ŠTO TO BOG MISLI?
Jedna moja sestrična iznenadila me preko telefona izljevom nevjerice. Žalila se na sve krize, tragedije i skandale koji su u to vrijeme potresali naciju i svijet, a za sve je okrivljavala Boga! Na kraju krajeva, ako on svime upravlja, ako je svemoćan, ako je dobar, zašto onda sve to dopušta? Time je očigledno htjela reći da je Bog okrutan jer sve to dopušta ili ne zna zaustaviti, kao da grješne odluke iskvarenih muškaraca i žena nemaju s tim nikakve veze; kao da za svoja djela ne snose, ili ne bi trebali snositi, nikakve posljedice. Kada ste posljednji put čuli da je netko iskalio gnjev na Sotoni zbog njegova mrska udjela u grijehu i tuzi koji žaloste naš svijet? Zapravo, zbog čega tako oholo pretpostavljamo da uopće zaslužujemo Božju čistu dobrotu?
Ironično (ali i providnosti radi), samo dva dana nakon njena komentara preko telefona, iz snažne oluje izrodilo se jato smrtonosnih tornada i prohujalo njenim gradom, bjesneći po obližnjim predjelima...ali njen dom je ostao neoštećen. I ne htijući sam razmišljao je li se zapitala: "Što je to Bog mislio...kada je dopustio da ja izbjegnem posljedice tih razornih oluja?" Zašto tako brzo okrivimo Boga za sve ono "loše" što nam se događa u svijetu, dok se svakodnevno pohlepno i nezahvalno sitimo svim nezasluženim dobrima koja primamo iz Božje ruke, a nismo mu u stanju reći ni "hvala". U korijenu takva sljepila nalazi se mješavina nezahvalnosti, buntovništva i nevjere u onakvog Boga kakvim se on objavio u Svetome pismu. Kao što je autor John Blanchard zamijetio:
Nezahvalnost je kukavna osobina, ali ipak uvriježena; Fjodor Dostojevski čak je rekao: "Vjerujem da ćemo najbolje definirati čovjeka nazovemo li ga nezahvalnim dvonošcem." ...Ustrajna nezahvalnost prema tako velikodušnom Darivatelju, koji "daje da njegovo sunce ustaje i na zle i na na dobre, te šalje kišu i na pravedne i na nepravedne", jednostavno nema isprike.
Za razliku od bilo kojega drugog poroka, jedino nas nezahvalnost, u najbolju ruku, stavlja na razinu zvijeri. Gajeći nezahvalnost počinjemo sve uzimati zdravo za gotovo; a u financijskoj sigurnosti koju toliko puno cijenimo na nas vreba podmukla i otrovna pogibelj uzimanja svega zdravo za gotovo. "Kada vam se čini da se sve može postići potpisivanjem čekova", primijetio je C.S. Lewis, "možemo zaboravljati da ste u svakome trenutku u potpunosti ovisni o Bogu."
Jedna moja sestrična iznenadila me preko telefona izljevom nevjerice. Žalila se na sve krize, tragedije i skandale koji su u to vrijeme potresali naciju i svijet, a za sve je okrivljavala Boga! Na kraju krajeva, ako on svime upravlja, ako je svemoćan, ako je dobar, zašto onda sve to dopušta? Time je očigledno htjela reći da je Bog okrutan jer sve to dopušta ili ne zna zaustaviti, kao da grješne odluke iskvarenih muškaraca i žena nemaju s tim nikakve veze; kao da za svoja djela ne snose, ili ne bi trebali snositi, nikakve posljedice. Kada ste posljednji put čuli da je netko iskalio gnjev na Sotoni zbog njegova mrska udjela u grijehu i tuzi koji žaloste naš svijet? Zapravo, zbog čega tako oholo pretpostavljamo da uopće zaslužujemo Božju čistu dobrotu?
Ironično (ali i providnosti radi), samo dva dana nakon njena komentara preko telefona, iz snažne oluje izrodilo se jato smrtonosnih tornada i prohujalo njenim gradom, bjesneći po obližnjim predjelima...ali njen dom je ostao neoštećen. I ne htijući sam razmišljao je li se zapitala: "Što je to Bog mislio...kada je dopustio da ja izbjegnem posljedice tih razornih oluja?" Zašto tako brzo okrivimo Boga za sve ono "loše" što nam se događa u svijetu, dok se svakodnevno pohlepno i nezahvalno sitimo svim nezasluženim dobrima koja primamo iz Božje ruke, a nismo mu u stanju reći ni "hvala". U korijenu takva sljepila nalazi se mješavina nezahvalnosti, buntovništva i nevjere u onakvog Boga kakvim se on objavio u Svetome pismu. Kao što je autor John Blanchard zamijetio:
Nezahvalnost je kukavna osobina, ali ipak uvriježena; Fjodor Dostojevski čak je rekao: "Vjerujem da ćemo najbolje definirati čovjeka nazovemo li ga nezahvalnim dvonošcem." ...Ustrajna nezahvalnost prema tako velikodušnom Darivatelju, koji "daje da njegovo sunce ustaje i na zle i na na dobre, te šalje kišu i na pravedne i na nepravedne", jednostavno nema isprike.
Za razliku od bilo kojega drugog poroka, jedino nas nezahvalnost, u najbolju ruku, stavlja na razinu zvijeri. Gajeći nezahvalnost počinjemo sve uzimati zdravo za gotovo; a u financijskoj sigurnosti koju toliko puno cijenimo na nas vreba podmukla i otrovna pogibelj uzimanja svega zdravo za gotovo. "Kada vam se čini da se sve može postići potpisivanjem čekova", primijetio je C.S. Lewis, "možemo zaboravljati da ste u svakome trenutku u potpunosti ovisni o Bogu."
Pogled u zrcalo
Bog je najbitniji sustav održavanja života svakoga živog bića. To se odnosi kako na ohole ateiste, sumnjičave agnostike, sebične i nezahvalne kršćane, tako i na duhovne vjernike. Odnosi se na mlade i snažne, koji misle da je pred njima cijeli život, ali i na stare i slabe. Jednako vrijedi za vas kao i na osobu pored vas. Sveto pismo tvrdoglavo naglašava da svaki dah koji udahnemo izravno potječe od Božje providnosti održavanja.
Kao što je Hamlet istaknuo, mi živimo, i umiremo, u Božjoj providnosti. "Glavno je da smo spremni." Jeste li spremni?
Kako koristimo dah, život i tijelo koje vam je Bog dao i koje za vas održava svakoga trenutka?
Na koji način razmišljamo o našem trenutku smrti, trenutku smrti voljenih, ili bilo koga drugog?
Isus je poučavao da trebamo očitovati naš odnos s Ocem velikodušnošću u ljubavi, blagoslovima, dobrim djelima i molitvama prema našim neprijateljima, kao što on to čini ( Matej 5:43-48). U kolikoj ste mjeri dorasli tome standardu?
Layton Talbert
Kao što je Hamlet istaknuo, mi živimo, i umiremo, u Božjoj providnosti. "Glavno je da smo spremni." Jeste li spremni?
Kako koristimo dah, život i tijelo koje vam je Bog dao i koje za vas održava svakoga trenutka?
Na koji način razmišljamo o našem trenutku smrti, trenutku smrti voljenih, ili bilo koga drugog?
Isus je poučavao da trebamo očitovati naš odnos s Ocem velikodušnošću u ljubavi, blagoslovima, dobrim djelima i molitvama prema našim neprijateljima, kao što on to čini ( Matej 5:43-48). U kolikoj ste mjeri dorasli tome standardu?
Layton Talbert
Nema komentara:
Objavi komentar