Briga je slijepa

„Tuguje duša u meni, stoga se tebe spominjem iz zemlje Jordana i Hermona, s brda Misara.“ (Psalam 42,6)

Jučer smo vidjeli da Isus traži da pogledamo na ptice i razmislimo o ljiljanima. Rekao nam je da ćemo, ako ih budemo gledali i ako budemo razmišljali o onome što smo vidjeli, naučiti dragocjene pouke o povjerenju u Boga i Njegovom staranju.Međutim, briga je slijepa. Ona nema očiju za ptice da bi mogla naći mir; ona nema razumijevanja za cvijeće da bi mogla otkriti povjerenje. Briga odbija izvući pouke iz prirode. Osim toga, briga odbija izvući pouke iz povijesti. Upravo tu se uklapa naš današnji biblijski tekst. Psalmist je hrabrio sebe uspomenama iz prošlosti, uspomenama na Jordan i na Hermon. Te su mu uspomene prizivale u sjećanje i zavjet s Bogom i Njegova zavjetna obećanja. Njegova je duša bila obeshrabrena, ali se ipak mogao sjećati Božjih obećanja o boljoj budućnosti; mogao se sjetiti Božjeg vodstva u prošlosti.Mogao se nadahnuti nadom u budućnost, jer se sjećao božanskih blagoslova iz prošlosti. Ova nas misao podsjeća na pouke koje možemo izvući iz Božjeg vodstva u prošlosti. Ellen G. White kaže: „Razmatrajući našu prošlost, sjećajući se svakog koraka koji smo prošli do sada, mogu reći: Hvala Ti, Bože! Kad vidim što je sve Gospod učinio, ispunjena sam divljenjem i povjerenjem prema Kristu, našem Vođi. Mi se nemamo čega bojati u budućnosti, osim ako budemo zaboravili put kojim nas je Bog vodio i Njegova učenja iz naše prošlosti.“ (Ellen G. White, Life Sketches, 196)Briga nije samo slijepa prema poukama iz prirode i povijesti, ona je slijepa i prema poukama iz života. Suočimo se s time, jer mi smo i dalje ovdje; dovde smo stigli u životu, prekoračili smo neke prepreke koje su se činile neprijelazne. Uz Božju pomoć, podnijeli smo ono što je izgledalo nepodnošljivo, učinili smo ono što je izgledalo neizvedivo. Bog koji nam je pomagao jučer, bit će s nama i sutra.Osnovna razlika između vjere i brige je u tome što vjera ima oči, dok je briga slijepa. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)

Vaš Otac nebeski

„Vi, naime, niste primili duha ropstva da ponovo budete u strahu, već ste primili duha posinjenja kojim vičemo: Abba – Oče! Sam Duh svjedoči zajedno s našim duhom da smo djeca Božja. Ako smo djeca, onda smo i baštinici: baštinici Božji, a subaštinici Kristovi – ako zbilja (kao što jest) trpimo s njim – da s njim budemo i proslavljeni.“ (Rimljanima 8,15-17)Bog je naš Otac, naš nebeski Otac, rečeno nam je u Evanđelju po Mateju 6,26. To je uzbudljivo. Božje očinstvo za svakog kršćanina je velika tema koja se stalno ponavlja u Propovijedi na Gori.Svi oni koji su se nanovo rodili primljeni su u Božju obitelj. Oni su se odrekli svog starog oca i prihvatili Boga kao Oca. Pridružili su se velikoj obitelji otkupljenih. Stoga i mogu nazivati Boga Ocem. To ne mogu učiniti oni kojima je Sotona i dalje otac.Abba je naziv od milja, nešto kao tata na našem jeziku. Kakvog li čuda. Bog cijelog svemira je moj Abba. Nije čudno što se ne trebam bojati. Bog je moj Otac. Ta činjenica predstavlja temelj mog pouzdanja. Međutim, Bog nam nije samo blizak kao Otac, već je i silan kao Stvoritelj. On je svojom riječju doveo svjetove u postojanje.„Jahvinom su riječju nebesa sazdana i dahom usta njegovih sva vojska njihova.“ (Psalam 33,6) „Jer on reče – i sve postade, naredi – i sve se stvori.“ (Psalam 33,9) Naš Otac je i moćni Stvoritelj cvijeća i ptica.Stoga se ne trebam brinuti. On mi je blizak kao Otac i silan kao galaktički Vladar. Kakvog li Gospoda! Ali, to nije sve. Naš Otac Stvoritelj ima srce Spasitelja. On nas je toliko volio da je dao svoga Sina da umre umjesto nas da bismo mi mogli naslijediti vječni život.To je Bog kojemu mi služimo. On je Otac, Stvoritelj, Otkupitelj, sve odjednom. Njemu je stalo do nas – ne samo do našeg duhovnog rasta već i do zadovoljavanja svih naših potreba. Tko bi se mogao bojati ako ima na svojoj strani takvog Boga i Gospoda, ako ima takvog Prijatelja? (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)