Božja obećanja upućena su meni

“Pjevajte Jahvi, vjernici njegovi, zahvaljujte svetom imenu njegovu! Jer samo za tren traje srdžba njegova, a čitav život dobrota njegova. Večer donese suze, a jutro klicanje.” (Psalam 30,5.6)

Izbrisati Božja obećanja iz Božje riječi bilo bi isto kao ukloniti sunce s nebeskog svoda. Ne bi nam ostalo ništa čime bismo mogli rasvijetliti svoje iskustvo. Bog je stavio svoja obećanja u svoju Riječ kako bi nas naveo da razvijemo vjeru u Njega. Preko tih obećanja On povlači u stranu veo koji nam sakriva vječnost, omogućuje nam pogled u mnogo veću i sjajniju slavu koja očekuje pobjednike. I zato, otpočinimo u Gospodinu. Slavimo Ga što nam je dao tako slavna otkrivenja svojih namjera.

Uzduž svih naših putova Bog stavlja cvijeće svojih obećanja da bi uljepšao naše dane. Ali mnogi ne obraćaju pozornost na to cvijeće, birajući umjesto njega trnje i korov. Na svakom koraku oni plaču i nariču iako bi se mogli radovati u Gospodinu i zahvaljivati Mu što je put prema Nebu učinio tako ugodnim.

Dok promatramo Božja obećanja, nalazimo utjehu, nadu i radost jer nam ona prenose riječi Beskonačnoga. Da bismo pravilno cijenili ova dragocjena obećanja, moramo ih pomno proučavati i istraživati u pojedinosti. Koliko radosti bismo mogli unijeti u svoj život, koliko dobrote u svoj karakter kada bismo ta obećanja prihvatili kao da su upućena nama! I dok putujemo prema Nebu, razgovarajmo o blagoslovima koji su razasuti uzduž puta. Kada bismo razmišljali o stanovima koje Krist priprema za nas, zaboravili bismo male smetnje s kojima se suočavamo svakoga dana. Činilo bi nam se da udišemo ozračje nebeske domovine prema kojoj putujemo i bili bismo utješeni i umireni. ... Proslavimo Boga time što ćemo Isusa i Nebo utkati u svoj život. (The Youth’s Instructor, 23. siječnja 1902.)

Pouzdana Božja obećanja sačuvat će naša srca u savršenom miru. (Ellen G. White Letter 27, 1886.)

Držite zapovijedi

“Blago onima koji tvore zapovijesti njegove da im bude vlast nad drvetom života i da uđu na vrata u grad.” (Otkrivenje 22,14 — DK)

Sukob je pred nama. Jedina sadašnja sigurnost bilo koga od nas je jedinstvo s Kristom u Bogu. Mi moramo nastojati ući na vrata u Grad. Međutim, ova vrata se neće lako pokrenuti na svojim šarkama. Ona neće propustiti sumnjive karaktere. Mi već sada moramo težiti za vječnim životom revnošću koja je u skladu s vrijednošću nagrade koja je pred nama. Neće novac, imanje ili položaj, već posjedovanje karaktera nalik na Kristov otvoriti pred nama vrata Raja. Neće dostojanstvo ili intelektualna dostignuća zadobiti za nas krunu besmrtnosti. Jedino će krotki i ponizni, koji su Boga učinili svojim jedinim blagom, dobiti taj dar. ...

Ponovno stvoriti dušu, izvesti svjetlo iz tame, ljubav iz neprijateljstva, svetost iz pokvarenosti, to može učiniti samo Svemogući Bog. Ovo djelo Beskonačnoga u kojemu On, uz pristanak ljudskog bića, čini da život postane potpun u Kristu, da karakter bude savršen, znanost je vječnosti.

Koja je čast ukazana Kristu? Da bez služenja silom, bez uporabe nasilja sjedini volju ljudskog bića s Božjom voljom. To je istinska znanost iznad svih znanosti, jer se uz njezinu pomoć obavlja velika promjena u umu i karakteru — promjena koja se mora dogoditi u životu svakog ljudskog bića koje želi proći kroz vrata Božjega grada. (Letter 155, 1902.)

