14] Onda je istjerao đavla, a taj je bio nijem. I dogodilo se, kad je đavao izašao, da je nijemi progovorio, i narod se divio. [15] Ali su neki od njih rekli: “On po Beelzebubu, poglavaru đavola, izgoni đavle.” [16] A drugi su, iskušavajući ga, tražili od njega znak s neba. [17] Ali im je on, znajući njihove namisli, rekao: “Svako kraljevstvo razdijeljeno sâmo protiv sebe, opusti; i kuća razdijeljena protiv kuće, pada. [18] Ako je i Sotona sâm protiv sebe razdijeljen, kako li će opstati njegovo kraljevstvo? Jer vi kažete da ja po Beelzebubu izgonim đavle. [19] Ako li ja po Beelzebubu izgonim đavle, po kome ih izgone vaši sinovi? Zbog toga će vam oni biti suci. [20] Ali ako ja prstom Božjim izgonim đavle, bez sumnje je k vama došlo kraljevstvo Božje. [21] Dok jaki, naoružan, čuva svoj dvor, njegova su dobra u miru. [22] Ali kad dođe jači od njega, nadvlada ga, otima mu sve njegovo oružje u koje se pouzdavao i plijen njegov razdijeli. [23] Tko nije sa mnom, protiv mene je; i tko sa mnom ne skuplja, rasipa. [24] Kada nečist duh izađe iz čovjeka, luta po pustim mjestima tražeći spokoj, i kad ga ne nađe kaže: ʻVratit ću se u kuću svoju odakle sam izašao.ʼ [25] I kad dođe, nađe je pometenu i uređenu. [26] Tada ode i uzme sa sobom sedam drugih duhova još opakijih od sebe, te uđu i nastane se ondje. I posljednje stanje onoga čovjeka bude gore nego prvo.”
Moja učiteljica iz osnovne škole ponekad je tražila da tri minute sjedimo u tišini. Činilo nam se da to traje cijelu vječnost, i samo smo imali još veću potrebu govoriti. No, uvijek smo znali da ćemo, kad ovo bolno čekanje završi, moći pričati kao i inače.
Zamislite da vam kažu da više nikad nećete moći pričati. Da još imate malo glasa, postavili biste dva pitanja: „Što nije u redu, doktore? Zar ne postoji lijek?”
Isus je mogao izliječiti one koji nisu mogli govoriti i dati im glas. U evanđeljima je zabilježeno više slučajeva gdje je to učinio (Matej 15,30; Marko 7,37). No u ovom susretu s Isusom Luka, „voljeni liječnik”, govori nam o nijemom čovjeku čija je nemogućnost govora bila uzrokovana zlom prisutnošću demona.
Luka nije bio naivan. On ne pripisuje sve fizičke bolesti ili invaliditet direktnom utjecaju Sotone ili opsjednutosti demonima. Ponekad samo zapisuje da je Isus jednostavno „izliječio“ ljude. No ovdje je specifičan – koje god da su fizički simptomi koje je ovaj čovjek imao – korijen njegove invalidnosti nije fizički. Zarobljenost njegovog jezika je posljedica dubljeg ropstva.
Isus je izlečio demona i čovjek je progovorio. Ne poželite li znati što je rekao? Što god da je rekao, većina ljudi ostala je zapanjena.
Većina, ne svi. Među mnoštvom bile su dvije skupine ljudi koje su bile neprijateljski nastrojene prema Isusu. Neki od njih su ga optuživali za egzorcizam jer je bio u dogovoru s đavlom. Drugi su nastavili zahtijevati da, ako je stvarno Mesija, učini neki znak s neba. Zavaravali su sami sebe misleći da će vjerovati ako učini nešto spektakularnije od ozdravljenja nijemog čovjeka.
Jesu li i neki iz mnoštva bili zavedeni istom samouvjerenošću kojom su i ovi optužitelji govorili?
Isusov odgovor je intrigantan. Kraljevstvo ili obitelj koja je u sebi podijeljena ne može preživjeti.
Možda su ove riječi trebale djelovati na dvije razine.
Prva razina: Isusovi su protivnici bili beznadno podijeljeno kraljevstvo. Jedna skupina žalila se na znak koji su upravo vidjeli – izgon demona i obnova čovjekova govora. Druga skupina nastavila je mijenjati pravila: tražili su znak nakon što im je upravo pokazao jedan! U praktičnom smislu, njihovi su se prigovori međusobno poništili.
