Nijedna riječ Njegovog obećanja nije ostala neispunjena

Blagoslovljen Jahve, koji je narodu svome Izraelu dao mir u svemu kako je obećao; nije propalo nijedno od njegovih lijepih obećanja koja je dao sluzi svome Mojsiju.” (1. o Kraljevima 8,56)

Imali smo prednost promatrati najslavniji zalazak sunca koji smo ikada vidjeli. Jezik je nedovoljan da opiše njegovu ljepotu. Posljednje zrake sunca na zalasku, srebrne i zlatne, purpurne, boje jantara i tamnocrvene, bacale su svoj odsjaj na nebu, postajući sve svjetlije i svjetlije, podižući se sve više i više na obzoru, dok nije počelo izgledati da su se vrata Neba širom otvorila i da zrake njegove unutrašnje slave sjaje prema nama. Dva sata čudesni prizor obasjavao je hladno nebo na sjeveru — bila je to slika koju je naslikao Veliki Umjetnik na pokretnom platnu nebesa. Izgledalo je kao da se Bog smiješi svim zemaljskim domovima, stjenovitim ravnicama, nazupčanim planinama, usamljenim šumama kroz koje smo putovali.

Anđeli milosti kao da su šaptali: “Podigni svoj pogled! Ova slava je samo jedna zraka svjetla koja dolazi od Božjeg prijestolja. Nemoj živjeti samo za ono što se događa na ovoj zemlji. Podigni svoj pogled i promatraj vjerom stanove u nebeskom domu.” Ovaj prizor je bio za mene kao duga obećanja Noi, pomogao mi je da shvatim sigurnost Božje neizmjerne brige, da pogledam naprijed prema luci sigurnosti koja čeka vjernog radnika. Nakon tog prizora uvijek sam osjećala da nam je Bog dao taj zalog svoje ljubavi da bi nas ohrabrio. Dokle god bude trajalo moje pamćenje, uvijek ću se sjećati te ljepote, utjehe i mira koje mi je donijela ta slika. (Historical Sketches of SDA Missions 220,221)

Ljudski um ne može shvatiti sva bogatstva i svu veličinu samo jednog Božjeg obećanja. Jedan vidi njegovu slavu s jedne strane, a drugi ljepotu i milost s druge strane i duša se ispunjava nebeskom svjetlošću.(Testimonies to Ministers and Gospel Workers 111)

U njima nam se On obraća pojedinačno. ... U tim nam obećanjima Krist govori o svojoj milosti i moći. (Put u bolji život, str. 65,66)

Velikodušnost

“Tko dijeli obilato, sve više ima, a tko škrtari, sve je siromašniji. Podašna duša nalazi okrepu, i tko napaja druge, sam će se napojiti.” (Izreke 11,24.25)

Bog je taj koji ljude blagoslivlja imetkom i On to čini da bi mogli dati za napredovanje Njegova djela. On šalje sunce i kišu. On čini da bilje raste. On daje zdravlje i sposobnost da privrijedimo sredstva. Svi blagoslovi potječu iz Njegove darežljive ruke. Zauzvrat želi da ljudi pokažu svoju zahvalnost vraćanjem dijela u obliku desetine i darova — darova zahvalnosti, dragovoljnih darova, darova za prijestup. Kad bi u riznicu potekla sredstva u skladu s božanskim planom — desetina svih prihoda i dragovoljni darovi — bilo bi ih u obilju za napredovanje Gospodnjeg djela.