Tada će oni koji su držali Božje zapovijedi udisati dah besmrtnosti ispod drveta života, i tijekom beskrajnih vjekova stanovnici bezgrešnih svjetova će u vrtu radosti promatrati uzor savršenog djela Božjeg stvaranja, netaknutog prokletstvom grijeha — uzor onoga što bi postala cijela zemlja da je čovjek ispunio Stvoriteljev slavni plan. (Patrijarsi i proroci, str. 41)

Hodite neprestano s Bogom

“Henok je hodio s Bogom, potom iščeznuo; Bog ga uze.” (Postanak 5,24) Kada Bog uzme vjernike svoje Crkve na Nebo, bit će to zato što su ovdje na Zemlji živjeli s Njime, primajući s Neba snagu i mudrost i osposobivši se da Mu ispravno služe. Oni koji budu uzeti na Nebo, bit će muškarci i žene koji se sada mole skrušeno i ponizno, čija srca nisu puna taštine. U svojem postupanju prema vjernima i nevjernima oni su predstavljali Krista. (Ellen G. White Manuscript 11, 1901.) Oni koji ne nalaze nikakvog uživanja u razmišljanju i razgovorima o Bogu u ovom životu, ne bi u tome uživali ni u životu koji će doći, kada će Bog biti uvijek prisutan i boraviti sa svojim narodom, dok će oni koji rado razmišljaju o Bogu doći na svoje udišući čisto nebesko ozračje. Oni koji na Zemlji vole razmišljati o Nebu, bit će sretni u svetom okruženju i zadovoljstvima. ... Dok su bili na svijetu, nisu smatrali da pripadaju sebi pa je Bog stavio svoj pečat na njih kao znak da pripadaju Njemu. Nebo će pripadati onima koji čeznu za njim svim srcem, koji ulažu napore u skladu s vrijednošću cilja za kojim teže. Oni koji će zadobiti Nebo usmjerit će svoje misli prema onome što je na Nebu. (Review and Herald, 13. svibnja 1890.) “Blago onima koji su čista srca jer će Boga gledati.” (Matej 5,8) Henok je tri stotine godina čistio svoju dušu da bi bio u skladu s Nebom. Tijekom tri stoljeća on je hodio s Bogom. On je stajao na pragu svijeta vječnosti, i samo ga je korak dijelio od zemlje blagoslova, a sada su se portali otvorili i hod s Bogom, koji je tako dugo trajao na Zemlji, nastavio se kad je prošao kroz vrata Svetoga Grada, kao prvi čovjek koji je tamo ušao. (Patrijarsi i proroci, str. 64)

Hodite u vjeri

“Krećemo se, naime, u području vjere, a ne u području gledanja.” (2. Korinćanima 5,7)

Mi trebamo živjeti ne zato da uzdižemo sebe, već da bismo, kao Božja mala djeca, na najbolji mogući način obavili posao koji nam je On povjerio. Naš je zadatak da ostavimo pravi dojam na svoje bližnje. Mi se pripremamo za vječnost, za nebesko oporavilište, u kojemu će Veliki Liječnik obrisati suze s naših očiju, gdje će lišće s drveta života poslužiti za liječenje svih naroda.

Uhvatimo se za Isusa Krista živom vjerom i živimo u poniznosti uma. Tada će nam se pokazati Božja milost i mi ćemo vidjeti Njegovo spasenje. Pozdravit ćemo i veliku obitelj otkupljenih. ... Zasvirat ćemo u svoje zlatne harfe i Nebo će odjeknuti bogatom glazbom. Stavit ćemo svoje blistave krune kraj Njegovih nogu i odati slavu Onome koji je pobijedio radi nas.