Druga razina ide dublje. Ovi ljudi tvrde da je Isus u dogovoru s đavlom. No kako bi to bilo moguće kada je upravo iz ovog čovjeka izagnao jednog od Sotoninih slugu? Isusovo je djelo jasan pokazatelj onoga što je došao učiniti: napasti naoružanog, snažnog čovjeka, pobijediti ga i zarobiti ono što je posjedovao.
To je ono što Isus na putu za Jeruzalem stremi postići. To je bio plan od samog početka jer je On davno obećani potomak žene koji je trebao doći da satre zmiji glavu (Postanak 3,15). Već je porazio đavla u pustinji; sada, u Lukinom evanđelju, donosi obnovu onoga što mu zakonito pripada; i na putu je presudne pobjede nad Sotonom na križu.
No još čekamo konačno uništenje Sotonina kraljevstva. Dok je to još tako, Zli će se pokušavati osvetiti Isusu napadajući njegove učenike. Kršćanski život je borba do kraja. U toj bitci Isus je pobjednik, a oni koji mu pribadaju na pobjedničkoj su strani.
RAZMISLITE
- Nemojte biti zbunjeni ako je kršćanski život borba, Isus je rekao da će tako biti. Pazite na te trenutke sukoba dok kroz njih prolazite, radujte se jer ste u konačnici na pobjedničkoj strani.
Sinclair B. Ferguson
Dojmove napišite u komentaru.
Analiza:
Borba protiv zla i zlih ljudi odvija se neprestano u našem svijetu, a svaka generacija suočava se s novim izazovima i iskušenjima koja dolaze u obliku nepravde, mržnje i nemorala. Tako će biti do kraja ljudskog života, ili bolje rečeno, vremena do drugog Kristovog dolaska, kada će zlo i Njegov vladar Lucifer biti zauvijek pobijeđeni. U ovoj vječnoj borbi, važno je razumjeti da su pojedinci pozvani da se bore protiv tame oko sebe, okupljajući se u zajednice koje promiču ljubav, suosjećanje i pravdu. Do tog doba treba izdržati do kraja, oduprijeti se grijehu do krvi i neprestano se truditi za bolje sutra, jer svaka borba koju vodimo za istinu i svjetlost donosi nadu i oslobođenje onima koji dolaze nakon nas.
Vidi i ovo: Učenik koji je htio jednostavan način molitve
Isus je jasno u svojoj trogodišnjoj misiji pokazao ljubav prema čovjeku, naučivši nas kako trebamo ustrajati protiv zla po principu tko tebe gađa kamenom, ti njega gađaj kruhom. Tokom svoje službe okupljao je učene i obične ljude, učeći ih jedinstvenim porukama mira, tolerancije i razumijevanja. Liječio je bolesne, dostojanstveno se približavajući onima koji su patili, osiguravajući im utjehu i zdravlje, pa čak i uskrsnuo Jairovu kćer i Lazara, pokazujući time moć vjere i snažnu vezu između života i smrti. Njegova sposobnost da osnaži ljude i nade i dalje inspirira bezbroj onih koji traže svjetlo u mraku.
U mom životu shvatio sam da je Isus jedina nada za vječno spasenje, jer u ovom tužnom i ratovima i krvlju markiranom svijetu, gdje se često suočavamo s patnjom i nepravdom, nema druge nade. Njegova poruka ljubavi i oprosta donosi svjetlost čak i u najtamnijim vremenima, ohrabrujući nas da se borimo za bolje sutra. Ljudi često zaboravljaju na Božju dobrotu i milost, ali ja vjerujem da, uz Isusa, možemo pronaći mir i snagu za suočavanje sa svim izazovima koje život donosi. Samo kroz vjeru možemo ispuniti svoja srca radošću i smirenjem, a to je ono što nam je danas najpotrebnije.
Molitva:
Oče nebeski, pomogni mi da shvatim da, kada me prepuštaš raznim kušnjama, to je za moje dobro, kako bih opstao do kraja i bio spašen. Vjerujem u tvoju Božju silu spasenja, stvaranja svijeta i u to da si ti vječni život za svakoga tko te slijedi. Ti si platio najvećom cijenom naše spasenje, davši svoga Sina Isusa za nas. Ta cijena spasenja je neprocjenjiva. Hvala ti za to, Amen.
Analiza teksta: Antun Pleša
Nema komentara:
Objavi komentar