Usporedba o Bogu

U evanđelju po Luki nalazi se Isusova priča koja se obično naziva “usporedbom o razmetnom sinu, (Lk 15,11-32). Taj naziv nas vodi na krivi trag jer se u središtu usporedbe nalazi privrženi otac, a ne grešni sin. Ona nam ilustrira Božje očinstvo na praktičan način i pomaže nam da istinski vidimo Boga kakav jest.

Svojevoljni sin

Usporedba govori o čovjeku koji je imao dva sina. Iako je otac još uvijek bio živ, mlađi je sin zahtijevao svoj dio nasljedstva od očeva imanja,(radilo se o jednoj trećini, budući da je bio mlađi sin, dok je stariji sin, kao prvorođenac, dobivao dvostruki dio nasljedstva).Takav je zahtjev bijelodano pokazivao veliko nepoštovanje. Zapravo u skladu s običajima srednjeg istoka, bilo je to jednako kao da je ocu poželio smrt.

Nedugo nakon što je primio nasljedstvo, mlađi je sin odlučio otputovati u daleku zemlju, gdje je potratio to nasljedstvu „provodeći život razvratno” (LK 15,13.) Taj izraz govori o razmetnosti, pretjerivanju i ekstravaganciji. Iako ne znamo što je točno učinio sa nasljedstvom, znamo da je propao živeći razuzdano i potrošivši cijelo imanje.

Mlađi se sin tada suočio s dvostrukom propašću. Kad je sve potrošio u zemlji je nastala velika glad i zapao je u velike poteškoće. Budući da je zavladala nestašica i poskupljenje hrane, do nje se nije lako moglo doći. Na kraju je počeo raditi za nekog stanovnika te zemlje, a taj novi poslodavac poslao ga je u polje da hrani svinje-nečiste životinje po židovskom obrednom zakonu.

Po svemu sudeći,ni poslodavac ni bilo tko drugi nije mu davao ništa za jelo prije posla.Možda su poslodavcu bile važnije svinje od ljudskih života, jer je mislio da se životinje barem mogu pojesti ili prodati za zaradu. izgladnjeli je sin toliko ogladnio da je htio jesti hranu za svinje!

Milostivi otac

Kad se do kraja razočarao, mladi se sin konačno opametio i rekao: „koliko najamnika u mog oca obiluje kruhom, a ja ovdje umirem od gladi”(Lk 15,17). Izraz “najamnici”ne govori o kućnim robovima niti o trajnim plaćenicima, nego o ljudima unajmljenim a za jednostavni rad u polju. Zapravo je htio reći: „čak i prolaznici koji je moj otac unajmi na jedan dan imaju dosta hrane za jelo.”

Iz tih tumornih okolnosti krenuli su počeci pokajanja. Prihvatio je odgovornost za svoje stanje, govoreći: „Ustat ću, poći ću ocu svome pa mu reći: Oče sagriješih Bogu i tebi. Nisam više dostojan da se zovem tvojim sinom. Primi me kao jednog od svojih najamnika. (Lk 15,18-19). Nije to bio lukavi plan da se domogne besplatne hrane,nego ponizno priznanje od srca. Uistinu mu je bilo žao, ne zato što nema novca ili hrane, nego zbog onoga što je učinio: uvidio je da je sagriješio protiv Boga.

Ponizan i raskajan,mlađi sin diže se i krenu svome ocu (Lk 13,20).

Primjetite da Isus ne kaže da je mladić krenuo prema svome selu, i manju ili kući, nego svome ocu. Time je naglasio odnos između oca i sina.Dok je mlađi sin bio još dosta daleko, „opazi ga njegov otac, i sažali se te poleti, pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin mu reče: “Oče sagriješih Bogu i tebi. Nisam više dostojan da se zovem tvojim sinom… No prije no što je uspio reći:” Primi me kao jednog od svojih najamnika”-otac je odlučio napraviti proslavu. Takav je naš nebeski Otac.

Toliko želi da mu se vratimo da nas obasipa ljubavlju i poljupcima prije nego li uspijemo izgovoriti riječi priznanja.

Otac je rekao svojim slugama: „brzo donesite haljinu, onu najbolju, i obucite ga! Stavite mu na ruku prsten a na noge sandale!Dovedite ugojeno tele te ga zakoljite da jedemo i da se veselimo, jer mi ovaj sin bi još je mrtav i oživje, bijaše izgubljen i nađe se” U duhu oproštenja,otac je sinu pružio najbolje što je imao. Slično tome,Bog je Otac koji duboko voli sve pokajane grešnike.On ih zagrli,raduje se zbog njih i daje im sve najbolje.

Jhon Macarthur.

Usporedba o Bogu.