Možda ovdje ima nekih pojava koje ne razumijemo. Neki tekstovi u Bibliji možda nam izgledaju tajanstveni jer nadmašuju moć našeg ograničenog razumijevanja. Ali kada nas naš Spasitelj povede uzduž obala rijeke žive vode, razjasnit će nam sve što dotad nismo mogli jasno sagledati.

Dok razmišljam o budućoj slavi na Nebu, osjećam duboku želju da svaka živa duša sazna o njoj. ... Njega želim uzdići kao moćnog Iscjelitelja. ...

Veoma je značajno za nas nalazimo li se u utrci za onim što je na Nebu ili za onim što je na Zemlji. Zemaljsko će uskoro proći. U ove naše dane dolazi do velikog uništavanja zemaljskih riznica. Događaju se “potresi zemlje u raznim mjestima” i nevolje i teškoće vide se na sve strane. Međutim, mi se pripremamo da postanemo pripadnici nebeske obitelji, djeca nebeskog Kralja. (Review and Herald, 8. kolovoza 1907.)

Nijedna riječ Njegovog obećanja nije ostala neispunjena

Blagoslovljen Jahve, koji je narodu svome Izraelu dao mir u svemu kako je obećao; nije propalo nijedno od njegovih lijepih obećanja koja je dao sluzi svome Mojsiju.” (1. o Kraljevima 8,56)

Imali smo prednost promatrati najslavniji zalazak sunca koji smo ikada vidjeli. Jezik je nedovoljan da opiše njegovu ljepotu. Posljednje zrake sunca na zalasku, srebrne i zlatne, purpurne, boje jantara i tamnocrvene, bacale su svoj odsjaj na nebu, postajući sve svjetlije i svjetlije, podižući se sve više i više na obzoru, dok nije počelo izgledati da su se vrata Neba širom otvorila i da zrake njegove unutrašnje slave sjaje prema nama. Dva sata čudesni prizor obasjavao je hladno nebo na sjeveru — bila je to slika koju je naslikao Veliki Umjetnik na pokretnom platnu nebesa. Izgledalo je kao da se Bog smiješi svim zemaljskim domovima, stjenovitim ravnicama, nazupčanim planinama, usamljenim šumama kroz koje smo putovali.

Anđeli milosti kao da su šaptali: “Podigni svoj pogled! Ova slava je samo jedna zraka svjetla koja dolazi od Božjeg prijestolja. Nemoj živjeti samo za ono što se događa na ovoj zemlji. Podigni svoj pogled i promatraj vjerom stanove u nebeskom domu.” Ovaj prizor je bio za mene kao duga obećanja Noi, pomogao mi je da shvatim sigurnost Božje neizmjerne brige, da pogledam naprijed prema luci sigurnosti koja čeka vjernog radnika. Nakon tog prizora uvijek sam osjećala da nam je Bog dao taj zalog svoje ljubavi da bi nas ohrabrio. Dokle god bude trajalo moje pamćenje, uvijek ću se sjećati te ljepote, utjehe i mira koje mi je donijela ta slika. (Historical Sketches of SDA Missions 220,221)

Ljudski um ne može shvatiti sva bogatstva i svu veličinu samo jednog Božjeg obećanja. Jedan vidi njegovu slavu s jedne strane, a drugi ljepotu i milost s druge strane i duša se ispunjava nebeskom svjetlošću.(Testimonies to Ministers and Gospel Workers 111)

U njima nam se On obraća pojedinačno. ... U tim nam obećanjima Krist govori o svojoj milosti i moći. (Put u bolji život, str. 65,66)

Velikodušnost

“Tko dijeli obilato, sve više ima, a tko škrtari, sve je siromašniji. Podašna duša nalazi okrepu, i tko napaja druge, sam će se napojiti.” (Izreke 11,24.25)

Bog je taj koji ljude blagoslivlja imetkom i On to čini da bi mogli dati za napredovanje Njegova djela. On šalje sunce i kišu. On čini da bilje raste. On daje zdravlje i sposobnost da privrijedimo sredstva. Svi blagoslovi potječu iz Njegove darežljive ruke. Zauzvrat želi da ljudi pokažu svoju zahvalnost vraćanjem dijela u obliku desetine i darova — darova zahvalnosti, dragovoljnih darova, darova za prijestup. Kad bi u riznicu potekla sredstva u skladu s božanskim planom — desetina svih prihoda i dragovoljni darovi — bilo bi ih u obilju za napredovanje Gospodnjeg djela.