No srca ljudi sebičnošću otvrdnu i, kao Ananija i Safira, nađu se u kušnji da zadrže dio vrijednosti pretvarajući se da ispunjavaju Božje zahtjeve. Mnogi su rastrošni u zadovoljavanju svojih želja. Muškarci i žene misle na svoja zadovoljstva i zadovoljavaju svoj ukus, dok Bogu, gotovo nevoljko, donose zakinuti dar. Zaboravljaju da će Bog jednog dana zahtijevati točan račun kako su upotrijebili Njegova dobra.(Djela apostolska, str. 47)

Stalna spremnost na samoodricanje i dobročinstvo pravi je Božji lijek za razornu bolest grijeha sebičnosti i lakomosti. Bog je uredio sustavno dobročinstvo da bi osigurao svoje djelo i zadovoljio potrebe napaćenih i siromašnih. On je odredio da davanje postane navikom koja će spriječiti opasni i prijevarni grijeh lakomosti. Neprekidno davanje izgladnjuje lakomost do smrti. ... Bog zahtijeva stalnu primjenu dobročinstva kako bi sila navike činjenja dobra mogla slomiti silu navike suprotnog smjera. (Testimonies for the Church, sv. 3, str. 548)

Poniznost

“Oholost ponizuje čovjeka, a ponizan duhom postiže čast.” (Izreke 29,23) Čovjek može uzdizati sebe, oholo se hvališući svojom snagom, ali za tren oka Bog ga može vratiti u ništavilo. Sotonino je djelo da čovjeka navede da slavi sebe i sposobnosti koje je dobio. Svaki čovjek preko kojega djeluje Bog mora naučiti da je živi, sveprisutni i svedjelatni Bog iznad svega i da mu je na uporabu dao sposobnosti i talente — intelekt da stvara, srce da bude sjedište Njegovog prijestolja, osjećaje da poteku kao blagoslov svima s kojima se druži, savjest preko koje će ga Sveti Duh osvjedočivati u grijeh, u pravdu i u sud. (The Youth’s Instructor, 28. ožujka 1905.) Oholost, neznanje i ludost prate jedna drugu. Gospodin je nezadovoljan kada se oholost pokaže među onima koji govore da su Njegov narod. (Testimonies for the Church, sv. 4, str. 634) Roditelji ... znam da vam je mnogo lakše da svoju djecu naučite oholosti nego poniznosti! (Testimonies for the Church, sv. 1, str. 134) Prije časti ide poniznost. Da popuni visoko mjesto pred ljudima, Nebo bira djelatnika koji ... pred Bogom zauzima nisko mjesto. Učenik koji najviše sliči djetetu najuspješniji je u radu za Boga. Nebeska bića mogu surađivati s onim koji ne želi uzvisiti sebe, već spasiti ljude. ... Nakon susreta s Kristom poći će raditi za one koji umiru u svojim grijesima. On je pomazan za svoju službu i imat će uspjeha tamo gdje bi mnogi učeni i umni pretrpjeli neuspjeh. ... Jednostavnost, zaboravljanje na sebe i dječja ljubav ispunjena povjerenjem — osobine su koje Nebo cijeni. To su osobine prave veličine. (Isusov život, str. 358) Salomon nikad nije bio tako istinski bogat, ni tako mudar, ni tako velik kao kad je priznao: “Ja sam još sasvim mlad te ne znam vladati.” (Izraelski proroci i kraljevi, str. 18)

Istinoljublje

“Oni neće više činiti nepravdu, neće više govoriti laži; u njihovim ustima neće se više naći jezik prijevarni. Moji će pasti i odmarati se, i nitko im neće smetati.” (Sefanija 3,13)

