Mi smo na ovome svijetu da bi bili sretni?! Da istina je,ali o kojem obliku sreće se zapravo radi? Ljudski život je jako kratak,i da bi se saznalo što je ona prava sreća zapravo,moramo ići na izvor života,moramo proučiti knjigu života,koja jedino govori o pravoj sreći i to onoj koja nije prolazna već traje u vijeke vijekova.Mnogi ljudi zaborave živjeti radeći od mraka do mraka nebi li svojoj djeci ostvarili materijalnu sreću u materijalnom obliku,vidljivom obliku.Radeći tako danonoćno ne stignu dobro ni upoznati svoju djecu,ne stignu ih voljeti,nemaju jednostavno vremena za njih! Znate li kako je to tužno? Kroz život obično govore da su oni sve ovo što oko vidi stekli sa svojih deset prstiju,radeći dan i noć! Kojeg li jada,pa Svemogućeg Boga apsolutno ne zanima koliko si ti materijalnog stekao i dali si se sa svojim susjedom u tome natjecao,ma ne zanima ga to ni jedan milimetar.Ono što ga zanima jeste koliko smo mi u životu ispunjavali Njegovu volju i koliko smo se držali Njegovih zakona i zapovijedi. Dok djeca odrastaju i traže od njih da primjete njihov napredak u školi,da primjete njihovu inteligenciju,da primjete njihovu želju za komunikacijom,mnogi roditelji kažu:"Ma daj pusti me sa time,umoran-na sam!"
Kojeg li ožiljka
ostavlja ovo na duši djeteta jer baš ta duša njihova i naša je ono što
moramo zadovoljavati,ono o čemu se moramo brinuti,jer sve što oko vidi
proći će,"Nebo i zemlja će proći,ali moje riječi neće proći nikada,reče
Isus.Zašto? Jer tijelo je prolazno ali duša živi u vijeke vijekova.Gdje i
na kom mjestu,mi sami odlučujemo,ako nedajemo važnost materiji nego
duhovnim vrijednostima.Na kraju ovog malog teksta rekao bih prava sreća
je ispunjavati volju Božju,moliti se za svoje bližnje i biti u
zajedništvu sa Bogom,jer od njega dolazi sa blagoslov za naš život,a
ujedno i ona prava sreća.
Nema komentara:
Objavi komentar