No srca ljudi sebičnošću otvrdnu i, kao Ananija i Safira, nađu se u kušnji da zadrže dio vrijednosti pretvarajući se da ispunjavaju Božje zahtjeve. Mnogi su rastrošni u zadovoljavanju svojih želja. Muškarci i žene misle na svoja zadovoljstva i zadovoljavaju svoj ukus, dok Bogu, gotovo nevoljko, donose zakinuti dar. Zaboravljaju da će Bog jednog dana zahtijevati točan račun kako su upotrijebili Njegova dobra.(Djela apostolska, str. 47)

Stalna spremnost na samoodricanje i dobročinstvo pravi je Božji lijek za razornu bolest grijeha sebičnosti i lakomosti. Bog je uredio sustavno dobročinstvo da bi osigurao svoje djelo i zadovoljio potrebe napaćenih i siromašnih. On je odredio da davanje postane navikom koja će spriječiti opasni i prijevarni grijeh lakomosti. Neprekidno davanje izgladnjuje lakomost do smrti. ... Bog zahtijeva stalnu primjenu dobročinstva kako bi sila navike činjenja dobra mogla slomiti silu navike suprotnog smjera. (Testimonies for the Church, sv. 3, str. 548)

Poniznost

“Oholost ponizuje čovjeka, a ponizan duhom postiže čast.” (Izreke 29,23) Čovjek može uzdizati sebe, oholo se hvališući svojom snagom, ali za tren oka Bog ga može vratiti u ništavilo. Sotonino je djelo da čovjeka navede da slavi sebe i sposobnosti koje je dobio. Svaki čovjek preko kojega djeluje Bog mora naučiti da je živi, sveprisutni i svedjelatni Bog iznad svega i da mu je na uporabu dao sposobnosti i talente — intelekt da stvara, srce da bude sjedište Njegovog prijestolja, osjećaje da poteku kao blagoslov svima s kojima se druži, savjest preko koje će ga Sveti Duh osvjedočivati u grijeh, u pravdu i u sud. (The Youth’s Instructor, 28. ožujka 1905.) Oholost, neznanje i ludost prate jedna drugu. Gospodin je nezadovoljan kada se oholost pokaže među onima koji govore da su Njegov narod. (Testimonies for the Church, sv. 4, str. 634) Roditelji ... znam da vam je mnogo lakše da svoju djecu naučite oholosti nego poniznosti! (Testimonies for the Church, sv. 1, str. 134) Prije časti ide poniznost. Da popuni visoko mjesto pred ljudima, Nebo bira djelatnika koji ... pred Bogom zauzima nisko mjesto. Učenik koji najviše sliči djetetu najuspješniji je u radu za Boga. Nebeska bića mogu surađivati s onim koji ne želi uzvisiti sebe, već spasiti ljude. ... Nakon susreta s Kristom poći će raditi za one koji umiru u svojim grijesima. On je pomazan za svoju službu i imat će uspjeha tamo gdje bi mnogi učeni i umni pretrpjeli neuspjeh. ... Jednostavnost, zaboravljanje na sebe i dječja ljubav ispunjena povjerenjem — osobine su koje Nebo cijeni. To su osobine prave veličine. (Isusov život, str. 358) Salomon nikad nije bio tako istinski bogat, ni tako mudar, ni tako velik kao kad je priznao: “Ja sam još sasvim mlad te ne znam vladati.” (Izraelski proroci i kraljevi, str. 18)