Istinoljubivost i časnost božanske su osobine i onaj tko ih posjeduje, posjeduje nepobjedivu snagu. (Ellen G. White Manuscript 139, 1898.)
Nikada ne okolišajte; nikada ne recite neistinu propisom ili primjerom. ... Budite pošteni i ne zastranjujte. Nemojte sebi dopustiti čak ni najmanju neiskrenost. (Ellen G. White Manuscript 126, 1897.)
Spasitelj je duboko prezirao svaku prijevaru. To pokazuje stroga kazna koja je zadesila Ananiju i Safiru. (Review and Herald, 13. travnja 1905.)
Odvratne su Mu lažljive usne. On objavljuje da u Sveti Grad “neće unići ništa nečisto i nijedan tko čini gadost i laž” (Otkrivenje 21,27 — DF). Ne uzimajmo istinu olako. Neka ona postane dijelom života. Igrati se njome i prikazivati je onako kako to odgovara vlastitim sebičnim planovima znači brodolom vjere. ... Tko govori neistinu, jeftino prodaje dušu. Njegove laži mogu naizgled korisno poslužiti u slučajevima nužde; može izgledati da će uspjeti u poslu koji ne bi mogao ostvariti na pošten način; ali na kraju dolazi do stanja u kojem više nikome ne može vjerovati. Budući da je sam krivotvoritelj, ne vjeruje riječima drugih. (Djela apostolska, str. 47)
Nitko se ne može hvalisati svojom istinoljubivošću, jer ako nije postao pobjednik, ne zna što je prava istinoljubivost. Nitko ne može upoznati čvrstinu svoje istinoljubivosti i poštenja dok nije prošao vatreni ispit kušnji da stekne dobitak na sumnjiv način. (Ellen G. White Letter 110, 1897.)
Onaj čije je srce ispunjeno ljubavlju koja potječe od Boga neće dopustiti da samouzvišenje ili nepoštenje nađe mjesta u njegovom životu. Onaj tko je “nanovo rođen” Duhom, otkrivat će Krista u svojem svakidašnjem životu. Takav će biti častan u svim svojim postupcima. Neće se baviti lukavim, prepredenim i podmuklim djelovanjem. Dobri rodovi koji će se pokazati u njegovom životu bit će svjedočanstvo o stanju njegovog srca. (Review and Herald, 4. svibnja 1905.)

Poštenje

“Nikomu ne vraćajte zlo za zlo! Marljivo nastojte činiti dobra djela pred svima ljudima!” (Rimljanima 12,17)

U svakom poslovnom pothvatu kršćanin će se ponašati upravo onako kako želi da njegova braća misle da će se ponašati. Njegovo se ponašanje rukovodi načelima. On nema prikrivenih planova i misli, pa, prema tome, nema što skrivati ni zataškavati. Njega mogu kritizirati, njega mogu iskušavati, ali će njegovo neograničeno poštenje sjati kao čisto zlato. On je blagoslov za sve koji posluju s njime jer je njegova riječ vjerodostojna. On je čovjek koji nikada neće iskoristiti svoga bližnjega. On je prijatelj i dobročinitelj svima, i njegovi bližnji imaju povjerenja u njegov savjet. ... Istinski častan čovjek nikada neće iskoristiti slabost ili nesposobnost drugih da napuni svoj novčanik. On određuje poštenu protuvrijednost za ono što prodaje. Ako ima nedostataka u prodanoj robi, on to otvoreno kaže svojem bratu ili bližnjemu iako zbog toga može raditi protiv svojih interesa.
U svim pojedinostima života moraju se primjenjivati najstroža načela poštenja. To nisu načela po kojima se upravlja svijet jer Sotona, varalica, lažov i tlačitelj, vlada njime pa ga njegovi podanici slijede i izvršavaju njegove namjere. Međutim, kršćani služe drugom gospodaru i njihova djela moraju biti u skladu s Božjom voljom, a ne sa sebičnim probicima. Udaljavanje od savršenog poštenja u poslovnim pothvatima nekima izgleda potpuno nevažno, ali naš Spasitelj ne misli tako. ...
Čovjek ne mora imati privlačan izgled, može imati nedostataka na mnogim područjima, ali ako uživa ugled nepokolebljivog poštenja, bit će poštovan. ... Čovjek koji se ustrajno drži istine, zadobit će sveopće povjerenje. Neće u njega imati povjerenja samo njegova braća u vjeri, već će ga i nevjernici biti prisiljeni priznati kao časnog čovjeka. (Ellen G. White Letter 3, 1878.)

