zbog toga jer mi smo u stvari onakvi kakve nas stvari ili pojave zadivljavaju.Sreća prolazi cijeli život pored svakog čovjeka,ali većina ju ne primjećuje.Netko kaže:" Onakav si kakvim te društvo čini,ili ponašaš se onako kao i tvoje društvo".Nebi se složio time jer čovjek ne mora prihvaćati loše društvo ako ne želi,može ga birati,posredstvom slobodne volje koja je dar Božji.Već u tim stvarima nalazi se sreća,jer ako ja tzražim dobro društvo koje te ne navodi na zlo,nego ti čini dobro,ja sam zapravo sretan čovjek,ili ako imam dobru ženu ili dobre roditelje koji brinu za mene iako sam odrastao,zar nije to sreća? Zašto onda trebaju čovjeku milioni na lotu ili brdo materijalnih dobitaka da bi bio sretan? Zašto treba ići na fuš ako mi plata pokrije moje troškove,jer ako su preveliki zar nije mudrije smanjiti nepotrebne? Tko ulazi u ljudsku glavu i šapuće mu da nema vremena za svoje bližnje,da mora raditi dok ne padne dolje,da nikad ne smije biti kod kuće jer mora donijeti brdo novca da bi namirio svoje i familijske bespotrebne potrebe? Zna se tko je tihi šaptać koji vlada mnogim ljudskim umovima,koji šalje mlade situirane ljude u svoje postrojbe da ubijaju sve što je Božje ili sve što i malo vjere u Boga ima,to je sotona ili još bolje zvani Lucifer.Zbog njega mnogi viču svojim najmilijima i voljenima da nemaju vremena za njih,a svi ti koji tako govore cijeloga života,prije negoli zaklope oči zažale za to ali onda je kasno jer povratka nema.Ne imati vremena za čovjeka je jako loša stvar,ali ne imati nikad vremena za Boga je puno gora stvar,jer ni ON neće imati vremena za onog koji ni za njega nije imao za svoga zemaljskog života.
Vjerujem da ste ga čuli nebrojeno puta,a obično dolazi kad su u pitanju baš one male ljiepe stvari koje onog vašeg bližnjeg čovjeka čine sretnim,i baš tada većina ljudi onome koji ih zove kaže jednostavno:"Nemam vremena!" Oni koji to kažu nisu ni svjesni koliko vrijeđaju onog koji ih zove,jer upravu tu osobu koja želi podijeliti sa svojim bližnjima mali dio sreće nečeg lijepog,toj osobi se grubo odbrusi:"Nemam vremena!" Žalosno zar ne? Jer dok mnogi traže sreću u velikom materijalnom dobitku,drugi je nalaze u ljepotama zemlje,prirode,ljubavi ili u nečem što nema velike veze sa materijalnom dobiti jer ih baš ovo što oni traže čini sretnima,dok druga strana za to nema nikakvo shvaćanje.Otkuda tolika razlika u ljudima? Pa zbog toga jer mi smo u stvari onakvi kakve nas stvari ili pojave zadivljavaju.Sreća prolazi cijeli život pored svakog čovjeka,ali većina ju ne primjećuje.Netko kaže:" Onakav si kakvim te društvo čini,ili ponašaš se onako kao i tvoje društvo".Nebi se složio time jer čovjek ne mora prihvaćati loše društvo ako ne želi,može ga birati,posredstvom slobodne volje koja je dar Božji.Već u tim stvarima nalazi se sreća,jer ako ja tzražim dobro društvo koje te ne navodi na zlo,nego ti čini dobro,ja sam zapravo sretan čovjek,ili ako imam dobru ženu ili dobre roditelje koji brinu za mene iako sam odrastao,zar nije to sreća? Zašto onda trebaju čovjeku milioni na lotu ili brdo materijalnih dobitaka da bi bio sretan? Zašto treba ići na fuš ako mi plata pokrije moje troškove,jer ako su preveliki zar nije mudrije smanjiti nepotrebne? Tko ulazi u ljudsku glavu i šapuće mu da nema vremena za svoje bližnje,da mora raditi dok ne padne dolje,da nikad ne smije biti kod kuće jer mora donijeti brdo novca da bi namirio svoje i familijske bespotrebne potrebe? Zna se tko je tihi šaptać koji vlada mnogim ljudskim umovima,koji šalje mlade situirane ljude u svoje postrojbe da ubijaju sve što je Božje ili sve što i malo vjere u Boga ima,to je sotona ili još bolje zvani Lucifer.Zbog njega mnogi viču svojim najmilijima i voljenima da nemaju vremena za njih,a svi ti koji tako govore cijeloga života,prije negoli zaklope oči zažale za to ali onda je kasno jer povratka nema.Ne imati vremena za čovjeka je jako loša stvar,ali ne imati nikad vremena za Boga je puno gora stvar,jer ni ON neće imati vremena za onog koji ni za njega nije imao za svoga zemaljskog života.
Nema komentara:
Objavi komentar