Job je znao da je njegov Izbavitelj živ

“Ja znadem dobro: moj Izbavitelj živi i posljednji će on nad zemljom ustati. A kad se probudim, k sebi će me dići: iz svoje ću puti tad vidjeti Boga.” (Job 19,25.26)

U svačijem iskustvu javljaju se trenuci dubokog razočaranja i krajnjeg obeshrabrenja — dani kad nas obuzima tuga, kad nam postaje teško vjerovati da je Bog i dalje onaj isti ljubazni dobročinitelj svoje zemaljske djece; dani kad nevolje muče dušu, sve dok nam smrt ne postane milija od života. Upravo tada mnogi gube oslonac u Bogu i pretvaraju se u robove sumnje, okovane nevjerovanjem. Kad bismo u takvim trenucima duhovnim očima mogli shvatiti veličinu Božje providnosti, mi bismo vidjeli anđele koji se trude da nas spase od nas samih, koji pokušavaju naše stope postaviti na temelje postojanije od vječnih gora, i nova vjera, novi život prostrujali bi našim bićem.
Vjerni Job, u danima svoje nevolje i mraka, izjavljuje: ...
“Smrt mi je od patnja mojih draža.
Ja ginem i vječno živjet neću;
Pusti me, tek dah su dani moji!”
Ali iako je bio umoran od života, Jobu nije bilo dopušteno da umre. Bilo mu je ukazano na prilike koje će mu se pružiti u budućnosti, i tako mu je upućena poruka nade:
“Čvrst ćeš biti i bojati se nećeš.
Svojih se kušnja nećeš sjećat više
kao ni vode koja je protekla.” ...
Iz dubina obeshrabrenja i očaja Job se uzdigao do vrhunaca beskrajnog povjerenja u milost i spasonosnu Božju snagu. Pobjednički je uskliknuo: “On me ubit može: nade druge nemam.” (Izraelski proroci i kraljevi, str. 104,105)

Jeremijina izjava zahvalnosti

“Dobrota Jahvina nije nestala, milosrđe njegovo nije presušilo. Oni se obnavljaju svako jutro: tvoja je vjernost velika!” (Plač Jeremijin 3,22.23)

Međutim, vjerni prorok je svakoga dana dobivao novu snagu da izdrži. “Sa mnom je Jahve kao snažan junak! Zato će progonitelji moji posrnuti i neće nadvladati, postidjet će se veoma zbog poraza, zbog nezaboravne vječne sramote. Pjevajte Jahvi, hvalite Jahvu, jer on izbavi dušu sirote iz ruku zlikovaca.” (Jeremija 20,11.12) Iskustva kroz koja je prolazio u danima svoje mladosti i u kasnijim godinama službe, naučila su ga da “put čovjeka nije u njegovoj vlasti”, da “čovjek koji hodi ne može upravljati korake svoje”. Naučio je moliti: “Kazni me, Jahve, ali po pravici, ne u gnjevu, da nas ne zatreš.” (Jeremija 10,23.24) ...
Kad je bio pozivan da ispije čašu nevolja i boli, kad je bio u kušnji da u svome jadu kaže: “Dotrajao je život moj i nada koja mi od Jahve dolazi”, prisjećao se Božjih blagoslova koje je dobivao i pobjedonosno uzvikivao: “Dobrota Jahvina nije nestala, milosrđe njegovo nije presušilo. Oni se obnavljaju svako jutro: tvoja je vjernost velika! (Izraelski proroci i kraljevi, str. 266)
Mnogi koji sebe smatraju kršćanima previše se bave mračnom stranom života iako bi se mogli radovati na svjetlosti Sunca; oni plaču kada bi trebali biti radosni; govore o nevoljama kada bi trebali upućivati hvalu Bogu za bogate blagoslove koje su dobili. Gledaju na ono što je neugodno, zbrajaju razočaranja i uzdišu zbog žalosti pa su zbog toga žalosni i teška srca, iako bi, da su nabrajali mnogobrojne blagoslove koje su dobili, zaboravili na svoje muke. Kada bi svakoga dana pamtili dobra koja su im učinjena, kada bi punili svoj um dragocjenim uspomenama na ljubaznosti koje su primili, koliko bi prilika našli da upute zahvalnost i slavu Darovatelju svih dobara! (The Sings of the Times, 12. veljače 1885.)